Tko daje kome?

U posljednoj prošlogodišnjoj emisiji Otvoreno na HRT-u (možete cijelu pogledati ovdje) mogli smo svjedočiti novom javljanju iz paralelnog svemira gospodina druga Vilima Ribića. U studiju su još gostovali poduzetnik Saša Cvetojević, ministar Gordan Maras, te EU parlamentarac Andrej Plenković. Tijekom emisije u četrdesetak minuta su se govornici dotaknuli mnogih tema, ekonomskih i političkih, a svaki put kada je riječ dobio uvaženi gospodin sindikalist, činilo se da se radi o nekom neukusnom sarkazmu.

Odmah u prvom svom javljanju drug Vilim se žustro obrušio na ostale sugovornike koji su spominjali problem deficita i rastućeg javnog duga. Drug Vilim pojašnjava kako dug imaju Amerikanci, dug imaju Japanci, a živuće ekonomsko božanstvo Paul “Alien Attack” Krugman kaže da je javni dug odličan za gospodarstvo, stoga, kakvim se mi to glupostima bavimo? Umjesto tih neoliberalnih laprdanja, drug Vilim predlaže da se okrenemo printanju novog novca koje bi potaklo povećanje proizvodnje.

Nakon toga, opet njegove već poznate nebuloze o velikim nepravdama koje su nanešene javnom sektoru s obzirom da je poreznim obveznicima za vrijeme recesije oteto 14 milijardi kuna manje nego što su sindikati htjeli. Na ukazivanje činjenica o stanju u privatnom sektoru, o broju zaposlenih u javnom sektoru tijekom kriznih godina i otporu sindikata na bilo kakve pokušaje rasterećenja ekonomije, drug Vilim odmahuje rukom tvrdeći kako su upravo oni ostali bez svojih zakonom dogovorenih prava.

Ono što je još više pogodilo druga Vilima jest odluka Vlade o minornom smanjenju reketarenja dohotka hrvatskih radnika, koja je stupila na snagu od 1. siječnja. Povećan je neoporezivi dio plaće, te je proširen onaj srednji porezni razred koji se oporezuje po stopi od 25%, tako da se najviša porezna stopa od 40% sada primjenjuje na dohodak iznad 13 200 kuna, a ne više na onaj iznad 8 800 kuna.

Inače, Monopolizam je ovdje napravio odličnu analizu izračuna plaća prije i nakon ove reforme. Kao što vidimo, hrvatski radnici će moći raspolagati nešto većim dijelom svog dohotka i to je lijepo. Bilo bi, naravno, puno ljepše kad bi mogli raspolagati još puno većim dijelom dohotka, međutim, ono što druga Vilima smeta jest što je Vlada ovim potezom “digla plaće bogatima”. Naime, radnicima koji rade za 3 500 kuna neto, neto plaća će se povećati za nekih pedesetak kuna, onima koji zarađuju 8 000 kuna neto će se povećati za oko 150 kuna, dok onima koji rade za 20 000 kuna će se neto plaća povećati za oko 1 000 kuna. I u tom ‘nejednakom’ povećanju neto plaća drugi Vilim vidi duboku nepravdu i gaženje najsiromašnijih.

Tu se, naravno, radi o krajnje besramnoj manipulaciji značenjima riječi i potpunom izvrtanju stvarnosti oko pitanja što je tu čije, odnosno, tko tu daje kome?

Sve ono što neki pojedinac primi u dobrovoljnoj razmjeni legitimno pripada njemu, a sve ono što mu se nasilno (ili pod prijetnjom nasilja) oduzme je pljačka. Kada tu pljačku provode državni organi, onda za nju u pristojnom diskursu obično koristimo eufemizam porez (ponekad i prirezdoprinostaksa i sl.).

Prema tome, u ovoj tablici pogledajmo malo bolje tko tu uistinu i koliko daje (ili uzima) kome (izvor ovdje, podaci su po starom obračunu):

razlika-bruto-neto

Dakle, nekome kome se otimalo 30 kuna poreza i prireza, neto plaća se povećala 30 kuna, dok je onome kome se otimao porez i prirez u iznosu od 16 000 kuna, neto plaća porasla za 968 kuna. Drugim riječima, onima koji su na minimalnoj plaći, iznos poreza se smanjio za 100%, dok se onima s najvišim plaćama smanjio za oko 6%. Uglavnom, onima s najnižim plaćama smanjen je propisani iznos poreza za najveći postotak. Oh, kakve li nepravde!

Pazite, ovdje uopće ne brojim još obvezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno (što je viši dohodak, to je porezni obveznik prisiljen plaćati trošak zdravstvenog za što više ljudi).

Ovim potezom Vlada nikome nije ništa dala, niti su ikome stvarne bruto plaće podignute. Vlada je samo malo smanjila svoje apetite, pa će ljudi moći raspolagati nešto malo većim dijelom svoje imovine nego prije. Naravno da će se plaće onih s višim primanjima povećati za veći iznos nego plaće onih s nižim primanjima, kad njih država pljačka za puno veći iznos. Čak 85% svih plaćenih poreza i prireza na dohodak dolazi od oporezivanja plaća iznad 5 000 kuna, a 69% dolazi od plaća viših od 6 000 kuna. Također, jedan radnik s neto plaćom od 9 000 kuna plaća poreza i prireza kao 80 radnika na minimalcu, a uplaćuje za zdravstveno kao gotovo pet radnika na minimalcu.

Osim toga, drug Vilim je također izrazio zgražanje nad idejom da se ukine obvezna članarina u Hrvatskoj gospodarskoj komori i uvede model dobrovoljnog članstva. Drug Vilim tvrdi kako bi eventualno ukidanje obvezne članarine značilo nedopustivo uništavanje jedne institucije.

Jasno mi je da sindikalisti iz javnog sektora imaju fetiš na reketarenje poduzetnika, ali ovom izjavom drug Vilim zapravo i sam priznaje koliko je ta institucija nepotrebna. On je sam svjestan da gotovo nitko ne bi dobrovoljno plaćao nekakvu članarinu toj parazitskoj tvorevini i sponzorirao njihove uhljebe, s obzirom da ne služi konkretno ničemu. A ono za što nitko ne želi dobrovoljno izdvajati dio svog novca, znači da nije ni potrebno i da se treba ugasiti, a resursi se mogu učinkovitije iskoristiti.

Isto tako, drug Vilim se pobunio kako se Vlada usudila ugasiti dugogodišnju državnu gubitašku novinu Vjesnik, međutim, radi se suštinski istom pitanju. Poduzeća koja ne mogu biti profitabilna na tržištu očito ne zadovoljavaju potrebe potrošača na pravi način, ne nude im dovoljno kvalitetan sadržaj po njima prihvatljivoj cijeni, pa zato ni ne trebaju opstati. Resursi se mogu učinkovitije upotrijebiti na nekom drugom mjestu. Baš me zanima bi li drug Vilim imao što protiv da država novcima poreznih obveznika tako održava na životu neke gubitaške banke, uvozničke firme ili privatne trgovačke lance.

I naravno, na kraju ukazivanje na nevjerojatno licemjerstvo druga Vilima koji se svim snagama bori za raspisivanje referenduma protiv outsurcinga u javnim ustanovama, dok su istovremeno u zgradi njegovog sindikata angažirani vanjski zaštitari i vanjske čistačice (za koje on priznaje da nema pojma koliku plaću imaju).

S velikim nestrpljenjem iščekujemo iduće javljanje iz paralelnog svemira.

Oglasi

13 comments

  1. Da, to je ono što me zadnjih mjeseci bode u uho kad slušam vijesti: “država” “povećava plaće”. Niti se tu išta povećava, niti država kome što daje: bruto iznos plaće ostaje isti, a mijenja se samo iznos koji ide državi (malo manje) u odnosu na iznos koji ide radniku (malo više), i to samo u slučaju ako je ugovorena bruto plaća.

    Zato su interesantne dvije stvari u toj priči: 1. kako su se političari uz*ebali s pričama da sebi neće povećati plaće (i tako si smanjili bruto plaću…) i 2. kako će 15.1. dobar dio ljudi naučiti razliku između bruto i neto plaće (kad shvate da to veliko najavljivano “povećanje plaća” od velike majke države nisu dobili jer im u ugovoru stoji neto iznos).

    Jedina prava novina ovog povećanja osobnog odbitka jest što je po prvi put minimalac neoporezovan (a minimalac je opet doživio povećanje, doduše od desetak kuna), što pak znači da će i u veljači 2016. jedan dio ljudi doživjeti zgodno iznenađenje – ništa od povrata poreza (jer nikakav porez nije bio ni uplaćivan).

    Sviđa mi se

    1. (Nadopuna komentara): sad sam išla provjeriti, i da – uistinu su si smanjili bruto osnovicu kako bi zadržali neto iznos na istom: s 4.221,762 kuna bruto na 3.890,00 kuna bruto.

      Sviđa mi se

      1. Odlicno, ali i dalje koriste avione i aute bez granice, na nas racun… bez ikakve svijesti o situaciji u kojoj masa ljudi trazi otpadak za prezivjeti dan, tako se ne ponasaju ni u superbogatoj Njemackoj, ali eto, muzi dok mozes. Svjesni su da im mandata vise nema…

        Sviđa mi se

  2. Dobar clanak, ali mi jos ne znamo koliko ce stvarno povecanje biti u smislu dohotka. Naime, neke jedinice dizu prirez, neke ce neke druge usluge naplatiti vise. U stvarnom smislu, moze se desiti da dobijes 30kn a izgubis 40.

    Tek kad se obujam ukupne drzave smanji za bar 30-50%, skupa sa snizenjem placa, onda se porez moze smanjiti na svim razinama.

    Ne bih svaki doprinos i porez smatrao otimacinom, jer isti ipak financira i skole, vrtice, ceste, itd. Uostalom, i zdravstvo netko treba financirati a sustav zdravstva kao u US, vjeruj mi, ne zelimo, jer tamo je jedan od najcescih razloga bankrota lijecnicki racun, cesto i kod osiguranih.

    Ne ulazim u efikasnost istih sustava, i ogromnu korupciju itd. ali meni je u sustini problem iznosa poreza i uslugu koju dobijemo natrag. S druge strane, vecina birokracije nema nikakve koristi, pa ju treba drasticno srezati. Isto je i sa subvencijama itd.

    Proracun od cca 70ak mrd kuna omogucio bi vrlo konkurentne poreze, veci dohodak, ozivio realnu ekonomiju i investicije, i omogucio napredak. Doduse, sad je i to upitno, jer ce kamate uskoro biti 20mrd.

    Sviđa mi se

    1. Ne bih svaki doprinos i porez smatrao otimacinom, jer isti ipak financira i skole, vrtice, ceste, itd.

      Kakve veze ima to što se to financira iz poreza s činjenicom da je to pljačka? Pa uvijek se nešto financira iz poreza.

      Uostalom, i zdravstvo netko treba financirati a sustav zdravstva kao u US, vjeruj mi, ne zelimo

      A što, u USA nitko ne financira sustav zdravstva ili? Pa baš su USA počeli troškovi zdravstva rasti u nebo kad se država počela petljati i u taj sektor.
      A ono što imamo u Hrvatskoj je situacija da radnik na prosječnoj plaća mora plaćati trošak zdravstvenog za trojicu, da bi onda morao čekati po više mjeseci da dođe na red ako mu zatreba kakva operacija. Ako, pak, se odluči za odlazak privatniku, i dalje mora plaćati trošak državnog zdravstva za druge ljude, a kod privatnika se susreće s cijenama usluga koje mu određuje država.

      Ne ulazim u efikasnost istih sustava, i ogromnu korupciju itd. ali meni je u sustini problem iznosa poreza i uslugu koju dobijemo natrag.

      Dok je to u državnim rukama, i još dok država ima de facto monopol na te usluge, uvijek će biti neefikasni i korumpirani.
      Problem kod poreza je što je on pljačka, a ne “usluga koju dobijemo natrag”, jer, da je ljudima dozvoljeno raspolaganje svojom imovinom, oni bi ionako dobrovoljno platili za usluge koje im trebaju. Ovako ljudi nemaju izbora, nego im se oduzme pola plaće prije nego što je vide, a da ne govorim što još uplate državi kasnije kroz potrošnju, inflaciju i mnoge druge skrivene namete. I onda im još ta država propisuje zilijun regulacija i propisa što sve smiju i ne smiju raditi sa svojom imovinom, što i kako smiju proizvoditi, u kakve dobrovoljne odnose se smiju upuštati s drugim pojedincima, itd.

      Sviđa mi se

      1. Kolega, sve je to meni jasno, hrvatski sustav je katastrofalan… uzasno korumpiran, rasipan itd.
        No, umjesto da trazimo nepostojecu zemlju s 0% poreza i “potpunom slobodom”-jer to ne postoji, trebamo se orjetnirati na prakticne primjere.

        Postoji dosta takvih primjera. To je moja poanta, a ne to da se ne slazem s nacelno recenim u smislu stanja kod nas.

        Sviđa mi se

    2. “a sustav zdravstva kao u US, vjeruj mi, ne zelimo, jer tamo je jedan od najcescih razloga bankrota lijecnicki racun, cesto i kod osiguranih.”

      vjerojatno sugerirate da je US sustav privatiziran, pa su cijene zato velike. koliko je meni poznato to sa US sustavom nije slučaj. tipična miskoncepcija je da ako je dio sustava privatiziran da to znači da bi tržišni mehanizmi trebali funckionirati, no to s parcijalno privatiziranim sustavima nije slučaj ili u slučajevima kad su sudionici privatni a pravila igre određuje država. to su sve podloge za korupciju i tada mehanizmi tržišta ne funkcioniraju, logično. jer je to platforma za pojavu monopola, oligopola i kartela. upravo je to slučaj sa US sustavom koji je strašno kompleksan i uzroka je niz no osnova problema su naravno državne bolnice koje diktiraju bazu troška zdravstvene usluge i omogućavaju svima ostalima da svoje usluge naplaćuju skuplje (korupcijom i ograničavanjem tržišta) na štetu korisnika usluga.

      također koliko sam ja upoznat mi u osnovi baš u tom smjeru idemo. privatno osiguranje, a državne bolnice. potpuno privatno zdravstvo zasigurno bi generiralo efekte koje tržište u pravilu i generira, niže cijene i bolja kvaliteta.

      dodatni problem, je što zapravo prosječni korisnik zdravstvenih usluga u RH nije svjestan, koliko ta usluga zapravo košta i tko to plaća jer u pravilu misli da je to sve besplatno (jer plaća netko drugi ili on sam ovisno o ovome što je spomenuto u članku u kojoj poreznoj osnovici se radi…)

      Tako da kad bi sad prosječni hrvat umjesto da za njih 80 plaća jedan koji će uskoro u inozemstvo jer mu je puna kapa, morao to plaćati sam iz svog džepa da bi za njega to značilo poskupljenje, ali sveukupno bi profitirao i on kroz puno veću kvalitetu i puno efikasniji sustav.

      Sviđa mi se

      1. Zdravstveno osiguranje nije klasicna roba, niti mi izabiremo biti bolesni… cinjenica je da daleko najbolji zdravstveni sustavi, najkvalitetniji, su javni-nepobitna cinjenica.

        Jedinstven sistem osiguranja ima svoje prednosti, pri manjim troskovima administracije itd. Naravno da nas sustav nije primjer dobrog, ni po cemu.

        Jedini privatni sistem koji dobro funkcionira je u CH, ali i on je strogo reguliran zakonom-NE SMIJE se nikog odbiti, koje se usluge nude itd.

        Privatno osiguranje dobro funckionira kao dodatno, i tu treba otvarati trziste. Imajte na umu da potpuno rpivatno osguranje, bez regulacije, bi znacilo da neki uopce ne bi mogli dobiti osguranje.

        Sviđa mi se

        1. Zdravstveno osiguranje nije klasicna roba, niti mi izabiremo biti bolesni

          Jest roba, odnosno usluga, kao i svaka druga. Ne izabiremo možda biti bolesni, ali izabiremo koristiti usluge zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Ne izabiremo ni biti gladni, pa izabiremo jesti hranu.

          cinjenica je da daleko najbolji zdravstveni sustavi, najkvalitetniji, su javni

          Nisu, naprotiv. Ono što je činjenica da su javni zdravstveni sustavi spori i skupi, kao i sve ostalo kada se država umiješa.
          Ono što je još važnija činjenica, da se radi o masovnoj pljački.

          Jedinstven sistem osiguranja ima svoje prednosti, pri manjim troskovima administracije itd.

          Nema, ovo kao da čitam Kapovića kada je pričao o prednostima državnog monopola. U jedinstvenom sustavu osiguranja oni manje rizični prisilno subvencioniraju rizičnije, time se potiče neodgovorno ponašanje. Da ne govorim da oni koji rade plaćaju zdravstveno onima koji ne rade, pa radnik na prosječnoj plaći prisiljen je plaćati trošak zdravstvenog za trojicu.

          Privatno osiguranje dobro funckionira kao dodatno, i tu treba otvarati trziste.

          Ljudima treba omogućiti da dobrovoljno odlučuju hoće li se, gdje i kako osigurati i koje će zdravstvene usluge koristiti, te im dopustiti da dobrovoljno izađu iz sustava javnog zdravstva.

          Imajte na umu da potpuno rpivatno osguranje, bez regulacije, bi znacilo da neki uopce ne bi mogli dobiti osguranje.

          Možda neki i ne bi, npr. narkomani, i to je dobro. U ovakvom sustavi oni odgovorni pojedinci koji rade i privređuju prisiljeni su financirati zdravstveno osiguranje takvih neodgovornih pojedinaca visoke vremenske preferencije.

          Sviđa mi se

        2. a s kojim to privatnim sustavima uspoređujete javni i na osnovu kojeg kriterija.
          meni to zvuči kao da uspoređujete mercedesa i fiću ali zaboravljate na cijenu.
          jasno je da javno zdravstvo može biti jako dobro, ali pitanje je koliko to košta?

          drugi problem koji onda vam postavljam je ako je država tako dobra u pružanju zdravstvene usluge, kako to da je u svim ostalim uslugama tako loša i neefikasna? kako to objašnjavate?

          aha, zdravstvo nije klasična roba…Micheal Moore izvor da pogodim?

          Sviđa mi se

  3. Nije bitno smanjenje poreza nego je bitan princip. To je ono na što drug Ribič upozorava i sa pravom reagira. Ako se bude popuštalo klasnom neprijatelju i smanjivalo se poreze sa recimo 92% na 90% to nije bitno samo financijski nego prvenstveno politički. To je čin slabosti prema neprijatelju koji si pravi komunista ne smije nikada dopustiti. I što je onda dalji korak? Smanjenje poreza na 89%?. Ublažavanje presije? Nikada. Kapitalističkog neprijatelja treba zgaziti i zato je drug Ribič reagirao. On kao dobar komunista zna da ako neprijatelju pružiš mali prst, on će ti uzeti cijelu ruku.

    Umjesto takvih skretanja sa pravoga puta treba se vratiti na put Marxa/Lenjina/Staljina i nastaviti beskompromisnu borbu protiv svih obrtnika, vlasnika firmi i ostale kapitalističke i buržoaske gamadi do njihovog potpunog uništenja. Drug Ribič zna da su sve dosadašnje mjere donijele izvrsne rezultate u tom pogledu, te da je neprijatelj potpuno oslabljen, njegovi su redovi prorijeđeni, demoraliziran je i nalazi se pred potpunim slomom i porazom. Stoga svaki pravi komunista treba uložiti još zadnji i finalni napor do konačne pobjede, a ne davati neprijatelju predaha. To je ono na što drug Ribič neprekidno ukazuje…..

    Nažalost, reakcionarni elementi u vidu autora ovog teksta i raznih zloćudnih komentatora na ovom forumu, od koji se svojom patologijom i ekstremizmom osobito ističu @Tantor, @Dandy, @Fizzer, @Vedran2006, itd, sabotiraju borbu druga Ribiča i jasno ukazuju kako neprijatelj uz sve poraze i poreze kojima je izložen i dalje nastavlja rovariti protiv ideala revolucionarne borbe i besklasnog komunističkog i sindikalnog društva druga Ribiča…..

    Stoga pozivam autora ovog bloga da primijeni drugarsku samokritiku i prestane kolaborirati sa neprijateljem, te da se pridruži našoj pravednoj komunističkoj borbi do konačne pobijede…..

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s