Kao što je, vjerujem, svima poznato, trenutno je u tijeku skupljanje potpisa za referendum oko monetizacije autocesta u Hrvatskoj. Referendumska inicijativa koja se sastoji od nekoliko sindikata (uglavnom državnih službi) i organizacija “civilnog” društva (što god to značilo) se protivi davanju autocesta u koncesiju, te se beskompromisno zalaže za to da hrvatski porezni obveznici nastave financirati gubitaške autoceste, te otplaćivati njihov dug. Naime, ukoliko bi se upravljanje autocestama prepustilo privatnicima, postoji izvjesna mogućnost da bi došlo do znatnog smanjenja broja fiktivno zaposlenih radnika na državnim jaslama.
O financijskom stanju i isplativosti hrvatskih cesta pisali su već Monopolizam i Strašilo, pa nema potrebe da se ponavljamo. Navodno, po kilometru autoceste zaposleno je četiri puta više ljudi nego u Italiji. Autoceste su trenutno zadužene oko 4 milijarde eura (što je oko 30 000 kuna po zaposlenom u realnom sektoru), a samo prihodi od cestarina su oko 2 milijarde kuna godišnje, te od redovne dobiti ne mogu otplaćivati ni kamate. Dakle, bez da imaju ikakve troškove na plaće i održavanje, trebalo bi im nekih petnaestak godina da otplate dug.
Uglavnom, protivnici koncesije se, naravno, populistički pozivaju na “naše” i spominju prodavanje nacionalnog blaga (zlim) strancima. Sindikati spominju čak kako će koncesionar u 40 godina od hrvatskih autocesta izvući 80 milijardi kuna čiste dobiti (ne zezam se, stvarno to govore), iako je samo prihod tek oko 2 milijarde kuna godišnje, a vrijednost koncesije koju bi trebali platiti državi je oko 22 milijarde.
Ukoliko pretpostavimo konstantni profit od 1,5 milijardi kuna godišnje tijekom 40 godina i diskontiramo po stopi od 6%, nakon isteka investicije koncesionar bi i dalje imao gubitak u neto sadašnjoj vrijednosti. Ovdje imate financijski kalkulator pa se možete igrati.
Ali, dobro, pustimo sad i to. Čak i ako je istina da bi neki koncesionar bio u stanju ostvariti visoku zaradu na hrvatskim autocestama, to je samo još jedan argument protiv državnog vlasništva.
S druge strane, kao što je potpuno neprihvatljivo i duboko nemoralno da porezni obveznici, pogotovo oni koji uopće ne koriste autoceste, financiraju nekakva državna uhljebilišta poput HAC-a i otplaćuju njihove dugove, tako je isto nemoralno, apsurdno i krajnje neprihvatljivo da država nekom privatnom koncesionaru garantira nekakav profit novcima poreznih obveznika, što izgleda da je ovdje slučaj.
Prema tome, ono što se meni najviše sviđa u cijeloj ovoj zavrzlami jest jednostavno rješenje g. Bakića koje iznosi ovdje. Državi dugovi dolaze na naplatu, treba joj novac, porezno opterećenje je već previsoko, a sindikati se protive koncesiji autocesta, tvrdeći kako one zapravo vrijede puno više. Što učiniti?
Jednostavno: Put your money where your mouth is.
Vlada Republike Hrvatske jednostavno pretvori HAC u dioničko društvo i ponudi svoje dionice na upis građanima Hrvatske (IPO) i to u vrijednosti koliko iznosi dug autocesta, što je oko 4 milijarde eura. Umjesto da se skupljaju potpisi za referendum, neka skupljaju potpise za kupnju dionica. Na taj način, oni koji se pozivaju na “naše” autoceste, imaju jedinstvenu priliku da autoceste stvarno budu “naše”. Istovremeno, država bi otplatila dug, a porezni obveznici bi uštedili. Svi sretni i zadovoljni.
Predstavnik sindikata Mijat Stanić je najavio da će skupiti 800 tisuća potpisa, pa ako tih 800 tisuća potpisnika stvarno vjeruje da autoceste vrijede puno više, te da se na njima može zaraditi toliko koliko govore, neka im se pruži prilika da oni zarade na tome. Iznos od 4 milijarde eura podijeljen na 800 tisuća “dioničara” bi iznosio oko 5 000 eura po upisniku, što stvarno nije neki veliki iznos s obzirom na zaradu koju očekuju. Vjerojatno bi neki od potpisnika morali dignuti kakav kredit za takvu investiciju, ali, koja bi im to banka takav kredit odbila, kad se radi o tako obećavajućoj investiciji? 😀
Tko je John Galt? 
Zar nije najjeftinije rješenje in-hause racionalizacija. IPO hac-a bez promjene menađmenta i racionalizacije je paljenje novca…
Problem hac-a je političko kadroviranje i socijalističko upravljanje (uhljebljenje)….Nemam nista protiv stranog vlasnika ako mi taj ponudi 3 puta jeftiniju cijenu vožnje kroz sustav vinjeta možda, ali koncesija u kojoj država garantira profit kome god ne dolazi u obzir….
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne razumijem na kakvu racionalizaciju misliš, u kontekstu državnog vlasništva?
Naravno da podrazumijevam promjenu managementa, pa novi vlasnici (dioničari) bi birali novu upravu, podijelili bi se otkazi uhljebima, itd., uglavnom poanta je da se država makne iz upravljanja autocestama i financiranja toga novcima poreznih obveznika.
Naravno da je neprihvatljivo da država bilo kome “garantira” nekakav profit, to nema veze s nikakvim tržištem. Je li to uopće zakonito, btw?
Sviđa mi seSviđa mi se
Razumijem da ti mislis da je nemoguce provesti racionalizaciju kroz drzavni aparat. Slazem se sa tobom i mislim da je to i jedin razlog koncesije.
Ja govorim načelno da je državna racionalizacija moguća, kao što se i a priori misli da bi privatni vlasnik efikasnije upravljao imovinom.
Upravljanje privatno ili državno može biti jednako efikasno u slučaju haca čije poslovanje ovisi o tvrdim brojkama kao sto su dužina kilometara, broj zaposlenih, hladni pogon, održavanje, broj vozila, cijena i bla bla…Nasa tragedija je ta što živimo klijentelističkom svijet ex komunjara…koji su navikli musti kako se to kaze “stoku sitnog zuba”…
Takoder iz svake litre benzina 1.2kn se izdvaja za ceste (od toga ceste i autoceste dijele te novce 60:40, prije je bilo 50:50)….pa je i to jedan podatak koji mozes ukljuciti u svoj blog…
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, privatni vlasnik ima incentive da svojoj imovini povećava vrijednost, da ju učinkovito koristi, za razliku od države.
A koliko mi je poznato, i u slučaju koncesije bi prihod od trošarina na benzin i dalje išao državi tako da o tome ne bi ovisila profitabilnost autoceste.
Sviđa mi seSviđa mi se
A čemu sve to skupa. Neka jednostavno ne plaćaju banci kredit, pa neka banka zaplijeni autocestu. Onda neka banka legalizira dionice koje nisu legalizirane, i neka banka lomi glavu šta sa cestom i kako će je kapitalizirati. Odnijeti iz Hrvatske ju ionako ne može 🙂
Znači mi bi trebali platiti autocestu i postati vlasnici, onda još plaćati da se njome vozimo, a istovremeno plaćati enormne poreze za ceste kroz cijenu benzina??? Neka rade sa njom što god hoće. Ono što vlada jedino ne smije napraviti je garantirati koncesionaru zaradu i dopustiti namjerno uništavanje ceste. A baš to planira napraviti.
Sviđa mi seSviđa mi se
treba ralikovati kredite HAC-u i ARZ-u od kredita HAC-u i ARZ-u uz jamstvo države.
Obzirom se u svim slučajevima radi o ovim drugim tako da ako oni prestanu plaćati kredite, aktiviraju se jamstva, a to će financijska tržišta vjerojatno tretirati kao default centralne države.
kod nas ne samo da su svi nogometni treneri nego su od nedavno i financijski stručnjaci.
Sviđa mi seSviđa mi se
‘alo, Bing, pa i kad se predmet koncesije preda u posjed koncendenta, rate nastavljaju stizati. Treba hitno otpustiti nepotrebne radnike, nakon prelaska na no cash naplatu, vraćanja prometa sa lokalnih na autocestu, a i niš’ se ne bi dogodilo da se zaustavi održavanje na 2 godine.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ovo sa ne vraćanjem kredita je bilo u stilu ako ne znaš što napraviti, radije nemoj ništa raditi, jer ćeš na kraju samo još i pogoršati stvar. Tj. ako nisi kirurg ne reži bez veze… Znam jako dobro da se je vlada razbacivala jamstvima, između ostalog i privatnim firmama…. Samo bi još trebalo da daju cestu u koncesiju i još garantiraju nekome zaradu. A pri tome ga ne tjeraju da tu cestu održava. A točno to planiraju napraviti. Zato je od toga – bolje ne raditi ništa.
Na kraju nitko od nas ne zna točno što bi se događalo u scenariju ne vraćanja kredita. Između ostaloga jer nam nisu dostupni detalji ugovora, niti točno znamo što bi ustvari u praksi trebala značiti državna jamstva. Znamo li? Možemo samo (sa iskustvenim razlogom) pretpostaviti da ugovorni uvjeti nisu nimalo povoljni…
Sviđa mi seSviđa mi se
Za hrvatske državljane odnosno porezne obveznike i korisnike autocesta najbolje rješenje je otplata kredita u najkraćem mogućem roku, recimo u tri godine.
S obzirom na proračun od oko 130 milijardi kuna 10 mijardi godišnje nisu nikakav ozbiljan problem.
Samo za socijaliste na vlasti je puno bolje rješenje da ne diraju proračun te da putem koncesije dobiju još 20-30 milijardi za bjesomučno trošenje novaca koje na kraju uvijek plaćaju porezni obveznici.
Koncesija samo omogućuje dodatnu i to dvostruku pljačku hrvatskih građana.
Prvi put izravno za dodatni iznos koji će vlast dobiti od koncesionara, a drugi put kroz iznos koji će dati koncesionaru za skupu cestarinu koju će koncesionar držati na najvišoj mogućoj razini.
Zato se ja zalažem za brzu otplatu kredita i jeftine cestarine koje će pokrivati samo trošak održavanja cesta.
Vraćanjem kredita prestaje postojati i razlog za državni HAC.
Održavanje pojefinih dionica treba prepustiti privatnim firmama koje će se natjecati za posao na javnim natječajima, a prodaju vinjeta za korištenje državnih cesta treba preuzeti ministarstvo financija.
Sviđa mi seSviđa mi se
Porezni obveznici nisu isto što i korisnici autocesta.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ja sam porezni obveznik i korisnik autoceste.
Kao porezni obveznik imam interes da mi više ne raste već ionako preveliki dug koji su mi socijalisti nabili za državnu (dakle moju) autocestu, a kao korisnik autoceste imam interes da mi je cestarina što niža.
Moji osobni ciljevi jednaki su ciljevima svih poreznih obveznika i svih korisnika hrvatskih autocesta.
Naše ciljeve možemo jednostavno i lako ostvariti ako vlada umjesto što dijeli desetke milijardi iz proračuna na socijalističke gluposti (nevladine vladine udruge, “besplatno” zdravstvo, suvišne ministre i ministarstva, predsjedničke dvore, suvišne saborske zastupnike, protuustavne poticaje u privredi, hamasovu borbu protiv Izraela …) vrati dug za autoceste odmah ili postupno kroz predlažem 3 godine.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ali nisu svi porezni obveznici ujedno i korisnici autocesta, dapače, dobar dio nije, i nemaju svi iste interese. Dug od 30 milijardi kuna znači oko 30 tisuća po zaposlenom u realnom sektoru. Ako bi se to vratilo kroz 3 godine, to bi značilo 10 tisuća godišnje po zaposlenom, a odakle to namiriti, iz novih poreza?
Bilo bi lijepo da država taj novac namiri tako što prestane dijeliti te proračunske milijarde na socijalističke gluposti, ali onda bi opet dobio ovu istu situaciju kao i danas, samo bi sindikati i razne udruge umjesto protiv koncesije na autocestama, prosvjedovali protiv ukidanja “stečenih prava”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Bitno je za početak da nas dodatno ne zaduže najavljenom “monetizacijom”, da vlada počne smanjivati našu zaduženost, da počne smanjivati ” socijalnu” državu.
Ako im dopustimo “monetizaciju” samo im dopuštamo novo zaduženje od 20-30 milijardi kuna.
Slušajući Milanovića kako petlja o prednostima tog dodatnog zaduživanja “uhvati me mala snaga” kako bi to lijepo rekao jedan Antun.
Dakle što prije vratiti dug, smanjiti cedtarinu, pojednostaviti naplatu, reformirati i privatizirati HAC (ne državnu cestu nego firmu koja se bavi njezinim održavanjem).
Ja sam za minimalnu državu, sve gospodarske subjekte trebamo privatizirati, ali ne i autoceste i drugu zajedničku infrastrukturu čiji upravitelji imaju monopolski položaj na tržištu.
Ceste su mi tu posebne jer o njihovom slobodnom (jeftinom) korištenju ovisi i naša osobna sloboda kretanja, međusobna povezanost i gospodarski razvoj.
Skupe ceste smanju slobodu.
Sviđa mi seSviđa mi se
Vlada će nas zadužiti ako monetizacije ne bude. Vlada nas je zadužila kada je te autoceste gradila (usput obećavajući brda i doline), pa sad taj dug ne može vraćati.
Ne postoji opravdanje da se sadašnje porezne obveznike prisiljava da vraćaju te dugove (a ti kažeš “što prije”). Autoceste su danas dužne oko 30 000 kuna po zaposleniku u realnom sektoru. Zašto bi on to bio prisiljen platiti? Pogotovo netko tko nikad tu cestu nije vidio?
Autoceste treba i privatizirati, i upravo bi praktično i prilično fair bilo ovako otprilike kako je g. Bakić predložio. Naravno, bez nekakvih suludih državnih garancija.
A ako nam o autocestama ovisi gospodarski razvoj, što ne bi država izgradila onda još po nekoliko autocesta po Slavoniji, msilim da bi njima najbolje došlo malo gospodarskog razvoja?
Sviđa mi seSviđa mi se
Dečki, vlada će nas zadužiti i navaliti nam nova gov*a na leđa ovako ili onako. Međutim, nije jednom bilo spomena o tome kako će budućem koncesionaru biti garantiran prihod. Pa to je gore od svakog ludila. Ovo je samo odabir između loše i gore varijante, jer dobre nema. Ipak se uglavnom slažem sa @Dandy-em iz razloga što možemo slobodno pretpostaviti da će vlada izabrati za sebe lagodniji, unosniji (osobno) i brži put bez obzira na posljedice. Udruženo sa čistim kriminalom (kao i do sada). Isplatiti će neke plaće koje ionako ne bi trebalo isplaćivati, a ostalo će ispariti. A sve to zato jer se ne BOJE. A ne boje se jer se nemaju koga bojati. Karamarka bi se možda trebali bojati? Da ima u ovoj zemlji nekoga koji bi ih bio u stanju sve skupa odvući pred zid ne bi se tako ponašali. Drugim riječima što god da naprave, bolje da ne rade ništa jer će samo dodatno usr*ti stvar….. Dakle ovdje nije riječ o tome što treba napraviti, nego TKO to treba napraviti.
Da skratimo, svi smo u pravu ali tko nas je*e što smo u pravu, kada naše nije “pravo” 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
@TkoJeJohnGalt
I još jedna sitna napomena. Iako mislim da si toga negdje u sebi dobro svjestan. Statistički rečeno, oni koji najviše “kriče” protiv “monetizacije” (eufemizam), su upravo isti oni koji bi ZADNJI dali svoj osobni novac za te iste autoceste (ne bi dali niti lipe). I mislim da je sam predlagatelj toga također svjestan 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Joj, pa naravno, u tome je i poanta. Put your money where your mouth is. Pa ako ne bi nitko bio voljan dati novac za autoceste, neka se ne vraćaju krediti i autoceste preuzmu banke, kao što si sam naveo. I nemam ja ništa protiv toga, dapače.
Sviđa mi seSviđa mi se
ima još jedna stvar. često se spominje da će potencijalni kupac zaraditi. bogu hvala da će zaraditi. milion puta u povijesti imamo situacije da su najbolje stvari napravili ljudi koji su htjeli zaraditi. motivacija investitora je super stvar i autoceste iako jesu donekle monopolist ipak nisu voda i zrak, a osim toga sadašnja cijena autocesta jedna od navećih u europi i da bi vrlo vjerojatno dolaskom privatnog investitora sva njegova zarada bila iz internih ušteda a da bi se također išlo i na smanjenje cijene van sezone i sl. akcije a to je ono što zapravo i želimo, da se autoceste naprave efikasnijim i da budu u konačnici jeftinije. Plus da država smanji dug. win-win potencijalni je tu. treba pratiti razvoj situaciji i kritizirati konstruktivno, ali ne biti apriori protiv kako jevećina bez mozga.
ja osobno mislim da je status quo najgore moguće rješenje.
a nedaj bože da netko zaradi na autocesti zapravo najmanji problem i da bi svakom normalnom trebalo biti u interesu da dođe investitor koji želi zaraditi, jer ako nam pod pritiskom vlada dovede nekog koji “neće zaraditi” onda znamo da smo naje…
Sviđa mi seSviđa mi se
Od vlade tražimo da smanji proračun, barem za tih 30 milijardi koje smo dužni za ceste.
Ako koncesionar vladi da 30 milijardi vrlo je vjerojatno da on neće smanjiti proračun niti će sav novac dati za vraćanje duga.
Socijalisti uvijek imaju druge prioritete.
Koncesionar koji vladi da 30 milijardi nastojat će iz koncesije izvući najmanje još toliko, a to mu neće biti veliki problem jer će imati monopol na iskorištavanje cesta, dakle cestarine će uvijek biti maksimalne, a održavanje minimalno.
Meni je to kao da netko moj dug proda kamatarima, ali ni to nije najgori dio, najgore je što vlada dobiva mogućnost povećanja državnog duga, koji neće ona vraćati nego mi porezni obveznici i naša djeca i unuci, a sve to će otežati gospodarski razvoj Hrvatske.
Najbolje rješenje je odmah iz proračuna izdvojiti 30 milijardi, vratiti dug i imati dobre ceste uz niske cestarine, ali se to rješenje socijalistima ne sviđa.
Zašto?
Sviđa mi seSviđa mi se
Vlada se zadužila da bi izgradila te autoceste koje ne može otplatiti i nema pravo tjerati porezne obveznike da vraćaju taj dug. Dakle, država nema pravo tjerati porezne obveznike da plaćaju po 30 000 kuna da bi ceste ostale u državnom vlasništvu. Ne znam kako mogu biti jasniji.
Proračun svakako treba smanjiti, ali neće se smanjiti tako što se dug poveća za 30 milijardi kuna. Kakav će ugovor biti s koncesionarom ne znamo. Autoceste ionako tu nisu ni trebale biti.
Vlada mogućnost povećanja državnog duga ima uvijek, a ukoliko ne dođe do koncesije, zadužit će se opet uskoro.
Sviđa mi seSviđa mi se
@dandy
imate rupu u logici. znači sad nemate 30 milijardi i mislite da možete natjerati vladu da ih uzme nekome i vrati dug, a ako im netko da 30 milijardi kuna onda nema nikakve šanse da ih natjerate da vrate dug.
iskreno mislim da se borite sa kognitivnom disonancom i zato tako jako branite ishod koji nije razuman.
ja bih rekao ovako, ako oni ne misle vraćati javni dug ni kad budu imali 30 mlrd onda ne misle vraćati niti sad, tako da taj ishod je jednak statusu quo. puno zujanja malo meda.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, to sam mu i ja htio napisati.
Prvo kaže, argumentirajući protiv koncesije: “Ako koncesionar vladi da 30 milijardi vrlo je vjerojatno da on neće smanjiti proračun niti će sav novac dati za vraćanje duga.”
Pa onda u drugom dijelu komentara: “Najbolje rješenje je odmah iz proračuna izdvojiti 30 milijardi, vratiti dug”
Ovo je potpuno obrnuta logika.
Sviđa mi seSviđa mi se
Vlada ima u proračunu oko 130 milijardi godišnje i još u javnim poduzećima raspolaže s oko 160 milijardi godišnje. Sve skupa u tri godine potroše skoro 900 milijardi kuna, a za ceste smo dužni 30 milijardi zbog kojih nam kao prijeti katastrofa ako ih ne damo nekome u koncesiju za 20 milijardi na 40 godina.
Dakle njima nije dosta onih 900 milijardi nego bi pod svaku cijenu htjeli da im koncesionar da još 20, a mi kojima otimaju sav taj novac to mirno gledamo, odnosno trebali bi još navijati da od koncesionara uzmu tih 20 milijardi. Koncesionar će im to rado dati samo ako može na tome dobro zaraditi, a ta dodatna zarada koncesionara ide iz naših plaćanja cestarine čiju visinu će odrediti koncesionar.
Meni je to kao prodaja duga kamatarima, a jedini spas vidim u brzom razduživanju.
Vlada ima potrebni novac, ali ga ne želi dati za otplatu duga, radije ga troši na skupi birokratski aparat, poticaje podobnim poduzetnicima, neracionalni zdravstveni i mirovinski sustav i posebno financiranje svojih nevladinih udruga.
Vlada se ponaša ko narkoman koji hitno treba novac, a mi im pomažemo odobravanjem koncesije cesta.
Sviđa mi seSviđa mi se
Gledaj, ako vlada ne misli vraćati dugove ni kad dobije još 30 mlrd, još manje će ih vratiti sada, kad nema tih 30 mlrd. Logika.
Ako vlada ne da autoceste u koncesije, dug za autoceste će biti prisiljeni vratiti porezni obveznici. Glupo mi je da se opet moram ponavljati, ali država nema pravo tjerati porezne obveznike da vraćaju njene dugove.
Ako koncesionar i zaradi kasnije na cestarinama, neka zaradi, pa neka autoceste otplate u konačnici oni koji ih stvarno koriste. Ako ti cestarine budu skupe, nemoj koristiti autoceste. Do nedavno ih nije ni bilo, pa se nekako preživilo.
Ne trebaš ovdje napominjati kako nam je država rasipnički narkoman i na što sve troši tuđi novac, to znamo, samo je onda malo čudno kako očekuješ od takvog rasipnika da vraća dugove za koje nema novac?
Čini mi se da se stvarno boriš s kognitivnom disonancom.
Što bi bilo, čak i da vlada nekim čudom, hipotetski, kaže da će ipak iz trenutnog proračuna vratiti dug za autoceste, a pri tom srezati na raznim socijalama, birokraciji, mirovinama, poticajima, itd?
Pa dobio bi onda još veću galamu, novi prosvjedi, pobune i referendumi, samo što se ne bi bunili oko “prodaje nacionalnog blaga”, nego oko ukidanja “stečenih prava i tekovina revolucije”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Država i porezni obveznici su jedno te isto. Vlada nije država ceste nisu ni vladine ni HAC ove.
Dug koji je vlada napravila preko državnog poduzeća HAC nije napravila sebi ni HAC-u nego državi odnosno nama hrvatskim poreznim obveznicima.
Koncesioniranjem cesta i vraćanjem kredita bankama moj se dug zapravo ne smanjuje nego povećava.
Isto kao kad svoj dug prodaš kamatarima. Neće oni izgubiti nego ti.
Sviđa mi seSviđa mi se
A da čije su? Naše? 😀
Vlada je napravila dug poreznim obveznicima preko državnog uhljebilišta HAC-a, i sada ima priliku jedan dio tog duga vratiti. Ako neće vratiti sad kada dobije 20-30 milijardi kuna, sigurno neće ni ako ne dobije. Ti kažeš da se vraćanjem kredita dug povećava. Oprosti, ali ne razumijem.
Sviđa mi seSviđa mi se
Dobro pitanje!
iz nerazumijevanja odnosa hrvatskih građana, Hrvatskog sabora i Vlade RH te nepoštivanja privatnog vlasništva hrvatskih građana proizlaze svi nesporazumi oko toga čije su autoceste i što nam radi vlada kada te ceste želi monetizirati.
Odgovor možemo naći u Ustavu Republike Hrvatske:
“U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.
Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.*
Čije su državne ceste? Naše! Tko smo mi?
Državljani Republike Hrvatske!
Čija je državna imovina i tko upravlja imovinom Republike Hrvatske?
Naša i mi, državljani Republike Hrvatske, njome upravljamo preko svojih izabranih predstavnika u Hrvatskom saboru.
Što je Vlada RH? Izvršno tijelo Hrvatskog sabora za obavljanje izvršnih (operativnih) poslova upravljanja državom, između ostaloga, i zajedničkom imovinom državljana Republike Hrvatske odnosno državnom imovinom. Ima li Vlada svoju imovinu? Nema, ona upravlja našom imovinom.
Što je HAC? Trgovačko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle tko je vlasnik HAC-a?
Mi državljani Republike Hrvatske.
Tko je digao kredit za autoceste? HAC uz jamstvo vlade Republike Hrvatske. Dakle mi vlasnici HAC-a.
Tko će vratiti te kredite? – onaj tko ih je digao, dakle opet mi vlasnici HAC-a.
Što dobivamo, a što gubimo koncesijom mi vlasnici autocesta?
Mi ništa, a vlada dobiva gotovinu koju može iskoristiti za vraćanje dijela duga, ali ujedno i odgodu reformi državnog proračuna, u kojem je morala osigurati sredstva za vraćanje kredita za autoceste, i njegovo povećanje za 20 milijardi kuna.
Državni proračun je oko 130 milijardi i u njemu su planirana sredstva za cjelokupnu državnu potrošnju u proračunskoj godini, dakle i sredstva za vraćanje dugova. Vlada ne želi iz proračuna vratiti dug nego pokušava koncesijom dobiti dodatnih 20 milijardi kuna i time zapravo proračun povećati na 150 milijardi.
Recimo da vlada ima najbolje namjere, da zaista želi dati državne ceste na upravljanje stručnjacima, a dobiveni novac iskoristiti za vraćanje kredita, hoće li ona istovremeno i proračun smanjiti za dobivenih 20 milijardi kuna? Neće!
Kad koncesionar dođe u posjed državnih cesta hoće li on raditi bez profita? Neće!
Ako Vlada neće smanjiti državni proračun, a koncesionar raditi bez profita hrvatskim državljanima će narasti ukupni dug odnosno trošak autocesta (vraćanje preostalog kredita, održavanje cesta, visoke cestarine za maksimalnu dobit koncesionara).
Kako će se visoke cestarine odraziti na gospodarski rast RH? Ugušit će ga!
Možemo li vratiti dug za autoceste iz sadašnjeg proračuna i smanjiti visinu cestarina na minimum?
Možemo, samo ih ne smijemo dati u koncesiju prije nego socijalističku vladu zamijenimo racionalnijom, protržišnom, vladom koja će znati upravljati imovinom Republike Hrvatske u korist njezinih vlasnika.
Hoće li sljedeća vlada biti manje socijalistička?
Neznamo, ali trebamo se nadati i raditi na tome, a u međuvremenu ne dati socijalistima da državne ceste daju u koncesiju.
Sviđa mi seSviđa mi se
Previše spominjanja “mi” i “naše” za moj ukus.
“Mi” nismo vlasnici hrvatskih autocesta. Država nema što raditi s autocestama niti graditi iste, a kad ih je već izgradila i zadužila nas, jedan način da to barem djelomično ispravi jest da ih da u koncesiju i tim prihodom vrati dug umjesto poreznih obveznika.
Sviđa mi seSviđa mi se
Monetarizacija autocesta nije nista drugo nego da analogno nezaposleni alkoholicar prodaje svoj stan da bi em pokrio dospjele dugove, em skupio nesto love da i ovu i sljedecu godinu moze nastaviti po starom. Upravo ti nezdravi jednokratni prinosi od prodaje pojedinih vrijednih subjekata su i doveli hrvatsku tu gdje jest.
Sviđa mi seSviđa mi se