Protekcionistička obmana

Zamislite jednu uobičajenu peteročlanu obitelj; otac, majka (alternativno: roditelj A, roditelj B), i njihovo troje djece. Jednog dana ocu (alternativno: roditelju A) pada na pamet, u cilju povećanja obiteljskog bogatstva, poticanja ekonomskih aktivnosti i podizanja kvalitete života svoje djece, zabraniti svim članovima obitelji kupovinu proizvoda i usluga od ljudi izvan obitelji i tjerati ih da koriste samo ona dobra koja su proizvedena doma, izravno od članova obitelji. Dakle, da je dozvoljeno jesti samo hranu koju su sami u vrtu uzgojili, nositi odjeću koju su djeca sama istkala, onda struja, voda, grijanje, namještaj, tehnika, kućanski aparati… sve to smije biti isključivo obiteljske proizvodnje, jer trošenje novca na proizvode članova drugih obitelji ugrozilo bi egzistenciju njihove djece, upropastilo obiteljsku proizvodnju i dovelo ovu obitelj u podređeni položaj u odnosu na ostatak susjedstva.

Naravno da bi svatko normalan ovakvog čovjeka nazvao idiotom i ovakvu ideju apsurdnom, ali iz nekog razloga toliko ljudi gubi osjećaj za zdravi razum kada se granice malo pomaknu, pa krenu zagovarati vrlo slične ideje na nešto većim razinama zajednice (doduše, možda u nešto blažem obliku, ali logika je ista). Na nižim razinama poput npr. obitelji, vrlo je lako uočiti prednosti specijalizacije i podjele rada, no izgleda malo teže kada se stvar pokuša ekstrapolirati na viši nivo. Razuman čovjek će svoje dijete uputiti da se školuje i kvalificira za onaj posao od kojeg će relativno lako moći zaraditi dovoljno novca da osigura relativno lagodan život u budućnosti, u skladu s nekim njegovim afinitetima i mogućnostima.

Ista je stvar i na globalnoj razini. Slobodna međunarodna trgovina nam omogućava da se specijaliziramo u onom u čemu imamo komparativne prednosti i tako povećamo ukupan volumen proizvodnje. Prema opširnom istraživanju Jamesa Feyrera, elastičnost dohotka po stanovniku u odnosu na volumen međunarodne razmjene je između 0,5 i 1, što znači da će povećanje volumena trgovine od 10% dovesti do povećanja dohotka po stanovniku od barem 5%, ceteris paribus.

U istom istraživanju može se naći i ovaj grafički prikaz odnosa između rasta dohotka po stanovniku i međunarodne trgovine:

trade

Osim toga, ovaj nedavni izvještaj Obaminih ekonomskih savjetnika (dakle, ne pretjerano laissez-faire ekipa) o benefitima vanjske trgovine pokazuje da, suprotno ljevičarskoj demagogiji, najviše koristi od slobodne međunarodne trgovine ima upravo onaj najsiromašniji sloj stanovništva koji bi izgubio gotovo pola svoje kupovne moći da se sutra prekine sva međunarodna razmjena, dok bi učinak na onih najbogatijih 10% bio gotovo zanemariv (originalno istraživanje je ovdje, na stranici 39 imate procjene za pojedine zemlje):

11988364_1077124098988678_6472031704502446153_n

Treba još napomenuti kako bi negativne posljedice zatvaranja međunarodne trgovine bilo značajno gore po npr. Hrvatsku nego po SAD, ne samo zato što su Amerikanci bogatiji, već i zato što je Hrvatska drastično manje tržište pa bi imala puno više za izgubiti.

Ako postoji jedna stvar oko koje među ekonomskim školama postoji konsenzus, to je pitanje međunarodne trgovine. Čak je i Paul Krugman svojedobno uspoređivao protekcioniste s poricateljima evolucije. Jeftinija roba iz uvoza izravno povećava kupovnu moć i bogatstvo domaćeg stanovništva, jer nam ostaje veći dio dohotka za trošenje na druge stvari, ili za štednju. Barijere slobodnoj trgovini osiromašuju domaće stanovništvo i da, najviše štete onim najsiromašnijima, a jedini kojima stvarno pogoduju su ona kronistička poduzeća koja se tako štite od konkurencije. Manja konkurencija za potrošače znači višu cijenu i slabiju kvalitetu, a domaću proizvodnju sigurno neće uništiti slobodna trgovina, nego će ju uništiti porezi, regulacije i državni intervencionizam, ali zato problem valja adresirati na pravo mjesto.

 

Oglasi

19 comments

  1. Odličan tekst. I sve je istina. Međutim mislim da bi se većina prosječnih čitatelja ipak složila da je nas (Hrvatsku) prekomjerni ali što je još važnije i nadasve nepotrebni (glupi) uvoz upropastio. Ja bi prvi to rekao i iza toga stojim.

    Ali pri tome se naravno “slučajno” zaboravlja da je glavni razlog za to naša nekonkurentnost. U “našoj” zemlji rad još nije de-iure potpuno zabranjen, ali je de-facto realno onemogućen i destimuliran na sve moguće načine. Ne samo financijski nego i politički i društveno je jasno kako u ovoj zemlji prolaze oni koji se prave pametni i žele POŠTENO raditi…. a kako prolaze oni kojima to ne pada na pamet (prilagođeni).

    Naravno da je u takvim okolnostima otvaranje granica za uvoz kao da boksaču perolake kategorije u ringu zavežu obje ruke i gurnu ga da se bori sa “teškašem”.

    Ustvari pri svemu tome još se jako dobro i držimo, što je posljedica urođene tvrdoglavosti i naviknutosti na maltretiranje. Raskasapljeni jesmo ali smo još na nogama….

    Znači ako namjerno želiš onemogućiti nekoga da bude konkurentan, onda moraš pribjeći i protecionizmu jer ćeš u suprotnom napraviti zlo. To nije upitno. Pitanje je zašto je netko napravio upravo suprotno od toga? To je pitanje na koje mislim da bi svima nama već do sada trebao biti jasan odgovor….

    Sviđa mi se

    1. Hm… ne može uvoz upropastiti neku ekonomiju… ako su neki drugi negativni i destimulirajući faktori imali za nuspojavu “negativnu” platnu bilancu ili current account, onda se valja usmjeriti izravno na taj korijen problema, pribjegavanje protekcionizmu bi bilo dolijevanje ulja na vatru.

      Analogija s boksačima nije dobra jer je meč u ringu zaista zero sum game, dok trgovina nije.

      Sviđa mi se

      1. “Nepotrebni, prekomjerni(glupi)” uvoz moze napraviti bilo koja privatna tvrtka i u tom slucaju ta tvrtka placa cijenu tog poteza i nitko drugi. Kakve to veze ima sa drzavom i građanima.

        Sviđa mi se

  2. obični ljudi obično brane protekcionizam iz tri razloga;

    štite domaće proizvođače i njihove skupe proizvode da zarada ne bi išla preko granice
    i od čega će onda taj proizvođač i njegovi radnici živiti
    i da druge države ne plasiraju (ili da to mora proći neke kontrole i tako poskupi ) svoje trećerazredne ( nutela) ili potencijalno opasne proizvode ( kina).

    Sviđa mi se

    1. Slobodno trziste najbolje regulira ” da zarade ne idu preko granica”. Od cega ce proizvođac i njegovi radnici zivjeti? A tko tocno bi trebao imati odgovornost za nekog proizvođaca i neke radnike? Individualna odgovornost za svoj zivot je jedina pravilna stvar. Prebacivanje odgovornosti na druge je temelj socijalizma.

      Sviđa mi se

      1. pokušao sam s filozofskim razlozima, ne prolaze mi.
        sad pokušavam i sa ekonomskim, da se moraju prekvalificirat u nešto što će nekome koristiti, komparativne prednosti, dajemo novac vani ali dobivamo robu…i isto mi ne prolazi.

        Sviđa mi se

        1. “Suppose that the Japanese can produce and sell everything for fewer dollars than we can in the United States–TV sets, automobiles, steel, and even soybeans, wheat, milk, and ice cream. If we had free international trade, we would try to buy all our goods from Japan. This would seem to be the extreme horror story of the kind depicted by the defenders of tariffs–we would be flooded with Japanese goods and could sell them nothing.

          Before throwing up your hands in horror, carry the analysis one step further. How would we pay the Japanese? We would offer them dollar bills. What would they do with the dollar bills? We have assumed that at 360 yen to the dollar everything is cheaper in Japan, so there is nothing in the U.S. market that they would want to buy. If the Japanese exporters were willing to burn or bury the dollar bills, that would be wonderful for us. We would get all kinds of goods for green pieces of paper that we can produce in great abundance and very cheaply. We would have the most marvelous export industry conceivable.”- M.F.

          http://doc.cat-v.org/economics/milton_friedman/the_case_for_free_trade

          Sviđa mi se

    2. Ali zašto istu logiku ne primjenjuju na svojoj obitelji? Ako je protekcionizam poželjan na razini države, onda je i na razini obitelji. Pa od čega će nam djeca živit, ako naša zarada ide izvan kuće?

      Sviđa mi se

  3. Hajde da utvrdimo o čemu govorimo. Jer ima onih koji ne razumiju o čemu govorim.

    Ako politika u nekoj zemlji vlastite privredne subjekte učini nekonkurentnim, a to radi na sve moguće načine: Visokim porezima, visokim nepotrebnim troškovima, pravnom i fizičkom nesigurnošću, povišenim ukupnim rizicima poslovanja, korupcijom, pasivnom diplomacijom, kriminalom i selektivnim carinjenjem, stvaranjem lanca neplaćanja, lošim zakonodavnim okvirom, nefunkcionalnim pravosuđem i tako dalje i tako dalje za što sam uvjeren da svi ovdje smatramo kako je to zlo, tada je to zlo br. 1.

    Ako politika neke zemlje NE radi ovo pod jedan, ali svejedno radi protekcionizam, tada se vjerojatno slažemo da je i to još jedno zlo. Dakle zlo broj 2 neovisno od zla broj 1..

    Ono što ja tvrdim je da ako politika već radi zlo broj jedan, da onda mora raditi i zlo broj dva jer ćemo u suprotnom imati sinergijski efekt tj. zlo na kvadrat. Naravno uz zaduživanje, jer bi bez toga taj model slobodno tržište vrlo brzo suzbilo – jer ne bi bilo novca za kupovinu uvozne robe.

    Ono što ja tvrdim je da je politika sustavno radila sve pod 1 i puno manje (i vrlo selektivno) pod 2, baš iz razloga da se pogoduje zaduživanju, ali ne bilo kakvom zaduživanju nego primarno izvozu nezarađenog kapitala izvan zemlje i određenim subjektima na tržištu kojima se pogodovalo u tom procesu (recimo između ostaloga nisu plaćali carinu)….

    Stoga bi u takvim okolnostima protekcionizam (ne selektivni) imao pozitivan efekt. Naravno ovo pozitivan treba shvatiti sa rezervom u kontekstu onoga što je napisano na početku, ali svakako pozitivnije nego ovakva kombinacija koju smo imali i još je imamo…

    To je ono što ja mislim. Moguće griješim, ali iskreno ne vidim gdje….

    Ako je potrebna analogija sa biološkim svijetom, tada je protekcionizam od vanjske okoline potreban kada čovjek ima smanjeni imunitet radi neke bolesti. U slučaju države ta je bolest politika opisana pod zlo br. 1.

    Ili ako je riječ o obitelji, tada je neodgovorno pustiti djete na cestu ako ga prije toga niste pripremili na ponašanje u prometu i da mora gledati kada prelazi cestu. U slučaju države, ona je privrednim subjektima stavila povez preko očiju i gurnula ih nasred ceste..

    To su analogije koje meni padaju na pamet…

    Sviđa mi se

    1. kupcu oba ta zla poskupljuju robu, praktički ga osiromašuju za razliku u cijeni. domaćim proizvođačima bi u takvaj situaciji bilo dobro raditi nešto drugo.

      nema tog opravdanja protekcije koje bi ja kao kupac prihvatio i nema nikakve potrebe opravdavati ako država odluči štititi moj proizvod i zabraniti sav uvoz.

      Liked by 1 person

      1. Ne radi se ovdje o opravdavanju. Već smo zaključili da je i jedna i druga opcija odvojeno gledajući ZLO i naravno da poskupljuju robu. Ali ne diskutiramo o tome. I ne radi se o tebi kao kupcu i o tome što se tebi sviđa ili ne. Ja uopće ne govorim o tome. Mislio sam da sam bio dovoljno jasan.

        Ja ne govorim o nekoj hipotetskoj situaciji nego o stvarima koje su se već dogodile. A dogodile su se točno tako kako sam ih opisao.

        Stoga ću preformulirati stvar i pretvoriti je u pitanje. U kakvoj bi situaciji bili danas da je sve ono pod 1 ostalo isto, ali da jeste uvedena neselektivna protekcija domaćeg tržišta i proizvođača?

        Da li bi danas bili u (prosječno) boljoj DUGOROČNOJ ekonomskoj situaciji ili bi stvari ostale iste ili još gore. Ja mislim da bi bili u boljoj ekonomskoj situaciji. Naravno uzimajući u obzir dug a ne umjetno postignutu razinu standarda. Znači standard bi svakako i neminovno bio niži ali bi i dug bio puno niži ili zanemariv…..

        Jer ovo što sada imamo nije čak niti crony-capitalism nego crony-socialism i kleptokracija.

        Sviđa mi se

        1. Ne bismo bili danas u boljoj situaciji jer bismo bili siromašniji. Ako je domaća proizvodnja nedovoljno konkurentna zbog raznih štetnih državnih politika, dodatno osiromašivanje građana putem carina i sl. je dolijevanje ulja na vatru.

          Sviđa mi se

        2. moram se ograditi :), kad čitam s mobitela teže mi je pohvatati bit.

          pitanje je kako bi nam bilo da nam harače svu domaću proizvodnju i carinama opterećuju sav uvoz?

          pa bilo bi nam grozno. jednostavno bi nam uzimali veći dio prihoda nego kad imamo neke manje stope harača.
          a za zadudiživanje ne razumjem, u oba slučaja se ljudi mogu i ne moraju zadužiti.

          Sviđa mi se

    2. Ne… protekcionizam nikada nema pozitivan efekt, bez obzira čini li država “svoje” privredne subjekte konkurentnima ili ne. Protekcionističke politike uvijek osiromašuju potrošače. Misliš da u ovim svim zemljama iz gornjeg istraživanja države čine “svoje” privredne subjekte konkurentnima?

      Ili imaš u ovom radu usporedbe liberalizirajućih i ne-liberalizirajućih ekonomija u pogledu vanjske trgovine krajem prošlog stoljeće i to baš uglavnom među slabije razvijenim zemljama:
      http://www.nber.org/papers/w14264.pdf

      Analogije jednostavno ne stoje, međunarodna trgovina nije nekakva “bolest”, analogija protekcionizmu bi bila da ti je dijete bolesno a ti mu ne dozvoljavaš da kupi lijek od susjeda nego ga tjeraš da si sam napravi.

      Sviđa mi se

      1. Da, mislim da se makar i nevoljko moram složiti sa tobom. Protekcionizam vjerojatno ništa ne bi pomogao, moguće bi još dodatno i odmogao…..

        Ukratko nikakvo “magijanje” i petljanje države po ekonomiji ne može uroditi dobrim plodovima….

        Sviđa mi se

  4. Protekcionizam smanjuje efikasnost i tako ukupni standard, to vjerojatno malo tko ozbiljan vise i spori. Ali ja ne bih isao tako daleko da slobodnu trgovinu zbog toga gledam kao svetu kravu. Postoje razni opravdani razlozi zasto neko drustvo moze, zbog ostvarivanja drugih ciljeva, pristati na nizi standard. Trgovinske sankcije Zapada Rusiji ili Iranu, su tipican primjer.

    Sviđa mi se

    1. Neko drustvo ne moze pristati na nizi standard. Jedino kroz kolektivizam i nasilno djelovanje se moze individualcima stvoriti nizi standard na koji oni inace ne bi pristali. A kad se netko nevoljko mora sloziti da je protekcionizam uvjek losa stvar onda je to tuzno.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s