Ekonomski populizam oko nas

1. Nedavno objavljeni rad Jeffreya Clemensa i Michaela Withera sa Sveučilišta California nalazi značajne negativne učinke povećanja iznosa propisane minimalne plaće na zaposlenost i rast dohotka kod najsiromašnijih i slabije kvalificiranih radnika.

Autori su pratili tisuće pojedinaca diljem SAD-a i uspoređivali položaj slabije kvalificiranih radnika u saveznim državama u kojima se povećavao minimalac u odnosu na one u državama u kojima nije povećavan. Uzme li se u obzir kontrola drugih varijabli, istraživanje pokazuje vrlo štetne učinke ovakvih mjera po najsiromašnije. Povećanje zakonski propisane minimalne plaće uzrokuje pad zaposlenosti, povećanu učestalost pojave kratkoročnog neplaćenog rada (internship), te značajan oportunitetni trošak za nisko kvalificirane radnike u vidu izgubljenih prilika za stjecanjem novih znanja, vještina i radnih navika o kojima ovisi napredovanje na radnom mjestu i rast dohotka u budućnosti.

Struktura prihoda (rashoda) hrvatskih poduzetnika

Nedavno izvješće Fine o neto dobiti hrvatskih poduzetnika u 2014. godini alarmiralo je neke domaće socijaliste na standardno upozoravanje na boljke brutalnog neoliberalnog kapitalizma u Hrvatskoj u kojem bogati kapitalisti izrabljujući radnike postaju sve bogatiji i bogatiji. Takvo viđenje ekonomske stvarnosti u Hrvatskoj dijele osobe iz praktički cijelog političkog spektra (iako bi spektar ovdje bio besmislen izraz, pošto se radi o jednoumlju), na to ukazuju i oni koji se svrstavaju i “lijevo” i “desno”, što god kod nas ta “podjela” trebala predstavljati. Radi se o općem konsenzusu.  

Oko sokolovo

Saborski zastupnik iz redova HDZ-a i bivši nogometni sudac Goran Marić (je li ovaj? 🙂 ) mogao bi uskoro postati nova omiljena ikona domaće urbane ljevice. Možda zvuči suludo, ali taj profesionalni socijalistički agitator predstavio je jučer svoju knjigu u kojoj detektira uzroke nepovoljne ekonomske situacije u Hrvatskoj, te predlaže neka rješenja za izlazak iz krize.

Knjiga bi stvarno mogla postati domaći bestseler, iako izgleda da unutra ne piše puno toga što već nismo čuli podosta puta: neoliberalni kapitalizam i privatizacija su krivi za sve, privatno vlasništvo je zlo, država ne gnjavi ljude dovoljno. Po priči gospodina Marića, baš taj neoliberalni kapitalizam slomio je kralježnicu hrvatskog gospodarstva, a sada slama i kralježnicu naroda.

Jugokomunisti nisu industrijalizirali Hrvatsku!

Jedna od taktika brojnih domaćih socijalista, jugonostalgičara, titofila i sličnih neprijatelja slobode hrvatskih građana je uvjeravanje ljudi oko sebe “kako je prije bilo bolje”, misleći pritom na razdoblje komunističke diktature jednog bravara u SFR Jugoslaviji.

Bez obzira na činjenice kako se zaista živilo “prije”, kako je taj sustav bio neefikasan i neodrživ, te koje sve posljedice tog sustava osjećamo i danas (a, iskreno, koliko smo se od njega uopće odmakli?), taj dosadni mit će teško umrijeti. Ovdje ću navesti samo neke od boljih tekstova na koje sam naletio koji adresirali te pokušaje manipulacije:

Austro-monetaristička teorija ciklusa?

Postoji li uopće takvo nešto?

Money Mischief ima jedan odličan prilično staari post pod nazivom Kako pomiriti austrijance i market monetariste, vezan uz inače danas opet vrlo popularnu temu poslovnih ciklusa i ekonomskih recesija, te pristupe različitih ekonomskih škola toj problematici. S obzirom da su meni općenito dosta bliski “austrijski” pogledi, dok istovremeno smatram da je Milton Friedman možda čak i bolje objasnio Veliku Depresiju od Murraya Rothbarda, ovo mi se činila zanimljiva tema. Ostavio sam neuredan komentar tamo, a ovdje ga prenosim proširenog u malo ljepšem obliku.

U Hrvatskoj je predobro!

Da, u Hrvatskoj se živi predobro, uzme li se u obzir koje su dominirajuće misli vodilje na domaćoj političkoj, medijskoj i akademskoj sceni i koji je mentalni sklop prosječnog birača. Divno je čudo kako nam nije još puno gore.

Ekonomski i kulturni marksizam, te paleo-antiliberalna demagogija hrvatski su politički i akademski mainstream, ideologija čiju ste propagandu prisiljeni sponzorirati.

A zamislite na što tek to liči kada si mainstream umisli da je alternativa!

Primjerice, kada pro-komunistički portal koji se naziva Alter Mainstream Info i zamišlja si da predstavlja neku alternativnu ideološku struju, objavi tekst pod naslovom Karl Marx je bio u pravu, ali što da se radi?

Mali podsjetnik (2)

Drugarica Ankica je opet nezadovoljna. 😦

Docentica i predstojnica Katedre za socijalnu filozofiju na državnom fakultetu i (bivša?) voditeljica programa ljevičarske propagande na državnoj televiziji, inače članica nekoliko socijalističkih/marksističkih organizacija, doktorica filozofije i kroatistike drugarica Čakardić Ankica, u zadnjem intervjuu za državni internetski portal Libela (financiran od strane Ministarstva kulture RH, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, Europske unije, Grada Zagreba, francuskog veleposlanstva u Hrvatskoj i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva) opet je iskazala svoje nezadovoljstvo sveprisutnim represivnim neoliberalno-konzervativno-patrijarhalnim kapitalizmom i nedostatkom interveniranja države u međuljudske odnose, zbog kojeg ova dugogodišnja zaposlenica državnog aparata mora više puta tjedno posjećivati jednu državnu ustanovu kako bi na kraju mjeseca na tekući račun primila otprilike tri prosječne hrvatske plaće.

Čije misli bi trebalo napustiti?

Katkapital je svojedobno na svom blogu upozoravao na primorsko-goranskog župana i potpredsjednika SDP-a Zlatka Komadinu kao najopasniju osobu u Hrvatskoj. Nedavna izjava dotičnog gospodina, povodom obilježavanja najvećeg komunističkog blagdana, pokazuje i zašto je tome tako:

Problem je što smo napustili neke misli Karla Marxa. Jednostavno, neoliberalni kapitalizam ne može ostvariti socijalnu politiku. Europa je danas neoliberalna, maksimiziraju se profiti bogatih, sve se već pretvara u grabež. Slobodno tržište je dobro, sloboda je dobra, ali sve to donosi i puno ljudi bez posla. Zato ne smijemo odustati. A sve stranke koje se zovu socijaldemokratskim, trebale bi tako i  djelovati.