Pridružujem se Kapitalcu.
Aktualni američki predsjednik Barack Obama koristi se najjeftinijim populističkim predstavama za promoviranje ljevičarskih politika, u ovom slučaju za povećanje zakonski propisanog minimalca.
Povećanje zakonski propisane minimalne satnice na 15$ je i jedan dio agende deklariranog socijalista Bernieja Sandersa, kandidata za idućeg predsjednika SAD-a.
Ono što je prilično bizarno i iritantno kod ove teme je što su do nedavno čak i lijevo orijentirani ekonomisti razumjeli zakone ponude i potražnje, pa je tako i jedan Paul Krugman nekoć govorio:
This is what happens when there is a price floor on the wage rate paid for an hour of labor, the minimum wage: when the minimum wage is above the equilibrium wage rate, some people who are willing to work—that is, sell labor—cannot find buyers—that is, employers—willing to give them jobs.
Osim toga, da stvar bude još bizarnija, nekoć je jasan i eksplicitan cilj zakonskih propisa o minimalnoj plaći bio udaljavanje “nepoželjnih” s tržišta rada. Svrha donošenja ovih zakona je bila povećanje nezaposlenosti, i to na eugeničkim i rasističkim osnovama (buu, racis’s!!).
Istina je da u praksi možda ovakvi zakoni ne utječu na tako veliki udio populacije, ali oni štete najviše upravo onima kojima su kao trebali pomoći; mlađim, neiskusnim, nekvalificiranim i neobrazovanim radnicima, a upravo pogoduju velikim poduzećima s visokim profitima kojima neće biti toliko veliki problem prilagoditi se novim regulacijama koje ih zapravo i štite od konkurencije povećavajući trošak poslovanja i tako učvršćavaju njihovu poziciju.
Povećanje minimalca i zaposlenost tinejdžera
Povećanje minimalca i nezaposlenost među crnim tinejdžerima u SAD
Usporedba stopa nezaposlenosti po EU
Minimalne plaće i nezaposlenost u Europi
Ovdje se zapravo radi samo o osnovnoj logici. Zakonsko postavljanje minimalne nadnice iznad tržišne razine dovesti će do više nezaposlenosti nego što bi ona bila da nije bilo tih propisa. No, ako netko pak želi konzultirati empirijske radove o toj problematici, može:
Uglavnom, otkrivanje tople vode. Međutim, u konačnici empirijske analize i utilitarni argumenti nisu toliko ni važni. Jednostavno, država nema pravo slobodnim ljudima propisivati kakve međusobne ugovore mogu sklapati niti za koliku plaću bi netko smio raditi. Visina plaće je stvar dogovora između radnika i poslodavca, te se u to nitko treći nema što nasilno petljati i to je sasvim dovoljan argument za dati konačan odgovor na ovo pitanje.
A kad bi ljevičarima zaista bilo toliko stalo do blagostanja onih siromašnijih i do ekonomskog napretka, onda bi podržavali slobodno tržište, kapitalizam, deregulaciju i smanjenje državnog intervencionizma – stvari koji provjereno djeluju.
Tko je John Galt? 
Ovo je samo jo jedna zakrpa na bezbroj zakrpi loše ispletene društvene tkanine. Mene uvijek fascinira kako se problem ne riješava na početku, tj izvoru nego se namjerno nešto loše skroji, a onda se desetljećima na to lijepe zakrpe.
Ovo o čemu govorim nije direktno vezano za pitanje minimalne plaće, ali je vezano za cjelokupni trulež sustava i društvenih odnosa:
http://www.dw.com/sr/netransparentni-sudovi-i-veliki-biznis/a-18150684
Ili skraćeno, nadnacionalni sudovi bi sudili u sporu između privatne firme i države. Zašto je to problem. Pa zato jer u takve sporove realno neće ulaziti male (domaće) firme nego samo dovoljno jake megakorporacije, poput ove na primjer:
http://www.poslovnipuls.com/2015/10/13/zeleno-svjetlo-za-stvaranje-najvece-pivarske-kompanije-na-svijetu/
Znači imamo situaciju kada se nacionalnom pravosuđu ne vjeruje, naravno iz sasvim opravdanih i poznatih razloga, pa će se stvarati posebni sudovi. To znači da su sudovi koji redovno pogoduju državi (U SVIM ZEMLJAMA) dovoljno dobri za “stoku sitnog zuba” ali nisu dovoljno dobri za međunarodne gigante.
Europa je taj problem prepoznala, i osnovat će NOVI sud koji će suditi pravednije i nepristranije od postojećih???? Da nije tragično bilo bi smješno.
Dakle, umjesto da se sudovi i propisi prilagode prvo vlastitim građanima, te da se osigura legalni kontinuitet kojim bi se izbjeglo nanošenje štete od strane države SVIM firmama iznenadnim prekrajanjem propisa, poreza, pravila i slično, osigurat će se da samo za povlaštene, one koji si mogu priuštiti troškove i resurse za natezanje po sudu, nacionalna pravila ne vrijede, ali za sve ostale da vrijede.
Ili ima netko tko je toliko naivan i neupućen pa da misli kako je pravda na sudu jednako dostižna za sve? Osobito u korporativnom okružju?
I onda će se to riješiti tako da se osnuje novi sud. JER POSTOJEĆI OČITO NISU DOVOLJNO DOBRI ZA NORMALNO POSLOVANJE. Pa ovo je stvarno “twilight zone” i sumrak razuma. Jer dobar pravni sustav je osnova bilo kakvog civilizacijskog i ekonomskog reda.
To sve udruženo sa potpuno netransparentnim načinom pregovaranja i očitim lobiranjem velikih kompanija U DOGOVORU SA DRŽAVNIM BIROKRATIMA jasno ukazuje da je obična laž kako će takav sporazum pogodovati malim i srednjim kompanijama. Što se neprekidno naglašava kao temeljni razlog za sklapanje takvog sporazuma.
Umjesto toga se liepi još jedna zakrpa, osnivaju se nove birokratske strukture koje će zaposliti još više parazita svih mogućih vrsta. Ali će naravno za stoku sitnog zuba sve ostati isto ili puno gore. Jer će na kraju ti mali iz svog poreza i kojekakvih kazni plaćati za glupost državnih službenika odštetu tim velikim firmama koje će (da se ne zavaravamo) redovno dobijati sporove na nepristranom sudu.
Obično se socijalisti prvi bune protiv ovako nečega, ali kao i uvijek iz pogrešnih razloga. Znaju socijalisti da bez pristranog pravosuđa država redovno gubi. Zato su ovi protesti usmjereni na sam sporazum kao izvor problema.
Ali izvor problema je u lošem nacionalnom zakonodavstvu i propisima koji guše nacionalne i male privrednike. Ali socijalisti to ne bi dirali, pa time osigurali da su ti propisi dovoljno dobri i jednaki za svakog. pa onda time i za ovaj potencijalno odličan sporazum.
I ovi protesti su ustvari protesti oko straha za podjelu plijena, a ne za neku održivu pravednost. I pokrenuti su ustvari od državnih struktura koje znaju kako stvari realno stoje.
Dakle, došli smo konačno do situacije kada se jedna državna struja bori protiv neke druge državne struje, ali obje su realno suprotstavljene interesu vlastitog naroda i obje manipuliraju javnost. Krug ludila se polako zatvara sam u sebe.
Naravno, netko bi mogao ustvrditi kako se barem jedna struja ovdje ipak bori za nacionalne interese jer čuvajući državu od velikih korporacija čuva i narod. Međutim to ne odgovara istini jer istovremeno ta ista država ima “svoje vlastite” velike korporacije kojima takav sporazum pogoduje, a ništa nije napravila da zaštiti malog poduzetnika od same sebe. Time je SVE velike korporacije dovela u realno povlašteni položaj. A daljnjim okrupnjavanjem ta se razlika još povećava. I sve države ustvari rade to isto.
A zahtjev za povećanjem minimalne plaće nema isti efekt u USA i u Europi. U Europi je to de-facto čisto povećanje poreza. A mala razlika koja stvarno ostane radniku je bacanje pijeska u oči da se može lagati kako se to radi zbog radnika.
U USA je primarna namjera malo drugačija i radi se o pogodovanje “obojenim” i imigrantskim skupinama. I to je glavni motiv “nobelovca”. I u jednom i u drugom slučaju je riječ o politikanstvu a ne o ekonomiji ili ne daj Bože nekakvom “slobodnom tržištu”. Tu odvratnu riječ svi mrze podjednako. I “nobelovac” i Europski birokrati, i državni birokrati, ali i velike korporacije.
To sve skupa je čisti korporatizam udružen sa socijalističkom redistribucijom i vlasti koja nikome ne polaže realne račune.
Da je takva politika pro-nacionalno orijentirana i da postoje realne sankcije za “mutljaroše”, mogli bi je slobodno zvati fašizam. Kako je uz sve navedeno ta politika još i anti-nacionalno / internacionalno orijentirana te je podređena odabranim financijskim elitama koje ne snose nikakve sankcije, tada je možda treba zvati malo drugačije….
Sviđa mi seSviđa mi se
Izraz “obojeni” je evolucijski netocan. Mi smo ti koji su evolucijski “izbijeljeni”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Dobro, neka bude tako, ako je to jedino na što imaš primjedbe. 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala ti.😃
Sviđa mi seSviđa mi se
Je li se zato smije govoriti “people of colo(u)r”, ali ne i “colo(u)red people”?
Sviđa mi seSviđa mi se
Ja sam rekao da je izraz evolucijski netocan. Smije se koristiti bilo koji izraz koji individualac odluci. Nitko nema pravo ne biti uvrijeđen. Tvoje pravo da odlucis zabraniti pristup tvom privatnom posjedu crncima, pederima, imigrantima itd je tvoje apsolutno pravo. Tvoje pravo na slobodu izrazavanja (o crncima, pederima, imigrantima itd) je tvoje apsolutno pravo.
Ali kad se individualci grupiraju na referendumima, izborima i pokusavaju zabraniti(oduzeti slobodu) drugim individualcima, to je nesto skroz drugo. Individualac je jedina vazna manjina.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ma mislio sam na to da se jedno kao smatra uvredljivim, a drugo ne.
Sviđa mi seSviđa mi se
To je kao kad bi netko mene ili tebe zvali izbjeljeni umjesto bijelac. Pretpostavljam da je sansa veca da se netko uvrijedi u tom slucaju. Ali freedom of speech je daleko iznad necije osjetljivosti na slova. Vrlo cest slucaj “vrijeđanja” je kad se propitivaju istinitosti budalastih religijskih dogmi. Nobody has the right not to be offended.
Sviđa mi seSviđa mi se
Iskreno, nemam sad vremena da provjerim linkove, ali vise mi je nego sumnjiva tvrdnja da je svrha prvih zakona o minimalnoj placa bila eugenicka. Moguce je da su minimalnu placu podrzavali i eugenicari, ali to nije isto sto i reci da je to bila svrha. Napori tvornickih radnika da im se smanje satnice, podignu primanja, i slicno, traju bez prekida od pocetka industrijske revolucije. Razlog zasto osmosatno radno vrijeme i minimalne place postaju stvarnost oko prijeloma stoljeca je to sto je do tada produktivnost dovoljno porasla da je postalo moguce imati osmosatno radno vrijeme i minimalne nadnice. Ne radi se o tome da su konacno radnici strajkovima prisilili poslodavce na ustupke (jer u tom trenutku strajkaju vec 150 godina), ali ne radi se ni o tome da su poslodavci progledali zbog eugenickih pobuda.
Sviđa mi seSviđa mi se
Možda sam se pogrešno izrazio napisavši da je to bila svrha donošenja tih zakona, a da su *poslodavci* progledali zbog eugeničkih pobuda nisam ni napisao.
O tome kako su tadašnji istaknuti eugeničari (Sidney Webb, R. Meeker, Taussig..,) podržavali minimalne nadnice s tim ciljem upravo govori tekst koji sam linkao gore.
Sviđa mi seSviđa mi se
nemrem vjerovat da ljudi nemogu ovo razumjet i dalje *sigh*
Sviđa mi seSviđa mi se
Evo, sindikati hoće povećanje na barem 4,000 kn:
http://www.glas-slavonije.hr/276921/1/Sindikati-Minimalac-treba-iznositi-najmanje-cetiri-tisuce-kuna-bruto
Svakakvih bisera se nađe.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ali je zanimljivo kako ne inzistiraju na isplati tih 4000 bruto + PDV na ruke radniku. To im ne pada na pamet. Ipak oni rade primarno u svom interesu i u interesu države zar ne? A zajednički neprijatelj je ipak poslodavac. A to što se formalno kao zalažu za radnika i zaštitu polarnih medvjeda je samo zato da budu “cool” i pozitivci. Uostalom u državnoj službi teško da ima bruto plaća koje su ispod 4000 kn…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Ma treba 22 000 kuna minimalac,da se pokrene potrosnja…kad je bal…
Sviđa mi seSviđa mi se
Uvijek me to fasciniralo kako oni odrede taj svoj minimalac…zasto bas 4000 Kuna ili zasto bas 15 dolara u SAD-u…
Sviđa mi seSviđa mi se
Pa eto, 4000 je lijep broj, okrugla cifra, što ja znam… svakako ljepši od 3029,55 😛
Mada, što se tiče Hrvatske, štetne posljedice propisivanja ovih zakoni mogu se dobrim dijelom izbjeći putem studentskih ugovora za koje mislim da nema ovakvih regulacija.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne slazem se. 4096 je lijepa okrugla cifra. Postoji samo 10 vrsta ljudi: oni koji razumiju binarne brojeve i oni koji ih ne razumiju.
Sviđa mi seSviđa mi se
Jako ti je jednostrano pozivanje na literaturu, mnogi radovi govore suprotno od ovih koje si zalijepio.. ja ću ti staviti samo jedan rad, ali jedan rad koji analizira raspravu o minimalcu od sedamdesetih do danas.. uzima u obzir obje strane i znanstveno je utemeljen.. tu može početi rasprava, a ne s ovakvim jednostranim predstavljanjem argumenata:
Click to access min-wage-2013-02.pdf
Sviđa mi seSviđa mi se
Vidi, mene ti ne zanimaju rasprave s apologetima nasilnog nametanja minimalne plaće. Empirijska literatura je tu zapravo nebitna, radi se o osnovama ekonomske logike i, kao što rekoh već, neopravdanosti državne intervencije tamo gdje joj nije mjesto.
Ali, eto, bio sam dobar pa sam stavio i neke grafikone i empirijske radove, između kojih je Neumark&Wascher koji su analizirali više od 100 studija slučaja iste tematike i došli do zaključka da:
“However, the oft-stated assertion that recent research fails to support the conclusion that the minimum wage reduces employment of low-skilled workers is clearly incorrect. A sizable majority of the studies surveyed in this monograph give a relatively consistent (although not always statistically significant) indication of negative employment effects of minimum wages. In addition, among the papers we view as providing the most credible evidence, almost all point to negative employment effects, both for the United States as well as for many other countries. Two other important conclusions emerge from our review. First, we see very few – if any – studies that provide convincing evidence of positive employment effects of minimum wages, especially from those studies that focus on the broader groups (rather than a narrow industry) for which the competitive model generally predicts disemployment effects. Second, the studies that focus on the least-skilled groups that are likely most directly affected by minimum wage increases provide relatively overwhelming evidence of stronger disemployment effects for these groups.”
i:
“Indeed, in our view, the preponderance of the evidence points to disemployment effects. For example, the studies surveyed in this monograph correspond to 102 entries in our summary tables.1 Of these, nearly two thirds give a relatively consistent (although by no means always statistically significant) indication of negative employment effects of minimum wages, while only eight give a relatively consistent indication of positive employment effects. In addition, we have highlighted in the tables 33 studies (or entries) that we regard as providing the most credible evidence, and 28 (85 percent) of these point to negative employment effects. Moreover, when researchers focus on the least-skilled groups most likely to be adversely affected by minimum wages, the evidence for disemployment effects seems especially strong.”
Cijeli paper imaš ovdje.
Sviđa mi seSviđa mi se
Vidio sam taj rad, vidio ga je i autor teksta koji sam ti linkao, kao i mnoge druge radove. O njemu kaže sljedeće:
“Based on their subjective weighting of the quality of the research and the reliability of the resulting estimates, Neumark and Wascher conclude:
“Although the wide range of estimates is striking, the oft-stated assertion that the
new minimum wage research fails to support the traditional view that the minimum
wage reduces the employment of low-wage workers is clearly incorrect. Indeed, in
our view, the preponderance of the evidence points to disemployment effects.”
By their calculations, of the 33 studies “providing the most credible evidence; 28 (85 percent) …
point to negative employment effects.”
The Neumark and Wascher review, however, is considerably more subjective and arguably less relevant to the United States than the two meta-studies discussed earlier. Only 52 of the 102 studies reviewed by Neumark and Wascher analyzed U.S. data. Of these, Neumark and Wascher designated 19 as “most credible,” five of which were their own studies.
The Neumark and Wascher (2006) review also excludes several important papers that were not published until after the review was completed, including the important contributions of Arindrajit Dube, William Lester, and Michael Reich (2010) and Sylvia Allegretto, Dube, and Reich (2011) (to which we will return to below).”
Tekst je noviji i poziva se na dodatna novija istraživanja koja su empirijski jako dobro izvedena i ne upućuju na povezanost minimalca s povećanjem nezaposlenosti.
Ovdje imaš dodatno objašnjenje po kojem se vidi da su ovi noviji radovi metodološki bolje izvedeni jer obraćaju pažnju na više relevantnih varijabli:
“The first study, published in November 2010 in the Review of Economics and Statistics by Arindrajit Dube of the University of Massachusetts, Amherst; T. William Lester of the University of North Carolina, Chapel Hill; and Michael Reich of the University of California, Berkeley, compared all of the adjacent counties that touch a state border where there is a difference in the mandated minimum wage in each state. Overall, the authors found that minimum wage increases raise wages for low-wage workers but do not reduce employment. Critically, this paper also demonstrated how previous research detected an erroneous “disemployment” effect by failing to control for broad regional growth trends.
Though the authors did not specifically focus on the minimum wage’s impact during economic contractions, their period of analysis spanned 1990 to 2006, during which there were several recessions. In addition, subsequent analysis by one of the co-authors finds that the overall results hold when only recession periods are considered.
The second recent study, published in April in Industrial Relations by Sylvia A. Allegretto of the University of California, Berkeley; Arindrajit Dube; and Michael Reich, focused on state-level data. The authors replicated the models of researchers whose studies of teen employment found that increases in the minimum wage create job losses and are often cited by minimum wage opponents. (Teen employment is often viewed by minimum wage scholars as an indicator of the impact on the lowest-skilled workers.)
Again, however, when the authors added appropriate variables to control for regional differences—variables that previous researchers had omitted—they found that minimum wage increases do not reduce teen employment levels. Allegretto, Dube, and Reich specifically included an analysis of the effect of the minimum wage during the recessions of 1990–1991, 2001, and 2007–2009 and again found no impact on hours worked or employment levels.”
evo i linka:https://www.americanprogressaction.org/issues/labor/news/2011/06/07/9747/an-increased-minimum-wage-is-good-policy-even-during-hard-times/
A ovaj komentar da je empirija nebitna jer da nam teorija tu više znači je ispod svake kritike. Dakle, ako se stvari u stvarnom svijetu ne odvijaju kako smo mi to zamislili u našim ekonomskim projekcijama, tim gore po stvaran svijet, je li?
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne razumiješ da se ne mogu ekonomski zakoni utvrđivati niti pobijati samo empirijom. Postavljanje minimalne zarade iznad tržišne razine dovodi do povećanja nezaposlenosti u odnosu na counterfactual, i to nije moguće empirijski opovrgnuti.
A i gore i u postu sam ti naveo već stvarno dovoljno i empirijskih radova koji opovrgavaju ljevičarske teze (imaš i novijih, pogledaj recimo Clemens & Wither), tako da stvarno nema smisla da se ponavljamo.
To pitanje bi se tebi trebalo postaviti.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ma čekaj, jel to ti i ekipa niže stvarno tvrdite da je teorija bitnija od empirije? Pa vi imate ozbiljnih problema. Empirija je jedino relevantna i svaki znanstvenik će prihvatiti da mu teza ne valja ako empirija dokaže suprotno, čak i ako to u tom trenutku on ne zna objasniti.
Ovim odbijanjem prihvaćanja očitih činjenica pokazujete koliko ste zaslijepljeni ideologijom.
Sviđa mi seSviđa mi se
Dosadan si ili ne znaš čitati. Ne možeš empirijom dokazati kolika bi bila stopa nezaposlenosti u counterfactual situaciji na području X da nije došlo do povećanja zakonskog minimalca. U stvarnosti ne postoje ceteris paribus uvjeti.
Ali, za svaki slučaj, stavio sam ti ipak dvadesetak empirijskih radova (od kojih jedan analizira više od stotinu empirijskih unosa) koji pokazuju nešto suprotno tvojim ljevičarskim idejama.
Ako zasljepljenost ideologijom tebi znači mišljenje da nije opravdano nasilno se miješati u dobrovoljne odnose pojedinaca, OK onda, ali ti još nisi naveo na temelju čega opravdavaš iniciranje nasilja.
Sviđa mi seSviđa mi se
Aha, znači mijenjamo argumentaciju. Prva je teza da minimalac povećava nezaposlenost. Onda kad se empirijski dokaže da nije tako, prelazimo na drugu tezu po kojoj ne možemo znati da stopa nezaposlenosti ne bi zapravo padala da nije bilo povećanja minimalca zbog nekih xy razloga, pa je sad s minimalcem zadržana na nuli umjesto da je pala. Shvaćaš da takav argument vrijedi i za sva istraživanja koja pokazuju obrnuto? Poanta je da se u dobrom istraživanju iskontrolira što više relevantnih varijabli, u istraživanju koje sam ti naveo istraživani su npr. susjedni okruzi koji se nalaze u različitim saveznim državama upravo da bi se kontroliralo hoće li biti ikakve razlike. I nije. Ti to naravno nisi pročitao, pa bubaš.
Sviđa mi seSviđa mi se
Zašto izmišljaš, zašto ne čitaš post koji komentiraš, tj. zašto ostavljaš uopće komentare na post koji nisi pročitao i pišeš ovakve neistine? Odgovori zašto.
Postavljanje minimalca iznad tržišne vrijednosti uvijek povećava nezaposlenost u odnosu na ceteris paribus counterfactual. To ti jasno piše od početka i što sad imaš izmišljati.
Ali ekonomski zakoni i logika vrijede samo u jednom smjeru.
Ja sam ti stavio desetke istraživanja s kontroliranim varijablama koje ti pokazuju povećanje nezaposlenosti nakon povećanja minimalca i to u različitim državama na različitim krajevima svijeta (SAD, Kolumbija, Indonezija, Švedska, Francuska…) a ti ih ignoriraš i opet se ponavljaš.
Evo ti jedan noviji i dosta detaljniji rad, pa s obzirom da si takav empirical guy, siguran sam da ćeš revidirati stavove: http://www.nber.org/papers/w20724.pdf
Sviđa mi seSviđa mi se
Manipuliraš i u nedostatku argumenata ne objavljuješ mi postove.. tako sigurno nećeš ni ovog..
Sviđa mi seSviđa mi se
Komentar ti je obrisan jer prostačiš i vrijeđaš druge komentatore, a ti sam izvrćeš tuđe teze, odbijaš odgovoriti na pitanja i ne želiš uzeti u obzir podatke koji ti ne odgovaraju.
Produži.
Sviđa mi seSviđa mi se
Empirijski podatci se ne bi trebali koristiti umjesto zdravog razuma, već kao njegova nadogradnja.
Sviđa mi seSviđa mi se
Zdrav razum nikad ne može ići kontra empirije jer u tom slučaju nije zdrav.
Sviđa mi seSviđa mi se
Click to access Rubinstein%20Yona%20Using%20Federal%20Minimum%20Wages%20Paper.pdf
Ups.
Sviđa mi seSviđa mi se
I još samo jedna zgodna studijica, britanci uveli minimalac 1999, pa pogledali kakvi su mu učinci: https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/226822/National_minimum_wage_Low_Pay_Commission_report_2013.pdf
“Using three different methodologies, the researchers found that the minimum wage
generally had no effect on the probabilities of unemployed adults entering work. From the
geographic analysis, they found evidence that the NMW had increased job entry rates in the
mid-2000s with some weak evidence that this had reversed during the recession. The prerecession results were consistent with previous findings from Dolton, Rosazza Bondibene
and Wadsworth (2009 and 2010), and Dickens, Riley and Wilkinson (2012). However, Bryan,
Salvatori and Taylor (2013) found no effects when using predicted entry wages or when
estimating job entry probabilities, just small positive effects on female entry into minimum
wage jobs during the recession. Overall, these findings were not robust to specification and
they concluded that there was no empirical support for the NMW adversely affecting job
entry.”
Pametnom dosta.
Sviđa mi seSviđa mi se
Zašto ovo ne bi bilo pametnom dosta:
Kako se ovo uklapa u tvoju ideologiju?
Po cijelom Washingtonu raste broj radnih mjesta u restoranima iz kvartala u kvartal, zemlja nije u recesiji… a u samom Seattleu pada.
Aha. Pametnom dosta.
Sviđa mi seSviđa mi se
Postavit ću par jednostavnih pitanja na jednostavnim primjerima:
1.) Gdje je postavljena granica u ustavu ili zakonima koja određuje dokle se nekoga može nasilno siliti da ustupa svoj rad, vrijeme, imovinu, zdravlje zato jer je to navodno dobro za sve ostale (društvo u cjelini). Pri čemu je očito da to nije dobro za tog pojedinca i njegovu obitelj.
Pri tome je ta prisila vrlo selektivna/diskriminatorna i odnosi se isključivo na one marljive/sposobne koji poštuju zakone (jer od njih se ustvari jedino realno i uzima).
Mialim naravno na situaciju prisile u mirnodopskim i nekataklizmičkim, dakle normalnim društvenim uvjetima.
Postoji li ta granica i da li je definirana nekim maksimalnim opterećenjem preko koga bi se ista smatrala kršenjem elementarnih ljudskih prava i slobode?
Ja tvrdim da ne postoji takav limit i da se je preko te granice odavno prešlo. Te da je razgovarati o nečijim artificijelnim pravima beskrajno licemjerno dok se prvo ne riješi pitanje stvarnih prava.
2.) Ako je nešto dokazivo dobro za društvo u cjelini, zašto se postojeći zakoni o sigurnosti i nepovredivosti imovine ne provode kada su u pitanju određene grupe ljudi, konkretno mislim na roma cigane koji kod nas čine apsolutnu većinu unutar te grupe naroda.
Nije nimalo teško dokazati kako ta grupa ljudi masovno (90++%, čast izuzecima) ne plaća poreze, ne poštuje zakone, krade, i općenito predstavlja sigurnosnu, ali i javnu ugrozu, za što sve postoje jasni zakoni kojima se to formalno sankcionira. A financijski teret za porezne obveznike da i ne spominjem.
Pitanje glasi, ako se sustavno nasilje provodi nad prvom grupom ljudi koji samo pokušavaju raditi i gledati svoja posla, zašto se nasilje ne provodi nad drugom grupom ljudi koja radi upravo suprotno od toga i krši zakone te iste države.
Kako je moguće da se netko poziva na iste zakone o slobodi, jednakopravnosti, itd, a da se jednu grupu stavlja u očito privilegirani položaj (pred državom) naspram ove druge. I kako je moguće da se ovu prvu grupu ljudi maltretira a ovu drugu grupu štiti. Mislim na državna tijela plaćena porezima i sa ovlastima upotrebe sile naravno, ne na društvo u cjelini.
Dakle, očito pripadnik prve grupe (realna manjina društva) će biti ozbiljno sankcioniran ako ne preda većinu svojega rada (vremena) nekome drugome. Pripadnik druge grupe (isto tako realna manjina društva) neće biti sankcioniran zato jer ništa nije privredio, nije platio svoj dio društvenih obveza (pa makar i smanjeni udio), i neće biti sankcioniran jer je grubo i MASOVNO kršio zakone te iste države.
Kada mi netko odgovori na ta jednostavna pitanja, kada mi objasni tu evidentnu disproporciju u odnosu prava/obveze tada može dalje razglabati o minimalnoj plaći i ostalim takozvanim ljudskim pravima.
Sviđa mi seSviđa mi se
@Brale, rad koji navodis je ljevicarska mastarija. Minimalna placa je intervencija drzave u trziste rada i drzavno odredjivanje cijene nekvalificiranog rada. Time se unosi poremecaj na trziste koje ce reagirati shodno zakonima ponude i potraznje. Jedna od reakcija MacDonaldsa na strajk kojim se trazilo povecanje place za ljude koji peku hamburgere je bio i razvoj robota koji to radi, cime je broj takvih radnih mjesta znacajno smanjen. Druga prirodna reakcija na drzavnu intervenciju u trziste rada je smanjeno zaposljavanje. Ako neka roba postane skupljom, manje ce se kupovati. Rad je roba na trzistu kao i svaka druga. Drzavno odredjivanje cijena jako podsjeca na plansku privredu koje se bar ja sjecam s krajnjom nelagodom.
Dodatno, siromasne zemlje poput Svicarske nemaju zakona o minimalnoj placi pa ipak funkcioniraju kako-tako. Cak bih ti znao nabrojati neke Hrvate koji su otisli na rad u Svicarsku, usprkos tome sto nema zakona o minimalnoj placi.
Sviđa mi seSviđa mi se
Kad god ljevičari izađu u javnost sa nekom fix idejom, samo im treba predložiti tu istu ideju pomnoženu sa deset da bi se vidjelo koje su to nebuloze.
Sindikalni vođa:
“Minimalna plaća bi trebala iznositi 4 000 kuna. Poduzetnik koji ne može isplatiti 4 000 kuna bi trebao zatvoriti tvrtku i baviti se nečim drugim.”
x10
“Minimalna plaća bi trebala iznositi 40 000 kuna. Poduzetnik koji ne može isplatiti 40 000 kuna bi trebao zatvoriti tvrtku i baviti se nečim drugim.”
doktor ekonomskih znanosti Goran Marić:
“Puno bolje je rješenje da se tvrtke bez ijednog zaposlenog obvežu da zaposle barem jednog radnika. Takvih tvrtki je 30 tisuća i to je 30 tisuća novih radnih mjesta.”
x10
“Puno bolje je rješenje da se tvrtke bez ijednog zaposlenog obvežu da zaposle barem 10 radnika. Takvih tvrtki je 30 tisuća i to je 300 tisuća novih radnih mjesta.”
Sviđa mi seSviđa mi se
E još malo “pozitivne diskriminacije”.
http://www.mojfaks.com/vijesti/fakulteti-ce-se-kaznjavati-ako-studentima-nakon-diplome-ne-osiguraju-posao
Između ostaloga posebno citiram sljedeće:
“Šokantno je da mnogi britanski prestižni fakulteti poput Oxforda, Cambridgea i Bristola ne inzistiraju na “povoljnijem” omjeru studenata iz privatnih (bogatijih) i javnih škola (siromašnijih).”
Znači univerziteti se baš kao i država primarno moraju baviti socijalizacijom društva i znanosti, dakle POLITIKOM, a tek onda (i ako to ne šteti ovom prvom) svime ostalim. Stoga umjesto da se inzistira na izvrsnosti studente treba upisivati po preporuci socijalne službe. Ili po manjinskog zastupljenosti.
I još i ovo:
“…ili ako studentima slabije platežne moći nakon diplome ne osiguraju adekvatno plaćen posao…” ?!?!?
Pretpostavljam da je ovakvu glupost pogrešno prenio neki od državno poticanih budućih socijalnih intelektualaca, jer ne mogu vjerovati da je ovo točno…. ali možda ipak….??
Znam da je područje socijalizma, redistribucije i pozitivne diskriminacije u društvenim znanostima odlično pokriveno, ali predlažem da sveučilišta ubuduće proizvode i društveno svjesne stručnjake prirodnih i tehničkih struka kao što su:
Teoretski fizičar kvantne-redistribucije resursa
Socijalni elektroinženjer
Socijalni kirurg (specijalizacija za socijalnu kirugiju mozga)
Socijalni inžinjer pozitvine diskriminacije slabe struje
Diplomirani kemičar molekularne sociologije
I tako dalje. Mislim da nam takvi kadrovi strašno fale za buduće prosperitetno društvo.
Sviđa mi seSviđa mi se