Religioznost i prosperitet

Očito, već duže vrijeme me teško natjerati na produktivniji angažman, ali čini se da su zastupnici krupnog kapitala napokon odriješili kesu. 😉

Naime, nakon što je nedavno i “službeno” potvrđeno kako su Hrvati postali najveći katolici u Europi, prema istraživanju Pew Research (prenosi Liberal.hr), potegnulo se pitanje oko implikacija i uzročno-posljedičnih veza s općim blagostanjem u zemlji. Prema nekim, uglavnom lijevo orijentiranim, progresivnim ateistima, upravo u tome leži uzrok relativnog gospodarskog nazadovanja Hrvatske i objektivnog zaostajanja za usporedivim zemljama, no o tome nešto kasnije.

overall

Udio visoko religioznog stanovništva u Europi

Uz to što je je Hrvatska najkatoličkija zemlja u Europi (a općenito što se tiče religioznosti, ispred Hrvatske je samo par zemalja Istočne Europe u kojima dominiraju pravoslavlje ili islam), Hrvatska je ujedno pri samom dnu Europe što se tiče ekonomskih sloboda, dakle, moglo bi se reći – gotovo “najsocijalističkija”. Slučajno ili ne, veći anti-liberali i anti-kapitalisti od Hrvatske su uglavnom u zemljama s također vrlo religioznim stanovništvom, ali u kojima dominira pravoslavlje (Grčka, Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldova). Needless to say, to su ujedno i zemlje na samom dnu Europe po gospodarskom razvoju i prosperitetu.

Zemlje koje su prema istraživanju najmanje religiozne stvarno jesu ekonomski osjetno razvijenije od onih najreligioznijih, a ujedno su i ekonomski slobodnije. Ono što je ovdje još posebno zanimljivo za napomenuti jest:

a) Irska, zemlja u kojoj stupanj religioznosti najdrastičnije opada je ujedno ona koja najbrže raste zadnjih godina u Europi, te je ekonomski skoro najliberalnija

b) Estonija, najuspješnija zemlja u tranziciji i ekonomski najliberalnija ex-komunistička zemlja je uvjerljivo najateističkija zemlja u Europi i šire.

Sve to budi rečeno, ne vjerujem da postoji izravna kauzacija između (ne)religioznosti i ekonomskog napretka i razvoja. Možda je to obranjiva tvrdnja, korelacija postoji, ali kauzacija nije jasna (možda je obratna?). Ono što je puno jasnije, jest da gospodarski razvoj i blagostanje stanovništva izravno ovise o ekonomskim slobodama. Što je zemlja ekonomski liberalnija i manje sklona socijalističkim i intervencionističkim politikama, brže će rasti ekonomija i stanovništvo će biti bogatije.

Međutim, ono što se ipak može ustanoviti, a neće se možda svidjeti pro-tržišnim katolicima jest da katolicizam (ili kršćanski nauk općenito) nije dovoljno dobra nikakva brana širenju i upijanju socijalističkih ideja (i ne samo to, nego na prodiranje PC/SJW ideologije nije otporan ni sam Vatikan).

Neki bi konzervativci prigovorili na to kako katolici koji podržavaju socijalizam i razne kultur-marksističke ideje ne mogu biti “pravi” katolici ili ne razumiju dobro nauk Crkve, ali onda ne stoji priča od cca 90% katolika u Hrvatskoj; ili je broj katolika u Hrvatskoj zanemariv ili su katoličanstvo i socijalizam vrlo dobro kompatibilni.

Stoga, po mom mišljenju nije baš primjenjiva Chestertonova opaska kako ljudi gubljenjem vjere u Boga povjeruju u ‘bilo što’, odnosno, ljudi itekako mogu istovremeno vjerovati i u Boga i u ‘bilo što’, a to nije fenomen prisutan samo u Hrvatskoj ili u istočnoj Europi, već diljem Latinske Amerike i subsaharske Afrike nalazimo zemlje izrazito religioznog (i to velikom većinom kršćanskog) stanovništva, a istovremeno tradicionalne bastione kolektivističkih i etatističkih režima.

Slučajno ili ne, jedina afrička zemlja sa značajnim udjelom nereligioznog stanovništva je ujedno i jedina zemlja subsaharske Afrike s kakvom takvom tradicijom nekog oblika tržišnog kapitalizma. Neiznenađujuće, radi se o najbrže rastućoj ekonomiji u svijetu u zadnjih pedesetak godina i danas jednoj od najbogatijih afričkih zemalja.

Ne mislim da je ateizam uzrok relativno visokog stupnja ekonomske slobode (a time i visokog stupnja ekonomskog razvoja i životnog standarda), no definitivno nije ni prepreka. Na prvi pogled je možda plauzibilno objašnjenje kako su zapadne zemlje bile značajno religioznije dok su se prvotno obogatile (a imale su tada uglavnom liberalnije ekonomije) pa su zbog toga uspješne, no nije baš uvjerljivo zbog svega već spomenutog, već je vjerojatnije da je stanovništvo u tim zemljama religiju prilagodilo sebi, a uspješno je bilo zbog nekih drugih faktora koji su omogućili razvoj kapitalizma na tim prostorima. Nisu SAD, Velika Britanija i Njemačka bogate zemlje zato što tamo žive protestanti, nego zato što tamo žive Amerikanci, Britanci i Nijemci (a ne npr. Hrvati, Grci ili Talijani).

 

Oglasi

7 comments

  1. Živ je 🙂

    Da nadodam malo na temu.
    Problem kod namjere da se utvrdi kauzalnost ekonomskog prosperiteta i vjere je što ekonomski rečeno vjere nisu homogeno dobro. Različite vjere imaju i različite sustave vrijednosti koje mogu biti u suglasju ili u opreci s vrijednostima nužnim za ekonomski rast aka ekonomskim slobodama. Uz to pojedina vjera nema nužno isti sustav vrijednosti prostorno i vremenski. Katolik u Bavarskoj nije isto što i katolik na Filipinima, niti je katolik danas u Portugalu vrijednosno jednak svom pretku prije 500 g.
    Isto tako religija može postati samo prazna ambalaža (sam pojam religija je dio tog procesa, religija je moderni izum dok su vjera odnosno zakon tradicionalni, nekad se npr. govorilo sljedbenik rimskog ili pripadnik grčkog zakona). Slično kao što se svi danas kolektivno pravimo blesavi pa Dansku zovemo monarhijom iako između nje i Austrije u političkom ustrojstvu nema nikakve bitne razlike. U danskom slučaju postoji samo fasada monarhije ispražnjena od njenog sadržaja. To je vjerojatno i dominanti oblik današnje religioznosti.

    My two cents je da su u zapadnom svijetu tradicionalne vjere s prosvjetiteljstvom zadnjih 200-300 godina izgubile intelektualni status koje su imale. Kršćansko svećenstvo koje je intelektualno dominiralo Europom je svrgnuto i zamijenjeno novim. U osnovi akademskom elitom društvenih smjerova. Oni su preuzeli ulogu arbitra u sporovima i određuju dobro i loše.
    Kad god dođe do nekog sukoba uvijek se zovu “eksperti” (obično neki sveučilišni profesor) da nam objasne kako trebamo misliti i razriješe problem, a ne biskupi ili teolozi. Ovi potonji su potrebni samo da nam objasne što ustvari slavimo kad stigne pojedini blagdan. Svrgnuto svećenstvo više ne diktira agende nego ih slijedi, s više ili manje otpora, u pravilu uzaludnog.

    Sve najbolje i sretno ekonomsko zaostajanje i u 2019. 😀

    Sviđa mi se

  2. no, naravno, ne zive protestanti u americi, britaniji, njemackoj, nizozemskoj ili skandinaviji slucajno, niti su tamo pali s marsa. samoinicijativno su svojedobno (prije tocno 500 godina, ustvari) rekli odlucno ne vatikanu (i tko bi im to mogao zamjeriti) i proveli reformu crkve. veca prosjecna inteligencija, visa razina svijesti te gradjanske hrabrosti i odgovornosti su vjerojatno i uzrok i posljedica tog cina, u podjednakim omjerima. svatko tko je imao nesrecu malo duze boraviti u vecinski katolickim, pravoslavnim ili muslimanskim drustvenim zajednicama, ako ih smijem tako nazvati, znace dobro o cemu govorim. i pokusati glavom bez obzira, ako glavu ima, pobjeci medju protestante (pa makar morao prositi, posudjivati ili pljackatiti u ostvarenju tog nauma)…

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s