Je li vrijeme za tranziciju?

Nakon navodnog pada komunističkih diktatura po istočnoj Europi krajem prošlog stoljeća, većina bivših komunističkih džamahirija službeno se usmjerila prema tranziciji u tržišnu ekonomiju, a dobar dio njih (točnije, njih 11, ne računajući DDR) do danas su pristupile Europskoj uniji. Nažalost, sama EU svakim danom sve više liči na nekakav reformirani SSSR, a sve manje na neku zamišljeni slobodno-trgovinski savez liberalnih republika, no to su teme za neki drugi put.

Uglavnom, u tom procesu ekonomske tranzicije različite države bile su različito uspješne, a njihov učinak kroz to razdoblje biti će vrlo važan faktor pri formiranju javnog mnijenja o efikasnosti i funkcionalnosti novog sustava u odnosu na stari. Nažalost, performansi hrvatske ekonomije su za sada uvjerljivo najlošiji, što upravo pomaže održavanju na životu prokletog socijalističkog mentaliteta i porastu popularnosti raznih sumanutih “alternativnih” rješenja navodnih društvenih nepravdi.

Uzrok tome je prilično jednostavan. Hrvatska je provela najmanje ozbiljne protržišne reforme od svih, tj. najmanje se udaljila od socijalističkog modela i vlastodršci su bili najmanje odlučni i voljni u prihvaćanju liberalnog kapitalizma. Tranzicija iz komandne u tržišnu ekonomiju u Hrvatskoj je zastupljena tek formalno. Iz tog razloga su i učinci hrvatskog gospodarstva najskromniji u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama. Jasno, imaju i drugi svojih problema, i njihove ekonomije nipošto nisu primjer nekog slobodnog tržišta, ali jesu pokazatelj neosporive superiornosti liberalnije ekonomije u odnosu na socijalističko eksperimentiranje s ljudima.

Inače, prema najnovijem Heritageovom indeksu ekonomskih sloboda, od ovih zemalja najbolje je rangirana Estonija (7. mjesto), pa potom redom Litva (13. mjesto), Češka (21. mjesto), Latvija (36. mjesto), Poljska (39. mjesto), Slovačka (56. mjesto), Mađarska (58. mjesto), Bugarska (60. mjesto), Rumunjska (61. mjesto), Slovenija (90. mjesto) i na začelju naravno Hrvatska (103. mjesto). Također, od ovih zemalja veći udio državne potrošnje u BDP-u od Hrvatske imaju samo Slovenija i Mađarska, i to tek oko 1-2 postotna poena, a u odnosu na BDP po stanovniku, Hrvatska je i najbrutalnije oporezovana.

tax-vs-gdp-6

Doduše, za razliku od drugih, Hrvatska je prolazila kroz ratnu kalvariju na samom početku tranzicije, što je ogromna otegotna okolnost, pogotovo za jednu turističku destinaciju. Nema sumnje da je krajem osamdesetih hrvatska socijalistička ekonomija bila u užasnom raspadajućem stranju (praktički cijeli period osamdesetih je vrijeme stagnacije i recesije) i sve su ex-komunističke zemlje u to vrijeme imale lagano “triježnjenje”, ali hrvatsko je gospodarstvo ipak zakašljalo znatno gore:

image

Realni BDP po stanovniku u Geary-Khamis dolarima (izvor)

Prema tome, da bi usporedba bila poštenija, trebalo bi gledati samo razdoblje nakon 1995. godine:

gdpc

BDP po stanovniku (Izvor: Svjetska banka)

Na gornjoj slici (klik za veću) prikazano je kretanje BDP-a po stanovniku u tekućim cijenama za odabrane ex-komunističke zemlje koje su danas članice EU (Slovenija i Bugarska su izostavljene jer previše odudaraju od ostatka, pa bi i grafikon bio nepregledan). Hrvatska je još 1996. godine bila gotovo pa najbolja, da bi nas do danas gotovo svi ostali pretekli. Znam da BDP nije prepouzdan pokazatelj stvarnog životnog standarda i prosperiteta, ali čak bi trebao biti pristran u korist Hrvatske, s obzirom da ima više razine državne potrošnje od većine ostalih promatranih zemalja i općenito reguliraniju ekonomiju.

Ako korigiramo BDP za kupovnu moć u zemlji i prebacimo vrijednosti u konstantne dolare, dobijemo nešto slično:

gdppc

BDP (PPP) po stanovniku (Izvor: Svjetska banka)

Pogledamo li pak korigirani BDP po zaposlenoj osobi, a ne po stanovniku, tada Hrvatska čak stoji i relativno lošije u odnosu na vodeće:

gdpppe

BDP (PPP) po zaposlenom (Izvor: Svjetska banka)

Što se tiče same (ne)zaposlenosti, i tu već godinama Hrvatska stoji uvjerljivo najlošije:

unemployment

Stopa nezaposlenosti (Izvor: Eurostat)

Kao što je vidljivo, zadnje 4 godine nezaposlenost se u Hrvatskoj nije spustila ispod 15%, dok danas od ostalih promatranih zemalja jedino još Slovačka ima iznad 10%. Ako pogledamo prosječne neto plaće, reći će se da su hrvatski radnici nekonkurentni, na što bi logično bilo reagirati drastičnim smanjenjem nameta na rad i rezanjem javnog sektora.

Ono što je u ovom kontekstu vrlo bitno za primijetiti je to da za ovakvo relativno zaostajanje Hrvatske ne možemo okrivljavati EU, jer i sve ove druge tranzicijske zemlje su članice EU i to prilično duže vrijeme nego Hrvatska, pa su kroz zadnje desetljeće ipak imale značajno veći porast realnog BDP-a, a vidimo i da im je nezaposlenost na dosta nižim razinama. Ne osporavam štetan učinak eurokratskog aparata na nacionalne ekonomije kroz nametanje šume suludih nameta i regulativa, ali činjenica je da Hrvatska ima svojih specifičnih ozbiljnih problema koji se ne mogu samo tako objasniti.

Druga stvar koju bi trebala uočiti je to da većinu trenutnih ekonomskih problema Hrvatske ne možemo ipak kriviti ECB i nedostatak “monetarnog suvereniteta” (učestala poštapalica u novije vrijeme). Ne pokušavam osporavati štetan učinak restriktivne politike europskog centralnog monetarnog komiteta i činjenica je da su zemlje čije valute nisu strogo vezane uz politiku ECB-a puno bolje prošle tijekom recesije, ali opet, ni većina ovih ostalih zemalja (sve osim Češke, Poljske, Mađarske i Rumunjske) nije “monetarno suverena”, pa su se drugi ipak puno bolje snašli nakon prvotnog šoka i uskoro nastavili ostvarivati prihvatljive stope rasta. Najbolji primjer za to su baltičke zemlje, čiji je BDP na početku recesije 2009. tresnuo čak gotovo 15%, da bi se do danas već skroz oporavile, dok je Hrvatska tek lani zabilježila nekakav gospodarski rast na godišnjoj razini. Pri “vrhuncu” recesije, nezaposlenost se u tri baltičke zemlje popela na oko 20%, ali do danas je svugdje pala ispod 10%, u Estoniji je na oko 6%. U vezi s time je “zanimljivo” i da su upravo tri baltičke zemlje jedine članice EU koje su kao odgovor na krizu zaista provele neke konkretne rezove u javnoj potrošnji. Litva je državnu potrošnju smanjila s 45% BDP-a na oko 35%, Estonija s 46% BDP-a na oko 38%, Latvija s oko 44% na 36%, dok se u Hrvatskoj državna potrošnja u međuvremenu čak i povećala, a proračunski deficit je svake godine iznosio bar 5% BDP-a.

government

Udio državne potrošnje u hrvatskom BDP-u (“Bolni rezovi”)

 

budget

Saldo proračuna RH (“Mjere štednje”)

Navedeno je u skladu s monetarističkim uvidom kako monetarni faktori imaju presudnu ulogu u kratkom roku kod generiranja poslovnih ciklusa, ali za dugoročni razvoj ključni su realni faktori. Baltičke zemlje su bile jako pogođene recesijom zbog loše (socijalističke) monetarne politike, ali uz liberalizaciju tržišta oporavak je puno brži i lakši.

S druge strane, do čega je dovela rastrošnost socijalista na vlasti u Hrvatskoj:

debt

Omjer javnog duga i BDP-a (Izvor: Eurostat)

Javni dug Hrvatske u odnosu na BDP sada je već blizu 90% i po tome smo najgori od promatranih zemalja, a samo još Slovenija i Mađarska imaju preko 55%. Ako su za visoki državni dug krivi neoliberali, kako tvrde ljevičarski demagozi, kako to da je u “neoliberalnoj” Estoniji od početka recesije javni dug narastao s 4% BDP-a na 10%, a u socijalističkoj Hrvatskoj u isto vrijeme s 35% na 85%? Ogroman teret duga posljedica je povođenja za upravo takvim socijalističkim konceptima kakve propagiraju oni koji nas plaše “bolnim rezovima” i “neoliberalnim kapitalizmom”. I sve dok glavni donosioci odluka i dalje koketiraju sa socijalističkim principima državnog upravljanja ekonomijom, a vrhunac kreativnosti im je izmišljanje novih poreza i upošljavanje novih uhljeba, ne može se ni očekivati ništa drugo osim povećanja jaza u odnosu na tržišno usmjerenije zemlje. Realno, nisu ni ostale države o kojima je ovdje bila riječ neki dobri primjeri slobodnih kapitalističkih ekonomija, daleko od toga, ali time Hrvatska izgleda samo još jadnije, jer nije uspjela držati korak s njima.

Prema tome, nije li i Hrvatskoj konačno došlo vrijeme za tranziciju?

 

Oglasi

17 comments

  1. Bivsi premijer Estonije Mart Laar je jednom rekao da kad je postao premijer nije imao pojma o ekonomiji i jedinu knjigu koju je procitao je bila Free to choose od Milton Friedmana.

    Sviđa mi se

    1. Znam to za Laara.

      S druge strane, kod nas ljudi koji formalno imaju doktorate iz ekonomije, redovni su profesori na državnim sveučilištima i navodno su jako načitani o ekonomskim temama u stvarnosti su najgora marksistička laprdala i totalni ekonomski analfabeti potpuno izgubljeni u vremenu i prostoru, bez ikakvog doticaja sa svijetom oko sebe, ali zato izrazito religijski indoktrinirani da im ne predstavlja nikakav problem ovako se javno sramotiti pokazujući impresivno nepoznavanje najbanalnijih osnova svoje struke i događanja u svojoj okolini.

      Sviđa mi se

  2. Da vidimo kako realno stoje stvari:

    – U zemlji gdje je glavna vlast/opozicija isključivi pravni sljednik KPH i gdje je ne samo građanima nego i povjesničarima nedostupan arhiv koji pripada državi u isključivom vlasništvu SDP-a (pravni sljednik KPH) !?!?
    – U zemlji u kojoj su se sa izdržavanja kazne već i vratili zapovjednici zadnjeg obrambenog rata ali niti jedan komunistički zločinac nije niti suđen a kamoli osuđen.
    – U zemlji u kojoj predsjednik/bivši predsjednici pričaju o Ustašama, a koje su fizički istrijebljeni prije 70 godina skupa sa stotinama tisuća nevinih Hrvatskih građana
    – U zemlji u kojoj je na čelu svih javnih medijskih glasila bivši ne obični članovi partije nego visoki funkcioneri/djelatnici
    – U zemlji u kojoj se ne objavljuju imena (i prezimena) suradnika a još manje svih DOUŠNIKA udbe da se ne bi nekoga uznemirilo… (osjećaji štakora su važniji od osjećaja njihovih žrtvi)
    – U zemlji u kojoj televizijske emisije ugošćavaju Josipa Manolića i pitaju ga za njegovo mišljenje o “lustraciji” koje je naravno bilo negativno (to je kao da bi Goebelsa 60′ u Njemačkoj pitali što misli o denacifikaciji a on sa posmjehom popljuje tu ideju kao glupu)…
    – U zemlji u kojoj oni koji su vodili agresivni rat i protiv zemlje i protiv Hrvatskog naroda sjede u najvišim institucijama vlasti i/ili primaju novac za daljnje potkapanje te iste zemlje
    – U zemlji u kojoj su lučonoše demokracije oni koji su komunizmu pomagali u represiji protiv vlastitih kolega (Žarko Puhovski) i koje se uvijek prvo pita za njihovo “mišljenje”
    – U zemlji ukojoj “novinari” otvoreno priznaju kako su denuncijanti za strane organizacije (Vojislav Mazzocco) izrazito neprijateljske prema Hrvatskome narodu i državi (Efraim Zuroff)
    -U zemlji u kojoj ljudi koji vlastitu guzicu ne znaju dobro obrisati misle da su ljudi koji su se oružjem borili za Hrvatsku osnovni problem ove zemlje
    – U zemlji u kojoj glavnu riječ o ekonomiji imaju “ekonomisti” koji žive od politike i to od takve politike koja nas kao državu stavlja u izrazito ovisni i osjetljiv položaj po svim međunarodnim i ekonomskim mjerilima.
    – U zemlji u kojoj se pišu hvalospjevi partizanskoj krojačici i profesionalnoj udavačici (Žuži), uzoru demokracije i slobode (Ivici Račanu), čovjeku koji je podržavao Miloševića i JNA/JRM u vrijeme kada je granatirala Split sa brodova (Miljenko Smoje), itd, itd…
    – U zemlji koja je prvo istjerala svoje građane u inozemstvo a sada im želi i oteti inozemne mirovine “porezom” (nije im dosta što su devize ušle u zemlju i što putem PDV-a i svih ostalih davanja već uzmu barem 30-50% tog novca sebi)

    Drugim riječima mi živimo u zemlji komunizma-nadrealizma i koja kao da je ispala iz neke ludnice gdje je sve ono bolesno i nenormalno – normalno. A sve što je normalno se naziva skupnim nazivom – fašizam.

    Zato definitivno zaključujem da nije pravo vrijeme za tranziciju. Treba pričekati još nekih 100-300 godina pa onda možda polako i oprezno (kako se ne bi nekoga uznemirilo) uvoditi neke promjene. Tada će možda konačno neki Zulu Bwanga na čelu države donijeti zakon o lustraciji.

    Sviđa mi se

    1. Tranzicija je u Hrvatskoj sprijecena kako bi komunisticka birokracija zadrzala svoje privilegije. Upravo je s tom svrhom vodjen rat. Kada je 1989. pao Berlinski Zid, svima je bilo jasno sto se sprema. SFRJ je tada vec godinama bila u fazi raspada, ali nije moralo doci do rata. U bivsoj Cehoslovackoj, recimo, nije doslo do rata. Svrha rata je bila zamjena jedne totalitaristicke ideologije drugom, sto je uspjesno napravljeno. Umjesto internacionalistickog socijalizma, danas imamo onaj nacionalni, sa crveno bijelim kockicama. Komunisticka birokracija je jos uvijek na vlasti i jos uvijek ima svoje privilegije. Bojim se da ih nece tek tako prepustiti, bez vecih drustvenih potresa. To je nama njihova borba dala.

      Sviđa mi se

      1. Ova teza o “pravom” uzroku rata je tipična prosrpska podvala kao i “zajednička podjela Bosne”. Po tome ispada da su “svi oni jednako krivi”, a to ide u prilog isključivo četnicima. Dobro se sjećam tog razdoblja, nisam rođen 1990-ih. Jedina istina je da bez četnika na vlasti u Srbiji nijednog rata u bivšoj državi ne bi bilo. Sve ostalo je mazanje očiju naivnima od strane onih kojima nije u interesu da ovdje ikad zavlada trajniji mir. Činjenica da je taj rat ujedno i praktički onemogućio lustraciju komunističkih kadrova i njihova podmladka je samo nuspojava. Mislim da je upravo TJJG u jednom starijem članku obradio koliko toga su jugo “elite” pokrale i “privatizirale” još prije rata, tako da tu u drugi plan pada i ona Tuđmanova privatizacija, ali naravno da o tome nećemo ništa čuti na “narodnim” MS medijima i “NVO” izvještajima.
        Jedini cilj i smisao svih tih ratova su bili “svi Srbi u jednoj državi”, a to se najbolje vidi u tome kaj je ta politika u Srbiji još uvijek na snazi. Ako u to sumnjaš, onda mi probaj objasniti zakaj su u Srbiji svi koji su radili na ideji velike Srbije abolirani/proslavljeni, od Gavrila Principa koji je započeo WW1 preko Puniše Račića do Draže Mihajlovića i Ratka Mladića. Baš me zanima kakva mentalna akrobacija to mora biti da objasni sve to, a istovremeno izbjegne srpsku državnu politiku kao glavni uzrok.

        Sviđa mi se

        1. Pa kad se vec obracunavamo s mitovima mogli bi smo se obracunati i s onim da je Hrvatska pokradena od strane ovog ili onog te da je to uzrok (relativnog) siromastva

          Sviđa mi se

    2. Nitko nas nece niti pitati. Naprosto, neizbjezno ce doci trenutak kada drzava vise nece biti u stanju vracati svoje dugove, sto znaci niti pokrivati budzetski deficit vanjskim kreditima. U tom trenutku, jedina mjera na raspolaganju ce biti hiperinflacija, tiskanje bezvrijednog novca kojim bi se platilo uhljebe. To znaci gubitak vjernosti uhljeba i konacni raspad sistema no i mogucnost suludih mjera po uzoru na Cipar i Argentinu. Govorim o prisilnoj konverziji deviza na deviznim racunima i oduzimanje stednje. Bloomberg je u jednom clanku kojeg mi ne uspijeva naci prognozirao da Hrvatska 2017 vise nece biti u stanju vracati svoje dugove.
      Doci ce do socijalnih nemira i demonstracija koji ce trajati sve dok se ekonomsko stanje ne popravi, kao sto se popravlja trenutno u Grckoj, pod prisilnom upravom “trojke” i IMF-a.

      Sviđa mi se

    1. Pokušaj kritika, bolje rečeno. Gospodin razvidni ne želi prihvatiti da su baltičke zemlje jedine provele neke rezove u javnoj potrošnji tijekom recesije, niti da je monetarna politika povod recesiji, no to je njegov problem ako mu se zbog toga diže želudac. Neka kozultira nekog pametnijeg.

      Ja napišem kako su baltičke zemlje jedine u EU kako odgovor na krizu provele provele neke konkretne rezove u javnoj potrošnji, lik na to odgovara time kolika je javna potrošnja bila 3 godine prije krize!?!? i onda se još mrtav hladan pita “kako je moguće tvrditi, da su navedene države iz krize izašle zato što su snizile javnu potrošnju”.

      Moguće je, naime, između ostalog i zato što jesu. Uglavnom, svatko može lako izgooglati.

      http://cdn.tradingeconomics.com/charts/estonia-government-spending-to-gdp.png?s=estoniagovspetogdp&v=201606141716n

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s