Evanđelje po Marxu: Pokušaj uskrsnuća

Nećeš, razbojniče.

Najopasnija knjiga ekonomske tematike iz 19. stoljeća uvjerljivo je Marxov Das Kapital. U 20. stoljeću je to The General Theory of Employment, Interest and Money Johna M. Keynesa, a u 21. stoljeću zasad je vodeći Capital in the 21st Century druga Thomasa Pikettyja.

Na radost domaćih socijalista i ostalih neprijatelja slobode, u Hrvatskoj je nedavno izašao hrvatski prijevod spomenutog bestselera francuskog socijalističkog apostola koji je među ljevičarskom elitom na Zapadu već zacementirao svoje mjesto kao jedno od najvažnijih štiva ikad napisanih. Istina, neki od domaćih komunista smatraju kako manifest druga Thomasa ipak nije dovoljno radikalan. Drug Thomas uopće ne krije kako inspiraciju za svoj magnum opus nalazi u radu najopasnijeg ideologa u povijesti filozofije, Karla Marxa, i njegovim apokaliptičnim propovijedima. Pikettyjeve teze su već naširoko demantirane i propuštaju na sve strane, ali to našim urbanim socijalistima neće predstavljati nikakav problem prilikom upijanja njegovih ideja. Ako Karl Marx može dan danas još uvijek uživati respektabilan ugled diljem svijeta, iako je Eugen Böhm von Bawerk obrisao pod njegovim nebulozama još davne 1896. godine i završio raspravu s marksističkom teorijom, zašto ne bi i njegov nasljednik?

Uglavnom, drug Thomas kroz rad ispituje kretanje nejednakosti u bogatstvu i gospodarski rast u kapitalizmu, te dolazi do revolucionarnog zaključka o inherentnom “kvaru” kapitalizma, navodnoj tendenciji da stopa prihoda od kapitala u dugom roku bude viša od gospodarskog rasta, a koja je, po drugu Thomasu, uzrok sve veće društvene nejednakosti, te je prijetnja tiraniji većine demokraciji i dovodi do koncentracije bogatstva u rukama vrlo malog broja pojedinaca (oligarha). Navodno, stvorit će se dinastije rentijera koji će gomilati bogatstvo bez ikakvog konkretnog rada, njihov naslijeđeni kapital će zarađivati prinose od nekih 4-5% godišnje sam od sebe i tako će se povećavati jaz nejednakosti između ultrabogate manjine i siromašne većine.

The inequality r > g implies that wealth accumulated in the past grows more rapidly than output and wages. This inequality expresses a fundamental logical contradiction. The entrepreneur inevitably tends to become a rentier, more and more dominant over those who own nothing but their labor. Once constituted, capital reproduces itself faster than output increases.

Kao spasonosno rješenje za taj problem, svojevrsni Endlösung, drug Thomas predlaže uvođenje globalnih vrlo progresivnih poreza na dohodak i bogatstvo. Najviše marginalne stope poreza na dohodak bi iznosile oko 80%, a na bogatstvo oko 5-10% godišnje. Zaista briljantna ideja, pa kako se toga netko već nije sjetio? Stvarno revolucionarno, nema što.

marxpiketty

Drug Thomas i njegov intelektualni guru

Pikettyjev neozbiljni manifest je promašen na mnogo razina, vjerojatno najbolji rezime nam daju profesori Xavier Sala-i-Martin ovdje i Justin Wolfers ovdje, te Skyler Lehto ovdje ali krenimo redom.

1. Ne postoji problem nejednakosti. Nejednakost nije nikakav problem per se, već je prirodna pojava. Ljudi su različiti, različito izgledaju, imaju različite psihičke i fizičke karakteristike. Nismo svi podjednako lijepi, pametni, talentirani, nemamo jednake ukuse i interese, nemamo jednake sklonosti raznim stvarima, imamo različite vremenske preferencije, itd. Ukupnost dobrovoljnih interakcija slobodnih pojedinaca će uvijek nužno rezultirati nejednakom raspodjelom bogatstva među njima. Slobodni ljudi nisu jednaki, jednaki ljudi nisu slobodni. Na što bi ličilo egalitarističko društvo možete pogledati kod Harrisona Bergerona. Na kraju krajeva, zar nam ljevičarska agenda ne govori kako je raznolikost naša snaga? Ah, tko će to sve pohvatati.

Ono što jest problem je siromaštvo i neimaština. Međutim, socijalisti bi radije da su svi jednako siromašni nego da su nejednako bogati. Socijalisti bi radije da su siromašni još siromašniji, ukoliko će bogati biti manje bogati. Socijalistima, primjerice, više smeta što se ekonomska nejednakost u Kini povećala kroz zadnjih dvadesetak godina nakon liberalizacije (iako se u tom periodu drastično poboljšao životni standard milijarde ljudi i stotine milijuna su spašeni od gladi) nego što su deseci milijuna Kineza umirali od gladi tijekom komunističke diktature pod vodstvom Mao Zedonga. Kako drug Thomas kaže za progresivno oporezivanje u Kini “još nije dovoljno progresivno”.

Uostalom, zašto se koncentrirati na nejednakost u novčanim jedinicama? Ljudi ne mogu konzumirati novac nego ga razmjenjuju za druga dobra, pa zašto ne pogledamo što taj novac može danas kupiti?

U Sjedinjenim Američkim Državama koje drug Thomas navodi kao poseban primjer vrlo izražene nejednakosti, oko 80% onih koji se smatraju “siromašnima” po njihovim standardima posjeduje klima uređaj, preko 90% mikrovalnu pećnicu, blizu 70% ih ima kablovsku ili satelitsku TV, oko 75% ih ima automobil ili kamionet, a 31% više od jednog vozila, više od polovica siromašnih obitelji s djecom ima barem jednu igraću konzolu (PlayStation ili Xbox), 65% ih ima sušilicu u kući, trećina ih ima plazmu ili LCD televizor. Više od 40% siromašnih u SAD su vlasnici svojih domova. I to su sve podaci za kriznu 2010. godinu. U kriznoj 2009. godini, čak 96% siromašnih roditelja je u anketi američkog ministarstva poljoprivrede izjavilo kako im djeca ni u jednom trenutku godine nisu bila gladna zbog nemogućnosti nabavljanja hrane. Još 2005. godine su gotovo dvije trećine siromašnih kućanstava u SAD-u posjedovale više od jedne televizije, 25% ih je posjedovalo perilicu za suđe, 22% ih je imalo više od jednog DVD playera, dok ih je 99,6% posjedovalo frižider. Čak je bilo nekih kućanstava koja su posjedovala jacuzzi a istovremeno spadala u skupinu “siromašnih”.

Prema tome, biste li radije bili nejednaki u prosperitetu ili jednaki u neimaštini? Biste li radije bili “siromašni” u neegalitarnom SAD-u ili pak prosječno bogati u relativno egalitarnoj Albaniji ili Etiopiji?

2. Različita metodologija izračuna bogatstva najbogatijih 1% u SAD-u za pojedina razdoblja dovodi kod druga Thomasa do pogrešnih zaključaka (da je nejednakost na najvišim razinama od Velike Depresije). Nadalje, drug Thomas zanemaruje da su brojne zakonske promjene, pa i porezne reforme, tijekom osamdesetih i devedesetih godina u SAD imale značajan utjecaj na povećane prijavljenog dohotka pojedinaca, poput smanjenja najviših marginalnih poreznih stopa sa 70% na 28%. Vlasnici korporacija su imali običaj zadržavati prihode unutar korporacija zbog visokih poreza, ali nakon što su porezi smanjeni su ih češće prijavljivali kao individualni dohodak. Bilo je tu još nekoliko važnih zakonskih promjena koje su utjecale na povećanja prijavljenih dohodaka od strane najbogatijih pojedinaca, koje pobliže pojašnjava Alan Reynolds ovdje.

Također, Chris Giles ovdje ukazuje na još neke propuste u metodologiji i manipulacije u obradi podataka.

Što je onda ovo?

ineq

No, dobro, nije vjerojatno bio lagan posao skupljati i obrađivati sve te podatke, te voditi računa o promjenama metodologije izračuna i poreznih zakona, pa možemo za ovih par detalja progledati kroz prste drugu Thomasu, iako na par mjesta namjerno malo laže.

3. Centralna Pikettyjeva teza da r>g u dugom roku vodi povećanju nejednakosti je netočna. Iz pretpostavke da je stopa povrata na kapital u nekom društvu viša od gospodarskog rasta jednostavno ne slijedi da dolazi do povećane nejednakosti i koncentracije bogatstva u rukama malog broja dinastija.

Možemo zamisliti društvo u kojem pojedinci počinju raditi kao mladi, tijekom cijelog radnog vijeka pažljivo štede novac, i odlaze u mirovinu u starosti. Kada odu u mirovinu koriste svoju ušteđevinu i kamate za život, potroše sav imetak na sebe i ne ostave ništa u nasljedstvo potomcima. Istu stvar urade i njihova djeca i unuci i praunuci, itd. U takvom društvu sasvim je moguće da je r>g, međutim, nitko nije zaradio niti jednog dolara naslijeđenog bogatstva.

U stvarnom svijetu, doduše, ljudi ne potroše baš svu ušteđevinu koju imaju i nešto ostave djeci, ali algebarski izraz r>g nam ne govori baš ništa o tome.

4. Povećanje razlike r-g ne dovodi nužno do povećanja kapitala i koncentracije bogatstva, kao što to drug Thomas predstavlja. Ono što drug Thomas zanemaruje jest potrošnja. Ideja kako nejednažba r>g vodi većem gomilanju bogatstva i povećanju nejednakosti podrazumijeva da vlasnici kapitala reinvestiraju sav svoj dohodak, a da radnici dohodak od svog rada ne investiraju, što je prilično daleko od istine. Vlasnici kapitala ne žive vječno i ne moraju konstantno reinvestirati cijelo svoje bogatstvo, naprotiv, s povećanjem bogatstva povećava se i sklonost potrošnji kod pojedinaca (tzv. wealth effect) te se jedan dio tog kapitala potroši. Stoga se navodna tendencija povećanja odnosa kapitala i dohotka kompenzira povećanom sklonošću trošenju tog kapitala. Sa svakim povećanjem bogatstva, dolazi do povećane potrošnje. Pogotovo je to primjetno kod djece i unuka nasljednika, uopće nisu neuobičajeni slučajevi raskalašenosti djece bogatih roditelja koji su za svog života spiskali veći dio nasljeđenog bogatstva. Ne samo to, nego možemo naići i na brojne primjere pojedinaca koji su uspjeli u relativno kratkom vremenu izgubiti ogromno bogatstvo koje su sami stekli tijekom svog radnog vijeka, a na nasljedstvom.

Drug Thomas pretpostavlja da se povrat na kapitala vrlo sporo smanjuje, ako uopće, s povećanjem bogatstva i da je sav povrat od kapitala reinvestiran, no to je u potpunoj suprotnosti i s logikom i s empirijom.

5. Drug Thomas proročanstvo o povećanju nejednakosti izvodi iz dva “fundamentalna zakona kapitalizma” (prvi je obična tautologija, a drugi izvodi iz Harrod-Domarovog modela rasta):

1) udio kapitala u nacionalnom dohotku α = r × β , gdje je r stopa povrata na kapital, a β odnos bogatstva i dohotka:

2) omjer bogatstva i dohotka β = s/g , gdje je s stopa štednje (udio štednje u nacionalnom dohotku), a g stopa rasta nacionalnog dohotka

Kada uvrstimo 2) u 1) dobijemo da je α = r × s/g, a iz toga proizlazi da, ako je r>g, povećava se udio kapitala u nacionalnom dohotku.

Međutim, ono što drug Thomas ovdje pogrešno implicira jest konstantan s (neto stopa štednje). U stvarnosti, smanjen udio neto štednje u dohotku može neutralizirati smanjenu stopu gospodarskog rasta. Također, sama promjena (pad) stope gospodarskog rasta može imati učinak na smanjenje kamatne stope, i stopa povrata na kapital r nije potpuno neovisna o stopi gospodarskog rasta g. Drug Thomas tvrdi da se r ne bi trebao puno mijenjati zbog visoke elastičnosti kapitala, no tu fundamentalno griješi jer:

6. Kapital je relativno neelastičan, a ne elastičan, kako to drug Thomas misli. Pitanje elastičnosti supstitucije kapitala i rada je doduše empirijsko pitanje, ali praktički sva postojeća istraživanja (Hamermesh, Mairesse/Hall/MulkayChirinko/Fazzari/MayerKrussel/Ohanian/Rios-Rull/Violante, Chirinko, TipperAcemogluAntrasKlump/McAdam/WillmanBishwanath/Basanta/Akhilesh,  Oberfield/Raval) ukazuju da je ona znatno ispod 1 (čak i ispod 0.5), tj. ukazuju na neelastičnost supstitucije, pa čak i u dugom roku.

Prema tome, kako sam drug Thomas navodi:

If the elasticity lies between zero and one, then an increase in the capital/income ratio β leads to a decrease in the marginal productivity of capital large enough that the capital share α = r × β decreases.

Da, majstore. 🙂

Mada, drugu Thomasu bi netko mogao objasniti da granični fizički proizvod kapitala nije ni nužan ni dovoljan uvjet za ostvarivanje pozitivnog povrata na kapital. Na primjer, Bob Murphy.

7. Kao svaki pravi socijalist, drug Thomas vjeruje da samo rad stvara vrijednost, te da povrat na kapital dolazi sam od sebe. Da bi kapitalisti ostvarili neki povrat i povećali svoje bogatstvo, oni moraju konstantno ulagati u nešto profitabilno, a da bi neki projekt bio profitabilan na slobodnom tržištu, on mora za mase potrošača stvoriti neku vrijednost, mora ljudima ponuditi nešto za što su oni voljni dobrovoljno izdvojiti dio svog dohotka. Akumulacija kapitala omogućava bolju tehničku opremljenost rada i veću produktivnost od čega koristi na kraju imaju svi, pogotovo radnici kojima rastu realne plaće, za isti rad dobiju više (ili za manje rada dobiju isto), ali čini se da drug Thomas to uopće ne razumije. Na slobodnom tržištu, da bi se pojedinac obogatio on jednostavno mora ispunjavati tuđe potrebe, mora drugima dati nešto za uzvrat što oni vrednuju više od novca kojeg se odriču. Bogatstvo nije igra sa sumom nula, nego se stalno stvaraju nove vrijednosti i povećava ukupno bogatstvo u društvu (osim kada se tržištu ne dozvoli da funkcionira). Ukoliko vlasnici kapitala ne ulažu u one poslove koje stvaraju vrijednost za njihove bližnje, njihovo bogatstvo će s vremenom presušiti.

8. Iako mjera bruto društvenog proizvoda (BDP ili GDP) vjerojatno jest najbolje što imamo za procjenu blagostanja i prosperiteta, ona svakako ima nekoliko značajnih nedostataka (no, i dalje je prikladnija od alternativa). Jedan od tih nedostataka, pogotovo u ovom kontekstu kada se koncentriramo na društvenu nejednakost, je što ne uzima u obzir mnoge blagodati koje su danas zbog tehnološkog napretka u razvijenim zemljama dostupne gotovo svima praktički besplatno, a koje za njihove korisnike imaju relativno visoku vrijednost, tj. imamo veliki tzv. potrošačev višak. Uzmimo na primjer samo internet i sve što danas ide s tim što ljudi masovno koriste:

  • Google tražilica preko koje gotovo svaki podatak koji vas zanima iz bilo kojeg područja možete saznati u roku nekoliko sekundi za što su vam nekad trebal dani traženja literature i listanja po debelim knjižurinama
  • društvene mreže poput Facebooka i Twittera, te elektronička pošta koja je danas glavni način komunikacije
  • YouTube servis na kojem možete poslušati svaku pjesmu na svijetu, pogledati stotine tisuća sati dokumentaraca iz bilo kojeg interesnog područja, isto toliko sati predavanja najpoznatijih svjetskih profesora bilo kojeg predmeta, snimke sportskih utakmica, zanimljive humoristične klipove i što sve ne
  • internet novinski portali i mediji putem kojih se svakodnevno informirate u bilo koje doba dana
  • torrenti putem kojih si možete “skinuti” gotovo svaki film ili seriju koja vam padne na pamet
  • video streamovi koji vam omogućuju uživo praćenje sportskih utakmica na internetu iz svih krajeva svijeta
  • milijuni knjiga i znanstvenih radova besplatno dostupnih u .pdf ili .epub formatu iz bilo kojeg područja interesa
  • online kupovina iz cijelog svijeta
  • itd., itd., itd.

Sve te su stvari danas dostupne gotovo svim stanovnicima gotovo svake zapadne “kapitalističke” zemlje za koje drug Thomas izražava zabrinutost zbog rasta nejednakosti i te stvari nedvojbeno dovode do znatnog rasta blagostanja, te do velike uštede vremena, ali ništa od toga ne ulazi u izračun BDP-a niti u gospodarski rast. Bilo bi dobro provesti anketu među salonskim ljevičarima bi li se bili voljni odreći Wikipedije, Facebooka i Google-a, ako će se bogatstvo pohlepnih kapitalista poput Billa Gatesa i Marka Zuckerberga podijeliti djeci u Africi.

9. Ono što se redovito i uglavnom namjerno zanemaruje u pričama oko nejednakosti i “nepravedne” raspodjele bogatstva među ljudima je socijalna mobilnost stanovništva. Često čujemo kako X% stanovništva posjeduje Y% bogatstva i kako to nekako nije u redu i tu treba nešto poduzeti (X je vrlo mali broj i često jednoznamenkast, a Y vrlo visok dvoznamenkast). Ono što pak ne čujemo često jest kako u stvarnosti, kad pogledamo stvarne ljude od krvi i mesa koji čine te dohodovne razrede, da isti ljudi rijetko ostaju cijeli život u istim razreda, već se konstantno mijenjaju. 10% najbogatijih danas nisu isti koji su bili prije 10 godina kao ni isti oni koji će biti za 10 godina, naprotiv.

Uzmimo za primjer opet SAD kao primjer pomahnitalog brutalnog kapitalizma koji se obično uzima kao zemlja s niskom dohodovnom mobilnosti stanovništva i ovaj rad. Od stanovništva koje je 1979. činilo najsiromašnijih 20%, samo ih je 14% ostalo u tom najdonjem kvintilu za 10 godina, a 15% ih doseglo čak najbogatijih 20%. Također, od onih koji su činili 1% najbogatijih, za 10 godina ih 58% nije više bilo u toj kategoriji. Nadalje, od stanovništva SAD-a koji su 1975. bili u najdonjem kvintilu, svega 5,1% ih je tu ostalo do 1991. godine, 30% ih je doseglo najbogatijih 20%, a čak 60% ih je doseglo najbogatijih 40%. Svega oko 4% stanovništva u SAD-u ostaje siromašno dulje od dvije godine.

Prema zadnjem istraživanju, od stanovništva koje je bilo u najsiromašnijem kvintilu 1996., njih 57% više nije bilo među najsiromašnijih 20% u 2005., a 5,3% ih je dospjelo u najbogatijih 20%. Također, od najbogatijih 1% iz 1996., oko 58% ih više nije u tih 1%, a čak 12% ih nije uopće među najbogatijih 20% stanovništva. Što se tiče onih najbogatijih 0,01%, čak 75% ih nije više u tom razredu (a 6% ih nije uopće u najbogatijih 20%).

Kada se pogledaju bolje stvarni ljudi koji čine te dohodovne razlike, uočava se da su u najdonjim kvintilama većinom mladi ljudi, studenti, i siromašni imigranti, koji tijekom vremena stječu iskustvo i postepeno se “penju” u više razrede, a dohodovni razredi zapravo jako koreliraju sa starosnim razredima. Na primjer, ljudi u starosnoj dobi između 45 i 54 godine zarađuju u prosjeku gotovo 50% više od ljudi između 25 i 34 godine, te oko 100% više od onih u dobi između 15 i 24 godine.

Mimo svega toga, što se tiče toga da najbogatijih 10% ili 1% stanovništva posjeduje sve veći udio bogatstva, samo bih napomenuo još da npr. profesori Armour, Burkhauser i Larrimore, koristeći drukčiju metodologiju izračuna, ovdje dolaze do nekih drugih zaključaka.

10. Pogledajmo što se događa u svijetu. Časopis Forbes od 1987. svake godine objavljuje listu svjetskih milijardera za koje drug Thomas govori:

If we now consider the one-hundred-millionth wealthiest part of the world’s population, we find that their average wealth increased from just over $3 billion to almost $35 billion, for an even higher growth rate of 6.8 percent above inflation.

Znate li tko je bio najbogatiji čovjek na svijetu 1987., kada je prva lista objavljena? Yoshiaki Tsutsumi. Zašto niste nikad čuli za njega? Zato što je do danas izgubio 96% svojeg bogatstva. Pa, ne izgleda baš kao stopa povrata od 7% iznad inflacije, zar ne?

Nego, pogledajmo listu najbogatijih ljudi 1915. u usporedbi s onom iz 2000.

rich

Kao što vidimo, sve su neka nova prezimena (Schwab je ostalo isto, ali nisu u rodu, radi se o drugoj obitelji) što se ne podudara s Pikettyjevom tezom o pojavi oligarhijskih dinastija. Zapravo, ako bolje pogledamo, većina najbogatijih ljudi danas su sami stvorili svoje bogatstvo.

Također, ako pogledamo Forbes 400, listu 400 najbogatijih Amerikanaca, možemo vidjeti da je od onih koji su bili na popisu 1982., kada je lista prvi put objavljena, samo 36 ljudi još uvijek na toj listi (9%), iako bi, da su zarađivali godišnji povrat na kapital od 4% velika većina ostala i dalje na listi. Međutim, nisu, nego su dobar dio bogatstva potrošili, jedan dio donirali, i jedan dio ulagali u neuspješne poslovne projekte. To je potpuno suprotno od teze koju iznosi drug Thomas.

11. Još u prvom dijelu knjige, drug Thomas iz nekog čudnog razloga predviđa strmoglavi pad stope rasta svjetskog dohotka u budućnosti na razinu od ispod 1,5% godišnje i zapravo na to predviđanje se poziva dobrim dijelom knjige opisujući svoje proročanstvo, međutim, nema nikakvog razloga zašto bi globalni dohodak konstantno počeo padati idućih desetljeća kad zadnjih barem 200 godina svjedočimo rastućim stopama rasta svjetskog dohotka, što se vidi čak i ih samih grafova u njegovoj knjizi. Zapravo, nije da baš nema razloga, ali taj razlog nije kapitalizam. Ekonomska teorija i povijesno iskustvo nam govore kako su za gospodarski rast i prosperitet upravo ključni slobodno tržište i poštivanje privatnog vlasništva, stoga, ako je drug Thomas stvarno zabrinut za gospodarski rast u budućnosti, onda mu nije pametno lobirati za gušenje kapitalizma.

Cijela njegova paranoična retorika oko nejednakosti uzrokovane r>g se zapravo temelji na njegovom prostom pogađanju kretanja stopa gospodarskog rasta u idućih 100 godina! Pa zašto čovjek ne zgrće bogatstvo na tržištima kapitala kad već unaprijed zna kako će se kretati stope povrata na kapital i gospodarski rast kroz cijelo 21. stoljeće?

12. Kao svaki pravi socijalistički ekonomist (je li ovo oksimoron, btw?) drug Thomas vjeruje da je kapital homogen. Zbog toga drug Thomas uopće ni ne pridodaje veliku važnost pitanju odakle točno rastući povrat na kapital (r) dolazi?

Problem s njegovom kvantifikacijom kapitala i besmislenost zbrajanja različitih kapitalnih dobara detaljnije pojašnjava profesor Galbraith (koji je inače nekakav post-keynesijanac) ovdje, no na stranu i to.

Ono što je bitno i što je vidljivo iz samog Pikettyjevog rada jest da je gotovo čitav porast bogatstva u zadnjih par desetljeća rezultat rasta cijena stambenih objekata!

fra

Struktura kapitala u Francuskoj

gbr

Struktura kapitala u UK

usa

Struktura kapitala u SAD

deu

Struktura kapitala u Njemačkoj

ca

Struktura kapitala u Kanadi

Svi ovi grafikoni nalaze se u Pikettyjevoj knjizi koja je uostalom i cijela dostupna na internetu pa možete sami provjeriti. Mislim da se dobro vidi i da je zaključak očit. Porast vrijednosti kapitala u drugoj polovici 20. stoljeća je uvjerljivo najvećim dijelom rezultat ničega drugog nego porasta cijena stambenih objekata (housing), a ne “eksploatacije” radnika povećanom akumulacijom produktivnog kapitala, kako to socijalisti vole prikazivati. Gotovo cijeli porast odnosa “kapitala” i dohotka na koji drug Thomas ukazuje je zapravo očitovanje porasta cijena nekretnina u zadnjih pola stoljeća. Ustvari, prilično je nejasno zašto uopće uključivati stambene objekte (potrošno dobro) u kalkulaciju količine kapitala, kao da drug Thomas ne shvaća razliku između kapitala i bogatstva. Po istom principu mogao je u “kapital” brojati automobile, odjeću ili namještaj.

Kako objašnjava profesor Reisman:

Classifying owner-occupied housing as a capital good, leads to the distortion of inventing an income earned on the alleged capital invested in this good. This is the “rental equivalent” that Piketty mentions. What is entailed here is imagining that the homeowner rents his home—from himself—at the going rate for the actual rental of such a home in the market. This fictional rent is then treated as a kind of sales revenue for the homeowner. The homeowner’s expenses for maintenance, repairs, utilities, and the like are treated as costs to be deducted from the make-believe sales revenue. The result is an alleged net rent or profit. All of these “profits” are then added to the profits earned by business firms and count in the alleged growing disparity between profits and wages.

Piketty could easily enlarge the profit share of national income even more by applying the same procedure to all durable consumers’ goods for which there are rental markets, most notably, automobiles, furniture, appliances, even clothing. Then there would be still more profits relative to wages, and an even worse alleged problem concerning the height of the capital/income ratio.

Dakle, porast cijena nekretnina na tržištu doveo je do porasta tržišne vrijednosti bogatstva vlasnika kuća i stanova, no to nema veze s povećanom akumulacijom fizičkog kapitala u odnosu na nacionalni dohodak.

No, dobro, cijene nekretnina jesu porasle i na koji način su njihovi vlasnici mogli iskoristiti tu okolnost za ostvarivanje većeg povrata na kapital? Jasno, iznajmljivanjem.

Ne vjerujem baš da su većina današnjih multimilijardera bogatstvo stekli prvenstveno iznajmljivanjem svojih kuća, ali svejedno, pogledajmo nešto drugo. Ekonomska nam teorija govori da vrijednost nekretnina teži zbroju sadašnjih (diskontiranih) vrijednosti budućih renti, međutim, to ne mora uvijek biti tako (npr. slučajevi nekretninskih “balona”). Drug Thomas je u svojoj analizi koristio tržišne vrijednosti nekretnina, međutim, francuski ekonomisti Bonet, Bono, Chapelle i Wasmer rade genijalnu stvar i analiziraju strukturu kapitala u 20. stoljeću uzevši u obzir diskontiranu vrijednost renti (rad dostupan ovdje). Zaključci su vrlo zanimljivi:

fa1

Francuska

uscan

SAD (lijevo) i Kanada (desno)

uk

Ujedinjeno Kraljevstvo

Genijalno! Koristimo li se vrijednostima izvedenih iz renti, odnos kapitala i dohotka se uopće nije značajno povećao (dapače, negdje se i smanjio)! Možda jest došlo do rasta cijena imovine, ali vrijednost renti (povrata na taj kapital) je više-manje konstantna u odnosu na dohodak.

13. Ono što mi odgovara je pravilo, a ono što mi ne odgovara je iznimka. Tako bi se otprilike mogla sažeti logika druga Thomasa.

Pogledajmo još jednu stvar iz njegovog rada:

ci

Na grafikonu iznad prikazani su udjeli dohotka od rada i kapitala u nacionalnom dohotku u Velikoj Britaniji od kraja 18. stoljeća do danas. Očigledan je trend od sredine 19. stoljeća (faza procvata liberalnog kapitalizma) povećanja udjela dohotka od rada koji doseže vrhunac oko 1970. i tada slijedi blagi pad.

Drug Thomas tvrdi kako je prirodno pravilo u kapitalizmu da udio dohotka od kapitala u ukupnom dohotku raste, dok je razdoblje između 1910. i 1980. bilo iznimka od tog pravila zbog šokova poput velike ekonomske krize i svjetskih ratova, pojava koje će se teško opet ponoviti.

Zanimljivo. Hajdemo promisliti je li se dogodilo možda još nešto u zadnjih par desetljeća što se prije toga nije dogodilo i što će se vrlo teško ponoviti, pogotovo tamo osamdesetih i devedesetih?

Hm… pa možda ulazak oko 4 milijarde novih ljudi na globalno tržište?

Gospodarsko otvaranje Kine, Indije, jugoistočne Azije, pad komunističkog istočnog bloka i otvaranje zemalja bivšeg SSSR-a i istočne Europe svjetskom tržištu rada i kapitala? Pazite, samo u Kini, Indiji i Indoneziji živi gotovo polovica svjetskog stanovništva. Je li možda moguće nekako da je njihovo priključenje svjetskom tržištu jedan takav šok koji navodi drug Thomas? Je li možda moguće da je zapravo onda to razdoblje od zadnjih tridesetak godina iznimka, a ne pravilo?

14. Drug Thomas je prokleti nacionalist. Kroz cijeli svoj rad drug Thomas se koncentrira i opisuje nejednakost u bogatstvu unutar pojedinih država (SAD, Francuska, UK, Njemačka, Kanada, Švedska) i navodi kako se kroz zadnjih tridesetak godina jaz između bogatih i siromašnih u tim zemljama povećao, te se boji da će se takav trend nastaviti u budućnosti.

Međutim, čini se da se drug Thomas uopće ne pita što se događa na globalnoj skali. Zašto gledati samo podatke unutar nekih arbitrarno određenih političkih granica? Zašto ne pogledamo što se događa s nejednakosti u svijetu u zadnje vrijeme tijekom globalizacije?

Nejednakost na globalnoj razini opada zadnjih 20 godina. Sasvim je moguće da se unutar svake zemlje odvija rast nejednakosti među stanovništvom, a da se na globalnoj razini smanjuje, i nešto slično tome izgleda da se događa i sada. Možda jest točno da se nejednakost u bogatstvu povećava između stanovnika nekih razvijenih zemalja, ali na razini svijeta se ona smanjuje. Možda jest istina da se povećao jaz u bogatstvu između najbogatijih i najsiromašnijih Amerikanaca ili Britanaca, ali jaz između prosječnog Amerikanca ili Britanca i prosječnog Kineza ili Indijca se smanjuje! To nije uopće toliko nelogično, s obzirom da globalizacija i otvaranje trećeg svijeta svjetskom tržištu privlače multinacionalne kompanije koje sele neke proizvodne pogone u područja s nižim troškovima radne snage, pa na taj način rastu realne plaće u siromašnijim zemljama u odnosu na razvijenije zemlje. Istina, oni koji su tu na kratkoročnom gubitku jesu slabije kvalificirani radnici u razvijenim zemljama koji gube poslove u korist radnika u siromašnim zemljama (a pri tome im još odmažu i državna određivanja minimalne zarade). Umjesto da korporacija plaća NKV Amerikanca 2000 dolara mjesečno, plaćat će Kineza 400 dolara.

Prema tome, zašto drug Thomas gleda samo blagostanje građana razvijenih zemalja? Pa zato što je nacionalist! Ne samo to, nego bih rekao čak da je i obični pokvareni rasist, s obzirom da mu toliko smeta povećanje blagostanja stotina milijuna Kineza, Indijaca i Vijetnamaca u odnosu na Europljane. Smatra li on njih možda zaostalim pripadnicima nižih rasa koji ne zaslužuju priključak svjetskom napretku?

Stvarno sam duboko razočaran. Mislio sam da nas ljevičarska agenda uči kako takve stvari zapravo ne postoje, već da su socijalni konstrukt i da moramo biti tolerantni prema onima koji su različiti od nas. Ah, tko će više sve to popamtiti.

Nego, pogledajmo sad ovo:

pop

Ovaj grafikon nam pokazuje procjenu kretanja Gini koeficijenta na globalnoj razini. Crna krivulja pokazuje nejednakost između zemalja po njihovom prosječnom dohotku, međutim, ona je potpuno irelevantna jer ne uzima u obzir veličinu populacije, pa jedna Kina ili Indija koje imaju po preko milijardu ljudi nose istu težinu kao npr. jedna Slovenija ili Luksemburg.

S druge strane, crvena linija nam pokazuje razlike u prosječnom dohotku po zemljama usklađene za veličinu populacije i vidimo da se od 1960. ta razlika smanjuje. Izvor je ovdje.

Pa sad pogledajmo nešto još ljepše:

wdi

Svjetska distribucija dohotka

gini

Gini koeficijent na svjetskoj razini

ge

Nejednakost unutar zemalja, između zemalja i ukupno

Izvor svih grafova je ovaj sjajan rad profesora Maxima Pinkovskiya i Xaviera Sala-i-Martina.

15. Vidimo da se globalno nejednakost zapravo smanjuje, ali, kao što je navedeno, nije bitna nejednakost, nego siromaštvo. Pa pogledajmo što se događa sa siromaštvom u svijetu:

pov1

Udio svjetskog stanovništva na manje od 1$ dnevno

pov2

Broj stanovnika na manje 1$ dnevno u apsolutnim iznosima

pov3

Stope svjetskog siromaštva po različitim kategorijama

Izvor grafikona je isti rad, a iznosi su u dolarima iz 1987. godine što je službena definicija Svjetske banke. Još zanimljivih sličica iz tog rada možete pogledati i kod Strašila.

Dakle, siromaštvo u svijetu se drastično smanjuje. I to ne samo u relativnim iznosima, nego i u apsolutnim. Ne zaboravimo da se od 1970. broj svjetskog stanovništva gotovo udvostručio.

1970. godine broj svjetskog stanovništva je iznosio oko 3,6 milijardi, a gotovo milijarda (967,6 milijuna) je živilo na manje od jednog dolara dnevno. Do 2006. godine broj stanovnika je porastao na 6,5 milijardi, a broj ljudi koji živi na manje od jednog dolara dnevno je opao na oko 350 milijuna. Znači, ne samo da broj siromašnih znatno opada kao udio u svjetskom stanovništvu nego opada i kao apsolutni broj. Možete pogledati ovdje i odličnu kratku prezentaciju profesora Hansa Roslinga.

Eto do čega je doveo zločesti kapitalizam, i sve to još usprkos trendu sve rastućeg intervencionizma, državne potrošnje i poreznog opterećenja, barem na Zapadu. A zamislite gdje bi tek bili da se dozvoli slobodnom tržištu da funkcionira!

Da se razumijemo, još uvijek stotine milijuna ljudi u svijetu živi u kroničnom siromaštvu, milijuni djece u nerazvijenim zemljama su na rubu gladi i još uvijek je ogroman put pred svijetom u potpunom iskorjenjivanju siromaštva. Međutim, priče kako se siromaštvo povećava i kako su siromašni sve siromašniji su besramne laži i perverzije stvarnosti koje nemaju veze sa stvarnošću.

16. Osim globalizacije i ulaska novih 4 milijarde ljudi na svjetsko tržište, je li se dogodio još koji bitan događaj koji bi mogao pomoći u objašnjenju navodno rastućeg dohodovnog jaza između bogatih i siromašnih? Negdje tamo početkom sedamdesetih?

Ah, da. Nixon.

Američki predsjednik Richard Nixon 1971. godine ukinuo je ono što je ostalo od zlatnog standarda, prekinuta je i svaka formalna veza dolara i zlata što je centralnim bankarima dalo de facto odriješene ruke u povećavanju novčane mase u opticaju. Drug Thomas i spominje u knjizi centralne banke i njihovu ulogu u distribuciji dohotka (iako izgleda da ne pridodaje tome neki veliki značaj), ali ne povezuje ukidanje zlatnog standarda s povećanjem nejednakosti koju on vidi od početka sedamdesetih.

Nije ovdje bit zlatnog standarda kao takvog, nego u tome što je takav sistem ipak bio kakva takva kočnica centralnim bankama u nastojanjima inflatornog printanja novca, a upravo je ono jedan od izvora nejednakosti između bogatih i siromašnih, s obzirom da su najveći dobitnici od inflacije prvi primatelji novog novca (najčešće bogatiji pojedinci), a gubitnici oni do kojih novi novac zadnji dolazi (u pravilu siromašniji pojedinci).

17. Nadalje, ono što posebno iritira je što drug Thomas kroz cijeli svoj manifest za pojave u zadnjih pola stoljeća okrivljava kapitalizam. Ali, u zadnjih pola stoljeća razvijene zapadne zemlje su sve dalje od kapitalizma! O stanju u Sjedinjenim Državama sam pisao, slično je i u drugim zemljama, pa čak i gore. Sve veća državna potrošnja, intervencionizam, porezi, regulacije, ukidanja osobnih sloboda, itd. Gotovo sve zemlje zapadne Europe imaju udio državnog trošenja u BDP-u preko 40%, dok je prije 100 godina taj udio bio uglavnom oko 10%. Prema tome, nazivati ovakva miješana gospodarstva nekakvim primjerima kapitalizma je prilično neozbiljno.

Vezano uz to, istina jest da ovakav sustav rezultira jednom određenom razinom dohodovne nejednakosti koje vjerojatno ne bi bilo na slobodnom tržištu. Mnoge države različitim intervencionističkim politikama izravno ili neizravno pogoduju “velikim” igračima i lobistima s jakim političkim vezama, npr. brojne subvencije raznim poduzećima, regulacije i nameti koji onemogućavaju ulazak konkurencije, patenti, licenciranje, bailouti propalih korporacija i sl.

Dakle, istina jest da ovakav sustav utječe na jedan način na povećanje nejednakosti među stanovništvom, ali to nema veze s kapitalizmom i slobodnim tržištem! No, drug Thomas to ne shvaća.

18. Nakon što je nedavna anketa među četrdesetak eminentnih strednjestrujaških svjetskih ekonomista pokazala praktički konsenzus među ekonomskom strukom kako je teza da je r>g glavni uzrok rastuće nejednakosti neuvjerljiva i neozbiljna, i sam drug Thomas je prihvatio da navodna činjenica r>g nije glavni uzrok današnje nejednakosti (ali bi mogao biti u budućnost), već da je to sve veće povećanje menadžerskih plaća u zadnjih par desetljeća, pogotovo u IT sektoru.

Iako se formiranje visine plaća na tržištu uči na jednom od prvih predavanja iz osnova ekonomije na prvoj godini fakulteta, drug Thomas tvrdi kako su takva objašnjenja razlika u visina plaća pomoću produktivnosti rada obična tautologija:

Some US economists buy this argument, which holds that top labor incomes have risen much more rapidly than average wages simply because unique skills and new technology have made these workers much more productive than the average. There is a certain tautological quality to this explanation (after all, one can “explain” any distortion of the wage hierarchy as the result of some supposed technological change).

Kakva tautologija, druže Thomas? Što je to tautologija u tome da razina plaća na konkurentnom tržištu rada raste do razine graničnog prihoda radnika? Jesu li zakon ponude i potražnje tautologija? Valjda drug Thomas želi reći da su vlasnici poduzeća toliko glupi da plaćaju menadžere puno više nego što oni zaista doprinose prihodu poduzeća. Ali kako onda ta poduzeća mogu ostvarivati profit? Izgleda i da drug Thomas pokušava negirati izvjesne tehnološke promjene od 1970. do danas.

Da vidimo što drug Thomas daje kao objašnjenje rasta razlika među plaćama.

Each society also imposes certain social norms, which affect the views of senior managers and stockholders as well as of the larger society. These social norms reflect beliefs about the contributions that different individuals make to the firm’s output and to economic growth in general. (…) Simply put, wage inequalities increased rapidly in the United States and Britain because US and British corporations became much more tolerant of extremely generous pay packages after 1970. Social norms evolved in a similar direction in European and Japanese firms, but the change came later (in the 1980s or 1990s) and has thus far not gone as far as in the United States. (…) This approach to executive compensation in terms of social norms and acceptability seems rather plausible a priori, but in fact it only shifts the difficulty to another level. The problem is now to explain where these social norms come from and how they evolve, which is obviously a question for sociology, psychology, cultural and political history, and the study of beliefs and perceptions at least as much as for economics per se.

Dakle, drug Thomas vidi uzrok velikog povećanja menadžerskih plaća u promjeni društvenih normi koje su dovele do toga da je postalo društveno prihvatljivo da menadžeri imaju toliko visoke plaće. Hej, a ovo nije tautologija?!

Znači, drugu Thomasu jedno jednostavno, razumljivo i logično objašnjenje osnovnim ekonomskim (prakseološkim) zakonitostima zvuči kao tautologija, a priča o mističnim neobjašnjivim promjenama u društvenim normama mu ne zvuči kao tautologija! Nevjerojatno!

19. Ono što je svakako najzastrašujući dio manifesta druga Thomasa jest ovaj zadnji u kojem on predlaže svoje konačno rješenje ovog navodnog “problema” nejednakosti. Ukratko, drug Thomas predlaže uvođenje izrazito progresivnog poreza na dohodak i na bogatstvo na globalnoj razini, odnosno, institucionaliziranje masovne pljačke zemaljske kugle. Da bi to moglo biti izvedivo, potrebno je i da vlade svih država svijeta koordinirano surađuju, te da se prisile sve banke svijeta da transparentno dijele informacije o svim računima svojih klijenata sa svjetskim vladama.

Ne znam je li dovoljno jasno. Nakon 500 stranica brojanja o nejednakosti, frajer zagovara formiranje političkog subjekta s najvećom političkom moći u povijesti čovječanstva i uspostavljanje najvećeg sustava špijunaže na svijetu. Skandalozno i zastrašujuće.

Drug Thomas koji se toliko boji nejednakosti, a izgleda da uopće ne vidi nikakvu opasnost od totalitarističkih režima. Na par stotina stranica drvi o opasnostima koncentracije bogatstva u rukama malog broja ljudi, ali ne vidi ništa sporno u ogromnoj koncentraciji političke moći u rukama šačice birokrata koji ne odgovaraju za svoja djela. Baš tipično za socijalista.

Drug Thomas doduše spominje sa svega par rečenica u svojoj knjizi žrtve komunističkih režima u 20. stoljeću:

Unfortunately for the people caught up in these totalitarian experiments, the problem was that private property and the market economy do not serve solely to ensure the domination of capital over those who have nothing to sell but their labor power. They also play a useful role in coordinating the actions of millions of individuals, and it is not so easy to do without them. The human disasters caused by Soviet-style centralized planning illustrate this quite clearly.

Ovdje vidimo zapravo i da drug Thomas nema načelno nekih posebnih problema s komunističkim idejama eksproprijacije privatnog vlasništva kao takvima, već jedino što mu je sporno jest to da privatno vlasništvo, eto, ipak ima neku ulogu osim uspostavljanja dominacije kapitala nad proleterskim masama. I ustvari jedino što on načelno zamjerava Marxu jest što dotični nije dovoljno duboko obradio problematiku organizacije društva bez privatnog vlasništva u praksi:

He devoted little thought to the question of how a society in which private capital had been totally abolished would be organized politically and economically—a complex issue if ever there was one, as shown by the tragic totalitarian experiments undertaken in states where private capital was abolished. Despite these limitations, Marx’s analysis remains relevant in several respects.

Nego, da vidimo još malo što drug Thomas govori o svom Endlösungu.

Po njegovim izračunima, optimalna porezna stopa na dohodak u razvijenim zemljama iznad pola milijuna dolara godišnje bi bila 80%, no poreze bi svakako trebalo povećati i na dohotke ispod te razine. Drug Thomas predlaže 60% na dohodak iznad 250 tisuća dolara godišnje.

U 15. poglavlju govori o tome kako su dva najvažnija izuma 20. stoljeća socijalna država i progresivno oporezivanje, te da te dvije institucije i dalje moraju imati centralnu ulogu u budućnosti, ali da one same nisu dovoljne, već nam je potreban jedan novi instrument: globalno oporezivanje, koje on naziva idealnim oblikom regulacije, te kaže:

To reject the global tax on capital out of hand would be all the more regrettable because it is perfectly possible to move toward this ideal solution step by step, first at the continental or regional level and then by arranging for closer cooperation among regions.

Osim globalnog progresivnog poreza na dohodak, potreban nam je globalan progresivni porez na individualno bogatstvo. Drug Thomas predlaže godišnju stopu od 1% između milijun i 5 milijuna eura, stopu od 2% godišnje iznad 5 milijuna eura, te stopu od 5% ili 10% godišnje na bogatstvo iznad milijardu eura. Također, predlaže i mogućnost poreza od 0,1% godišnje na bogatstvo ispod 200 tisuća eura, te poreza od 0,5% na bogatstvo između 200 tisuća i 1 milijun eura.

I tako, u ostatku knjige drug Thomas uglavnom opisuje provođenje svog mokrog sna globalne pljačke bogataša i organizaciju transparentnog bankarskog sustava u kojem bi sve banke na svijetu dijelile sa svjetskim vladama podatke o stanjima računa pojedinaca kako neki pohlepni kapitalisti ne bi mogli svoje bogatstvo skrivati po nekim poreznim oazama i prilikom toga niti jednom riječju ne dovodi u pitanje ikakvo moralno opravdanje masovne pljačke bogatstva na svjetskoj razini i implikacijama stvaranja nekog naddržavnog tijela s takvom praktički neograničenom političkom moći da oporezuje cijeli svijet. Jedino što je njemu tu uopće problematično jest što bi neke zločeste države i teritoriji mogle odbiti sudjelovati u njegovom eksperimentu, te bi onda zločesti kapitalisti počeli tamo masovno prebacivati svoje bogatstvo.

Nakon toga, drug Thomas posebno naglašava da predloženo uvođenje novog globalnog poreza ni u kom slučaju ne smije biti zamjena za već postojeće poreze (na državnim razinama) već isključivo kao dodatan namet na trenutno porezno opterećenje:

Note that the proposed tax is in no way intended to replace all existing taxes. It would never be more than a fairly modest supplement to the other revenue streams on which the modern social state depends: a few points of national income. The primary purpose of the capital tax is not to finance the social state but to regulate capitalism.

Kakav bi incentive dodatni globalni porezi imali na daljnju motivaciju za radom i poduzetništvom, akumulacijom kapitala (o kojoj ovisi produktivnost rada i realne plaće), inovacije i kreativnost, druga Thomasa ne zabrinjava.

20. Hajdemo zamisliti na trenutak da drug Thomas nije obični neomarksistički misionar s agendom, nego jednostavno korisna budala koja ima samo dobre namjere. Također, znam da puno tražim i da je ogroman odmak od stvarnosti, ali zamislimo da je sve ovo što drug Thomas govori o nejednakosti točno, da su njegovi empirijski podaci na mjestu, da stvarni prinos na kapital stvarno raste, da bogataši stvarno cijeli život profitabilno reinvestiraju svoje bogatstvo i da ne postoji wealth effect, da ne postoji dohodovna mobilnost stanovništva, da se globalna nejednakost stvarno povećava, da je stvarno istina da trend r>g vodi nekim nepoželjnim pojavama, da je stvarno kapital vrlo elastičan i homogen, da je štednja egzogena, da je stvarno neizbježno da stopa rasta globalnog dohotka u budućnosti neće prelaziti 1,5%, itd., i da je stvarno uzrok svemu tome upravo kapitalizam.

Dakle, sve smo to na trenutak zamislili, međutim, kako iz toga izvlačimo rješenje u masovnoj pljački bogatstva?

Da je drug Thomas uistinu “prijatelj tržišta” kako to neki navode, on zasigurno ne bi zagovarao dodatno gušenje tog istog tržišta. Ako on stvarno vjeruje da će r>g uzrokovati ono čega se on boji, zašto nije mogao predložiti nešto ovako:

1) Postoji tendencija sve većeg udjela dohotka od kapitala u nacionalnom dohotku, stoga bismo trebali omogućiti da što više ljudi na svijetu što lakše postanu novi kapitalisti. Trebamo ukinuti barijere u poslovanju i trgovini, liberalizirati tržište, smanjiti poreze i ostale namete, te nepotrebne regulacije koje guše konkurenciju.

2) Postoje određene tendencije koje ukazuju na mogućnost pada stope gospodarskog rasta u budućnosti na razinu značajno nižu od stope povrata na kapital, stoga moramo poduzeti nešto da postignemo više stope gospodarskog rasta u budućnosti. Empirijski podaci nam pokazuju da gospodarski rast značajno korelira s ekonomskom slobodom, a to odlično potkrepljuju i saznanja iz ekonomske teorije. Dakle, trebamo više liberalizirati svjetsko tržište, smanjiti poreze i državni intervencionizam, ukinuti državne subvencije, osigurati zaštitu privatnog vlasništva, te ukinuti barijere u poslovanju i trgovini, kao i nepotrebne regulacije koje guše tržišnu utakmicu.

Da, ali to ne bi bilo u skladu s agendom. Drug Thomas nije nikakav “prijatelj tržišta”.

Neka bude svima jasno:

To recapitulate: the fundamental force for divergence, which I have emphasized throughout this book, can be summed up in the inequality r > g, which has nothing to do with market imperfections and will not disappear as markets become freer and more competitive. The idea that unrestricted competition will put an end to inheritance and move toward a more meritocratic world is a dangerous illusion.

Dakle, ideja o slobodi pojedinaca od prisile je njemu opasna iluzija, dok je globalna kleptokracija društveni ideal. Bravo, genije!

Na kraju krajeva, ako je istina da je neminovno r>g, pa što? Neka ljudi ulažu u dionice (umjesto da pišu socijalističke manifeste).

21. Drug Thomas podržava zakone o minimalnoj plaći. 😀

Pa, gdje je on studirao ekonomiju?

Drug Thomas je studirao prvo na Robespierreovom ENS-u, a doktorirao na LSE.

Nadalje, drug Thomas se pita:

The question of what share of output should go to wages and what share to profits—in other words, how should the income from production be divided between labor and capital?—has always been at the heart of distributional conflict.

Pa dalje nastavlja:

Bear in mind, too, that a portion of what is called “the income of capital” may be remuneration for “entrepreneurial” labor, and this should no doubt be treated as we treat other forms of labor. This classic argument deserves closer scrutiny. Taking all these elements into account, what is the “right” split between capital and labor? Can we be sure that an economy based on the “free market” and private property always and everywhere leads to an optimal division, as if by magic? In an ideal society, how would one arrange the division between capital and labor? How should one think about the problem?

Ne, ozbiljno, što se uči na tim fakultetima? Tko mu dade doktorat?

 

Eto, uglavnom to. Ima još stvarno jako puno područja u kojima drug Thomas fundamentalno griješi zbog svog pogrešnog poimanja ekonomije i nerazumijevanja nekih osnova, što profesor Reisman prilično detaljno analizira ovdje, ali mislim da bi ipak bilo previše to sve da navodim u jedan post, a i trebali bismo se previše detaljno udubiti u materiju, što mislim da nije ovdje baš potrebno.

Ono što treba biti jasno jest da pamflet druga Thomasa nije ništa drugo nego očajnički pokušaj uskrsnuća onog prokletog sociopata iz 19. stoljeća i ne služi ničemu drugom nego hranjenju ega jalnih ljevičarskih kleptomana. Njegova teorija je u potpunosti pogrešna od vrha do dna i ne zaslužuje nikakvo mjesto u ozbiljnim razmatranjima, te svoju popularnost duguje isključivo njegovom huškačkom zagovaranju revolucionarne otimačine koje iskompleksirane ljevičarske horde baca u ekstazu.

Niti je nejednakost problem, niti se nejednakost u svijetu povećava, niti se ona uopće može egzaktno mjeriti, niti su njegovi podaci točni, niti je njegova metodologija ispravna, niti je većina bogataša svoje bogatstvo stekla nasljedstvom, niti prinos na kapital raste, niti je istina da r>g vodi koncentraciji bogatstva, niti kapitalisti stalno investiraju cijeli svoj dohodak, niti je kapital elastičan, niti je kapital homogen, niti se može mjeriti količina kapitala zbrajanjem tržišnih cijena različitih dobara, niti su razvijene zemlje danas primjer kapitalizma, niti je izvjesno da će stopa rasta svjetskog dohotka nužno opadati u budućnosti, itd., itd.

Drug Thomas je u krivu. Baš kao što je i Marx bio u krivu. Njegove ideje su diskreditirane i odbačene s vrlo dobrim razlogom. Pomirite se s time.

model-noche-C375

Nećete, razbojnici!

 

Oglasi

85 comments

  1. Izvrsna analiza. Izvrsna. S obzirom da mnogi od nas koji čitamo ove blogove nismo ekonomisti, nego obični građani koji pokušavamo raditi svoj posao, od velike su vrijednosti ovako obrađeni pogledi na stvar. Uostalom teško da će mnogi od nas sami čitati Pikketya. Po ovome što sam pročitao, i bolje da neće.

    Međutim, to je stvarno manje bitno. Ono što je bitno je primjetiti TKO i ZAŠTO gura takve autore, tko im uopće daje medijski prostor, i tko se pojavljuje na “korzu” sa knjigom ispod ruke (da bi bio viđen).

    Kao što su se nekada sabrana djela, Marksa, Lenjina, Kardelja,.. morala nalaziti na policama u uredima rukovodećeg kadra u socijalističkim poduzećima i ustanovama, i to tako da budu jako dobro vidljiva, tako i sada određena pasmina “intelektualaca” želi biti viđena sa određenim statusnim simbolima svoje vrste.

    Da li je činjenica da naš premijer čita i na sva usta hvali Pikettya dobra preporuka za takvu vrstu štiva? Ili je to moguće najbolji dokaz da je riječ o političkom pamfletu zamaskiranom u “znanost”.

    Ono što možemo zaključiti je da “komitet” ne spava. Za razliku od vampira koji moraju danju spavati i djelatni su samo po noći, ovoj djeci zla odmor nije potreban. Ona su aktivna svih 24 sata u smišljanju novih načina da se napiju našeg novca.

    Ono što je ključno, a na što nisam primjetio da se obraća dovoljno, ako i ikako pažnja je sljedeće. Nekako prešutno, pa i iz povijesnih razloga je ostalo kako su na jednoj strani pohlepni “kapitalisti”, a na drugoj, suprotstavljenoj strani izrabljeni “radnici”. Međutim, to nije istina. I radnici i kapitalisti su ustvari na istoj strani, prirodni saveznici. Nije ništa čudno da “kapitalista” postane radnik ili obrnuto. I jedan i drugi hrane parazita “vampira”. Dakle sloj ljudi koji žive od velike države i pridruženog aparata. Dakle ne žive od stvaranja nove vrijednosti ili tržišno tražene usluge, nego od nasilno nametnutih pozicija moći. To je ta nova “elita” koja ustvari živi od danas umjetne podjele na kapitalista i radnika. Ona je ta koja namjerno potiče takav politički razdor, a jasno je i zašto.

    Iako je to posredno jasno onome koji čita ove blogove, nije dovoljno naglašen taj politički aspekt. Kada se sruši ta fama i POLITIČKI ljudima objasni da su kapitalista (poduzetnik) i radnik puno bliži jedan drugome, ako već ne i jednaki, i da na drugoj strani imaju zajedničkog neprijatelja, onda se može dalje uopće razgovarati. Ovako, dok im se dopušta korištenje te laži kako se oni brinu za radnika, a ne samo za svoje guzice, dotle će nastaviti piti krv i jednima i drugima…..

    Kako stvari danas stoje, i koliko se vampira nakotilo, to i nebi trebalo biti previše teško za objasniti….

    Liked by 1 person

    1. Predlažem da se provede konfiskacija svih primjeraka gorespomenute knjige, te se ista javno spali na središnjem trgu, recimo, u Briselu. Možda bismo mogli i zabraniti čitanje, i po mogućnosti kablovima spojiti ljude na računala i tako ih filujemo informacijama koje mi smatramo ispravnim.

      Fascinantna mi je oholost kojekakvih anonimusa iz jedne balkanske žabokrečine koji bez imalo pardona sve koji drugačije misle javno prozivaju komunistima, sociopatima, rasistima, pedofilima, i tko zna čime sve ne.

      “Tesko onom koji mora nekog drugog da unizi,da bi se on sam izdigao ili bolje receno da bi imao iluziju da se izdigao!”

      Btw, nakon ovoga ću definitivno pročitati knjigu. Ako psihopatama opsjednutima s novcima i opijenima s moći nešto ovoliko smeta, vjerojatno ima veliku vrijednost u sebi.

      Sviđa mi se

      1. Nema veze hoćeš li ti pročitati tu knjigu ili ne. Isto kao što nema veze hoćeš li crvenu petokraku istovirati na čelo, ili ju nositi pri srcu nacrtanu na partijskoj knjižici.

        Naravno, autor je napravio neoprostivu grešku što je ovog nazovi “ekonomista”, nazvao rasistom. Tu privilegiju za sebe imaju prisvojenu samo socijalisti i progresivisti za diskreditiranje svojih protivnika. Molim autora da se pospe pepelom i sam sebe nazove neoliberalnim kontrarevolucionarnim fašistom. Tako da ovaj gore bude sretan.

        A inače i ti imaš problem odgovora na elementarna pitanja, kao i mnogi tebi slični. Nisi odgovorio da li sam sebe smatraš ljevičarem i socijalistom ili ne.

        I da li ljude kao što su Staljin, Tito, Lenjin, Hitler, Marks, Che Guevara,… smatraš zločincima ili ne. Tako da bolje znamo o čemu ovdje pričamo, i da ne lijepimo etikete ljudima koji to nisu zaslužili…..

        Liked by 1 person

      2. Fascinantna mi je oholost kojekakvih anonimusa

        S druge strane, zagovaranje masovne pljačke na globalnoj skali ti je sasvim razuman prijedlog? To nije oholost?

        sve koji drugačije misle javno prozivaju komunistima, sociopatima, rasistima, pedofilima, i tko zna čime sve ne

        Komuniste nazivam komunistima, sociopate sociopatima, pedofile ću nazvati pedofilima. Ali, da, zaboravio sam da ljevičari polažu vjekovno pravo na prozivanje za “rasizam”.

        Ako psihopatama opsjednutima s novcima i opijenima s moći

        Zar se ovo ne bi trebalo odnositi na Pikettyja i socijaliste? Pa oni su ti koji non-stop drobe o novcima i traže još veću koncentraciju moći.

        Liked by 1 person

    2. Da, istina je to za vampire…
      Nego, ono što sam ja htio s ovim postom je samo skupiti na jedno mjesto većinu problema s ovim manijakom. Sve to već sve ima na netu na više mjesta ali raštrkano, po jedna, dvije stvari ovdje, pa dvije stvari ondje, pa dvije-tri tamo, ali nisam naišao baš nekako sve to rezimirano ovako na jednom mjestu a da je koliko-toliko razumljivo (Reisman je napiso skoro cijelu knjigu za review, to je zamorno za čitati)… a možda mi se i nije dalo tražiti previše.

      Sviđa mi se

      1. Ma ne sekiraj se, odlično si to napravio. Svatko sa barem 10% zdravog i funkcionalnog dijela mozga kojeg još nije do kraja razorio sifilis ili neka druga opaka boleština, bi se prvenstveno osvrnuo na grafove, argumente, dokaze, sve ovo što si pripremio, ako ga već prvenstveno zanima ekonomska stvarnost.

        Međutim kao što opet vidimo ovo je ipak primarno ideološki sukob. Sukob između onih koji već punih 100 godina mrze individualizam, šire mržnju i zavist protiv nezavisnih pojedinaca i onih koji smatraju da bez stvarnih individualnih sloboda i odgovarajuće osobne odgovornosti nema niti može biti prosperitetnog društva.

        Zanimljivo je kako su isti i nakon stotina milijuna žrtava komunizma, bestijalnih zločina prema kojima Hitlerovi krimeni izgledaju skoro kao dječji nestašluci, te beskonačnog niza katastrofalnih društvenih neuspjeha širom zemaljske kugle i dalje uvjereni u vlastito “humanitarno” poslanje i moralnu nadmoćnost. I “pravo” da drugome sole pamet i nameću silom svoje komunističke bljuvotine.

        Ne radi li se tu ipak o nekom teškom psihološkom i duhovnom poremećaju ličnosti? Ja mislim da je baš u tome stvar. I da takve treba promatrati kao nasilne duševne (i duhovne) bolesnike, vrlo često u potpunosti operirane od “građanskog” morala. Dokazano opasne za sebe i za svoju okolinu. Što se dobro vidi po brdima leševa koje su ostavili svugdje gdje su uspjeli zadobiti prevlast. A osim toga, i silno destruktivne prema povijesnom i biološkom nasljeđu cjelokupne zapadne civilizacije.

        Kao taktički manevar oni su sada (i na zapadu i istoku) presvukli vučju kožu za janjeće krzno i glume tolerantne civilizirane ljude, demokrate, kozmopolite, te masovno naginju “progresivizmu”.

        Da se odnos snaga u društvu promijeni prema komunizmu, hop, evo njih kao ljudi sa “iskustvom”. Da se okrene na drugu stranu i da ovo što mi zastupamo postane društveni trend, hop, evo njih da “pomognu”, jer nećemo valjda tako važne stvari kao što je “slobodno tržište” prepustiti u ruke “ekstremistima”. Takvima kao što su “tkojejohngalt”, “Tantor”, “Dandy”, ….

        Ovdje su ipak potrebni “znalci”, ljudi sa “iskustvom”. Isto kao što su i 90-ih godina iz UDBE i partijskih struktura masovno direktno prelazili u redove drugih stranaka, naravno nakon izbora, a sve kako ne bi “Ustaški ekstremisti” preuzeli stvar. Pa, posljedice toga njihovog “iskustva” i “dušebrižništva” jako dobro vidimo i osjećamo danas.

        Liked by 1 person

    3. Kao ekonomist mogu ti garantirati da nisi ništa propustio šta se tiče generalnog znanja o političkoj ekonomiji ako nisi završio jedan od naših fakulteta.. Naš obrazovni sustav oduvijek je bio u stvari indoktrinacijski sustav, to se nije nimalo promijenilo. U kratko, ekonomska teorija predavana u našim školama je Keynsijanizam ili u novije vrijeme Krugmanizam..
      Drugim riječima: glasajte i gledajte vladu kako čini čuda svojim investicijama dižuči državu iz krize povečanjem agregatne potražnje..
      Nakon 20 godina istoga sad očekujemo drugčije rezultate…

      Liked by 1 person

  2. Ideja o velikoj centralnoj instituciji koja će se brinuti o pravednom i progresivnom oporezivanju na svjetskoj razini me neodoljivo podsjeća na Staljinov Informbiro koji je na papiru trebao služiti za koordinirano, pravedno i progresivno djelovanje svih komunističkih partija, a zapravo je bio samo još jedan mehanizam Staljnove represije nad stvarnim i imaginarnim političkim neistomišljenicima, a da ironija bude još veća neprijatelj br.1 je tu vrlo brzo postala upravo Titova Jugoslavija. Uvjeren sam da bi hrvatski socijalisti vrlo brzo krenuli u frakcijske obračune i protiv ovog Piketijevog biroa, ne može on nikako biti “stručniji” od njih.

    Sviđa mi se

  3. Recenzija Sale-i-Martina je vrhunska, možda najbolja koju sam čitao.

    A inače mi se čini da je problem s interpretacijama što cijela priča o nejednakosti zapravo za svoj objekt ima Sjedinjene države. Mi i cijeli svijet smo pokupili njihove dvojbe i argumente i onda se pravimo da je to svjetski problem ili naš problem. Zato se interpretacije mogu mijenjati ovisno o tome uzimamo li cijeli svijet kao pozornicu (a tada nejednakost pada) ili samo pojedine zemlje. A ako uzimamo pojedine zemlje onda treba govoriti o specifičnim uvjetima u toj zemlji koji nisu primjenjivi na sve ostale zemlje, a pogotovo ne na svijet u cjelini. Pa tako nije baš jasno što bi to globalni porez točno riješio, zašto je je točno potreban i koji bi bili efekti na političke procese na globalnoj razini. No, u glavama nekih najbogatiji u Americi i Engleskoj su bogati zato jer su najsiromašniji u Kini i Indiji siromašni. Pa valjda im onda i globalni pristup ima smisla.

    Ali mislim da je ionako naglasak na individualnim zemljama pa je cijela priča o globalnom smanjenju nejednakosti nepotrebna kao opravdanje. Ljude zanima što se događa u njihovim zemljama. A tu onda dolazimo do disfunkcionalnih političkih sustava koji su, vjerujem, pravi izvor nezadovoljstva. I sad opet dolazimo do Sjedinjenih država, jer tu se lome koplja. Ili anglosaksonskih zemalja, jer tu je nejednakost dohotka najizraženija.

    Te rasprave o nejednakosti uopće ne bi bilo da u njenom središtu nisu plaće menadžera i djelatnika financijskog sektora. Koje se percipiraju kao neopravdano visoke. Riječima Pikettyja:

    “The final and perhaps most important point in need of clarification is that
    the increase in very high incomes and very high salaries primarily reflects the
    advent of “supermanagers,” that is, top executives of large firms who have
    managed to obtain extremely high, historically unprecedented compensation
    packages for their labor.”

    “Because it is objectively difficult to measure individual contributions to
    a firm’s output, top managers found it relatively easy to persuade boards and
    stockholders that they were worth the money, especially since the members of
    compensation committees were often chosen in a rather incestuous manner.”

    Dakle, ostaju problemi stagnirajućih plaća srednjeg sloja, visokih menadžerskih plaća koje su daleko veće od nekakve granične produktivnosti i političkog sustava koji više reagira na preferencije ekonomskih elita nego običnih građana. Riječima Gilensa i Pagea:

    “Multivariate analysis indicates that economic elites and organised groups representing business interests have substantial independent impacts on US government policy, while average citizens and mass-based interest groups have little or no independent influence.”

    “Americans do enjoy many features central to democratic governance, such as regular elections, freedom of speech and association and a widespread (if still contested) franchise. But we believe that if policymaking is dominated by powerful business organisations and a small number of affluent Americans, then America’s claims to being a democratic society are seriously threatened.”

    http://journals.cambridge.org/download.php?file=%2FPPS%2FPPS12_03%2FS1537592714001595a.pdf&code=2cd42efa59458f1bb810d4d41529542f

    Ali to nisu problemi kapitalizma kao takvog nego nepravednog političkog sustava. Vjerujem da ljude više žulja nepravda nego nejednakost sama po sebi. Da je riječ samo o potonjoj ova rasprava ne bi ni postojala. No, upravo zato jer ima implikacije na demokraciju ta se rasprava ne smije izbjeći i gurnuti pod tepih pod izlikom da je riječ o lupetanjima poremećenih socijalista.

    Liked by 1 person

    1. Recenzija Sale-i-Martina je vrhunska, možda najbolja koju sam čitao.

      Pa vjerojatno jest. Ima li možda negdje na engleskom?

      Ali mislim da je ionako naglasak na individualnim zemljama pa je cijela priča o globalnom smanjenju nejednakosti nepotrebna kao opravdanje.

      Ovdje je potrebna upravo zato što ovaj luđak propagira globalno oporezivanje i distribuciju. Nadalje, mislim da može biti učinkovito to nabijati na nos ljevičarima koji se kunu u internacionalizam.

      Dakle, ostaju problemi stagnirajućih plaća srednjeg sloja, visokih menadžerskih plaća koje su daleko veće od nekakve granične produktivnosti i političkog sustava koji više reagira na preferencije ekonomskih elita nego običnih građana.

      Ne znam što hoćeš reći, da korporacije onda gube novce na plaćama menadžera? Pa i da je istina, pa što, tko im je kriv? Njihova stvar. I ne znam što bi bio politički sustav koji više reagira na preferencije ekonomskih elita nego običnih građana? Po čemu to?

      Vjerujem da ljude više žulja nepravda nego nejednakost sama po sebi

      Ne slažem se, ljevičarima prilično smeta nejednakost sama po sebi. Zapravo, oni nejednakost smatraju nepravdom. 🙂

      No, upravo zato jer ima implikacije na demokraciju ta se rasprava ne smije izbjeći i gurnuti pod tepih pod izlikom da je riječ o lupetanjima poremećenih socijalista.

      U normalnom svijetu takvoj raspravi ne bi bilo mjesta u ozbiljnoj diskusiji. Ali, eto, nismo baš u nekom normalnom svijetu, pa se ne može tako lako izbjeći.

      Sviđa mi se

      1. Jok, nisam našao prijevod, ali google prevoditelj sasvim fino funkcionira; nekakvo osnovno poznavanje strukture španjolskog ili poznavanje teme su dovoljni za snalaženje u nekim nejasnim rečenicama.

        Želim reći da se visoke menadžerske kompenzacije ne mogu objasniti dobrim poslom koji rade nego utjecajem koji imaju na odbore. Ili logikom i praksom kojom se odbori vode prilikom određivanja menadžerskih plaća. A fokus onda može biti kratkoročan, na štetu dugoročne dobrobiti za kompaniju. A onda je pitanje imaju li dioničari, vlasnici kompanije, ikakvo pravo u svemu tome ili su isključeni, u većoj ili manjoj mjeri, iz donošenja odluka. Švicarski (uspješni) referendum prošle godine je išao u smjeru povećanja vlasničkih prava u korporativnom upravljanju. Iako je u našim medijima ponegdje predstavljan kao anti-kapitalistički. Što je čudno, jer davanje većih prava vlasnicima u odnosu na radnike u menadžmentu mi se čini pro-kapitalistički.

        No, moglo bi se reći da je to unutrašnja stvar svake korporacije, možda čak neki market failure (ili ne, ovisno s koje strane gledaš), no postaje javna stvar ako su te menadžerske kompenzacije djelomično financirane javnim novcem, npr. poreznim olakšicama, jamstvima, subvencijama i sl.

        Politički sustav koji više reagira na preferencije ekonomskih elita nego običnih građana bi bio onaj u kojem nije važno što većina želi jer utjecajna manjina ima defakto veto. Dao sam gore link narad, tamo više piše.

        Liked by 1 person

        1. @kekslin

          zamislite se nad tim što govorite. ako imamo kompanije koje mogu opstati na tržištu tako da ne stavljau sve svoje resurse u zadovoljavanju potreba klijenata nego si mogu dozvoliti luksuz isplaćivanja menadžerskih bonusa. to je problem ali kako ga riješiti. tako da uvedemo još države i kontrola jer uzrok tome je što je država ograničila tržište (Stvorila određene barijere za ulazak konkurencije -> vidi bankarstvo, telekomunikacije, farmaceutika) i zapravo imamo rezultat kakav se može i očekivati u slučaju kada tržište i konkurencija nisu prepušteni sami sebi.

          bili se ti menadžeri ponašali tako da se moraju stalno boriti sa konkurencijom?

          po meni se zaključci nameću sami po sebi…

          tvrditi da to treba rješavati država pokazuje potpuno ne razumjevanje osnova teorije funkcioniranja tržišta.

          Liked by 2 people

  4. “Da je drug Thomas uistinu “prijatelj tržišta” kako to neki navode, on zasigurno ne bi zagovarao dodatno gušenje tog istog tržišta.”

    Je na isti način kao i VEĆINA mejnstrim ekonomista poput njega, bili oni nešto ljevije ili desnije orijentirani – tržišta ne postoje sama po sebi, u nekom vakuumu, nego unutar nekog pravnog i regulatornog okvira koji stvara država. Pa da bi osigurala uopće postojanje tržišta država mora osigurati da nema monopola, oligopola, bla bla…uglavnom takva vrsta argumentacije.

    Sviđa mi se

    1. Prvo, ne slažem se nikako gore opet da je drug Piketty nekakav “prijatelj tržišta” ili nešto slično. Dobro, sad mi možemo redefinirati riječ “prijatelj” ali ako pogledaš njegove izjave što sam ih u tekstu citiro i općenito njegovu knjigu i prijedlogu, on je sve samo ne nekakav “prijatelj”. Stvarno ne razumijam zašto to govoriš.

      Pa da bi osigurala uopće postojanje tržišta država mora osigurati da nema monopola, oligopola, bla bla…

      Država se treba ne petljati u tržište. Ne postoji tržište zbog države. Monopoli i oligopoli se stvaraju upravo posredništvom države.

      Liked by 1 person

      1. To govorim jer on sam tako kaže u razgovorima i intervjuima. A nisam vidio da se igdje zalaže za ukidanje privatnog vlasništva, povratak sovjetskom ili samoupravljačkom modelu ili išta slično. Želi sačuvati kapitalizam kakav je sad (odnosno kakav je bio u “zlatno doba” nakon WW2, predmnijevam), a ne ga zamijeniti s nečim. Mislim da je, poput Stiglitza, on jedan od onih koji vjeruju da država stalno treba nešto raditi kako bi uopće omogućila postojanje tržišta, a tržište prepušteno samo sebi vodi u samodestrukciju. Ono, kao što je Keynes spašavao kapitalizam od njega samog.

        Sviđa mi se

        1. @kekslin
          to ga upravo čini najopasnijim manipulatorom. nije ni hitler otvoreno zagovarao rat kad je dolazio na vlast. obećavao je zapošljavanje i industrijski oporavak a znamo kako je to završilo.
          ograničavanje tržišta od strane države vodi upravo u još više države dok tržište potpuno ne nestane i ostane samo država, a onda slijedi totalitarizam.

          povijest je pokazala da država ne može spasiti kapitalizam od samog njega. nitko ne tvrdi da je tržište savršeno samo po sebi, nego da je najbolji mogući mehanizam kontrole kapitalizma upravo u što slobodnijem tržištu. čim tržište nije slobodno (država se petlja) imamo probleme -> boom and bust cycles

          za one kojima se ne da čitati evo moderna verzija Keynes vs. Hayek u rap verziji 🙂

          http://www.adamsmith.org/research/think-pieces/review-keynes-hayek-the-clash-that-defined-modern-economics/

          Liked by 1 person

  5. A ova trabunjanja o marksizmu i komunizmu, leševima, pljačkama, Staljinu, manijacima su malo degutantna. To je isto kao kad ljevičari vrište kapitalizam=robovlasništvo i na svaki spomen neoliberalizma počnu spominjati Pinocheta i fašističku narav tog neoglobalnog neoliberalnog neokapitalizma koji gazi preko ljudskih leševa.

    Sviđa mi se

  6. Postoji jedna bitna razlika između mojih trabunjanja i socijalističkih trabunjanja. Ja (tj. kapitalizam) nikoga nisam ubijao samo radi razlike u primanjima. Komunisti su to radili redovno, u ogromnim brojevima i baš u svakoj zemlji. Povijest nas uči da je to ne samo takav politički sustav, nego i karakterno takva animalna družina bi prvom idućom zgodnom prilikom nastavili sa tom rabotom. To je ono što je stvarno degutantno.

    Mislim da se ovdje “repetitorum est mater studiorum” ne može pohvaliti nekim spektakularnim rezultatom. Neki nikako da konačno nauče lekciju. A to je još degutantnije.

    Ono što je ovdje potrebno rasčistiti, je sljedeće. Ako nekome nije jasno da su socijalizam i njegova militantna izvedenica komunizam povijesno veće zlo nego što su to ikada bili i fašizam i nacizam zajedno. Da su Tito, Staljin, Lenjin, Che Guevara, itd…. masovni ubojice i najveći zločinci koje je svijet (barem do sada) upoznao. Ako to nije u stanju jasno i javno priznati, tada o čemu ima smisla sa takvima dalje razgovarati? Koji je cilj? Zamutiti vodu? Pa ja mislim da smo mutne vode imali dovoljno do sada.

    Prema tome gospodo, ako želite da Vas se ozbiljno shvati ili drugačije etiketira, izvolite se izjasniti. Do sada to niste bili spremni učiniti.

    Nepravda je nažalost konstanta u povijesti čovječanstva. Život je nepravedan. Bez obzira na sustav. I sasvim sigurno su ljudi puno u stanju progutati, teške prilike i okolnosti, ali nepravdu najteže. Međutim pojedinačne se nepravde ne liječe nametanjem druge vrste nepravde. To je ono što mora biti svakome jasno. Nepravda se liječi samo pravdom. A socijalizam nije pravda nego bolest.

    Liked by 1 person

    1. Neki podaci kažu da su ameri sudjelovali u 220 ratova u posljednih 200g a mislim da se spominje podatak o neke 4g u periodu od kraja II. svjetskog rata do danas u kojima NISU bili u ratu s nekim, i to uvijek sa puno slabijima od sebe. U zadnje 4g ratovali su ili su na neki drugi način vojno aktivni u ovim zemljama: Irak, Libija, Pakistan, Somalija, Uganda, Jordan, Turska, Čad, Mali i Sirija. Uz amere u tim akcijama uglavnom sudjeluje i njihov partner u međunarodnom terorizmu, Velika Britanija, dvije zemlje koje idealizirate kao kolijekve slobode, demokracije i ljubavi a jedina konstanta u njihovoj povijesti jest međunarodni terorizam i pljačkanje cijelog svijeta.

      Posebno je interesantno kako se većina sukoba događa u resursima (uglavnom nafta) bogatim zemljama te zemljama koje okružuju Izrael. A još je interesantnije kako su se islamski teroristi pojavili upravo u Siriji i to godinu dana nakon što ih je Putin spriječio u invaziji, što im sada može poslužiti kao izgovor za započinjanje novog rata i konačno ostvarenje sna o Velikom Izraelu (plan Yinon).

      Jedina razlika između komunističkih i kapitalističkih zločinaca jest u tome što komunistički imaju ime i prezime i zločine su činili u svojoj zemlji, a kapitalistički zločini se čine u ime naroda i to u pravilu diljem zemljaske kugle te se ne mogu pripisati jednoj određenoj osobi.

      Sviđa mi se

      1. dvije zemlje koje idealizirate kao kolijekve slobode, demokracije i ljubavi a jedina konstanta u njihovoj povijesti jest međunarodni terorizam i pljačkanje cijelog svijeta

        Pa kolijevke slobode jesu Velika Britanija i SAD. Kolijevke demokracije nisu, naprotiv, ali mi ovdje (bar ja) baš i ne volimo puno demokraciju.
        Međunarodni terorizam i pljačkanje su provodile i provode državne vojske, a to im omogućava upravo prvo pljačkanje vlastitog naroda, a, da te podsjetim, to nema veze sa slobodnim tržištem, već ima više veze sa socijalizmom.

        Irak, Libija, Pakistan, Somalija, Uganda, Jordan, Turska, Čad, Mali i Sirija

        Ovo su inače sve zemlje poznate po izrazito visokim razinama osobnih sloboda i vladavine prava, te miroljubive kulture mira i tolerancije. Jasno, nije to opravdanje za vojne intervencije po trećesvjetskim zabitima, ali ono.

        A još je interesantnije kako su se islamski teroristi pojavili upravo u Siriji i to godinu dana nakon što ih je Putin spriječio u invaziji,

        Islamski teroristi su se pojavili puno ranije, ali to je sasvim nebitno, i nema nikakve veze s temom o kojoj je tekst.

        kapitalistički zločini se čine u ime naroda i to u pravilu diljem zemljaske kugle te se ne mogu pripisati jednoj određenoj osobi.

        Molim te da više ne pišeš ovakve nebuloze. Počeo si previše trolati. Idi čitaj Pikettyja.

        Sviđa mi se

      2. Ne miješaj u isti lonac sastojke koje nikako ne idu skupa. Nasilni imperijalizam i militarizam nije vezan uz određeno društveno uređenje. Njega si imao kroz cijelu ljudsku povijest. Od antike, pa sve do danas. On je vezan uz određene krugove moći koji UVIJEK egzistiraju u nekom društvu. Negdje više, negdje manje. Činjenica je da su u SAD politički pobijeđeni “izolacionisti” od strane određenih krugova. I da ti krugovi vode kolo još od onda. Nekad to bude dobro, a nekad ne. Nemoj misliti kako toga i sam nisam svjestan. Međutim kada sam to spomenuo, da naglasim kako stvari nisu baš uvijek crno-bijele, te da i to treba uzeti u obzir, još sam bio (naravno) optužen kako sam – nacista. Nije da me je baš previše briga za kokodakanja raznorazne peradi, ali ipak volim biti jasan radi drugih koji čitaju ove blogove i zaslužuju istinu.

        Okrivljavati kapitalizam (koji čak nije niti politička ideologija) za te pojave, je vrlo, vrlo naivno, da ne kažem – glupo do bola.

        Tvrditi da komunizam nije primarno INTERNACIONALISTIČKI pokret, dakle da mu je cilj širenje revolucije (i u praksi i u teoriji) na druge zemlje, je još gluplje. Svatko tko išta zna o povijesti “MEĐUNARODNOGA” pokreta (zanimljiva terminologija) je jako dobro upoznat sa tom činjenicom. Pokušaji podizanja revolucija isto tako.

        Ono što treba podcrtati da je međunarodna povezanost tih internacionalističkih krugova i njihovo često usklađeno djelovanje, većim dijelom i danas odgovorno za to što se neke stvari događaju na način kako vidimo da se događaju. Samo metode vremenom evoluiraju. Istina je da su neke zemlje iz vlastitih interesa bolje usklađene sa namjerama tih krugova, a ponekad i direktno kontrolirane od njih. Nećemo ovdje ulaziti u dublju analizu.

        Ali to sa “kapitalizmom” ne da nema nikakve veze, nego je vrlo često upereno direktno protiv kapitalizma, demokracije i slobode tržišta. Što se jako dobro vidi na usklađenim naporima tih “elita” o kojima ovaj članak jasno i argumentirano govori.

        A ti si se našao govoriti protiv tih krugova. A baš ti za njih u svom bezumlju i neznanju ustvari radiš. I još te ne trebaju niti plaćati. Pa gdje ćeš ljepše od toga. Što sam ti uostalom već i rekao 🙂

        Ovo shvati kao dobronamjernu sugestiju. Tebi i tebi sličnima. Nisu ti uvijek pravi neprijatelji tamo gdje ti misliš da jesu….

        Pozdrav od Tantora.

        Sviđa mi se

        1. “Sloboda, slobodni um i nauka zavešće ih u takve prašume i dovesti pred takva čuda i nerješive tajne da će jedni od njih, nepokorni i svirepi, uništiti sami sebe, drugi – nepokorni, ali slabi, uništavaće jedni druge, a treći, koji ostanu, slabi i nesretni, dopuzaće do naših nogu i zavapiće: Da, vi ste bili u pravu, jedino ste vi znali njegovu tajnu, i mi se vraćamo vama, spasite nas od nas samih.”

          Sviđa mi se

          1. Neki se vole razbacivati citatima, pa evo onda i tebi jedan prikladan:

            “Nije da ja Boga ne priznajem, Tantore, nego mu samo najponiznije vraćam pristupnicu.”

            Sviđa mi se

  7. Iskreno, ne mogu odoliti feelingu da se drug Thomas i slični “domaći izdajnici” (termin koji bi u se u njegovom slučaju mogao odnositi na izadju cijele ljudske vrste uz iznimku članova globalnog CK), jednostavno natječu u proaktivnoj podobnosti budućoj gradaciji ovog trenutnog sustava u otvoreni fašizam. Kao da već sada markiraju svoje pozicije.

    Mene ne brine njegovo bulažnjenje, ali, unaroč svim znanstvenim dokazima o tome da alegorijski zemlja ipak nije ravna, upravo je nevjerojatno koliko “objektivnih” review-a na, recimo, Amazonu nema nikakvih problema s takvom tvrdnjom u slučaju druga Thomasa, dapače.

    Nije ni čudno. Uz sve što Obola radi i za što se Hitlary javno javno i bez pardona zauzima i, još gore, izostanka makakve jasne kritike prema otovorenom pozivanju na dosad neviđenu kombinaciju socijalizma, fašizma i neofeudalizma, ekonomski argumenti skoro pa da su deplasirani u kritici predmetnog.

    Naime, svakom kojem mozak baš nije literalno odstranjen, molekulu po molekulu, svakodnevnim ispiranjem mainstream medijima, jasno vidi kakav menu socijal-fašistička bagra ima u planu, jasno vidi da se ovdje ne radi o finesama, već o otvorenom zlu – i, nikom ništa.

    Uz potpunu rezignaciju prema tuposti, neinformiranosti i općoj mentalnoj inerciji sheeple-a ma gdje sve bili, pozdravljam autora recenzije i posjetitelje ovog bloga uz zahvalu za vrijednu recenziju bezvrijednog (ali zato ništa manje opasnog) djela.

    Damir

    Liked by 1 person

  8. odličan review. super da si sve stavio na jedno mjesto, jer mi se ne da čitati cijela knjiga, a i općenito kad počnem čitati takve stvari iznimno se nanerviram na količinu gluposti i onda odustanem radi svojeg psihofizičkog zdravlja.

    tu osim hrpe glupost koje iznosi Piketty, ima i zamjena teza koje si jako dobro primjetio, jer apsolutno sve argumente koje on i ima u stvarnosti su upućeni upravo onome od koga on očekuje da riješi te probleme. Državi ili superdržavi koju bi on izgleda uspostavio, što upravo vodi u totalitarizam.

    Također vrijedi primjetiti da nejednakost kao takva je prirodni fenomen, osim toga postoje i drugi prirodni fenomeni. Recimo zašto je postotak samoubojstava najveći upravo u zemljama gdje su ljudi zapravo u prosjeku najsretniji. Zato što se uspoređujemo sa lokalnom okolinom i ako ste recimo depresivni u zemlji gdje su ljudi iznimno zadovoljni kvalitetom života?
    I što sad, da učinimo sve u prosjeku nesretnijima kako bi se par depresivaca osjećalo bolje.

    Tako meni izgledaju i rasprave o nejednakosti, kao da raspravljamo o tome kako nije pošteno da teža tjela padaju brže o lakših jer eto ta nejednakost gravitacije nije ok.

    Iza takvih rasprava stoji naravno ili glupost ili neka agenda.

    uglavno, samo tako nastavi dalje, zadovoljstvo te je čitati.

    Liked by 1 person

  9. Svaka čast i hvala autoru na izvrsnom prikazu ovog jadnog ali vrlo ambicioznog i potencijalno vrlo opasnog djela.
    Kapital 21. Stoljeća – ime je znak.
    Marxov Kapital, nevina knjiga, donio je smrt, patnju, jad i bijedu stotinama milijuna nevinih ljudi, oduzeo nadu i onemogućio prosperitet generacijama, a ovaj bijednik sve to želi ponoviti.
    Put u pakao popločan najboljim namjerama.
    Najbolje bi bilo sve to ignorirati, ali hrvatski političari i nakladnici na našu žalost misle drugačije.
    Zato još jednom zahvaljujem autoru (i Tantoru) na uloženom trudu u raskrinkavanju ovog bolesnog djela. Što više ljudi shvati o čemu se radi imat ćemo više nade u izbjegavanje nove totalitarističke tragedije.

    Liked by 1 person

  10. Neki neće čitati jer što će čitati kad je dokazano ono što su već ionako znali – da kapitalizam dovodi do vlastite propasti. Neki neće čitati jer je to bolesno djelo, potencijalna teorijska podloga novog staljinizma.

    A inače, među razumnim recenzentima, čak i onima VEOMA kritičnima, stvari stoje nekako ovako:

    L. Summers: “In many respects, Capital in the Twenty-First Century embodies the virtues that we all would like to see but find too infrequently in the work of academic economists. It is deeply grounded in painstaking empirical research.”

    Sala-i-Martin:”… Piketty should be congratulated because his work is the result of a titanic effort data collection performed by himself and a group of co-authors. The data allow us to analyze an important part of economic history for over 200 years….Congratulations, then, to Thomas Piketty for writing a great book.” (google t)

    Acemoglu: We should all be delighted with the huge interest in the economics of inequality that
    Thomas Pikettyís weighty tome, Capital in the 21st Century, has generated. Pikettyís works
    with Emmanuel Saez (Piketty and Saez, 2003) and with Tony Atkinson (Atkinson, Piketty and
    Saez, 2011) have opened new horizons for economists by showing how tax returns data can be used to assess trends in income and wealth inequality, especially at the top of the distribution.

    Galbraith: “Although Thomas Piketty, a professor at the Paris School of Economics, has written a massive book entitled Capital in the Twenty-First Century, he explicitly (and rather caustically) rejects the Marxist view. He is in some respects a skeptic of modern mainstream economics, but he sees capital (in principle) as an agglomeration of physical objects, in line with the neoclassical theory.”

    Sviđa mi se

    1. Stvarno mi nisi baš jasan, ili si jednostavni naivan, kao da ne razlikuješ bitno od nebitnog. Ne razumijem zašto inzistiraš na branjenju ovog luđaka i njegovog bolesnog djela.

      Vadiš tu rečenicu Sala-i-Martina iz konteksta bez veze a u istom tekstu dotični debunkira cijelu knjigu.

      Summers i Galbraith su ljevičari, a ni Acemoglu nije neki primjer baš ljubitelja slobodnog tržišta, ali kad već njih spominješ mogao si i navesti citate kako i oni debunkiraju njegovo teze.

      Liked by 1 person

      1. Nije ti jasan kažeš? A taj, niti na jedno moje konkretno i direktno pitanje nije htio jasno odgovoriti, radi “straha” da ne bi bio “svrstan”, i jer ga to kao vrijeđa?!!? Naravno da ga vrijeđa, što ti imaš njega prozivati u stilu kolike poreze zastupa? To se pristojne ljude ne pita.

        Čovjek bi pomislio da je svima u interesu da budu što bolje shvaćeni, ali ne, očito nije tako. To je taj duplo-govor koji ti omogućuje da po volji zauzmeš oportuniji stav. Ono u stilu, ja se slažem, ali (i onda nabroji 200 stvari potpuno suprotnih cijelom konceptu). Ili ja se ne slažem, ali (i onda opet suprotno).

        To je taj način govora i tijek misli koji (ovdje) zovemo “šuvarovština”. Inače toliko omiljen kod “ljevičarskih” (pogrešan i zastario termin) “intelektualaca”.

        Kada silom pokušaš izvući nešto konkretno iz takvih, opet ćeš dobiti naganjanje oko stabla i ritanje i koprcanje umjesto odgovora.

        Konstanta @Kekslina je da on oportuno brani “mainstream”. Dakle sve je ustvari dobro, ali treba (možda) malo ispolirati. Princip je dobar, ali su neke metode (možda) nespretne. Namjere su dobre, to je bitno. Ne treba “talasati”. Dakle opet neka viša svrhovitost, potpuno neshvatljiva razumnom čovjeku, u svom najboljem sjaju.

        I to ti je to. To je sažeto sve. Nema tu ništa više od toga. Ostalo laprdanje je samo puno riječi u vjetar, valjda kao “ukras” da “razgovor” ne bi odmah stao tamo gdje je i trebao stati – na samom početku. Nema odmora dok traje obmana.

        Sviđa mi se

        1. Naravno da tebi nije jasno.

          Tebi cijeli mentalni sklop funkcionira na dvije postavke – crno ili bijelo. Zato ti se svi upisi sastoje od ispraznih fraza koje možeš ponavljati na svakoj temi, u svakoj prilici.

          Kad/ako budeš bio član nekakve radikalne desničarske stranke nema sumnje da ćeš biti dežurni ideolog, onaj koji će tražiti od ostalih članova da se izjasne, s preciznim odgovorima – da, ne – a ne s nekakvim laprdanjem, nekakvom šuvarovštinom.

          To što si ti izabrao nekakvu kakti libertarijanskiju opciju je čista slučajnost, mentalni sklop je isti kao u staljinista – isključivost, prozivanje, vrijeđanje, proglašavanje neprijatelja. A sa staljinistmom/libertarijancem je svaka diskusija vrlo teška jer nema tu razmjene mišljenja ili promjene mišljenja. Sve je grčevita borba dobra i zla, sugovornik je neprijatelj koji se treba izjasniti, reći je li s nama ili protiv nas.

          Utješno je ipak što većinu ljudi fanatizam prije ili kasnije prođe.

          Sviđa mi se

          1. Moguće, moguće, pa ipak sam jako dobro opisao tvoje temeljne karakteristike. Možda nisam? Je li problem u tome što sam bio prestrog, ili u tome što sam to rekao na način koji bi i polu-gluha baba od 90 godina to mogla shvatiti. Umjesto da kao ti zamagljujem stvari gdje god mogu, te se izražavam u beskrajnim “nijansama sivoga” (oprosti ali to nije moja omiljena literatura).

            Svaka knjiga ima svoju publiku. Ali ako bi se netko od političara ili ekonomista danas na sva usta hvalio kako čita “Mein Kampf”, ne u obrazovnom smislu, nego kao literaturu koja je i danas zadržala neke svoje vrijednosti (ono u poznatom stilu kako je Marks bio u pravu), moguće uz blagu kritiku načina implementacije, osporavanje metode mjerenja lubanje, te kako je možda negdje potrebno bolje naglasiti stvari, a negdje dodati još po nešto, kakve bi reakcije bile? Hm?

            Neću tebe to pitati jer ionako neću nikada dočekati odgovor. Ali ću biti bezobrazan i pretpostaviti da bi svi promotori “tolerancije”, “ljevičari” i profesionalni “antifašisti” aurlikali i zazivali linč i toga političara i toga “kritičara”. Najbolje javno spaljivanje svih zajedno. I to bez obzira na kontekst izrečenoga.

            Ti bi se naravno suprotstavio i branio demokratsko pravo tog političara, kritičara ili ekonomista da iznese svoje mišljenje u slobodnom društvu. Možeš misliti. Vidjeli smo dovoljno dobro do sada koliko je jednosmjerna ta Vaša vrsta “tolerancije”.

            Ja prije svega uopće nisam u stanju procijeniti koliko je Picketty u nekim stvarima možda bio u pravu. Čak i da sam ga čitao, a nisam ga čitao, opet to ne bi bio u stanju. Jednostavno nemam potrebna znanja, niti vremena da ih usvojim. Ali ja o tome uopće i ne govorim. Ovdje, bez obzira na formalni sadržaj knjige, nije riječ o ekonomiji nego je prvenstveno riječ o politici. Zato je ta knjiga i napisana. I zato je promovirana od strane “ljevičarskih” krugova. Ne zbog svoje intelektualne ili znanstvene vrijednosti, nego zbog PORUKE. I to mora svakome biti jasno.

            Komunistički pamflet je komunistički pamflet. Ako netko zagovara globalno oporezivanje, mene nije briga da li je taj bio u nekim stvarima u pravu. To uostalom i ne sporim. Sporim konačnu svrhu tog pamfleta. Koji je cilj? Koji je cilj te političke opcije? Intelektualno nadmudrivanje ili globalna dominacija “komiteta” sa primarnim ciljem uništenja slobode?

            Kako je CILJ evidentan i više nego jasan svakome tko želi vidjeti, te nije intelektualne prirode, ja onda govorim protiv takvog cilja. I protiv njegovih promicatelja. Što tu tebi nije jasno?

            Sviđa mi se

      2. Kao prvo, spomenuo sam da su VEOMA kritični, čak sam to istaknuo velikim slovima. Sve ove recenzije koje sam naveo debunkiraju njegove teze. I namjerno sam stavio one likove koji su nešto desnije orijentirani (osim Galbraitha, ali pogle i citat koji sam dao) – one na ljevici poput Krugmana i Stiglitza i gro drugih koji pišu hvalospjeve nisam ni spomenuo.

        Ali gle čuda, svi nalaze neku vrijednost u tom djelu; čak i Sala-i Martin (koji je vrlo pro-tržišno orijentiran) daje pohvalu (Felicitaciones, pues, a Thomas Piketty por haber escrito un gran libro) pa onda nastavlja s kritikom. I što je možda najvažnije, gotovo svi ti autori prihvaćaju temu debate – ne odbacuju je kao da je riječ o komunističkoj spletki smišljenoj da uništi slobodu.

        To je normalno – ulaziti u raspravu, kritizirati i opovrgavati teze. Vrijeđati, nazivati ljude luđacima i manijacima, a njihova djela bolesnima – to nije dio normalnog ponašanja.

        Potpuno je u redu opovrgnuti ili uništiti svaku tezu koju bilo koji autor predstavi. Ali ići u demoniziranje, pripisivanje najgorih namjera, usporedbe s Hitlerom – to je već histerija.

        Po čemu je to drugačije o zadrtih ljevičara koji M. Friedmana nazivaju zločincem, a njegova djela bolesnim pamfletima u službi krupnog kapitala? Ni po čemu, ista retorika, drugi neprijatelj.

        Naravno, većina tih ljevičara ne zna o čemu se radi. I njima su dobri drugovi objasnili pa nema potrebe da idu sami čitati.

        To je ona histerija gdje nema mjesta za različita mišljenja ili nijanse nego samo za ispravne ili neispravne tvrdnje, a svatko tko se ne slaže je bolesnik, zločinac, neprijatelj naroda, Hitler, Staljin, komunist, neoliberal, fašist.

        Sviđa mi se

        1. slažem se s vama, nije u redu pljuvati po čovjeku samo tako. no obzirom da ovdje anonimno komentiramo možemo si dozvoliti da budemo potpuno iskreni, za razliku od ovih drugih. ekonomija je takva da imate čak vrlo zanimljive tenzije čak i na ideološki istoj strani. neznam da li ste čitali blog Boba Murphy-a (imate u blog roll gore) pa da vidite što i kako oni međusobno komuniciraju i kritiziraju jedni druge i sve je to ok.
          ljudi griješe, čak i oni koji sebe nazivaju libertijancem, vrlo često reagiraju na način koji nije prikladan tome nazivu, dapače više onom drugom i to ste dobro primjetili. hvala vam na tome. trebamo svi poraditi na toleranciji, jedino tako možemo naprijed.

          ali opet to ne znači da ne treba reći što se misli, ja iskreno stvarno mislim da je knjiga jača od mača i da ovaj pikettyev pamflet u opasnim rukama postaje jako opasno oružje, a također ovi koje spominjete nisu proživjeli užase komunizma, posebno ameri, njima je komunizam bio čak romantičan jedno vrijeme i upravo zbog toga trebamo biti kritičniji prema onima koji pamfletima manipuliraju ljudima.

          inače ćemo završiti kako to Hayek predviđa…posebno smo na opasnom terenu mi ovdje u RH, fučka se amerima, oni žive i tako kapitalizam na kvadrat u usporedbi sa nama. vidite vi koliko ljudi kod nas reagira na nacionalizam i na bilo koji spomen ukidanja “prava” diže se ustanak. pogledajte malo ovo dole pa vidite jesmo li mi na pravom putu ili trebamo ipak biti malo više zabrinuti za budućnost svih nas u ovoj zemlji. mislim da su stvari više nego ozbiljne.

          http://mises.org/library/road-serfdom-0

          Sviđa mi se

          1. … iz linka gore

            What F.A. Hayek saw, and what most all his contemporaries missed, was that every step away from the free market and toward government planning represented a compromise of human freedom generally and a step toward a form of dictatorship–and this is true in all times and places. He demonstrated this against every claim that government control was really only a means of increasing social well-being. Hayek said that government planning would make society less liveable, more brutal, more despotic. Socialism in all its forms is contrary to freedom.

            Nazism, he wrote, is not different in kind from Communism. Further, he showed that the very forms of government that England and America were supposedly fighting abroad were being enacted at home, if under a different guise. Further steps down this road, he said, can only end in the abolition of effective liberty for everyone.

            Capitalism, he wrote, is the only system of economics compatible with human dignity, prosperity, and liberty. To the extent we move away from that system, we empower the worst people in society to manage what they do not understand.

            Sviđa mi se

  11. Razumni ljudi se, za početak, neće na sav glas hvaliti da čitaju Mein Kampf jer znaju da će ih uvijek neki idiot dočekati i na prvu optužiti da su možda nacisti. Dakle, trebaš biti oprezan čak i ako daješ na znanje da čitaš to djelo tek onako, radi radoznalosti ili zbog edukacije. S puno disklejmera.

    Ako pak kaže da je ta literatura zadržala neku vrijednost onda će mu trebati puno snage da se izvuče iz septičke jame u koju se bacio. I objasni što je točno htio reći.

    Što se mene tiče, ja nisam za zabranu veličanja totalitarnih ideologija. Iako je jasno da jedna Njemačka ili Hrvatska zbog povijesnih iskustava o tome neće imati isti stav kao Kanada. Ali nemam ništa protiv toga da osoba koja to radi ili promiče rasizam ili bilo kakav oblik mržnje bude društveno odbačena ili poslovno uništena. To je sve dio slobodnog društva. Ljudi svakako imaju pravo pozivati na bojkot.

    Da, ljevičarski krugovi će “zlorabiti” tu knjigu. Bez da su je ikad pročitali ili čitali njene kritičare. Nijednu knjigu na svijetu koja postoji ne moraš prihvatiti od a do ž (osim ako si religijski fundamentalist). Možeš prihvatiti poruku knjige (nejednaksot je problem), ali odbaciti konkretno rješenje koje autor predlaže. Možeš odbaciti sve argumente i zaključak, ali prihvatiti važnost rasprave, potrebu populariziranja važne teme. Cijeniti empirijski rad, ali ne cijeniti išta drugo.

    A ja mislim da je to primarni cilj – evo ovo su podaci, slobodni se stvoriti vlastite zaključke. Zato ne moram prihvatiti autorovu teorijsku postavku i zaključak. Zato se ne moram grčevito boriti protiv neprijatelja nego jednostavno reći da se ne slažem.

    Citat iz jednog intervjua: “And the primary purpose of the book is really to make this material accessible, to try to tell a story in plain language that allows everybody and certainly economists to access the historical material so that people can make up their own mind about the future, about the explanation. I certainly do not claim the ultimate explanation for everything.”

    To je sigurno više intelektualnog poštenja nego što imaju oni koji tvrde da znaju cijelu istinu.

    Sviđa mi se

    1. Da skratimo, radi se o zloj knjizi, o iznimno opasnom pamfletu koji služi isključivo besramnoj apologiji masovne pljačke.

      Vrijeđati, nazivati ljude luđacima i manijacima, a njihova djela bolesnima – to nije dio normalnog ponašanja.

      Je li dio “normalnog” ponašanja nazvati Adolfa Hitlera luđakom, a Mein Kampf bolesnim djelom? Odnosno, gdje povlačimo granicu, kod koje razine zagovaranja totalitarizma se djelo može nazvati bolesnim?

      Potpuno je u redu opovrgnuti ili uništiti svaku tezu koju bilo koji autor predstavi.

      To je već učinjeno.

      Ali ići u demoniziranje, pripisivanje najgorih namjera, usporedbe s Hitlerom – to je već histerija.

      Ali u čemu je to razlika u tome je li Piketty samo korisna budala ili stvarni mrzitelj čovječanstva? Tip zagovara uspostavljanje globalnog totalitarnog sistema i dodatne masovne pljačke. Što očekuješ, kako bi ga trebalo okarakterizirati?

      Možeš prihvatiti poruku knjige (nejednaksot je problem), ali odbaciti konkretno rješenje koje autor predlaže. Možeš odbaciti sve argumente i zaključak, ali prihvatiti važnost rasprave, potrebu populariziranja važne teme. Cijeniti empirijski rad, ali ne cijeniti išta drugo.

      Mogu li ne cijeniti ništa?

      A ja mislim da je to primarni cilj – evo ovo su podaci, slobodni se stvoriti vlastite zaključke. Zato ne moram prihvatiti autorovu teorijsku postavku i zaključak. Zato se ne moram grčevito boriti protiv neprijatelja nego jednostavno reći da se ne slažem.

      Ja vjerujem da se upravo vrlo važno grčevito boriti protiv neprijatelja slobode. Pa sam si rekao da će komunisti iz knjige izvlačiti “krive” zaključke (iako ja ne smatram da su to “krivi” zaključci, Pikettyjev je otvoreni cilj apologiziranje pljačke i onemogućavanje slobodnog tržišta).

      Po čemu je to drugačije o zadrtih ljevičara koji M. Friedmana nazivaju zločincem, a njegova djela bolesnim pamfletima u službi krupnog kapitala?

      Razlika je upravo u tome što su ljevičari, kao i obično, u krivu.

      To je ona histerija gdje nema mjesta za različita mišljenja ili nijanse nego samo za ispravne ili neispravne tvrdnje, a svatko tko se ne slaže je bolesnik, zločinac, neprijatelj naroda, Hitler, Staljin, komunist, neoliberal, fašist.

      Ovdje jednostavno nisi u pravu ili si namjerno neiskren. Jednostavno je laž da je “svatko tko se ne slaže” to što si nabrojao. Evo npr. ja se ne slažem s tobom i Tantorom oko mnogih stvari pa ne mislim da ste išta od toga. Ali, u slučaju Pikettyja, te je puno ozbiljnije od toga da se radi od različitim mišljenjima. Tu se radi o otvorenom propagiranju globalne pljačke i uništavanja slobodnog tržišta, potencijalno iznimno opasnoj ideji po civilizaciju.

      I što hoćeš reći tim zadnjim citatom, ne razumijem? Pa to isto možeš reći za svaku knjigu koja je ikad napisana.

      Sviđa mi se

    2. Zanimljivo, znači ipak i znaš i možeš suvislo odgovoriti kada to hoćeš. Pa onda da i ja odgovorim tebi, možda bolje rečeno – nadopunim te. Jer se ovoga puta sa tobom (uglavnom) slažem. Uostalom, suvislo si složio i obrazložio stvar, pa imam i što odgovoriti a da se sve ne svodi na etiketiranje fanatičnog “desničara” i što već ne.

      Problem, kako ga ja vidim je u dvostrukim mjerilima i/ili ne objektivnim mjerilima. I to ne mjerilima koje provodimo ti i ja, ili neki Marko ili Barica na cesti. Nego o mjerilima koja provode i diktiraju ljudi koji imaju moć. Zakonodavnu i političku. Te svu silu koja stoji iza toga. I tu je ključ onoga o čemu ja govorim.

      Kada ti mene nazivaš desničarem, zalutalom anomalijom, rasistom, itd. moramo se zapitati sljedeće. Ako ja zagovaram minimalnu državu. Dakle takvu u kojoj ukupni porezi ne bi bili iznad 10-15% (sveukupno), 10x manje zakona i propisa nego što ih ima sada, te potpunu zabranu političarima da uopće donose zakone koji se tiču slobode govora, konzumiranja bilo čega svojom voljom, tko kakvu kapu nosi i slično, tada ja tebe pitam da li je to “desničarenje”?

      To što želim funkcionalnu državu, dakle takvu koja će biti u stanju obraniti granice, i zaštiti identitet naroda (i biološki i kulturni) sprečavanjem masovnog useljavanja rasno (u najširem smislu rase, da se više ne ponavljam) nekompatibilnog stanovništva. Što želim da javni dužnosnici budu podložni drakonskim kaznama u slučaju neizvršavanja svojih obveza. Što želim da zakona bude malo i to uglavnom po principu – kriv si po šteti a ne po propisu. Što zagovaram stvarnu demokraciju, koju smatram i mogućom i pozitivnom, naravno pod preciznim uvjetima. Je li to nerazumno ili previše? Je li to desničarenje? Je li desničarenje kada tvrdim da su rasne i “gender” kvote, toliko omiljene “progresivcima” obični rasizam i šovinizam zamaskiran u “dobre namjere”. I da tu nema nikakvih dobrih namjera. I tako dalje.

      Što se tiče dvostrukih mjerila, kažeš da je u redu ako se nekoga upropasti zbog njegovih stavova, citiram:

      “da osoba koja to radi ili promiče rasizam ili bilo kakav oblik mržnje bude društveno odbačena ili poslovno uništena. To je sve dio slobodnog društva. Ljudi svakako imaju pravo pozivati na bojkot.”

      Problem je što neće svi jednako biti uništeni :). Problem je što neće neki obožavatelj Marksa ili Tita biti jednako uništen kao neki obožavatelj Hitlera ili nekog “ultra” desnog teoretičara. A trebao bi.

      Problem je što to uništavanje neće provesti slobodni građani, i slobodno tržište, nego politika i strogo kontrolirani mediji. Svakako, ako sam ja odvratni mrzitelj, šovinist, rasist ili što već da me ljudi imaju pravo izbjegavati ili sa mnom ne imati posla. A za to bi iskreno i imali razloga.

      Ali to je moj IZBOR. Ako ja svjesno odbijam ljude od sebe to je moje PRAVO. Ali političar kojeg i ja plaćam na to nema nikakvo pravo. A još manje ima pravo upotrebljavati porezni novac i utjecaj na medije kako bi se to uništavanje provelo sustavno. To je FAŠIZAM. I kao što vidimo već u napredovaloj fazi. Promoviranje marksizma/socijalizma od strane elita je upravo to.

      Svatko tko misli da će fašističkim metodama doći do sretnijeg i slobodnog društva – taj je lud.

      A socijalisti su upravo to. Mahniti luđaci. Evo ti jedan jednostavan primjer. Ako su porezi 10%, tko brani ljevičarima/socijalistima da se organiziraju u komune i dijele između sebe “višak”. Ali ako su porezi 40%-60%-90%, onda smo svi mi u PRISILNOJ komuni. Ti više nemaš “viška” kojeg bi dijelio. I nitko te ništa ne pita hoćeš li ti to ili ne. Toliko je to jednostavno. Za ove bajke o vraćanju “usluge” znamo jako dobro što su – bajke.

      Socijalizam ti ustvari ne daje nikakvog stvarnog izbora. I zato je bitno da porezi budu niski, a da je zakona i prisilnih regulativa malo. Zato je svaki socijalizam u svojoj biti diktatura. I svaki socijalista je diktator, jer zastupa prisilnu kolektivizaciju SVIH.

      Pitanje poreza, da li će on biti 10% ili 40%+ nije samo pitanje novaca, nego je to fundamentalno pitanje tko ima pravo raspolaganja tvojim resursima. Ti ili kolektiv. To je ono oko čega ti ili nisi dovoljno jasan, ili tvoji stavovi objektivno naginju socijalizmu. Jesam li u krivu?

      A ovdje na ovim blogovima je baš o tome riječ. Socijalizam vs Slobodno tržište (kapitalizam).

      Sviđa mi se

  12. @tkojejohngalt

    Kapital u 21. stoljeću nije Mein Kampf. U njemu se ne zagovara niti jedan totalitaristički režim niti poziva na uklanjanje niti jedne društvene skupine. Niti zagovara išta što bi bilo civilizacijski neprihvatljivo, dapače, zagovara ono što je čak u tradiciji freedome loving zemlje poput SAD-a – visoko progresivni porezi i porez na nasljedstvo.
    U redu, možda je cijeli svijet dvadesetog stoljeća, sa svojim koncentracionim logorima i progresivnim porezima, zločinački. Može, ali onda je lista zločinaca daleko veća i jedno francusko piskaralo samo je jedno ime na toj dugačkoj listi.

    Samo što neki ne bi anglo-saksonske zemlje pedesetih i šezdesetih godina ne bi stavljali u istu košaru s najgorim režimima dvadesetog stoljeća. Rađe bih bio bogataš u Americi oko 67′ nego seljak u Kini pedesetih. Ali bit će da je razlika u opresiji samo razlika u stupnju iste.

    Sviđa mi se

    1. Kapital u 21. stoljeću nije Mein Kampf.

      Nije, ali to nije bila poanta mog pitanja, nego je ono bilo replika na tvoj komentar:

      “To je normalno – ulaziti u raspravu, kritizirati i opovrgavati teze. Vrijeđati, nazivati ljude luđacima i manijacima, a njihova djela bolesnima – to nije dio normalnog ponašanja.

      Potpuno je u redu opovrgnuti ili uništiti svaku tezu koju bilo koji autor predstavi. Ali ići u demoniziranje, pripisivanje najgorih namjera, usporedbe s Hitlerom – to je već histerija.”

      Pa sam se samo pitao postoji li po tvom mišljenju neka granica kod koje nekog autora možemo nazvati luđakom.

      U njemu se ne zagovara niti jedan totalitaristički režim

      Hm, zagovara se formiranje svjetske vlade s najvećom političkom moći u povijesti i najopsežniji sustav špijunaže na svijetu. Eksplicitno se protivi sustavu uređenom na temelju dobrovoljnih odnosa pojedinaca.

      Može, ali onda je lista zločinaca daleko veća i jedno francusko piskaralo samo je jedno ime na toj dugačkoj listi.

      Slažem se da je lista dugačka, ali je to francusko piskaralo trenutno (po mojoj procjeni) jedan od najopasnijih njihovih predstavnika jer daju “znanstvenu” podlogu globalnoj pljački.

      Samo što neki ne bi anglo-saksonske zemlje pedesetih i šezdesetih godina ne bi stavljali u istu košaru s najgorim režimima dvadesetog stoljeća.

      Ne stavljamo u isti koš nego nas je baš zbog toga strah da se jedno ne pretvori u drugo.

      Sviđa mi se

      1. 1. Da, pretpostavljam da granica postoji. Piketty sigurno nije luđak, ali smatrati da jest luđak je malo luckasto.

        2. Ne zagovara se nikakvo formiranje svjetske vlade, ne znam otkud ti to. Jedino se šačica marginalnih likova ne protivi “sustavu uređenom na temelju dobrovoljnih odnosa pojedinaca”.

        3. Opasnosti za slobodu dolaze iz mnogih smjerova, mnoge dolaze zaogrnute u retoriku slobode.

        Sviđa mi se

        1. Piketty sigurno nije luđak, ali smatrati da jest luđak je malo luckasto.

          Zašto je luckasto smatrati da je lik koji zagovara globalno progresivno oporezivanje dohotka i bogatstva luđak?

          Ne zagovara se nikakvo formiranje svjetske vlade, ne znam otkud ti to.

          Iz Pikettyjeve knjige, oko 3-4 poglavlja je posvetio tome. OK, ne koristi eksplicitno termin “world government” ali što je tijelo koje ima moć da oporezuje cijeli svijet i redistribuira dohodak, te vrši nadzor nad svim bankovnim računima svijeta nego de facto svjetska vlada?

          Opasnosti za slobodu dolaze iz mnogih smjerova, mnoge dolaze zaogrnute u retoriku slobode.

          Naravno. Na primjer, često brojne socijalističke ideje dolaze zaogrnute u retoriku slobode i za to na njih treba na vrijeme upozoravati i raskrinkavati ih.

          Sviđa mi se

  13. @Tantor

    Nazivam te desničarom jer si ti počeo dijeliti etikete. Zašto bi ih samo ti dijelio. Dao si svojim upisa dovoljno materijala da te nazovem desničarom ako mi tako dođe.

    I ljevičari, umjereni socijal-demokrati, žele slobodno i prosperitetno društvo. I misle da baš zato treba obuzdati tržišne mehanizme. Je li onaj tko ne vjeruje slijepo tržišnim mehanizmima mrzitelj slobode? Pa on će reći da je upravo potrebna uređena država, poput neke skandinavske, da omogući dobar život većini, a ne samo nekima. Uzmi npr. zdravstvo.

    Neki bi rekli da je javno zdravstvo upravo osnova svake individualne slobode. Teško je biti slobodan ako si bolestan. Ili dobro organizirano privatno zdravstvo. Privatno ili javno – to je pitanje izbora mehanizma. Ali ima onih koji urlaju da je sama ta ideja javnog zdravstva napad na slobodu. Ja smatram da treba dozvoliti tržištu da pokuša obaviti posao. Ali ako ne ide, tko ga jebe. Postoje neki standardi ispod kojih civilizirana društva više neće ići.

    Naginju li stavovi Gatesa ili Buffeta socijalizmu? Žele li oni možda otići živjeti u komune, žele li ukidanje privatnog poduzetništva i petoljetke? Ili samo smatraju da je legitimno da više vrate društvu u kojem su toliko prosperirali? Ili možda sad s ovim visokim porezima stenju pod jarmom, ne znaju što bi sa sobom od muke.

    Ti si napisao da kolektiv ima pravo raspolagati dijelom tvojih resursa. To objektivno naginje socijalizmu. Ili imaš neku preciznu granicu nakon koje počinje socijalizam? Kod 10, 01 %?

    Sviđa mi se

    1. Ljevičari, tj. danas se to uglavnom svodi na socijalisti + progresivci ne žele slobodno društvo. Daleko od toga. Oni žele društvo prilagođeno samo i isključivo njima. Mislio sam da je to razvidno iz svega što je do sada rečeno. Jesi li sjedio na ušima cijelo vrijeme? Na baš sva ova tvoja pitanja ti je već odgovoreno precizno i na više različitih načina. Prolistaj postove, i osvježi pamčenje. A ti kao, eto još uvijek ne razumiješ. Razumiješ, ti razumiješ ali uporno podržavaš te protiv kojih ovdje govorimo. I zato diskusija sa tobom u konačnici nema objektivnog smisla. Kada ja kažem za tebe da si i ljevičar i progresivac i da naginješ socijalizmu, to nije etiketiranje. To je jednostavno tako. Ja sam tebi odgovorio po čemu ja ne spadam u desnicu, a po čemu moguće i spadam. Ti meni nisi odgovorio po čemu ti nisi to što ja tvrdim da jesi. Niti hoćeš, jer izbjegavaš to. Eto tako stoje stvari.

      Sviđa mi se

    2. I ljevičari, umjereni socijal-demokrati, žele slobodno i prosperitetno društvo.

      A, ne, ne, ovdje debelo griješiš. Ljevičari ni slučajno ne žele slobodno društvo. Oni slobodu preziru, oni se slobode boje. Toliko se boje slobodu da svim silama nastoje toj riječi promijeniti značenje.

      Neki bi rekli da je javno zdravstvo upravo osnova svake individualne slobode.

      Neki bi rekli, pa što što bi neki rekli, kad to nije istina? Neki bi rekli i da su koncentracijski logori i likvidacije nacionalnih manjina osnova individualne slobode, pa što sad ako bi to neki rekli?

      Privatno ili javno – to je pitanje izbora mehanizma.

      Dobrovoljni seksualni odnos ili silovanje – to je pitanje izbora mehanizma.

      Ali ima onih koji urlaju da je sama ta ideja javnog zdravstva napad na slobodu.

      To je jednostavna činjenica. Javno zdravstvo umanjuje slobodu pojedinaca, pojedinci nisu slobodni raspolagati plodovima svojeg rada kako žele, nego ih se tjera pod prijetnjom fizičkog nasilja da davaju dio svog dohotka državi.

      Postoje neki standardi ispod kojih civilizirana društva više neće ići.

      A te standarde ćeš određivati ti?

      Sviđa mi se

      1. 1. Ne znam tko je se boji, ali mnogima su nje puna usta i vjeruju da je njihova definicija jedina ispravna.

        2. Aha, znači sad ćemo raditi paralele između javnog zdravstva i koncentracijskih logora. Divno. Da, neki bi vjerojatno rekli to što pišeš. Ima raznih radikalnih manjina koje svašta govore.

        3. Da, javno zdravstvo je poput silovanja. U pravu si. Samo me zanim a da li takve stvari govoriš i u društvu ili ipak nastojiš izbjeći da te ljudi malo čudno gledaju.

        4. Bolesti i ozljede vrlo efektivno i direktno smanjuju slobodu. Osoba koja je bolesna i financijski upropaštena ima osjetno sužene mogućnosti izbora. Daleko manje od osobe koja je zdrava i prisiljena izdvojiti za javno zdravstvo. Ali zna, tebe ne zanimaju efekti nego sveti principi. Pa ko živ ko mrtav.

        5. Ja nigdje nisam sugerirao da ću standarde ja određivati. Ali ti ih voliš određivati i prilično si siguran u sebe.

        Sviđa mi se

        1. Aha, znači sad ćemo raditi paralele između javnog zdravstva i koncentracijskih logora.

          Ja ti pokušavam ukazati da to što neki govore ne znači da to tako jest.

          Da, javno zdravstvo je poput silovanja.

          Ti si napisao da je razlika između privatnog i javnog zdravstva pitanje izbora mehanizma, s čime se ja slažem, to je pitanje izbora između dobrovoljnih odnosa i prisile.
          U istom smislu, razlika između dobrovoljnog seksa i silovanja je pitanje izbora mehanizma, između dobrovoljnog odnosa i prisile.

          Samo me zanim a da li takve stvari govoriš i u društvu ili ipak nastojiš izbjeći da te ljudi malo čudno gledaju.

          Da je meni cilj izbjeći da me ljudi malo čudno gledaju, jednostavno bih bio socijalist. Je li ti svoje stavove temeljiš prema tome koliko će te ljudi čudno gledati? Trebam li te podsjećati da su do prije oko 200 godina abolicioniste u većem dijelu svijeta čudno gledali?

          Bolesti i ozljede vrlo efektivno i direktno smanjuju slobodu.

          Ne smanjuju.

          Ja nigdje nisam sugerirao da ću standarde ja određivati. Ali ti ih voliš određivati i prilično si siguran u sebe.

          Apsolutno ne. Ja bih samo volio da se ljude pusti na miru i ne nameće im se prisilno kako će voditi vlastiti život i što će raditi sa svojom imovinom.

          Sviđa mi se

  14. Već sam rekao da si toliko zatupljen i isključiv da je potpuno svejedno gdje spadaš. Imaš staljinistički um. I u njemu se boriš protiv nekakvih socijalista i progresivista koje vidiš na svakom koraku. Ovo je prvi put da na nekom blogu ili forumu naletim na lika koji čuči u kutu i dijeli diskutantima etikete – i to na razini koja je već gotovo opsesivna.

    Ali zapravo mislim da je problem u tome što ti uopće ne znaš što znači socijalist ili progresivist. To su samo zgodne etikete. Ali u pravu si da diskusija možda nema smisla. Jer tu niti ne može biti diskusije o konkretnim stvarima. Ovo je samo histeriziranje i očajničko traženje ideološkog neprijatelja. U redu, ja sam socijalist jer nemam NIŠTA PROTIV javnog zdravstva iako smatram da treba probati i s privatnim. Nemam ništa protiv niti nekih regulacija sigurnosti na radu i sličnog. Mislim da je važnije da porezi budu jednostavniji sa što manje posla za pravnike, a tek onda progresivni. Iako mislim da umjereno progresivno oporezivanje ima i ekonomsko i moralno i logičko opravdanje. Da, ja sam socijalist. Pomahnitali socijalist, mrzitelj slobode i neprijatelj zapadne civilizacije. Navodno sam i progresivist. Ali to dolazi u paketu.

    Ali možemo li se onda složiti da ti jesi rasist koji neke rase smatra inferiornijima i koji bi državnu silu koju toliko prezire vrlo rado koristio za očuvanje rasne higijene? Evo, ja socijalist, ti desničarski rasist.

    Sviđa mi se

    1. Svi tvoji stavovi i pozicije naprosto vrište protiv svega o čemu ovdje pričamo. Ne da vrište nego su čista suprotnost. Pa pogledaj što ti je @tkojejohngalt taksativno nabrojio. A šuvarovštine opet na tone. Nisi ti protiv ničega kako je sada, jer sve je dobro (javno zdravstvo na primjer) ali bi eto malo isprobavao? Znači, nije ustvari bitno, sve je dobro i ovako, ali hajde da se malo igramo, “nako” da nam prođe vrijeme.

      “Porezi da budu jednostavniji i to za pravnike (da bi njima bilo kakše), a onda progresivni”. Jesi li ti uopće svjestan kakve nebuloze pišeš? Bože koji si ti lik. Ja mislim da ti ne znaš gdje ti je guzica a gdje glava.

      Evo, iako odgovore na neka pitanja skrivaš kao zmija noge, ipak zaključujem sljedeće: Šta god ti radio u životu, sigurno nema nikakve veze sa inžinjerskim disciplinama ili matematikom. Jer da ima, do sada bi razvio sposobnost povezivanja a->b->c. Ti jednostavno nisi u stanju uspostaviti logički slijed između nekoliko povezanih elemenata. To dokazuje tvoje neprekidno vraćanje na jedne te iste stvari koje su ti razni komentatori argumentiralu i objasnili, pa čak i naslikali. Ali to očito kod tebe nema nikakvog efekta. Stoga daj olakšaj i sebi i nama, te molim te odi negdje gdje tvoje mentalne egzibicije imaju više smisla….. ovo je čisto gubljenje vremena.

      Mi smo ovdje jer tvrdimo da stvari NISU dobre, te da će ovakvom SOCIJALISTIČKOM politikom kakva se provodi biti još i gore. I to dokazujemo ne samo mi, nego i činjenice svuda oko nas. A ti svoje gluposti zakači za šešir i sa njima maši gdje god hoćeš. Ali daj šaraj malo. Nemoj samo na ovim blogovima mahati. Počasti svojim iskustvima i druge sretnike, ne samo nas. Je li i ta sugestija pretjerana za tvoj istančani ukus 🙂

      Sviđa mi se

      1. A ti si se opet posve pogubio u svojim besjedama. Ti ovdje nisi došao komentirati o konkretnim temama nego liječiti svoje frustracije tražeći šuvarovce, socijaliste ili tko ti je već neprijatelj u tvojoj glavi. Sam tvrdiš da o temi ne znaš ništa, samo se odjednom počeo onako generalno srati, što ti sasvim dobro ide. No, to ti ne daje za pravo da, opet, tjeraš ljude s bloga koji nije tvoj. Daj se saberi.

        Porezi trebaju biti jednostavni, ali ne zato da bi pravnicima bilo lakše. Pravnici baš vole vrlo komplicirane sustave, ako ne vjeruješ pogledaj kakav je porezni sustav u SAD-u i koliko godišnje koštaju usluge pravnika. Jesi li u stanju uspostaviti logički slijed između nekoliko povezanih elemenata? Ne? 😦

        Ali vrijeđati znaš sasvim dobro, u nedostatku ičeg drugog.

        Dat ću ti link na tekst i citat koji će ti možda malo razbistriti maglu (http://archive.mises.org/3704/friedman-and-socialism/):

        “Let’s be honest with ourselves. Friedman is not a socialist, he is a free market advocate who is thinking PRAGMATICALLY and NOT JUST ON FIRST PRINCIPLES. He agrees with you that if we could abolish the state in education we would be better off, but since that is not going to happen tomorrow he is thinking of marginal steps that could be made that would move the ball forward. We can disagree with him, but what possible gain is to labeling him something which he is obviously not and when we do so just reinforces our isolation in the intellectual world?”

        Velika slova sam ja dodao.

        Na sva pitanja pa i pitanje javnog zdravstva se može gledati s pragmatičnog stajališta (dajmo šansu tržištu jer vjerujemo da će rezultat biti bolji) ili s principijelnog (ako javno zdravstvo zašto ne koncentracijski logori, nasilje je nasilje).

        Pročitaj cijeli tekst, to će dobro razjasniti razliku između mene s jedne te tkojejohngalt-a i tebe s druge strane.

        “These measures are clearly socialistic as are, no doubt, others Friedman advocates, so whether he is “a socialist” or not I do not know, but he seems at least to be an advocate of some socialistic policies. Like many people, he is a mixed bag–he advocates many libertarian institutions, but dilutes this by also advocating some socialistic ones.”

        Pogledaj i graf.

        Da, čini se da sam ja umjereni socijalist. U Hrvatskoj se umjereni socijalist zove tržišni fundamentalist, ali Hrvatska je neobična zemlja. Ali vi kao da u svojim tlapnjama ne shvaćate gdje živite.

        Sviđa mi se

        1. Ne da mi se sad o tome tko je socijalist, a tko ne, ali ne stoji ti u tom kontekstu usporedba tvoje pozicije i Friedmanove.

          Friedman je, istina, zagovarao neke, nazovimo ih “socijalističke” politike iz pragmatičkih razloga kao postepene korake prema nekom slobodnijem društvu, ali to (čini mi se bar po tvojim upisima ovdje) nije slučaj kod tebe, ti takve politike podržavaš zato što njih smatraš poželjnima i optimalnim rješenjima, a ne kao nekakav privremeni korak u tranziciji ka slobodnijem tržištu.

          Sviđa mi se

        2. O, jako dobro mi shvaćamo gdje živimo. I predobro shvaćamo. I baš radi takvih kao što si ti i tvojih duhovnih parnjaka ćemo i nastaviti živjeti tu gdje živimo. Fućka se meni smatraš li ti sebe za socijalista ili za jantarnopipkavog repatog kljunaša sa planete zurg. Vidim što zastupaš i govorim protiv toga. A takvih kao što si ti ionako ima u tolikom broju da je potpuno svejedno sa kojim od tvojih klonova razmjenjujem električne signale.

          Ja govorim protiv socijalizma, ti govoriš pro socijalizma. Ja govorim protiv progresivnih ili visokih, pa čak i bilo kakvih poreza, a ti ih podržavaš. Ja govorim kontra progresivizma, a ti pro istoga. To je ono što je bitno. Ti podržavaš ovakav sustav, ja ne. I što sada? Ja liječim svoje frustracije, a ti si sretan kao svinja u blatu, jer imaš društvo kakvo hoćeš i točno ono što zastupaš.

          I zašto onda još nas ovdje maltretiraš? Je li ti to nije dovoljno? Je li to neka vrsta perverzne naslade ili što? Kojeg vraga hoćeš onda ovdje na forumu čija je primarna svrha baš kritika takvog sustava? Rekao sam ti već, pođi dalje, šaraj malo, ima valjda još mjesta na internetu gdje su potrebne tvoje “usluge”.

          Śto si onda zapeo ovdje baš sa nama koji smo tako grozni? Daj nam se čovječe više skini sa vrata….

          Sviđa mi se

          1. Dobro, smiri se. Džizs, koji histerik.

            Nisam znao da je ovo forum za istomišljenike, vlasnik bloga nije stavio nikakvo upozorenje ili to sugerirao svojim ponašanjem. Ali on, slagao se ja s njim ili ne slagao, ostavlja dojam pristojne osobe, a ti rastrojenog rasista.

            Liked by 1 person

          1. A gdje sam ja, jadne ti majke, zagovarao još poreza u Hrvatskoj? Hm? Može točan navod nekog mog upisa? Ili ćeš jednostavno zašutiti i praviti kao da se ništa nije dogodilo?

            Sviđa mi se

  15. @tkojejohngalt

    Imam jedan prijedlog za tebe. Da sve ove koji zagovaraju socijalizam pitaš imaju li svoju vlastitu firmu kao osnovni izvor prihoda, koliko dugo, i da li zapošljavaju nekoga. Pa ako nemaju, da krenu u te vode i neka se jave nakon godinu, dvije i podijele svoja kapitalistička iskustva sa nama ovdje.

    A ako nemaju, da ih se pita, a zašto do sada nisu to već napravili? Što se čeka? Uostalom zar to nije najbolji način da vlastitim primjerom pokažu solidarnost na djelu, i kako se poslodavac mora odnositi prema državi i svojim radnicima. Dijela, a ne samo prazne riječi drugovi. Konačno, oni su ti koji tvrde da socijalizam funkcionira, pa neka ga za početak primijene u vlastitoj firmi. A ne da vječito tuđim po trnju lupaju.

    Onda bi me zanimalo čuti njihove stavove o porezima i svemu ostalome. Ovako, ovo je čisto izdrk*vanje bez kraja i smisla. Ispada da socijalizam ovdje zagovaraju isključivo ljudi koji pojma nemaju o poslu. Nije li to malo neobično i više nego nedolično? Što kažeš na prijedlog?

    Sviđa mi se

      1. Neće ti odgovoriti, ali evo da ja pokušam:

        Ukupni porezi na pristojni neto dohodak od 2.000 EUR – 40.000 kn ide državi u jednom ciklusu, a 10.000 kn ostaje u stvarnoj vrijednosti roba i usluga radniku koji mora jako puno znati i raditi (u privatnom sektoru naravno) ako želi zaraditi taj novac…… (ima moj post na blogu katkapital, gdje je to objašnjeno).

        To je dakle već 80% poreza (direktno na rad).
        Na to treba dodati troškove državnog zaduživanja koje će jednom “netko” (MI) morati platiti, tj. zadužuje nas u naše ime, pa smo tu već na 90% (ako ne i puno više).

        Na to treba dodati naknadne poreze kao što su na imovinu, trošarine, kazne i sl. Pa smo tu već na 95+%

        Na to treba dodati trošak rizika poslovanja u pravno nesređenoj državi. Tu smo već došli i preko 100%, na nekih 110% (ako ne i više).

        Ostale usluge države se plaćaju extra i to više-manje u punom iznosu (pravne usluge, autoputi, ceste-trošarine na benzin, biljezi, dozvole, dokumenti, komunalne usluge, osiguranja imovine i slično), ili se nadoknađuju u naturi (radna i vojna obveza), te policija preko kazni.

        Od toga treba oduzeti trošak stvarne usluge koju netko tko puno radi i zarađuje prima od države. Dakle u biti mirovinsko, zdravstveno i javna sigurnost, pa u to ime odbijmo vrlo, vrlo, vrlo, velikodušnih 10% (u realno pruženoj usluzi), i dodajmo još 5% za lokalne potrebe zajednice (lokalna uprava) i 5% za vojsku.

        110%-20% = 90% poreza. Tj. onaj koji radi dobiva 1 dio, a država (netko drugi) 9 dijelova.

        Kako živimo u demokraciji i slobodi, te nemamo prevelike poreze (tako naime tvrde socijalisti), jedini je zaključak da porez od 90% nije ropstvo. To se zove – socijalna država.

        Naravno obračun za nekoga tko ne radi, i tko prima subvencije izgleda dijametralno suprotno….

        Jedna povijesna crtica: Krajem rimskog carstva, zemljoposjednici su masovno oslobađali svoje robove uz obvezu (i mogućnost) da isti nastave živjeti i raditi na zemlji kao zakupci. Za to su im uzimali 10% od ukupnog uroda. Jer im se to više isplatilo nego da roba tjeraju silom da radi….

        Sviđa mi se

  16. Ted predavanje video.
    Kako jedan milijarder gleda na problem nejednakosti.

    Da li je i on komunista piketty grupi ili čovjek ima malo širu sliku svega? 🙂

    Sviđa mi se

  17. Dugačak post no vrijedilo je pročitati. Dobro da nisam kupio ovu knjigu, bili bi bačeni novci. Sviđa mi kako ste detaljno opisali i potkrijepili svoje teze. Od danas vas pratim.
    Osobno u nekom idealnom svijetu ne bi imao ništa protiv da svi (svi stanovnici planeta) imamo sve dostupno (hrana, energija, obrazovanje, kuće i ostalo) i da svi sve možemo priuštiti. Dok god je sadašnji sustav u pitanju a vrti se oko novca, ovaj idealni svijet se nikada neće dogoditi. Dok god se ne dogodi, lajkam kapitalizam, živim od njega. Da li sam i ja onda kapitalist? Vjerojatno.
    Lijepo ste napisali, bolje svima omogućiti da budu kapitalisti tvikanjem poreznog sustava a ne dodatnim opterećenjem i eto tog “smanjenja” razlike u slojevima .

    Sviđa mi se

  18. Sve što ovdje piše je klasika s traljavom primjesom ekonomskih činjenica moderanog svijeta. Još uvijek se pričaju priče kako je ” radnik ” tvorac kapitala i da je čovjek taj koji diferncira svijet na bogate i siromašne. Međutim, istina je posve druga i sadržana je u činjenici da je čovjek od objekta evolucije postao njezin subjekt, a subjekt svrarne – relane svjeste ekonomije je već odavno TEHNOLOGIJA koja eksponira investicioni kapital u smjeru svemirskih mjera i koja je postigla autonomiju razvoja bez volje čovjeka. Čovjek i čovječanstvo naprosto moraju raditi ono što diktira razvitak ehnologija bez ikakve retro mogućnosti. U tom kontekstu, krajnje je vrijeme, da svoju ulogu od korporativnih mešetara EKONOMISTI redefiniraju ekonomiju kao znanost o METABOLIZMU ČOVJEČSNTVA , a svoju ulogu vide u balansiranju eksponencijalne proizvodnje i potrošnje u svijetu i sve većoj diferencijaciji na bogate i siramšne, figurativno rečeno na gladne i site, gdje GLAD postaje dominatna u sdaržajima tehničko – tehnološke transformacije svijeta. Danas je već potpuno deplasirano govoriti o gomilanju novca u vlsništvu pojedinaca kao modusu raznih hoštapleraja, kada se zna, da je novac, kako država, tvrtki i pojedinaca već sinkroniziran kao globalni kapital u VELIKE INVESTICIJE SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI. NEKA NETKO NAPIŠE KOLIKO SE VEĆ DANAS TROŠI BILIJUNA DOLARA NA SVEMIRSKA ISTRAŽIVANJA I SVEMIRSKE PODUHVATE, KOLIKO NA MILITARISTIČKE POTREBE SVIJETA, A KOLIKO NA PREHRANU, KUČNSTVA I OSOBNU POTROŠNJU ČOVJEČANSTVA ? O TOME TREBA RASPRAVLJATI A NE O TRIČARIJMA I GLUPOSTIMA I FANTAZIJMA NEKAKVOG NEOMARKSIZMA S HUMANIM LICEM, ŠTO JE OSTAVŠTIVA VELIKE MARSKSITIČKE ŠKOLE ZAGREBA I HRVATSKIH ( SAMOUPRAVNIH ) KOMUNISTA.

    Sviđa mi se

  19. Za sve one koji su sumnjali da Piketty nije socijalista treba samo reći da ga je Jeremy Corbyn(vodeći evropski socijalista i predsjednik britanskih laburista) postavio za savjetnika.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s