Desni ljevičari

Danas je nedjelja, mnogima u Hrvatskoj neradni dan, ali ipak ne svima i baš to jako smeta domaćem kleru i sindikatima. Kao što je već vjerojatno poznato, nekoliko klerikalnih organizacija i sindikata pokrenulo je opet inicijativu za lobiranje državne zabrane rada nedjeljom, a ono što je pritom posebno žalosno i sramotno jest da je Crkva spala na recitiranje marksističkih poštapalica:

Jednostavno, postali smo civilizacija profita, a lobiji kojima je važna isključivo zarada su presnažni, zbog čega se ovako značajna tema, na kraju, svede na razmjenu mišljenja i ništa više, umjesto da mislimo na dobrobit radnika.

U ovoj incijativi kleru i sindikatima pridružila se i “desničarska” aktivistica Željka Markić, međutim, kako i sama priznaje, ona i njene kolege lobisti zapravo bi zabranili rad nedjeljom samo za neka arbitrarno odabrana zanimanja (kao što su blagajnice u trgovačkim lancima), ali ne i za ona za koje oni odluče da “moraju” raditi nedjeljom. Briljantno.

U stvarnosti, ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi npr. jedan novinar po defaultu “morao” raditi nedjeljom, a blagajnica u trgovini ne, već je u pozadini ovakvih inicijativa svojevrsan hrvatski fetiš na blagajnice u trgovačkim centrima. Blagajnice su u očima domaćih boraca za socijalnu pravdu simboli kapitalističkog izrabljivanja i obespravljenosti radničke klase.

Tržište rada samo od sebe teži postizanju ravnotežne razine kompenzacije radnika za rad nedjeljom, što je jasno svakome iole ekonomski pismenom, baš kao što tržišni mehanizam vrlo efikasno signalizira svim akterima kakvo radno vrijeme odgovara kojim poslovima i zanimanjima, a svaka državna intervencija u odnose radnika i poslodavca neopravdano je kršenje ljudskih prava i sloboda. Osim toga, ovakve raznorazne incijative za “dobrobit radnika” implicitno omalovažavaju te iste radnike pretpostavljajući da su oni sami nesposobni da za sebe procijene vrijednost svog slobodnog vremena, pa odluke u njihovo ime mora donositi Centralni Komitet.

Usput, kako bi bilo da Crkvi zabranimo rad nedjeljom? 😀

No, poanta ove priče, a ona je samo jedan aktualni primjer, jest ljevičarska unisonost političkih opcija u Hrvatskoj. Velika većina deklariranih desničara u Hrvatskoj samo su ljevičari koji vjeruju u Boga. Ova incijativa krenula je s tobože “desne” strane političkog spektra, dok tobože “desničarska” vlast u Hrvatskoj upravo u paketu novih “socijalnih” mjera opet povećava zakonski minimalac. Pa postoji li išta pliće, populističkije, besmislenije i tipičnije ljevičarski?

S druge strane, kada ste zadnji put čuli renomirane hrvatske desničarske političare i komentatore, kojima je navodno jako stalo do konzervativnih vrijednosti, da imaju išta loše za reći o državnim mirovinskim fondovima, progresivnom oporezivanju, javnom zdravstvu i školstvu, centralnom bankarstvu ili redistribuciji dohotka? Pretpostavljam da se ne sjećate.

No, zaista se vrlo često mogu čuti komentari od rezigniranih građana kako su u Hrvatskoj svi političari i političarske stranke “iste”, odnosno podjednako loše, i to je istina, ali u smislu da je njihova ista zajednička zvijezda vodilja upravo socijalistička vizija Majke Države u ulozi Svetog Nikole ili Djeda Mraza/Božićnjaka koja svojim podanicima, ako su bili poslušni, dijeli poklone koje nekom čarolijom nitko neće morati platiti. Ukoliko se na sceni i pojavi kakva “alternativna” struja, utoliko se ispostavi da se radi samo o još radikalnijoj verziji socijalističkog šarlatanstva.