Neoliberalni kapitalizam u Hrvatskoj

Heritage Foundation objavio je rang listu zemalja po ekonomskim slobodama za 2015. godinu. Radi se o godišnjem indeksu kojeg ta zaklada objavljuje u suradnji The Wall Street Journal-om koji mjeri stupanj ekonomske slobode u pojedinoj zemlji, a u to spadaju porezno opterećenje, fleksibilnost tržišta rada, državna potrošnja, zaštita vlasničkih prava, sloboda i lakoća obavljanja biznisa, sloboda investiranja, financijska sloboda i stupanj korupcije. Dakle, ugrubo bi se moglo reći da se radi o mjernoj jedinici za slobodno tržište, ono što socijalisti posprdno vole nazivati “neoliberalni kapitalizam”. Što je indeks veći, i što je zemlja više pozicionirana, to je tržište liberalnije i zemlja kapitalističkija, a što je indeks manji, to je određena zemlja socijalističkija.

Lingvistička logika

Socijalistima logika nikad nije bila jača strana. Zapravo je praktički nemoguće biti logički dosljedan i zalagati se za socijalizam, ali pustimo sad to.

Tako se, primjerice, jedan profesor lingvistike i akcentologije s državnog fakulteta, pripadnik 5% najbogatije svjetske populacije, koji u slobodno vrijeme lobira za uspostavu socijalizma sovjetskog tipa u Hrvatskoj, te se zalaže za ukidanje privatnog vlasništva (osim, naravno, u slučaju njegovog pametnog telefona, njegovog stana, njegovog novog namještaja kupljenog u kapitalističkoj IKEA-i i ostalih njegovih stvari) i otvoreno prezire slobodno tržište i kapitalizam, valjda osjetio prozvanim odgovoriti na navodna ukazivanja na vlastitu neprincipijelnost.

HRT treba ukinuti

Nakon što smo nedavno mogli na državnoj televiziji svjedočiti simpoziju vodećih hrvatskih ljevičara, na kojemu su se prisutni međusobno svađali tko je veći socijalist, dok je jedan lingvist (koji cijeli život radi za državni aparat, dok u slobodno vrijeme, kojeg ima napretek, razrađuje mehanizme manipulacije građanima u svrhu uspostave komunističkog režima) optuživao druge da nisu dovoljno ekstremni u svojim kleptomanskim težnjama i čudom se čudio kako stanovi u Hrvatskoj nisu besplatni (valjda misli da se stanovi grade sami od sebe?), danas smo u emisiji Nedjeljom u 2 imali priliku slušati izvjesnog gospodina Željka Budića, člana hrvatske socijalističke partije, koji se predstavlja kao nezaposleni radnik* (?!?), i koji tijekom cijele emisije pokazuje zavidno nepoznavanje svijeta oko sebe (barem što se tiče ekonomije, politike i novije povijesti), te osobni prijezir prema kapitalizmu i slobodnom tržištu, iako ne objašnjava gdje on taj zločesti neoliberalni kapitalizam i slobodno tržište u Hrvatskoj vidi (usput bih samo još htio napomenuti kako ne mislim da je najbolji način za pronalažanje zaposlenja otvoreno pljuvanje po svim poslodavcima u Hrvatskoj na državnoj televiziji).

Plodovi suvremenog socijalizma

U Jugoslaviji se vozilo par-nepar, diljem bivšeg Istočnog bloka stanovništvo se suočavalo sa stalnim nestašicama osnovnih životnih proizvoda i rastućom inflacijom, čekali su se ogromni redovi za kruh, meso, toalet papir, itd.

U to doba je u Rusiji bila popularna pošalica: “Što je korisnije, televizor ili novine? – Naravno, novine. Ne možeš obrisati stražnjicu televizorom”, dok je taj sistem inspirirao Karola Madaja u dizajniranju sve popularnije satirične društvene igre Kolejka.

Zoki pomogao Bokiju

Suprotno željama ispitanika ankete sa Strašilovog bloga, hrvatski premijer Zoran Milanović (za prijatelje Zoki) odlučio je kirchnerovsko-orbanovskim manevrom ipak pomoći svom partijskom kolegi Borisu Lalovcu (za prijatelje Boki) u otplati kredita.

“Javni interes”

Ovom se citatu Ayn Rand nema zapravo što puno za dodati. Kolektivisti svih boja i okusa nam redovito pokušavaju (i najčešće uspijevaju) oduzeti još više sloboda i povećati opseg državne represije pod krinkom javnog interesa. Javni interes i dobrobit zajednice važniji su od sebičnih interesa pojedinaca, stoga se od svakog odgovornog pojedinca očekuju ustupci u korist višeg dobra. U konačnici, nitko nije otok, zar ne?

Videoteka (2)

Veblenova dobra

Ekonomija je, usudio bih se reći, prilično jednostavna znanost. Neki tvrde da uopće nije znanost, no što god da je, relativno je jednostavna, i većina cijele filozofije se bazira na dvama iznimno trivijalnim zakonima, zakonu potražnje i zakonu ponude, koji su opet izvedeni iz prilično trivijalne i samorazumljive pretpostavke o prirodi ljudskog djelovanja koja kaže jednostavno da ljudi djeluju sa svrhom ispunjenja svojih ciljeva nastojeći stanje manjeg stupnja satisfakcije svojih potreba zamijeniti stanjem veće satisfakcije svojih potreba.

Novogodišnja poruka hrvatskim socijalistima

Ušli smo u novu godinu, a Hrvatska je još uvijek u recesiji. Bruto domaći proizvod pada već šestu godinu za redom i nema baš naznaka da će se to uskoro promijeniti. Nezaposlenost je i dalje na vrlo visokim razinama, među najvišima u Europi, realne plaće stagniraju, a čak i demografska slika je prilično nepovoljna. Sve više ljudi seli u inozemstvo, a sve manje nove djece se rađa. Uglavnom, nema previše razloga za optimizam u budućnosti.

Tko daje kome?

U posljednoj prošlogodišnjoj emisiji Otvoreno na HRT-u (možete cijelu pogledati ovdje) mogli smo svjedočiti novom javljanju iz paralelnog svemira gospodina druga Vilima Ribića. U studiju su još gostovali poduzetnik Saša Cvetojević, ministar Gordan Maras, te EU parlamentarac Andrej Plenković. Tijekom emisije u četrdesetak minuta su se govornici dotaknuli mnogih tema, ekonomskih i političkih, a svaki put kada je riječ dobio uvaženi gospodin sindikalist, činilo se da se radi o nekom neukusnom sarkazmu.