Ne treba se bojati kapitalizma!

1. Neprijatelji kapitalizma s lijeva vole ponavljati dosadnu mantru kako 85 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje isto koliko i 3,5 milijarde najsiromašnijih (donja polovica svjetskog stanovništva). Taj podatak ljevičarski zlikovci vole koristiti za opravdavanje masovne pljačke tuđe privatne imovine i povećanja državne represije nad građanima.

S obzirom da je primarni izvor te tvrdnje Oxfam, a poznato je već od prije da je Oxfam međunarodna ljevičarska organizacija koja potiče glad u svijetu, valjalo bi malo pobliže pogledati o čemu se tu zapravo radi.

Oxfam se pri mjerenju bogatstva stanovništva poziva na ovo izvješće financijske institucije Credit Suisse.

Ako pogledate bolje bazu podataka iz publikacija, naići ćete između ostalog i na podatak kako su od 10% najsiromašnijih Zemljana čak 7% građani SAD-a, i više je Amerikanaca u najnižem decilu stanovništva nego što tu ima građana Kine, Nigerije, DR Konga, Indonezije, Pakistana, Bangladeša, Etiopije… zapravo, jedina zemlja koja ima više stanovnika među najsiromašnijih 10% ljudi na Zemlji od SAD-a je Indija.

Također, možete naići i na statistike (ovdje, od str. 90) kako je npr.*

  • jedan prosječan Talijan trostruko bogatiji od prosječnog Nijemca
  • prosječan Francuz 2,5 puta bogatiji od prosječnog Nijemca
  • prosječan Saudijac siromašniji od prosječnog Hrvata
  • prosječan Grk bogatiji od prosječnog Danca (a umalo i od Nijemca)
  • prosječan Senegalac šesterostruko bogatiji od prosječnog Ukrajinca (a prosječan Crnogorac četrdeset-šesterostruko)
  • prosječan Japanac trostruko bogatiji od prosječnog Kuvajćanina

Možda se nekome ovi podaci čine sumnjivi, ali to je statistika na koju se Oxfam referira.

Naime, radi se o tome da publikacije Credit Suisse za mjerenje bogatstva računaju samo trenutnu neto vrijednost (imovina – dug) stanovništva, ali bez uzimanja u obzir očekivanih budućih novčanih tokova pojedinca. Po toj logici, možda bi trebalo zanemariti i bogatstvo pojedinaca u dionicama i udjelima u poduzećima?

Stoga, jedan prosjak koji živi u daščari u Calcutti i na ulici zarađuje 2 dolara dnevno, ali nema dugova, prema ovoj metodologiji je značajno bogatiji od jednog mladog Amerikanca ili Švicarca koji je ove godine završio studij medicine i zaposlio se u nekoj renominiranoj klinici za peteroznamenkastu mjesečnu plaću u dolarima, ali još nije stigao otplatiti sav kredit od studija.

1332_net_worth

Uglavnom, očito je već da je cijela studija potpuno beskorisna, što se tiče procjenjivanja realnog materijalnog bogatstva. Međutim, čisto iz solidarnosti prema ljevičarima, možemo barem nakratko zamisliti da se stvarno radi o relevantnoj metodologiji mjerenja bogatstva, da je stvarno preko 30 milijuna Amerikanaca među 10% najsiromašnijih Zemljana, pa se pozabaviti malo dublje s podacima.

2. Drugovi iz Oxfama na temelju Forbesovih listi procijenili su ukupno bogatstvo 85 najbogatijih Zemljana na oko 1,9 bilijuna američkih dolara, te tvrde da je njihovo bogatstvo jednako ukupnom “bogatstvu” najsiromašnijih 3,5 milijarde Zemljana.

Iz solidarnosti prema drugovima, trebalo bi nakratko zanemariti činjenicu da je dobar dio bogatstva ovih zločestih kapitalista u prilično nelikvidnoj imovini, kao što valja sada zanemariti tko je od njih stvarno svoje bogatstvo stekao kapitalističkim putem na tržištu, a tko pomoću nekih zakulisnih kronističkih igrica s državnim centralnim planerima. Također, zanemarit ćemo što u samoj publikaciji na koju se Oxfam referira, kod podataka za većinu zemalja u rubrici “Wealth data quality” jasno stoji napomena “Poor” ili “Very poor”.

Dakle, zanemarimo li sve to i oduzmemo li ovoj osamdeset-petorici sve što imaju i dovedemo ih na prosjački štap, te “plijen” podijelimo ravnomjerno ovoj najsiromašnijoj polovici stanovništva, svaki od njih bi dobio jednokratni iznos od čak 543 dolara, odnosno, malo više od hrvatskog bruto minimalca. I što onda? Koga onda pljačkati?

Bogatstvo i nove vrijednosti se ne mogu stvoriti redistribucijom, tako se mogu samo uništiti. Do stvaranja nove vrijednosti i akumulacije bogatstva, te povećanja prosperiteta, dolazi na slobodnom tržištu. Na slobodnom tržištu, pojedinac se može obogatiti samo tako da za druge pojedince stvori neku dodatnu vrijednost, da im ponudi nešto što će oni cijeniti na temelju svojih subjektivnih preferenci, nešto za što će dobrovoljno odvojiti dio svoje imovine. Ako je netko od ovih 85 svoje bogatstvo stekao na neki drugi netržišni način, to je samo argument protiv državnog miješanja u dobrovoljne odnose ljudi.

Nadalje, ako je istina da danas (naj)siromašnija polovica Zemljana (Oxfam kaže njih 3,5 milijardi) posjeduje isto koliko i najbogatija 85-orica, tj. oko 1,9 bilijuna dolara, to bi značilo da je svaki od njih 3,5 milijardi prosječno “težak” tek oko 543 dolara, što na prvi pogled izgleda kontradiktorno podacima iz same publikacije na koju se Oxfam poziva, jer, u istom dokumentu (str. 98), navedena je “piramida bogatstva” prema kojoj piše da Credit Suisse procjenjuje bogatstvo najsiromašnijih 3,3 milijarde odraslih ljudi na svijetu na oko 7,6 bilijuna dolara, što je ipak skoro 4 puta više od ukupnog bogatstva onih 85. Ako 3,3 milijarde ima 4 puta više nego najbogatijih 85, onda 3,5 milijardi ne može imati jednako.

suisse

Uglavnom, prelistate li izvješće do kraja, shvatit ćete da je fora u tome što Credit Suisse cijelo vrijeme govori o odraslim osobama, a ne o ukupnom stanovništvu, tako da se pod tih “najsiromašnijih 50% stanovništva” po njihovoj metodologiji broji 2,3 milijarde odraslih ljudi, a ne 3,5 milijardi kako Oxfam naglašava, što je malo intelektualno nepošteno.

Ako se nekome čini da nije velika razlika između mjerenja bogatstva po ukupnom stanovništvu ili po odrasloj osobi, neka ima u vidu da je u Europi gotovo 80% stanovništva “odraslo”, u Kini oko 74%, u Indiji oko 60%, dok je na afričkom kontinentu taj udio oko 48%, što i ne čudi s obzirom da su stope fertiliteta u mnogim afričkim zemljama (Niger, Mali, DR Kongo, Nigerija, Čad, Malavi…) još uvijek na razini od oko 6-8 djece prosječno po ženi. Tko bi rekao, radi se ujedno i o najsiromašnijim zemljama svijeta, samo ne znam na koji način za to kapitalizam može biti kriv.

Inače, što se tiče ovih (krajnje nepouzdanih) procjena bogatstva stanovništva, Hernando de Soto u svojoj (čuvenoj?) knjizi The Mystery of Capital, kao jedan od važnijih razloga neuspjeha konkretnijeg ekonomskog razvoja u trećesvjetskim zemljama baš navodi to što tamošnje legislative uopće pravno ne priznavaju ogromne količine mrtvog kapitala koji je de facto u privatnom vlasništvu njihovog stanovništva.**

2a. Također, još bi trebalo napomenuti da, ako ukupno bogatstvo koje su ova 85-orica cijeli život (a neki i duže) akumulirala iznosi 1,9 bilijun dolara, to bi značilo da je prosječno svaki “težak” oko 22 milijarde dolara, što je svakako ogroman novac, no tek malo veći od iznosa koji Vlada Republike Hrvatske prisilno oduzme poreznim obveznicima u samo jednoj godini. Zašto ne čujemo salonske ljevičare kako se bune oko tolikih razina državne potrošnje?

3. Dakle, zasad se može ustanoviti da a) podaci na koje se Oxfam poziva u svojoj analizi svjetskog bogatstva su praktički besmisleni i irelevantni; b) čak i kad bi se onih 85 najbogatijih zlikovaca opljačkalo i svo njihovo bogatstvo podijelilo sirotinji – svaki bi siromah dobio oko 3,600 HRK vrijednosti ne pretjerano likvidne imovine; c) sva bogatstva najbogatijih svjetskih tajkuna su zanemariva u usporedbi s apetitima vladajućih socijalista.

Nego, pogledajmo što se događa u stvarnosti:

Prvi put u povijesti, manje od 10% svjetskog stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu.

Što je jako lijepo, ekstremno siromaštvo u svijetu ne opada samo kao udio u ukupnom stanovništvu, već i kao apsolutan broj, usprkos tome što se broj stanovnika u zadnjih pedeset godina udvostručio (ponajviše zahvaljujući drastičnom smanjenju stope smrtnosti kod djece i povećanju očekivanog životnog vijeka stanovništva skoro svugdje u svijetu).

imrss

Otvaranjem ekonomija u brojnim nerazvijenim zemljama i njihovom liberalizacijom, više od milijarde ljudi je spašeno od gladi, a životni standard stanovništva je porastao drastično.

wdi

Svjetska distribucija dohotka (Izvor: Pinkovskiy & Sala-i-Martin (2009))

 

chn

Distribucija dohotka u Kini (Izvor: Pinkovskiy & Sala-i-Martin (2009))

 

Također, osim drastičnog smanjenja svjetskog siromaštva, još jedna zanimljiva stvar koju je sa sobom donijela liberalizacija i “globalni kapitalizam”, a ljevičarima bi se trebala svidjeti, je smanjenje dohodovne nejednakosti u svijetu:

Na gornjem grafikonu, tamna crna linija pokazuje kretanje globalne nejednakosti svjetskog stanovništva prema dohotku i vidimo da se značajno smanjuje. Primarni izvor su procjene Branka Milanovića, koji inače i nije baš veliki ljubitelj slobodnog tržišta i “neoliberalnog kapitalizma”.

Kao što sam navodio već, moguće je da je proces globalizacije donekle doveo do porasta dohodovne nejednakosti među stanovništvom unutar pojedinih razvijenijih (zapadnih, zločestih kapitalističkih) zemalja, ali, gledajući svijet u globalu i ukupno stanovništvo, nejednakost se smanjuje! Kinezi i Indonežani praktički nikad nisu bili manje nejednaki u odnosu na (zločeste) Europljane i Amerikance. Pa ljevičari bi, od svih ljudi, trebali razumjeti kako su državne granice samo nebitne arbitrarne linije na zemljopisnim kartama i usredotočiti se na ovo krasno smanjenje apsolutnog siromaštva i globalne nejednakosti u svijetu.

Inače, dohodovna nejednakost bi nam trebala biti irelevantna i tlapnje oko nekakvog “ujednačavanja” su besmislene i vrlo opasne. Ljudi su jednostavno po svemu prirodno nejednaki i uvijek će biti. Važno nam je smanjenje apsolutnog siromaštva u svijetu i porast životnog standarda u najmanje razvijenim krajevima svijeta, a do toga će dolaziti što bude bilo više liberalizacije tržišta i otpora socijalističkim budalaštinama. Kako pokazuju Gwartney et al., prosječan dohodak kod najsiromašnijih 10% stanovništva u najslobodnijim ekonomijama je dvostruko veći od sveukupnog prosječnog dohotka stanovništva u najmanje slobodnim ekonomijama.

4. Ono što me zapravo potaklo na ovaj post je ovaj odličan paper Roberta Jonesa za najnoviji Cato Journal. Autor na vrlo razumljiv način iz aspekta financijske teorije demantira popularni manifest Thomasa Pikettyja. Rad nije dugačak (17 stranica) i nije potrebno nikakvo posebno stručno predznanje, pa ga preporučam, a u istom izdanju CJ-a imate i ovaj vrlo dobar rad, koji također efikasno demantira Pikettyjeve teze iz drugog ugla (a možete pogledati i ovaj paper profesora Mayora s početka godine).

Prilično je porazno da se drug Thomas onda još uvijek doživljava za relevantnu ličnost (novopečeni šef britanskih laburista ga angažirao za savjetnika, skupa sa socijalistom Stiglitzem), s obzirom na čitav niz besmislica u njegovoj ideologiji. Spomenuo sam samo nekoliko detalja ovdje, ovdje i ovdje.

5. Uglavnom, ono o čemu ljevičari nikad ne govore kada trube o “nejednakosti”, a o čemu pišu npr. Mark Rank i Thomas Hirschl u svojoj novoj knjizi, jest socijalna mobilnost stanovništva.

U SAD-u, koje se često navode kao ekonomija s prilično niskom razinom dohodovne mobilnosti, čak 12% Amerikanaca između svoje 25. i 60. godine provede jednu godinu kao dio najbogatijih 1% stanovništva SAD-a, oko 20% ih bude bar jednu godinu unutar 2% najbogatijih, 56% ih provede jednu godinu unutar 10%, a 73% ih provede bar godinu unutar najbogatijih 20%.

Također, prema istraživanjima iz sredine devedesetih, od stanovništva koje je 1979. godine bilo u najnižem kvintilu prema dohotku, samo ih je 14% tu ostalo za 10 godina, dok od onih koji su bili unutar famoznih 1%, čak 58% ih više nije tu bilo za 10 godina.

Dakle, ljudi koji su danas najbogatiji neće nužno biti i sutra, kao što ni oni koji su danas najsiromašniji vjerojatno neće cijeli život tako ostati. Pojave nekakvih rentijerskih dinastija su mit.

cator

Erozija bogatstva Forbes 400 debitanata (Izvor: Arnott et al. (2015))

6. Nažalost, lobiranju protiv kapitalizma nedavno se pridružio i Stephen Hawking. i to na neo-ludditističkim temeljima. Roboti će proizvoditi sve što nam treba i zamijeniti ljude, doći će do rasta nezaposlenosti, a pohlepni vlasnici robota neće htjeti ništa udijeliti sirotinji.

Živo čudo kako je svijet preživio izume traktora i kombajna u vrijeme kad se preko 70% stanovništva bavilo poljoprivredom. 🙂

Ako roboti budu zamijenili ljude na radnim mjestima, ljudi će se baviti nečim drugim. Imat će više slobodnog vremena, preusmjerit će se u neke nove interese, te će se razvijati i neki novi gospodarski sektori, isto kao što je bilo i svaki put do sada. Tko je, primjerice, prije 200 godina mogao uopće zamisliti da će postojati industrijske grane kao što su sportska ili turistička, a kamoli da će to biti neki od najpropulzivnijih sektora svjetske ekonomije?

Doduše, postoji jedna prilično zeznuta stvar zbog koje ipak tehnološki napredak može dovesti do opasnih situacija po uposlivost i zaposlenost stanovništva, a to je državni monopol nad školstvom. Kako dolazi do tehnološkog razvoja, dolazi i do promjena na tržištu rada, traže se neka različita znanja i vještine, druge vrste obrazovanja i nova zanimanja… a nema nikakvog razloga zašto bi se to državni sustav školstva prilagođavao novim civilizacijskim izazovima i potrebama društva.

Zaključak: Ljudi se ne bi smjeli bojati kapitalizma. To ne znači da se ljudi danas nemaju čega bojati, ali kapitalizam nije jedna od tih stvari. Ako se morate nečega bojati, bojte se raznoraznih socijalističkih šarlatana i drugih neprijatelja slobode koji bi ljude prevodili žedne preko vode.

 

P.S. Imate novi tekst na sličnu temu i na Eclectici.

 


*– Gledam ovdje medijanske vrijednosti, koje mislim da su relevantnije ako govorimo o “prosječnom građaninu”, ali i ako gledate aritmetičke sredine, naći ćete podjednako bizarne podatke.

**–  De Sotov osvrt na Pikettyjevo evanđelje možete pročitati ovdje. Za razliku od Francuza, de Soto zapravo dolazi iz zemlje trećeg svijeta (koja to doduše više nije), a do svojih je zaključaka došao na temelju dugogodišnjih istraživanja na terenu, a ne fabriciranjem statističkih podataka.

Oglasi

30 comments

  1. Autor teksta, je “zaboravio” napomenuti da privatnim porezima koji se nazivaju profit, šačica kapitalističkih explatatora pljačkaju večinu građana. Isto tako, jedino radnici stvaraju bogatstvo a potrošaći(tj.drugi) im to omogučavaju. Dok kapitalistički paraziti priavajaju sebi vlasništvo i grabe privatne poreze/profite, sa tendencijom porasta udjela. O drugoj vrsti eksploatacije radnike, da i ne govorim…Porezi koji plačamo državi nas izdižu iznad barbarstva, omogučavaju, zdravstvo obrazovanje, neki socijalni minimum, (naravno uvjek je moguće povečanje efikasnosti)… Matrijalna jednakost nije samo ekonomski cilj, več prije svega moralni, civilizacijski doseg vrijedan sam po sebi. Dok kapitalistički sistem, največe zlo modernoga doba, promovira radikalnu sebičnost kao model ponašanja, Smrt Kapitalizmu i sloboda narodu!

    Liked by 2 people

    1. Složit ću se sa komunistom Albertom oko toga da je materijalni minimum (ne jednakost) civilizacijski doseg.

      Komunisti ne vjeruju u ne-materijalno, čak imaju i vlastitu “znanost” poznatu kao “dijalektički materijalizam”, zato jer je sve za njih ustvari materijalno. Možemo ustvarditi da su komunisti za razliku od kapitalista jedini pravi MATERIJALISTI. Zato, prirodno sve i gledaju kroz materijalno.

      Jer ako zaista težimo jednakosti onda valjda nije novac jedino materijalno mjerilo, nego su tu jednako važne, ako ne i važnije i druge materijalne stvari. Kao što su zdravlje, ljepota, inteligencija, darovitost,….

      Stoga, ako se problem materijalne nejednakosti rješava revolucionarnim i/ili institucionalnim nasiljem tada i to treba nasilno izjednačiti.

      Na primjer: Unakažavanjem preljepih, osakaćivanjem prejakih, lobotomijom prepametnih, i tako dalje. Te na taj način stvoriti društvo jednakih prilika za sve. Kloniranje će u budućnosti tome odlično poslužiti. Pretpostavljam da će nam @Albert predstaviti svoj politički program u tom smislu….

      Jedino mi niti uz najbolju volju nije jasno kako bi to komunistički razbojnici i najveće masovne ubojice u pisanoj povijesti svijeta mogle ostvariti bolje, pravednije, ili sretnije društvo?

      To mi nikako nije jasno. Pretpostavljam da bi nam @Albert to revolucionarno objasnio. Onako kako se objašnjavalo kulacima u Ukrajini:

      https://hr.wikipedia.org/wiki/Holodomor

      Sviđa mi se

      1. Bojim se da je golemom broju ljudi u socijalizmu ispran mozak. Odlazak najsposobnijih i najobrazovanijih nije bas povoljno djelovao na populaciju dobrih Hrvata i katolika. Udio socijalista u stanovnistvu se, na zalost, povecava, takav je bar moj dojam. Drugim rijecima,
        r> g, gdje je r udio socijalista u stanovnistvu a g udio pametnih ljudih u stanovnistvu.

        Liked by 1 person

  2. Bravo, svaka čast, TJJG!

    Albertu u komentaru iznad mogu samo poručiti da je “Smrt Kapitalizmu i sloboda narodu!” oksimoron, a ako nečemu već želi prizivati smrt onda neku ju priziva ovom socijalfašističkom modelu neofaudalizma s jedva vidljivim tragovima privida slobodnog tržišta koje “uživamo” u ovoj zemlji.

    Sviđa mi se

  3. Odličan tekst. Sve je tako jasno i transparentno napisano da bi teoretski čak i retardirani ljevičar mogao to shvatiti. Kažem da bi teoretski mogao, ne da i hoće 🙂

    Osobito je dobro, a ja bi rekao i ključno naglašen glavni izvor problema između tehničkog napretka i pogrešnog, da ne kažem kriminalnog državom upravljanog “obrazovanja”.

    Stvarno će doći do realne situacije da hrpa ljudi jednostavno neće imati što za ponuditi na tržištu rada. Te da će zahvaljujući tome jer su napravljeni mentalnim invalidima od strane državnih planera biti nemoćni jer jednostavno neće imati pro-aktivne (ili ikakve) radne navike. O nekakvom autonomnom razmišljanju i oslanjanju na vlastite snage da i ne govorim.

    Te da će oni koji (državi uprkos i mimo nje) zahvaljujući svojim znanjima i sposobnostima koje su stekli vlastitim naporima biti u izrazito nadmoćnoj poziciji na tžištu rada.

    Ne treba sumnjati da će socijalisti to rješavati na standardni način. Povećat će poreze i redistribuciju. A za uzvrat neće ponuditi ništa tim nadarenim ljudima. Ni čast ni vlast ni slast. To ostaje rezervirano za socijalističku političku elitu.

    Ustvari takva situacija savršeno odgovara socijalistima. Jer umjesto da problem rješavaju na način da dopuste što većem broju ljudi da se pobrine za sebe, oni će takve kažnjavati. Baš kao i do sada.

    Ja naravno ne bi bio Tantor a da ne dodam još nešto na tekst. Iako je autor i to ustvari rekao, citiram:

    “kao što valja sada zanemariti tko je od njih stvarno svoje bogatstvo stekao kapitalističkim putem na tržištu, a tko pomoću nekih zakulisnih kronističkih igrica s državnim centralnim planerima….”

    Pa ja bi rekao da to nikako ne valja zanemariti nego baš treba nabijati na nos. Jer su takvi ljudi onda “alibi” socijalistima kako “NEŠTO treba učiniti”. Nažalost to neodređeno “NEŠTO” je kažnjavanje i uništavanje onih KOJI NEMAJU DRŽAVNU ZAŠTITU. Budimo realni, takvi “državni bogataši” će biti iskorišteni kao opravdanje za daljnje uništavanje MALIH poduzetnika.

    Ima li netko ovdje tko može tvrditi da je u Rusiji ili Kini (ili u Hrvatskoj) netko uopće mogao doći u poziciju da postane super-bogataš a da to nije zato jer je ili bio prije komunistički kadar (Kina), ili je bio pripadnik određene manjine (Rusija. Dakle imao je politički kišobran kojim je bio zaštičen dok su drugima upadali u lokale i lomili zube ili podmetali bombe….

    I što mislite da će socijalisti na vlasti uništavati “svoje” “kapitaliste”. Neće, nego će lupiti po onim nezaštićenima. Tradicionalnom klasnom neprijatelju. Malom obrtniku, malom vlasniku firme, slobodnom radniku,….

    Onom koji nema snage uzvratiti tim razbojnicima.

    Sviđa mi se

    1. Prvo da razjasnimo, veliki sam protivnik komunizma u praksi i komunizam nam je onemogucio napredak zadnjih 20 godina. Medutim ovaj dio mi nije jasan : I što mislite da će socijalisti na vlasti uništavati “svoje” “kapitaliste”. Neće, nego će lupiti po onim nezaštićenima. Tradicionalnom klasnom neprijatelju. Malom obrtniku, malom vlasniku firme, slobodnom radniku,…. Koja je razlika izmedu drzave koja ubija malog poduzetnika i vladavine mega kompanija koje onemogucuju ikome osim onome koji vec posjeduje ogromne kolicine novca da ga posjeduje jos vise uz iskoristavanje radnika za bijedne place usprkos ogromnim profitima. Uz to bi jos taj radnik koji je podplacen trebao nekako platiti i privatno skolovanje.Kako? Ispada da se cijela prepirka vodi oko toga koji od ova dva sistema je manje zlo,koji je tvrde govno a koji proljev.

      Sviđa mi se

      1. Koja je razlika izmedu drzave koja ubija malog poduzetnika i vladavine mega kompanija koje onemogucuju ikome osim onome koji vec posjeduje ogromne kolicine novca da ga posjeduje jos vise uz iskoristavanje radnika za bijedne place usprkos ogromnim profitima

        Mega kompanije ne mogu onemogućavati ikome da posjeduje određene količine novca.

        Kakvo “iskorištavanje radnika”, što je to? Što su to bijedne plaće?

        Uz to bi jos taj radnik koji je podplacen trebao nekako platiti i privatno skolovanje.Kako?

        Što znači “potplaćen”? Ako radnik misli da je negdje potplaćen, zašto ne da otkaz i nađe drugi posao?
        I kako bi bilo da država prestane radnicima nasilno oduzimati polovicu njihove zarade? Možda bi onda i mogli platiti ono što im treba?

        Ispada da se cijela prepirka vodi oko toga koji od ova dva sistema je manje zlo,koji je tvrde govno a koji proljev.

        Ne vodi se prepirka uopće oko toga. Jako si ignorantan, da kažem koju ružniju riječ.

        Sviđa mi se

    2. Pa ja bi rekao da to nikako ne valja zanemariti nego baš treba nabijati na nos.

      Nisam ovdje imao niti volje niti vremena (a niti resursa 🙂 ) da tu idem ponaosob analizirati od ovih tko je kako došao do bogatstva. Sigurno da jedan dobar dio bar djelomično jest zahvaljujući brojnim državnim regulacijama, subvencijama i izravnim gušenjima konkurencije na tržišnoj utakmici – sve ono što ljevičari podržavaju.

      Sviđa mi se

  4. Moram priznat da je tekst napisan izvrsno ali ono sto me najvise muci je da ste vas par potrosili i vrijeme i trud a mozda i novac(da ne pricam o milionima drugih ekonomista) da bi mogli adekvatno raspravljati o jednom relativno slozenom sistemu koji je neki bogatas izmislio da bi od svoje velike vrece para (koju je prethodno vjerojatno kroz povijest obitelji ilegalno zaradio makar je ilegalno relativan pojam pa cemo reci nemoralno, to je mozda prikladnija rijec) pretvorio u ogromnu magicnu vrecu, moglo bi se reci bankomat bez limita. Od toga dana pa nadalje svi smo mi postali pokusni stakori koji se natjecu koji ce se bolje snac u labirintu koji je jos i namjesten da oni stakori koji shvate da su u labirintu vise nemogu ni pobjec ili ga srusit nikako jer to bi ukljucivalo krstenje pravila labirinta i sami ostali stakori bi ih kaznili jer unistavaju njihovu iluziju kanalizacije za koju ni ne kuze da je labirint .I kapitalizam i komunizam su dio iste sheme koja je stvarni problem,eventualno bi se moglo naci pristojno rijesenje u balansu izmedu tog dvoje. Toliko toga znate ( za razliku od naprimjer mene).Al mi nije jasno,sta vam je toliko ljepo il se bojite promjene da se vrtite u krug i popeavljate i igrate po fiktivnim pravilima bez kojih bi se i dalje zemaljski elipsoid vrtio i dalje bi zivjeli i uzivali u zivotu.osim ako vas je labirint tolko iskvario da od para ne vidite sto je zapravo zivot,jesu vam cula zatrovana da ne cujete plac bebe i spokoj smrti,cvrkut ptica, zvuk rijeka, oceana, prirodu u svoj njenoj ljepoti i surovosti XD(poezija burke)

    Sviđa mi se

    1. O čemu ti?

      ono sto me najvise muci je da ste vas par potrosili i vrijeme i trud a mozda i novac(da ne pricam o milionima drugih ekonomista) da bi mogli adekvatno raspravljati o jednom relativno slozenom sistemu koji je neki bogatas izmislio da bi od svoje velike vrece para (koju je prethodno vjerojatno kroz povijest obitelji ilegalno zaradio makar je ilegalno relativan pojam pa cemo reci nemoralno, to je mozda prikladnija rijec) pretvorio u ogromnu magicnu vrecu

      Što je to složen sistem, što je to neki bogataš izmislio? Kapitalizam?
      Kapitalizam nitko nije izmislio, kapitalizam je spontani poredak.

      I kakvo pretvaranje vreća para, pa da bi netko stekao bogatstvo u kapitalizmu, on mora stvoriti ogromnu novu vrijednost za druge ljude.

      Zašto pričaš besmislice?

      https://www.ciaonet.org/attachments/27291/uploads

      http://object.cato.org/sites/cato.org/files/serials/files/cato-journal/2015/9/cj-v35n3-1_0.pdf

      http://www.wsj.com/articles/SB10001424052702304081804579557664176917086

      Od toga dana pa nadalje svi smo mi postali pokusni stakori koji se natjecu koji ce se bolje snac u labirintu koji je jos i namjesten da oni stakori koji shvate da su u labirintu vise nemogu ni pobjec ili ga srusit

      Ovom opisu zapravo odlično odgovara socijalizam ili državni intervencionizam, što je suštinska suprotnost slobodnom tržištu.
      Stoga, ne vidim zašto ovdje spominješ takve analogije??

      I kapitalizam i komunizam su dio iste sheme koja je stvarni problem,eventualno bi se moglo naci pristojno rijesenje u balansu izmedu tog dvoje.

      Netočno. Kapitalizam i komunizam su suprotnosti. U kapitalizmu se međuljudski odnosi baziraju na dobrovoljnim razmjenama i slobodi pojedinca, a u komunizmu na institucionalnom nasilju i pljački.

      Rješenje u balansu između tog dvoje? Pa to je upravo ono što imamo danas. Zato, ne razumijem što se buniš.

      Ayn Rand je govorila da u kompromisu između između dobra i zla, samo zlo može profitirati. Prema tome, u kompromisima između slobode i nasilja, jedino nasilje može profitirati.

      Al mi nije jasno,sta vam je toliko ljepo il se bojite promjene da se vrtite u krug i popeavljate i igrate po fiktivnim pravilima bez kojih bi se i dalje zemaljski elipsoid vrtio

      Po čemu si to zaključio da se bojim(o) promjene? Pa upravo govorimo cijelo vrijeme kako su nužne neke drastične promjene. Čini se ne čitaš baš s razumijevanjem.

      Sviđa mi se

      1. Pretpostavljo sam da se necemo razumijeti i napominjem da nemam nikakvo ekonomsko znanje.Mozda nisam bio dovoljno jasan.I komunisticki svijet i kapitalisticki izgledaju jednako s manjim varijacijama jer su plod istog ekonomskog sistema i svi se prave budale i svadaju se sta je bolje a niko ne rijesava problem.Raspravljate kako popravit mobitel umjesto da razmislite koji novi mobitel bi bio bolji.Kljucna pitanja.Sto je novac.Kako mozes dugovat vise novca nego sto ga postoji.Tko je tu jedini profiter?Zasto ljudi u africi i dalje umiru kad postoji neograniceno mnogo novca?

        Sviđa mi se

        1. Mozda nisam bio dovoljno jasan.I komunisticki svijet i kapitalisticki izgledaju jednako s manjim varijacijama jer su plod istog ekonomskog sistema i svi se prave budale i svadaju se sta je bolje a niko ne rijesava problem

          Bio si ti dovoljno jasan, ali si bio jako u krivu. Komunistički i kapitalistički sistem izgledaju dijametralno suprotno. Kapitalizam (slobodno tržište) je superiorno što je dokazala povijest i što pokazuje ekonomska teorija. Ako si ti ignorantan i namjerno odbijaš to priznati, to je druga stvar.

          Kljucna pitanja.Sto je novac.

          Novac je roba, prihvaćeno sredstvo razmjene, koje ima fundamentalno svojstvo da je medium of account. To što ti brkaš novac s bogatstvom je tvoj problem, no i sam kažeš da nemaš nikakvo ekonomsko znanje, pa me ne čudi.

          Zasto ljudi u africi i dalje umiru kad postoji neograniceno mnogo novca?

          Opet, ne razumiješ razliku novca i bogatstva. Evo, Zimbabweanci su zadnjih godina dobili ogromne količine novca (nominalnog), a postali su siromašniji.

          Sviđa mi se

    2. @Ivan

      Meni se čini da ti ne samo da ne čitaš sa razumijevanjem nego da neke stvari preskačeš kao da ih nema. Pa cijelo vrijeme se ovdje govori o “korporatizmu”. Međutim taj je korporatizam omogućen politikom koja štiti odabrane na račun svih ostalih.

      Pa ipak i uz sve, ne donose korporacije zakone. Niti korporacije upravljaju tjekovima novca. Pogledaj usporedbu USA i APPLE-a. USA ima budžet + deficit skoro 4.000 milijarde dolara. Dakle PRIHOD za trošenje je toliki. A radi se samo o federalnom budžetu. U njega nije uračunat zbirni budžet saveznih država.

      APPLE ima dobit od 40 milijardi dolara. Dakle svega 1% federalnog budžeta. A APPLE je primjer propulzivne i moćne kompanije.

      Međutim APPLE svoj ekonomski uzlet u tolikoj mjeri duguje tome što je izmjestio praktički svu proizvodnju u Kinu, a podružnice u zemlje sa minimalnim korporativnim porezom. Jer da nije ne bi bio ovo što je danas. Međutim na tisuće manjih kompanija nema taj luksuz (iz financijskih, operativnih ili regulatornih razloga) pa je tržišno ograničeno na represivne porezne i sve ostale loše poslovne uvjete u USA. Tj. mogu “zahvaliti” državi što ih je stavila u tržišno nepovoljan položaj. Velikim korporacijama međutim uglavnom odgovara takav sustav jer ga mogu zaobići.

      Da ne govorim o onim korporacijama koje su u direktnoj sprezi sa državom i posluju zahvaljujući novcu kojeg je država otela od svih ostalih.

      Prema tome nama koji cijelo vrijeme govrimo o potrebi drastičnih promjena kojima je cilj sve tržišne subjekte staviti u poziciju jednakih mogućnosti i odgovornosti, govoriti kako se bojimo promjena ?!?! Daj se uozbilji malo, jer inače razgovor nema smisla…..

      Sviđa mi se

  5. Ovo je vrhunski tekst. Podsjetio sam ga se neku večer kad sam gledao propagandno smeće Uvijek kontra u kojem je Luka Popov vodio boj s 3 gosta ( jedan od njih je kao desničar 🙂 ) i voditeljicom. Šteta što Luka Popov nije pročitao ovaj tekst pa odgovorio Kapoviću kad se počeo nabacivati lažnim brojkama. Bio je prilično nepripremljen ali realno, teško je sam polemizirat s 4 osobe različitih stanovišta pogotovo kad jedna od njih samo nabacuje lažne tvrdnje pa ne znaš gdje da počneš. Izbaci te iz takta.
    Nažalost, prokapitalistička struja u Hrvatskoj nema infrastrukturu. Da ima, razni mediji bi već drugi dan kritizirali neobjektivnost voditeljice i nesrazmjer kod gostiju a razni stručnjaci bi razbucali Kapovićeve gluposti. Tako to obično rade kad se dirne u neku od svetih krava ljevičarskog establišmenta.

    Sviđa mi se

    1. Ona najprimitivnija komunistička propaganda kakve se ne bi posramili ni najžešći baštinici Juche filozofije najveća je sramota državne televizije na koju sam naletio u zadnje vrijeme. No, ako je ono stvarno reprezentativan primjer hrvatske javnosti i stanja uma, treba se lupati nogom u guzicu, jer bolje ni ne zaslužujemo.

      U onakvom okružju, s ljudima koji niti sami razumiju o čemu govore, niti su im osnovne trivijalne stvari jasne, ali su zato itekako ispunjeni mržnjom i dobro znaju ponavljati besmislene floskule i notorne laži, nemoguće je voditi bilo kakvu suvislu raspravu, pogotovo kada je na njihovoj strani i voditeljica i publika, a njih istina realno ni ne zanima. Iako, slažem se da je LP mogao (kad je već išao u taj cirkus) par puta dosta efektivnije odgovoriti onim luđacima.

      Sviđa mi se

      1. Definitivno, sramota od emisije. Međutim, propaganda je efikasna.

        Mate Kapović je ljudima užasno iritantan i antipatičan lik i taj egomanijak nikad neće ostvarit svoje zamisli međutim dovoljno je da on i njemu slični ponavljaju laži i one se primaju. To se već vidi u najavi emisije “nejednakost nikad nije bila izraženija” što je manipulacija i laž ali rezultat višegodišnjeg ponavljanja i selektivnog biranja podataka.

        Protiv toga se očito valja borit na dva načina – istinom, metodično osporavat neistine i mitove što je namijenjeno zahtjevnijoj i utjecajnijoj publici. Ovaj post bi bio dobar primjer. Ali isto tako valja vodit propagandni rat učeći od ljevice. Nešto za emisije ovakvog tipa, par upečatljivih fraza i statističkih podataka, kad već nema vremena za ozbiljne diskusije a publika nema koncentracije, volje ni interesa za išta duže. Kako to već rade Kapović i Oxfam. Po mogućnosti to ne bi trebali radit isti ljudi kako ne bi izgubili kredibilitet.

        Treba radit na infrastrukturi, to je. Učinjeno je nešto po tom pitanju zadnjih godina al’ još nedovoljno.

        Sviđa mi se

        1. ART2, Galt

          Sjetih se i ja ovog posta dok sam gledao spomenutu emisiju. Priznajem, nisam je odgledao do kraja. Izgubio sam živce te mi je skoro pozlilo od ljevičarskih laži i propagande. Luka Popov je pristojan i kulturan gospodin. Nije se najbolje snašao, pretpostavljam kako i nije očekivao takav žestoki napad. Teško se boriti protiv bitangi i neradnika super teške kategorije ( Kapović, Mandić ) potpomognutih voditeljicom režimske televizije. Dodaj tome publiku – najamnike u studiju koja nastoji popraviti kućni budžet sjedeći i pljeskajući bilo kakvoj gluposti za 20 kn / sat. Zavist i jal je naprosto curio iz njih dok je Borna exRaić iznosila svoje (nepovezane) misli. Luka je branio logiku i istinu najbolje što je mogao u takvoj situaciji.

          Logike radi, ljudskog dostojanstva radi, svaki put kad netko spomene kako je stotinjak ljudi bogatije od ostatka cijelog svijeta ili kako su bogatiji sve bogatiji, a siromašniji sve siromašniji moramo zapitati: otkuda ti ti podatci? Po UN-ovm statistikama siromaštvo cijelog svijeta je u slobodnom padu.

          Ovaj blog, kao i Katkapital, Electica, Kapitalac, Nreakcija i sl čine svoje. Polako ide na bolje mada je još puno posla pred nama. Nekako ne vjerujem da glupost može vječno trajati.

          Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s