Ljevičarima ovih dana izlazi pjena na usta. Neki od njih su se našli u opasnosti da će u budućnosti morati za kruh zarađivati putem dobrovoljnih razmjena, kao što je to slučaj s poreznim obveznicima kojima su na grbači ili kapitalistima na slobodnom tržištu, a na takav životni stil većina njih naprosto nije naviknuta, niti je u skladu s njihovim sustavom vrijednosti. Za njih bi se trebalo podrazumijevati da će biti uzdržavani otimanjem zarade onima koji su je stekli tako što su na tržištu ponudili nešto što drugi pojedinci zaista vrednuju. Kao i obično, svoju zahvalnost manifestirali bi bacanjem drvlja i kamenja po istim onima koji omogućavaju njihovo parazitiranje, te urgiranjem za još većom pljačkom imovine produktivnog dijela stanovništva.
Doduše, ljevičari jesu u pravu kada kažu da dr. Hasanbegović ne bi trebao biti na mjestu ministra kulture, ali iz razloga što nitko ne bi trebao biti na tom mjestu, niti bi Ministarstvo kulture trebalo uopće postojati. Radi se o vjerojatno najbesmislenijem ministarstvu koje je sve do sada služilo gotovo isključivo za nasilno provođenje najvulgarnije propagande morbidnih anticivilizacijskih političkih pokreta. Državnoj politici nema mjesta u poslovima kulture, stvari treba jednostavno prepustiti tržištu, pa neka ljudi glasaju novčanicima.
Ono u čemu je dr. Hasanbegović u pravu jest to što je među domaćim elitama (pritom mislim na najvažnije utjecajne krugove pri oblikovanju javnog mnijenja, a koji su uglavnom dijelovi državnog aparata) još uvijek prisutno toliko prokomunističkih i antihrvatskih elemenata, koji se redovito koriste krinkom “antifašizma” da bi promovirali svoje verzije najpogubnije totalitarne ideologije koju je suvremena povijest vidjela, i tu se ne radi samo o tucetu opskurnih kutaka interneta za vječne studente FFZG-a financiranih iz proračuna, što je tek jedna kap u moru, već po eminentnim hrvatskim državnim sveučilištima katedre drže deklarirani komunisti, marksistički misionari i štovatelji kulta bravara iz Kumrovca. Takve se redovito poziva na gostovanja na državnoj televiziji, te imaju svoje emisije u udarnim terminima, njihovo mišljenje o temama potpuno nevezanima uz njihovu struku se servira kao neosporiva istina, a upravo navedene strukture, zajedno sa sindikatima javnog sektora i nekim drugim uhljebljenim interesnim skupinama, uporno opstruiraju svaki pokušaj konkretnih pozitivnih reformi na gospodarskom planu u Hrvatskoj u vidu liberalizacije tržišta, poboljšanja poslovne klime i smanjenja uloge države u ekonomiji, što je i glavni razlog zašto smo danas gotovo na europskom začelju i gledamo u leđa ostalim tranzicijskim zemljama.
Usput, kad smo kod državne televizije, u sklopu ciklusa sovjetskih filmova iz vremena Hladnog rata, idući vikend ćemo na HRT3 imati priliku pogledati i afirmativni uradak o boljševičkom monstrumu iz 1958. godine. Ali, naravno, dokle god se razbacuju floskule o “antifašizmu”, zagovaranje totalitarizma i komunističke diktature izgleda sasvim normalno i čak pohvalno.
Stvar je u tome da antifašisti koji nisu istovremeno i antikomunisti ustvari uopće ni ne razumiju u čemu je problem s fašizmom, u pravilu ne znaju ni što taj pojam zapravo znači, pa zato ni ne čudi da taj njihov “antifašizam” nerijetko neodoljivo podsjeća na fašizam, ili čak na nešto mnogo gore (ustvari, ljevičari u pravilu pod “fašizmom” misle na nacional-socijalizam, ali iz nekog razloga izbjegavaju taj pojam). Ljudi koji istinski podržavaju slobodu i protive se fašističkoj ideologiji, moraju istovremeno biti i žestoki antikomunisti, u suprotnom će služiti samo kao korisne budale pokvarenim manipulatorima. To razumije čak i Tomislav Karamarko, za razliku od naših vrlih subverzivnih “intelektualaca” s ljevice.
Smrt komunizmu – sloboda narodu!
Tko je John Galt? 
da, polude od same riječi “tržište” jer to je nešto odvratno i grozno…
Sviđa mi seSviđa mi se
Potpisujem zaključke iz članka. Međutim mene više brinu obrasci ponašanja koji jasno ukazuju na raširenost društvenog tumora pod gordim nazivom “antifašizam”. Da se bolje vidi o kakvim degenericima se ovdje radi možemo uzeti primjer bilo koga iz visokih struktura nelegitimne vlasti u današnjoj EU. Jedan od tipičnih primjeraka je “Joschka Fischer”.
Neke crtice iz njegove biografije:
“…dropped out of high school in 1965,..he never attended a university or a college,…neither did compulsory military service nor the alternative civilian service for conscientious objectors, because he failed his physical examination due to poor eyesight”
Dakle dugogodišnji ministar vanjskih poslova Njemačke i poslije vicekancelar nije bio u stanju završiti srednju školu, a vojsku nije služio jer je bio nesposoban…..
Ali zato je “naš” Joschka sposoban za nešto drugo:
“he became active in the German student movement and left-wing movement…,he began attending university events, including lectures organized by left-wing revolutionary students…,he studied the works of Marx, Mao and Hegel and became a member of the militant group, Revolutionärer Kampf (Revolutionary Struggle)…, the first syllable being an acronym for Proletarische Union für Terror und Zerstörung, “Proletarian Union for Terror and Destruction”), which attacked a number of police officers…, Fischer was arrested on May 14, 1976 as a suspect in the Molotov cocktail attacks on police…, the firebombing of policeman Jürgen Weber’s police car left Weber with burns over 60% of his body”
Vidimo da niti mentalni nedostatci niti nedostatak radnih navika pa niti opća fizička zakržljalost nisu prepreka napredovanju kroz strukture kada ova bijedna izlika za čovjeka posjeduje neke druge toliko tražene i cijenjene kadrovske kvalitete. Sa jedne strane je Bog uzeo ali je zato sa druge strane vrag obilato podario 🙂
Recimo netko bi se mogao zapitati čime je jedan Ivica Račan toliko godina uspješno prosperirao u vrhu politike kada je evidentno da nije posjedovao niti stas niti glas. A o intelektualnim i moralnim kvalitetama da ne govorimo. Morao je dakle imati ono “nešto” što ga je održalo toliko dugo.
Na primjeru “Joschke Fischera” je prilično jasno da je da je od svih kvaliteta najbitniji ANTIFAŠIZAM. Nekome neupućenome i zlonamjernome bi takvi “antifašisti” više izgledali kao “goblini” iz neke bolesne bajke, ali eto….
Mogu samo reći da su pravi Fašisti iz ww2 za svoje protivnike imali samo ovakve antifašiste kao što su ovi, mislim da bi cijeli ww2 izgledao kao piknik 🙂
Ali kada se pogledaju strukture nacionalnih parlamenata i cijela EU vrhuška, biografije glavnih političara i “funkcionera” i “društvenih radnika” izgledaju kao copy/paste “našega” Joškice. Drugim riječima Joškice i njegovih klonova ima puno i odlično su raspoređeni na mjestima sa kojih mogu napraviti najviše štete.
I onda se netko čudi rezultatima? Razmnožavanje štakora u skladištima hrane redovno dovodi do gladi i bolesti. Ovi crveni štakori uostalom i ne rade ništa drugo nego ono što redovno rade njihova animalna (i duhovna) braća…..
Sviđa mi seLiked by 2 people
The historical context illustrates a point often overlooked:
modern libertarianism was born not in reaction to socialism or
leftism—though it is certainly antileftist (as the term is com-
monly understood) and antisocialist. Rather, libertarianism in
the American historical context came into being in response to
the statism of conservatism and its selective celebration of a
conservative-style central planning. American conservatives
may not adore the welfare state or excessive business regula-
tion but they appreciate power exercised in the name of
nationalism, warfarism, “pro-family” policies, and invasion of
personal liberty and privacy. In the post-LBJ period of Ameri-
can history, it has been Republican presidents more than
Democratic ones who have been responsible for the largest
expansions of executive and judicial power. It was to defend a
pure liberty against the compromises and corruptions of con-
servatism—beginning with Nixon but continuing with Rea-
gan and the Bush presidencies—that inspired the birth of
Rothbardian political economy.
Sviđa mi seSviđa mi se
“(ustvari, ljevičari u pravilu pod “fašizmom” misle na nacional-socijalizam, ali iz nekog razloga izbjegavaju taj pojam)”
Da… jer, zapravo, SVE strane u drugom svjetskom ratu (a i u prvom) su bile fasisticke, ako taj pojam gledamo u njegovom preciznom obliku. I to ne kazem zato jer su i one slobodnije imale neke “incidente”, nego zato sto je svugdje izvrsena totalna mobilizacija drustva s jednim ciljem. Ako to nije fasizam, sto je fasizam? Dakle, fasizam je pobjedjen fasistickim metodama.
Drugo, nije mi jasno zasto izbjegavaju pojam nacional-socijalizam. To je lijep pojam koji precizno opisuje nacisticku njemacku.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Prema današnjim mjerilima ondašnji Njemački socijalizam je bio jako, jako, umjeren u prisilnoj redistribuciji. Najveći zamislivi porezi u Njemačkoj su bili 40% i to isključivo za firme koje su obavljale velike poslove za državu (obrana, infrastruktura).
Porezi običnim građanima-malim proizvođačima su rijetko prelazili 10% za prihode od rada i male trgovine. Nešto veći porezi su bili na prihode od imovine, a još veći za prihode od špekulativnog kapitala.
Privatnim poljoprivrednicima-farmerima (zbog strateške važnosti hrane) porezi su bili 0% (da točno je napisano – NULA%). Dakle umjesto da se prvo nekome uzme pa da se onda dijeli nasumice okolo – “potiče”, poljoprivrednici jednostavno nisu plaćali nikakav porez.
Potrebno je izričito naglasiti da iako je bilo raznih pokušaja i prijedloga da se uvedu posebni porezi tijekom rata te povećaju postojeći porezi – to se nije dogodilo – i to po izričitoj Hitlerovoj naredbi kojom je to zabranio. Ovo je gledajući iz današnje perspektive zaista za rubriku vjerovali ili ne….
Usporedite taj odnos sa tadašnjim odnosom prema “kulacima” u prvoj zemlji komunizma u kojoj je Staljinov šegrt pod pseudonimom “Tito” brusio “zanat” cinkajući konkurenciju pa i vlastitu ženu……
Ustvari uopćeno govoreći Njemački socijalizam je jako pazio da ne kažnjava RAD, što uostalom i je esencija socijalizma ako se on kako tvrdi brine za radnika. Usporedite to sa logikom današnjih socijalista/ljevičara koji uzimaju onima koji rade da bi dali neradnicima (prvenstveno sebi)….
Pročitajte između ostaloga dnevnike (ljevičara) Ante Cilige iz ondašnje Njemačke (1943) pa će Vam neke stvari postati jasnije…
Danas kada u državi samo PDV iznosi 25%, a pribrojite tome porez na dobit/dohodak od 32-45%, te još povrh toga poreze u obliku “doprinosa”, te razne takse mislim da je glupo dalje išta objašnjavati. I to za malog vlasnika firme koji samo želi prehraniti sebe i obitelj. Sloboda? Kur*c a ne sloboda.
Znam da da će razne “antifa” napredne snage ovakve izjave tretirati kao čisti fašizam i umjesto toga će ponuditi svoju viziju društva pravde i slobode. Uostalom kao i uvijek do sada. Tko preživi tu njihovu slobodu i pravednost pričat će….
Sviđa mi seSviđa mi se
Koliki je bio porez ako si imao biznis a bio zidov?
Sviđa mi seSviđa mi se
Izbjegavaju ga jer se radi o socijalizmu, a oni sebe smatraju u prvom redu socijalistima, pa ne mogu onda “zločinci/neprijatelji/gadovi” isto biti socijalisti. I ako im ikad napomeneš da su nacisti (kao i talijanski fašisti i ostali njihovi saveznici uostalom) isto bili socijalisti, oni će ti reći da ovi “zli” nisu ZAPRAVO bili socijalisti nego su se samo tako nazivali (heretici jedni). Uostalom i oni su isto imali svojih pozitivnih strana, a te su proizlazile iz čega?… tako je, iz SOCIJALIZMA. Dakle socijaliste dijelimo na “fašiste” (nacionaliste), i “antifašiste” (komuniste, internacionaliste). I jedni i drugi imaju iste metode i uglavnom isti mentalitet. Razlika je jedino u tome kaj je za jedne povlaštena skupina njihov narod, a za druge ona nije tako fiksno definirana i čine ju njihovi progresivni istomišljenici. Obije ove skupine su zle, iako mi se čini da je ova druga nešto gora od prve, posebno u Hrvatskoj, jer direktno rade za naše neprijatelje (četnike, ako nekome treba nacrtati). Obije koriste “fašističke” metode, i vjerojatno bi u interesu istine te metode trebalo početi nazivati socijalističkima.
Jedini razlog zašto bi se MOŽDA moglo reći da je u WW2 globalno pobijedila manje zla strana je taj kaj je u to vrijeme jedan značajni dio te strane (mislim na USA i zapad kao taj značajni dio) bio manje socijalistički.
Sviđa mi seSviđa mi se
Socijalizam je bio totalitarizam. Svi totalitarni rezimi su u praksi slicni. Kvaliteta zivota gradjanina pod Staljinom nije bila nista bolja od kvalitete zivota pod Hitlerom ili Kim Yong Unom. Inace, ono sto ljudi ne znaju jest da se politicki program ustaskog pokreta zvao “hrvatski socijalizam”. Socijalisti inzistiraju na tome da su nacisti bili desnicari, sto oni sami negiraju. Postoji citat samog Hitlera koji pocinje sa “mi smo neprijatelji kapitalistickog poretka”. Jaki desnicari, zaista.
Sviđa mi seSviđa mi se
Galtov post je odličan. Ljudi uglavnom ne mogu shvatiti da je komunizam isto fašizam…
No s druge strane kad gledaš šta npr. piše Tantor ispada da je bilo ljepše živjeti u Njemačkoj za vrijeme Hitlera nego u današnjoj Hrvatskoj…zanimljivo svakako.
Sviđa mi seSviđa mi se
Pa Njemački kancelar je i službeno bio diktator, a Njemačka i službeno nije bila demokracija. I Njemačkom je kao što je poznato sustavno provođena socijalistička politika. Podatci koje sam iznio su provjerljivi i javno objavljeni od strane autora koji su sve prije nego simpatizeri nacional-socijalizma ili Njemaca generalno.
Tako da bi bilo za očekivati da ako današnja Hrvatska država kao nije socijalistička i službeno je demokracija, da shodno tome ne tretira svoje produktivne građane kao robove koji moraju raditi za nekoga drugoga…
Ili ja i opet previše očekujem? A koliko je nekome bilo liepo je subjektivan i individualan osjećaj.
Za @yodin svjedok: Na tvoja dubokoumna pitanja će ti zasigurno najbolje odgovoriti George Soros i Efraim Zurof. Oni će ti spremno pružiti sve odgovore koje si ti spreman čuti. Zato mi prestani zujati oko glave jer ću upotrijebiti “pips” 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Jednako kako izbjegavaju riječ čedomorstvo kad govore o abortusu, isti izbjegavaju nacizam nazvati svojim punim imenom – nacional-socijalizam. Brunch, motel, smog, nacizam su portmanteau riječi.
Sviđa mi seSviđa mi se
Konzervativci izbjegavaju rijec libertarijanstvo.
Sviđa mi seSviđa mi se
A paz’ sad ovaj odgovor, LOL 🙂
https://radnickafronta.hr/rf-novine/clanci/137-nema-antifasizma-bez-antikapitalizma
Sviđa mi seSviđa mi se
Never go full retard.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, ovi iz RF su ipak otisli full retard. Iako nekad komentari ovdje ne pomazu u razdvajanju libertarijanaca od konzervi i desnicara.
Sviđa mi seSviđa mi se
Sa iste stranice je i ovo:
Za demokratski (???) socijalizam 21 stoljeća:
– Za društveno vlasništvo nad ključnim resursima
– Za demokratsko planiranje umjesto tržišta i nejednakosti
– Za direktnu demokraciju u ekonomiji i politici
– Za besplatno zdravstvo i obrazovanje za sve
Kako ovo ustvari treba čitati:
Demokratski socijalizam je isto kao i demokratski fašizam ili suha voda. Znači sustav koji ne može funkcionirati bez prisile nekom magijom treba biti i demokratski… nelogično? Ma ne, to je samo RF….
Društveno vlasništvo? A tim vlasništvom upravlja tko točno? Partija ili privatna firma?
Demokratsko planiranje UMJESTO tržišta i nejednakosti. Dakle čista partijska direktiva i uravnilovka. Pitate se kakve to veze ima sa demokracijom?
Direktna demokracija u ekonomiji? Zar to nije ustvari isto što i slobodan odabir na što ćeš ti potrošiti SVOJ novac i ustvari ono što se zove slobodno tržište? Dakle upravo suprotno komunizmu.
Besplatno zdravstvo i školstvo?!?!?!?
Pa evo i sada imamo potpuno besplatno zdravstvo i školstvo koje nas koštaju samo cca 40 milijardi kuna godišnje. A tužne rezultate jako dobro vidimo.
Zar se ne bi trebalo načelno zalagati za DOSTUPNO i odgovorno zdravstvo i efikasno školstvo? I to pogotovo danas kada se zahvaljujući novim tehnologijama može učiti i bolje i brže i jeftinije i uspješnije nego ikada.
Naravno pod uvjetom da netko uopće hoće nešto korisno ne samo učiti nego i NAUČITI. Što je doduše pod velikim upitnikom. Budimo bezobrazni pa ustvrdimo da xx% ljudi ide u školu primarno radi papira a ne radi nekog korisnog znanja….
A za to je postojeći obrazovni sustav – odličan. Istina je da taj papir na kraju ispada prilično skup, ali bože moj…..
Takav skup demagoga i luđaka na jednom mjestu (RF) – neprocjenjivo.
Ono što je nažalost manje smješno je što oni sami (RF) vjerojatno ukupno imaju više sljedbenika u RH nego što je ukupan zbroj libertarijanaca zajedno. Možda smo mi pametniji ali su oni definitivno luđi.
I što ćemo sa onim da pametniji popušta?
Sviđa mi seSviđa mi se
Trziste je institucija koja ljudima omogucuje slobodnu razmjenu dobara i usluga i kao takvo je najdemokratskija moguca institucija. Bilo kakvo negiranje trzista kao institucije je nedemokratsko, bas kao i ogranicavanje privatnog vlasnistva. Privatno vlasnistvo je zasticeno moralnim zakonima koji su svojedobno ukodirani u dekalogu, uz neke dodatke (vidjeti uradak pokojnog George Carlina na tu temu, dostupan na YT). Zapovjedi poput “ne ubij”, “ne ukradi” i “ne pozeli tudjeg zenidbenog druga” su moralni zakoni kojima se stite obitelj, privatna imovina i zivot, dakle ono sto je Jefferson nazvao “prirodnim ljudskim pravima”. Iz cinjenice da je privatno vlasnistvo zasticeno moralom, proizlazi da je socijalizam nuzno u neskladu s moralnim zakonima. Iskustvo pokazuje da ce ljudi, suoceni s kolizijom moralnih i drzavnih zakona, u vecini slucajeva postovati moralne a ne drzavne zakone, cime se radja potreba za njihovim nasilnim suzbijanjem, sto znaci da socijalizam nikada ne moze biti demokratski, ma koliko RF kitio svoja nacela tom rjecju. Pojednostavljeno receno, vlasnici ce uvijek braniti svoje vlasnistvo a socijalisti ce to morati silom suzbiti, ako zele socijalizam, cime smo dosli do kontradikcije u ideji “demokratskog socijalizma”. Radi se o vjerskoj ideji temeljenoj na krscanskom pojmu jednakosti i ideji da ce “lav leci s janjetom”, koja je protivna prirodi i lava i janjeta. To je lijepa vjerska alegorija koja je nanijela puno manje stete od slicne vjerske alegorije, znane kao “socijalizam”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ma to je ona partija iskompleksiranih besposličara i uhljeba, što su fantazirali uvesti nekakvu komunističku diktaturu sovjetskog tipa, ali im duhovni vođa, drug “Serem-vam-se-na-Bleiburg” s FFZG-a nije bio u stanju održati ljude na okupu godinu dana, pa su se raspali na frakcije i osramotili na izborima.
Sviđa mi seSviđa mi se
Treba im samo pokazati slijedeci citat:
http://econc10.bu.edu/economic_systems/Theory/Famous/Hitler.htm
“We are socialists, we are enemies of today’s capitalistic economic system for the exploitation of the economically weak, with its unfair salaries, with its unseemly evaluation of a human being according to wealth and property instead of responsibility and performance, and we are determined to destroy this system under all conditions.”
Time se Hitler izjasnio tko je i sto je bio. To je kasnije i verificirano:
http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/hitler-and-the-socialist-dream-1186455.html
Povijest razbija sve mitove o nacistima i fasistima kao desnicarima. Pa Benito Mussolini, od kojeg su i Hitler i FDR i Staljin kopirali ekonomsku politiku, je bio marksist i sindikalni vodja.
Sviđa mi seSviđa mi se
Uzgred budi receno, u pravoj demokratskoj tradiciji, RF ne dozvoljava komentare na svom clanku.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ipak mislim da je gornji citat Gregora Strassera, jednog od otaca njemačkog nacizma kojeg je kasnije Hitler dao likvidirati zbog unutarpartijskih konflikata.
Sviđa mi seSviđa mi se
Strasser je to napisao u jednom svom clanku 1926. no Hitler je to ponovio u govoru 1927. Citat se moze s jednakim pravom pripisati obojici. Na kraju krajeva, imamo i Goebbelsov citat koji nije sporan:
Joseph Paul Goebbels, quotes about Nazi:
As socialists, we are opponents of the Jews, because we see, in the Hebrews, the incarnation of capitalism, of the misuse of the nation’s goods.
Na istoj stranici imas i isjecke iz programa NSDAP koji nedvosmisleno ukazuju na socijalisticki karakter stranke, sto potvrdjuje i citirani clanak iz Independenta.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, ustvari, što misliš, odakle naziv “radničkoj fronti”?
https://en.wikipedia.org/wiki/German_Labour_Front
🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
I Strasser i Rohm su bili zagovornici prave socijalističke revolucije i reformiranja društva putem klasne borbe. Vrlo slično Sovjetskom modelu, ali bez internacionalizma. Smatrali su da ako se to ne napravi da je izvršena izdaja socijalističkih ideala. To je bio glavni razlog obračuna……
Sviđa mi seSviđa mi se
“Od desnice moramo prihvatiti nacionalizam, ali bez kapitalizma, dok od ljevice moramo preuzeti socijalizam, ali bez internacionalizma” je Strasserov citat, a drug Goebbels je čak smatrao kako bi za Nijemce bilo bolje da potonu u boljševizam nego da žive u “vječnom ropstvu pod kapitalizmom”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Staljin definitivno nije kopirao ekonomsku politiku od Mussolinija. Ako je Staljin nešto kopirao onda je to bilo od Lenjina.
Ali je za razliku od Lenjina koji je ustvari skupa sa svojim “pajdašima” htio pokupiti vrhnje i onda zbrisati, promijenio početne ciljeve i potom ih sproveo do kraja. Uz sav napor ja teško mogu vidjeti bitne sličnosti između ta dva sustava (osim svemoćne države i jakog vođe naravno).
Pa čak niti Hitler nije baš previše kopirao Mussolinija. Različite zemlje, različiti mentalitet, različiti početni uvjeti a time i različito rješavanje stvari i drugačiji prioriteti.
Glavni razlog zašto današnji ljevičari ne vole previše spominjati socijalizam kojim su se izrazito PONOSILI i Mussolini i Hitler je u tome što je taj socijalizam nastao UZ ŠIROKU PODRŠKU naroda a nije nametnut revolucijom protiv narodne volje. Samim time taj socijalizam nije bio revolucionaran nego kontra-revolucionaran.
Ustvari su najširi slojevi naroda (u Italiji ali osobito u Njemačkoj) podržavali takav socijalizam i time onemogućili toliko željenu klasnu borbu i bratoubilački rat koje komunisti redovno provociraju. Umjesto toga režim se grubo obračunavao sa kolovođama komunizma.
Uostalom vidimo i danas kako, tko i koliko unosi podjele i razdor u narod. Kao i slavni antifašisti koji su im vječni uzor:
Edvard Kardelj:
„Kod nekih drugova postoji bojazan od represalija, od uništavanja sela i ljudi. Baš taj strah koči odlučnije pristupanje mobilizaciji hrvatskih sela. A ja držim da će baš represalije prebaciti hrvatsko selo na stranu srpskog sela. U ratu se ne smijemo plašiti uništavanja čitavih sela. Teror će bezuvjetno dovesti do oružane akcije. Treba izazvati njihovu akciju. Teror protiv mačekovaca podići će tek čitavu Hrvatsku u otpor. Da se to prije učinilo, danas bi stajali bolje“…
(uništavati sela i ubijati ljude te krivicu prebacivati na Hrvatsku vlast)
Moše Pijade (prvo zasjedanje AVNOJ-a, Bihać, studeni 1942):
“Potrebno je zato stvoriti tako mnogo beskućnika da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti s onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja reda i mira”
Dakle PRAVI SOCIJALIZAM se prvenstveno postiže TEROROM protiv vlastitog naroda i klasnom borbom a ne u suradnji sa njime. Svatko tko to ne razumije i/ili ne poštuje je fašist. Narod treba napraviti ovisnim a ne se sa njime dogovarati. Ako to nije moguće vlastitim snagama onda treba surađivati sa snagama izvana kako bi se društvo razbilo i napravilo pogodnim za lakše sprovođenje ideja.
Vidimo da se to danas događa i u RH i širom EU gdje domaće svjesne i napredne snage pokušavaju svim silama zamijeniti vlastiti bledunjavi narod nekim drugim boljim narodom.
Sa advance.hr kada je počela navala ilegalnih migranata:
…ne treba radikalnoj desnici dati niti milimetar prostora da na valu izbjeglica uzdiže sama sebe jer u konačnici suživot bi bio daleko bolji s predstavnicima nama neke sasvim druge kulture nego s fašistima “koje poznajemo”….
Uz ovakve “antifašiste” biti fašista ustvari i ne izgleda tako strašno zar ne?
Moramo se osloboditi iluzije da je ovdje riječ o nekakvim ridikulima. Riječ je o nasilnim duševnim bolesnicima i/ili proračunatim izdajnicima koji slijede agendu sistematskog zatiranja svih općeljudskih i narodnih vrijednosti. To je pravo i jedino lice “antifašizma” danas.
Sviđa mi seSviđa mi se
Javne radove, koje su prakticirali i Staljin i Hitler i FDR je kao recept prvi uveo Mussolini. Malo opsirnije mozes procitati ovdje:
http://www.discoverthenetworks.org/viewSubCategory.asp?id=1228
Ideja progresivizma, koja kaze da je drzava orudje napretka i postizanja socijalne pravde je vrlo bliska socijalistickim idejama. Robinhudovska ideja o “pravednoj raspodjeli” tudje imovine je zajednicka svima gore navedenima.
Sto se Lenjina tice, on je shvatio da socijalisticke politike ne funkcioniraju, pa je uveo tzv. “NEP”, koji je ustvari bio povratak trzistu, 80 godina prije negoli je to ucinila Kina. Da je Lenjin pozivio, svijet bi vjerojatno izgledao sasvim drugacije.
Sviđa mi seSviđa mi se
Nažalost potpuno si u krivu. Staljin nije provodio politiku javnih radova, osim ako pod javnim radovima ne smatraš prisilni robovski rad logoraša. Tipični primjer takvih radova je izgradnja brojnih plovnih kanala gdje su stotine tisuća ljudi ostavile kosti. O tome su napisane knjige i knjige.
Nikakvi (dobrovoljni i plaćeni) javni radovi u Njemačkoj ili Italiji se ne mogu usporediti sa time.
NEP je bio samo privremeni manevar da se dobije na vremenu prije konačnog udara i obračuna sa klasnim neprijateljem. I o tome su napisane knjige i knjige. A da je Lenjin preživio svijet bi sada stvarno izgledao drugačije. U Moskvi bi se naime govorilo njemačkim jezikom…..
Česta je greška da ljudi smatraju Lenjina manjim zlom od Staljina. Realno je Staljin u mnogočemu bio bolji od Lenjina i njegove pokvarene bratije (posebno tu mislim na Trockoga)
Što se tiče nacional-socijalističke njemačke nemojte se zavaravati. Tamo je bilo više slobodnog tržišta i kapitalizma nego u današnjoj EU. Ako izuzmemo Strassera, Rohma i druge od kojih su mnogi u nacional-socijaliste ustvari prešli direktno iz komunističkih redova, i zaista su realno bili nacional-boljševici, antikapitalizam o kojemu je pričao Goebels se odnosio primarno na špekulativni kapital i nelojalnu i kriminalnu konkurenciju/korupciju na tržištu rada. A takva rabota se često pripisivala židovskom kapitalu. U tom kontekstu treba tumačiti te izjave.
Uostalom i većina današnjih (onih opravdanih) primjedaba na kapitalizam se ustvari ne odnosi na kapitalizam (jer njega ustvari ima jako malo) nego na špekulativni korporatizam i korupciju u suradnji sa politikom. U takvoj konkurenciji pošteni tržišni igrači ustvari nemaju nikakve šanse.
Drugovima iz radničke fronte je naravno potpuno svejedno za takve finese. Za njiih je sve vrlo jednostavno. Kapitalizam je zlo a komunizam je dobro i šlus.
Sviđa mi seSviđa mi se
Na Mises Institutu je bio serijal predavanja o ekonomskim politikama u Trećem Reichu:
Pa ne bi se reklo da je tamo bilo više kapitalizma nego u današnjoj EU, iako, realno, ekonomske sustave mnogih sadašnjih članica EU ne bi bila velika greška nazivati fašističkima (a ni socijalističkima, jer nema tu bitne suštinske razlike).
Goebbels je bio jedan od najvećih njemačkih socijalista u prošlom stoljeću, a da mu je tek smetao “korporatizam” ne bi bio to što je bio. A i usput, “špekulativni” kapital je sistemski vrlo korisna pojava na tržištu, dok za pojam “nelojalne konkurencije” ne znam što znači.
Sviđa mi seSviđa mi se
Goebbelsu nisu smetale korporacije ako su bile Njemačke ili ako su radile u istim uvjetima kao i Njemačke. A ako su mu one i smetale tada se trebao poklopiti onim svojim velikim ušima da mu gazda ne bi dao po njima…..
Ovdje nije riječ o tome da li je nekom članu partije (NSDAP) osobno smetalo ovo ili ono, nego kakva je zaista politika provođena. Njemački kancelar je bio tu vrlo konkretan da se neće dopustiti boljševizacija Njemačke. Uostalom pažljivo je njegovao svoje odnose sa velikim industrijalcima, pa i malim poduzetnicima. Kako prije dolaska na vast tako i poslije.
Uostalom i sam je cijeli život radio kao privatnik i imao je problema sa poreznicima. Tako da je on osobno u više navrata spriječio (zabranio) svojim partijskim drugovima da povećavaju postojeće poreze jer da su i ovako previsoki. Tako da se porezi na rad i trgovinu nisu povećavali čak niti tada kada je apokalipsa bila pred vratima.
A usporedbu (primjere) današnjih poreza u EU i onda u Njemačkoj sam već dao. Opet ponavljam da su sve te informacije (sirovi podatci) dostupne i to od autora koji nisu niti najmanje skloni ne samo nacizmu nego niti Njemcima općenito.
Pojam špekulativnog kapitala i nelojalne konkurencije na kojeg su se referirale izjave partijskih čelnika se poglavito odnosio na kapital u rukama jedne uske skupine ljudi (pretežito Židovi) koji su u svojim rukama držali sve ondašnje glavne medije u Njemačkoj (uz hrpu drugih stvari). A po tvrdnjama partijskih čelnika ista je situacija bila i u Francuskoj i djelomično u Engleskoj, dakle u zemljama izrazito neprijateljskim prema Njemačkoj.
Nelojalna konkurencija se odnosila na tvrdnje kako te grupe međusobno usko surađuju (i u zemlji i internacionalno), kako ekonomski, tako i politički (korupcijom i utjecajem na nacionalne zakonodavce) kako bi na nemoralan i nezakonski način ostvarile suštinsku prednost te istisnule konkurenciju i stvorile monopol. Što naravno predstavlja potpunu negaciju smisla jednakih tržišnih uvjeta, ali što je još i važnije direktnu sabotažu nacionalnog suvereniteta. To je ukratko sažetak smisla tih izjava. Uostalom to je lako provjeriti jer je nebrojeno puta objavljeno u raznim ozbiljnim publikacijama.
Ako se to još udruži sa agresivnom vanjskom politikom Francuske i Engleske kojoj je cilj bio svim sredstvima i silom države istisnuti Njemačke kompanije iz zemalja koje su politički kontrolirali, a Weimarska republika ne samo da ništa nije poduzimala po tom pitanju nego im je još i pomagala u tome….. a to je nesporna povijesna činjenica. Mnogi autori ustvari smatraju da je i WW1 uzrokovan sa željom da se spriječe određeni geostrateški i ekonomski potezi Njemačke. Kao što je na primjer izgradnja pruge Berlin – Bagdad….
Ostavljam svakome na volju da povuče paralele sa današnjim stanjem. Svaka sličnost nije slučajna…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Ipak mislim da je za libertarijance važnije naći odgovor na sljedeći problem:
http://www.bug.hr/komentari/sto-raditi-30-godina-nista-vjerojatno/150557.aspx
Ukratko, ako se ne dogodi neka varijanta smaka svijeta ili općeg kolapsa/rata, preko 50% ljudi neće imati što ponuditi na tržištu.
Ako netko misli da je to daleka budućnost, onda se gadno vara. Taj proces je u tijeku i samo će se eksponencijalno ubrzavati.
Sviđa mi seSviđa mi se
Drago Galić? Sarkastičan si ili što?
Ako stvarno u relativno bliskoj budućnosti dođe do situacije da mnogi neće imati što za ponuditi, to neće imati veze s kapitalizmom i umjetnom inteligencijom, nego s državnim gušenjem tržišta i državnim školstvom.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ma pusti Dragu Galića, on je samo prepisao neke zaključke iz Davosa. Zanemari tog lika. Imaš ovdje o čemu se radi:
http://www.weforum.org/events/world-economic-forum-annual-meeting-2016/sessions/the-state-of-artificial-intelligence
Zanemari i glupe političare, međutim činjenica je da će automatizacija radnih mjesta i to semi-inteligentna automatizacija jednostavno preuzeti hrpu poslova. Recimo ljudski vozači i prevoditelji će za 10 godina biti na rubu izumiranja. Biti će mjesta samo za vrhunske experte.
Automatizacije Help-deskova, prodavača, skladištara i slično također. Onda na red dolaze fizička zaštita, mnoge medicinske procedure i autonomni expertni sustavi:
Zatim imaš nove procedure u građevinarstvu:
Misliš li da će viličarima ili bagerima, a na kraju i avionima upravljati ljudi?
Jednostavno ne postoji područje koje je “sigurno”. Bez obzira o koliko se visoko kvalificiranom poslu radilo. Znači usavršavao si se za svoju struku 20-30 godina i praktički preko noći više nisi dovoljno dobar….
Realno bi to trebalo ustvari osloboditi ljude od repetitivnih, dosadnih i/ili opasnih poslova te osloboditi neslućenu kreativnost. Ali budimo iskreni koliko ljudi zaista želi MISLITI. Koliko je ljudi spremno za cjeloživotno učenje i to u situaciji kada na tržištu ima mjesta samo za najbolje? I možeš li uopće učiti brže nego što traje kopiranje programa u upravljački sklop robota.
Koliko ljudi uopće ima dostatnu inteligenciju i disciplinu za takvo što? Tako da i najbolje školstvo tu ne pomaže. Da ne svrdlam dalje po istoj temi.
To je situacija koja nadilazi sve ono što smo do sada poznavali. Razmisli malo o tome koje opasnosti takav razvoj događaja donosi i kako će države reagirati na tu opasnost. I kako će ljudi reagirati na takav razvoj događaja.
Ako sudimo po dosadašnjim potezima i jedni i drugi reagirat će na najmanje pametan i sebi najjednostavniji način. A ti razmisli što to znači za libertarijanske ideje…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Nije bitno hoće li ljudi upravljati viličarima ili bagerima. Automatizacija će preuzeti neke poslove, a ljudi će se baviti nečim drugim, imat će više slobodnog vremena i stvarat će se novi poslovi i nove djelatnosti, kao što je sve već viđeno toliko puta. Paranoje oko uništavanja radnih mjesta su na razini Luddita iz industrijske revolucije.
Sviđa mi seSviđa mi se
Paranoje? Pa ne radi se ovdje o uništavanju radnih mjesta nego o totalnoj tranziciji društva u smjeru koji nam je potpuno nepoznat (osim iz futurističkih romana).
Nije to situacija iz 19 stoljeća da priučeni radnik (navikao na težak rad) ostane bez posla pa se za mjesec dana priuči za neki drugi posao koji se u međuvremenu pojavio kao rezultat napretka. Ovdje se radi o tome da će i taj novi posao prije biti automatiziran nego što je moguće (isplativo) nekoga obučiti za njega. A to i nije najveći problem. Najveći problem je kako će i u kojem smjeru društvene strukture reagirati na te promjene.
Naravno da u optimističkoj varijanti to ustvari znači više slobodnog vremena za sve nas, ali problem je u smjeru, brzini i načinu tranzicije društva. U manje optimističkoj (realnijoj) varijanti opasnosti i implikacije su zastrašujuće…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Upravo si definirao paranoju. Cestitam.
Sviđa mi seSviđa mi se
A ti si upravo dokazao koliko je moja paranoja ustvari opravdana…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Ta totalna tranzicija drušva u smjeru koji nam je nepoznate traje već preko 200 godina i eto, čovječanstvo je ipak preživilo izume traktora u vrijeme kada se 80% populacije bavilo poljoprivredom, a bili su značajno siromašniji nego danas. Poslovi koje će najlakše i najbrže preuzimati roboti u pravilu će biti oni za koje je potrebno najmanje obuke i školovanja, a kako roboti budu preuzimali neke poslove, za ljude će nastajati neki novi poslovi kojih danas nema, kao što je za mnoge djelatnosti kojima se danas ljudi bave bilo nezamislivo da će postojati prije 50, 100 ili 200 godina. Ako automatizacija znači povećanje produktivnosti ekonomije, znači da se isti output proizvede za manje vremena, tako da nam ostaje više vremena za dokolicu, a kako su ljudske želje neograničene, povećanje potražnje za nekim novim proizvodima i uslugama formirat će odgovarajuće podsticaje.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Istina je što govoriš. Ali isto je tako istina da je ta tranzicija samo u dvadesetom stoljeću donijela 2 svjetska rata, hladni rat i bezbrojne male ratove, revolucije i totalitarizme….
A sada je riječ o tome da se igra još više ubrzala, ulozi i broj varijabli su se povećali, a akteri su u ruke dobili još teži čekić da se njime zabavljaju. A dodatno je broj “majmuna” u istom kavezu učverostručen od zadnjeg velikog rata.
Ali biti će mi i više nego osobito drago onda kada se pokaže da si ti u pravu te da su moje primjedbe ništa više nego jamranje senilnog cinika, a moje igranje đavoljeg advokata isprazna nekompetentna naklapanja….
Sviđa mi seSviđa mi se
Tranzicija dovela do dva svjetska rata? Kako točno?
Zapravo, u relativnom smislu u odnosu na broj stanovnika 20. stoljeće bilo je najmirnije ikad, unatoč svjetskim ratovima (Pinker), a i 19. stoljeće bilo je znatno mirnije od prethodnih. Ali i bez obzira na to, ne vidim po čemu je tu industrijska tranzicija igrala ulogu. Drugi svjetski rat u Europi je posljedica raspleta Prvog svjetskog rata i Velike Depresije, za što su krive državne vlade i centralne banke. Nakon 1949. u Europi nije 70 godina bilo ratnih sukoba, osim u socijalističkim zemljama, što očito nije imalo veze s tom “tranzicijom”.
Sviđa mi seSviđa mi se