Plodnost

Tportal.hr izvještava o plodnoj 2014. godini za hrvatske poduzetnike, koji su lani ostvarili (čak) 9,8 milijardi kuna neto dobiti, što je 139,5% bolji rezultat nego godinu prije.

Kao što vidite ispod teksta, komentator “kvasac40” na to dodaje kako su nekada takve zvali robovlasnicima.

Istu vijest prenosi i socijalistički Novi list tvrdeći kako hrvatskim poduzetnicima “ne ide loše”.

Na službenim stranicama Fine mogu se naći nešto detaljniji podaci o poduzetnicima u Hrvatskoj u protekloj godini.

To izgleda nekako ovako:

Nekretnine u 21. stoljeću

O popularnom manifestu Thomasa Pikettyja sam pisao već ovdje, ovdje i ovdje, tako da sam već vjerojatno dosadio, ali samo još da dodam jedan mali update toj temi.

Kao što sam zapravo bio i naveo u prijašnjim postovima, Pikettyjevu tezu o rastu omjera kapitala i ukupnog dohotka kroz dvadeseto stoljeće, empirijski su opovrgnuli francuski ekonomisti Odran Bonnet, Pierre-Henri Bono, Guillaume Chapelle i Etienne Wasmer, čiji se originalni rad, na francuskom jeziku, nalazi ovdje.

Inflacijsko-deflacijske zavrzlame

Često, pogotovo u zadnje vrijeme, mogu se po medijima čitati razna tumačenja očekivanih pojava vezanih uz kretanje kupovne moći novca, i objašnjenja njihovih implikacija po ekonomiju. Neki se boje rasta cijena, neki se boje pada cijena, no, uglavnom se priče uvijek svode na neke standardne šablone.

Nešto je trulo u državi Danskoj

Ne, ne mislim na Hamleta, nego mislim na uhljebe.

Ako kojim slučajem ne razumijete danski jezik, evo prilike da nešto naučite.

Bacimo pogled na sljedeću tablicu. Izvor je inače ovaj rad čiji je naslov 2,9 MILLIONER PERSONER ER ENTEN PÅ OVERFØRSELSINDKOMST ELLER OFFENTLIGT ANSAT, a što u slobodnom prijevodu znači 2,9 MILIJUNA LJUDI ŽIVI NA TROŠAK POREZNIH OBVEZNIKA (Danska ima ukupno oko 5,6 milijuna ljudi, uključujući djecu).

Tu quoque, Brute, fili mi!?

Pred zagovornicima slobodnog tržišta u području proizvodnje i emisije novca u današnjem svijetu centralnog bankarstva je Sizifov posao u borbi protiv monetarnih komunista i fašista, tj. zagovornika centralnog planiranja i državnog monopola u proizvodnji novca. Ono što im dodatno prilično otežava stvar je što nerijetko najžešće napade doživljavaju od inače ideoloških saveznika, pa stoga “idejnu borbu” moraju voditi na dva fronta.

Gubljenje tla

Prije svega, trebalo bi se podsjetiti na Ljevičarsku Verziju Povijesti koja kaže kako je zapadni svijet između kraja Drugog svjetskog rata do otprilike 1970. godine bio u fazi tzv. “zlatnog doba kapitalizma” kada su kapitalističke zemlje proživljavale zavidan gospodarski rast uz vrlo malu nejednakost zahvaljujući velikoj ulozi države u ekonomiji, intervencionizmu, visokim porezima na bogatstvo i redistribuciji dohotka, socijalnim programima i vrlo strogim regulacijama korporacija i banaka. Nakon toga, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, dolazi do promjene paradigme i umjereni “kapitalizam s ljudskim licem” gubi borbu protiv slobodnog tržišta i svijet se okreće prema dereguliranom neoliberalnom kapitalizmu, države se prestaju miješati u gospodarstvo, dolazi do ukidanja socijalnih programa i redistribucije, te do ogromne deregulacije i liberalizacije ekonomije, privatizacije državnih poduzeća, a mase potlačenih su prepuštene na milost i nemilost diktaturi kapitala.

Marx II. u Zagrebu

Najpopularniji zlostavljač žena među novomarksistima prekosutra stiže u glavni grad svih Hrvata gdje će održati predavanje. Pretpostavljam da je na FFZG-u proglašen neradni dan, kako bi se profesori i studenti društvenih znanosti (“znanosti”) mogli dobro pripremiti za sat vremena kulturnog (“kulturnog”) uzdizanja.

U međuvremenu, preko puta oceana, sve popularnije lice među neoliberalnim kapitalistima postaje 26-godišnji Matt Rognlie, koji je nedavno prezentirao svoj kritički osvrt u kojem je ukazao na neke od zabluda druga Pikettyja.

Učinkovitost državnog školstva

Kada vam netko idući put krene propovijedati kako država treba povećati ulaganja u obrazovanje (tj. povećati ukupnu masu novca koja će se oteti poreznim obveznicima da bi se uplatila na tekuće račune sindikalista iz prosvjetnog sektora), jer je to kao nešto što se uvijek isplati (a zapravo i ne), i želimo biti “društvo znanja”, i kao neke pozitivne eksternalije su tu i bla bla… samo ga uputite ovdje i pokažite mu ovu sliku: