Država je kriva za sve (5)

U nekim prethodnim postovima pisao sam o tome kako su brojne državne intervencije i petljanja u tržište dovele do drastične misalokacije resursa, napuhavanja “balona” i financijske krize, što je izazvalo recesiju. Međutim, postoji tu još jedan slon u sobi koji se često zanemaruje ili zaboravlja, a koji je uvelike pridonio pogoršanju ekonomske situacije i produljenju recesije, te od nečega što je moglo biti tek relativno mlaka recesija napravio najveću ekonomsku katastrofu u zapadnom svijetu od Drugog svjetskog rata.

Naime, iako je kolaps tržišta nekretnina nedvojbeno nanio značajnu štetu gospodarstvu, cijene nekretnina su već neko vrijeme bile u slobodnom padu, prije nego li je došlo do značajnog porasta nezaposlenosti:

bubble

Erozija tržišta nekretnina je započela još sredinom 2006. godine, ali sve do sredine 2008. se ekonomija relativno solidno držala.

metamorphisis

Nezaposlenost po sektorima u SAD (izvor)

 

rgdp

Realni BDP u SAD-u, kvartalno

Slon u sobi koji je pooštrio ionako nezgodnu situaciju i recesiju učinio “Velikom” je drastično stezanje monetarne politike centralnih banaka od otprilike sredine 2008. godine. Pritom mislim prvenstveno na Fed, ECB, BoE i BoJ, ali i sve druge periferne centralne banke koje su se vodile ciljanjem tečaja (kao HNB) i tako praktički uvezle recesiju.

Kada kažem “stezanje” mislim na to da je monetarna politika postala ekstremno restriktivna u tom periodu, odnosno, da je ponuda novca (monetarne baze) od strane centralnih banaka – državnih monopolista proizvodnje i emisije novca – bila značajno niža u odnosu na potražnju za novcem kod stanovništva.

Razinu potražnje za novcem ne možemo izravno opservirati, ali ako znamo da će višak potražnje za novcem u odnosu na ponudu rezultirati manjkom potražnje za drugim dobrima i uslugama (rafinirani Sayev zakon), onda kao proxy za iščitavanje stava monetarne politike možemo koristiti nivo nekog agregata nominalne potrošnje, kao što je nominalni BDP i njegovo kretanje u odnosu na trend iz razdoblja “moderacije” oko kojeg su bila usidrena očekivanja ekonomskih agenata.*

1) Sjedinjene Američke Države (izvor):

history_4

history_5 (1)

 

2) Eurozona bez Njemačke (izvor):

euro_NGDP

2a) ‘pro-njemački’ ECB nije mit:

ecb-myth_1

 

3) Ujedinjeno Kraljevstvo (izvor):

uk-ukea-ngdp

4) Japan (izvor):

JapanNGDP

 

Američka, britanska, kao i vjerojatno velika većina europskih ekonomija su 2008. imale daleko najveću monetarnu kontrakciju još od Velike Depresije. Ususret rastućoj potražnji za novcem (koja jest dobrim dijelom rezultat financijske krize uzrokovane državnim miješanjem u tržište), centralni bankari su uglavnom prilično oklijevali u labavljenju politike, valjda u strahu od napuhavanja novog “balona” i/ili visoke inflacije, no izgleda da su pritom ignorirali tržišne signale i gledali unazad, te ostali inertni sve do početka 2009., a i onda je reakcija bila uglavnom prilično slaba i glupa, pogotovo od ECB-a.

Što se tiče drugih dodatnih pokazatelja koji su eventualno mogli asocirati na prerestriktivno okruženje/višak potražnje za novcem:

a) pad inflacijskih očekivanja:

bei

b) rast realnih kamatnih stopa:

fredgraph1

c) pad vrijednosti dionica:

stockmarket

d) aprecijacija dolara:

dollarindex

e) porast udjela likvidne imovine kod stanovništva (izvor):

hhliquidshare1

Ako ovo nije monetarno stezanje, ne znam što jest. Ovo je tight money iz udžbenika. Naravno da se za svaki od ovih indikatora mogu tražiti druga objašnjenja i razlozi zašto nisu idealni, ali najvažniji “detalj” ovdje je drastičan pad nominalnog BDP-a, najveći od početka tridesetih, što je praktički definicija monetarnog stezanja.

Kada se ekonomija nađe u situaciji monetarne neravnoteže zbog viška potražnje za držanjem novca kod stanovništva, pojedinci će ju nastojati namiriti suzdržavanjem od kupovine roba i usluga, što dovodi do pada profita poduzeća, rasta nezaposlenosti i povećanja neprodanih zaliha, sve dok se tržište ne očisti, a taj proces može biti dugotrajan i prilično bolan, jer ne postoji jedinstveno tržište novca koje se “čisti” u slučaju neravnoteže, već je praktički svako tržište tržište novca, pa će se monetarni poremećaji u praksi odraziti na čitavo gospodarstvo, što će također rezultirati određenom misalokacijom resursa, a i povećanjem realnog tereta duga. Da bi cjenovni mehanizam učinkovito funkcionirao, a proces realokacije nakon kraha prošao što bezbolnije, vrlo je važna nominalna stabilnost, a kojoj bi težilo slobodno tržište (tko bi rekao da ABCT vrijedi i u suprotnom smjeru?). Doduše, proces realokacije resursa i funkcioniranja tržišnog mehanizma često može biti otežan i zbog raznih drugih državnih intervencija, no to je tema za neki drugi put.

Centralne banke su iznimno opasne komunističke institucije, jedno od najvećih zala koje je moderni svijet vidio i svakako bi ih trebalo ukinuti, a monetarni sustav prepustiti tržištu i privatnom sektoru. Da nije centralnih banaka, vrlo vjerojatno ne bi došlo ni do Drugog svjetskog rata. Ne bi bilo Velike Depresije, pa tako ni uspona nacionalnih socijalista pod vodstvom brkatog slikara na vlast u Njemačkoj.** 

Međutim, s obzirom da centralne banke nažalost postoje, onda trebaju činiti ono što im je posao, pokušati koliko-toliko imitirati tržište i zadovoljavati potražnju za novcem. Na slobodnom tržištu, postojao bi praktički automatizirani mehanizam putem kojeg bi privatni emitenti novca imali podsticaj da “labave” u slučaju povećanje potražnje za novcem, odnosno da “stežu” u slučaju smanjenja potražnje, no slobodnog tržišta nažalost danas nema, tako da bi bilo besmisleno reći da danas centralna banka ne bi trebala raditi ništa, jer samim svojim postojanjem centralna banka nužno radi nešto i tu nema fundamentalne razlike između pogrešaka činjenja i pogrešaka nečinjenja.

Na koncu, tako je otprilike govorio i sam Friedrich Hayek (Prices and Production):

Such a change in the “velocity of circulation” has rightly always been considered as equivalent to a change in the amount of money in circulation, and though, for reasons which it would go too far to explain here, I am not particularly enamoured of the concept of an average velocity of circulation, it will serve as sufficient justification of the general statement that any change in the velocity of circulation would have to be compensated by a reciprocal change in the amount of money in circulation if money is to remain neutral towards prices.

Osim toga, ako monetarni autoritet ne stabilizira nivo nominalne potrošnje, onda će biti više političkih pritisaka za drugim vrlo štetnim i redistributivnim intervencionističkim mjerama, poput povećanja poreza, deficitiranog trošenja i javnih radova, državnih bailout-a i subvencija, protekcionističkih mjera, socijalnih programa, uvođenja raznoraznih novih “prava” i žešćih državnih kontrola i regulacija, itd.

Kako je već netko (zaboravih tko) napomenuo, američki konzervativci su početkom tridesetih imali priliku birati između ‘malo inflacije’ i ‘malo socijalizma’. Nažalost, odabrali su ovo drugo. Ostalo je (vrlo ružna) povijest.

 


*- Ovdje je još jedan problem što ove velike centralne banke u tom periodu ili nisu imale jasan eksplicitan cilj, ili je onaj koji su imale bio loš (npr. stopa inflacije), ali ipak je bilo moguće prepoznati neki trend kretanja nominalnog dohotka koji je dozvoljavao monetarnu stabilnost. Naravno da bi bilo lijepo i da je taj trend bio manje inflatoran, tako da u slučaju rasta produktivnosti možemo imati pad opće razine cijena, no to je druga tema.

**– Suprotno nekim mitovima, Hitlerovi socijalisti na vlast nisu došli tijekom hiperinflacije u Weimarskoj Republici (za koju je također bila kriva država), nego za vrijeme Velike Depresije koja je bila razdoblje prilično duboke deflacije.

 

Oglasi

2 comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s