Redefiniranje slobode

Ljevičari imaju zanimljiv običaj nastojanja mijenjanja definicija riječima. Tako su pod utjecajima upornih ljevičarskih nomenklatura do danas u potpunosti promijenjene definicije termina poput: pravednost, pravda, neovisnostnapredak, odgovornostljudska prava i sloboda.

Ayn Rand nam tako kroz lik Gilberta Keith-Worthinga u drugom dijelu njezinog najpoznatijeg romana približava taj mentalni sklop:

Freedom? Do let’s stop talking about freedom. Freedom is impossible. Man can never be free of hunger, of cold, of disease, of physical accidents. He can never be free of the tyranny of nature. So why should he object to the tyranny of a political dictatorship?

Uistinu, kad ovako redefinirate slobodu, onda stvarno postaje nejasno u čemu je problem s totalitarnim režimima? 🙂

Problem sa socijalistima je što većina njih ne može shvatiti da ljudski rod nije nastao u 20. stoljeću, već puno prije. Siromaštvo i neimaština su prirodno stanje čovjeka, ako se ne radi ništa produktivno. Danas ljudi na Zapadu imaju tu sreću da su njihovi preci tijekom zadnjih 200 godina akumulirali dovoljno kapitala da se danas više ne moraju toliko brinuti o samoj životnoj egzistenciji, ali sve do početka razvoja kapitalizma, kronično siromaštvo i svakodnevna borba za preživljavanje bilo je opće pravilo, a ne iznimka. Standard života koji uživamo danas bio je nezamisliv ne samo našim precima prije nekoliko stoljeća, nego i najbogatijoj aristokraciji iz srednjeg vijeka. Kapitalizam je zapravo ljude toliko razmazio da stvari koje su tako našim precima bile potpuno nezamislive, oni danas smatraju prirođenim pravima.

Prema tome, socijalističko trkeljanje o “slobodi od siromaštva” ili nekakvoj nevidljivoj ekonomskoj “egzistencijalnoj” prisili (navodno, od strane kapitalista) je bespredmetno. Jednostavna je priroda ovog svijeta koju socijalisti odbijaju prihvatiti da se blagostanje ne može stvoriti samo od sebe. Da bi izbjegao siromaštvo i osigurao egzistenciju, pojedinac mora stvoriti vrijednost, što znači da mora na tržištu ponuditi nešto za što će drugi pojedinci dobrovoljno izdvojiti dio svoje imovine. Drugim riječima, mora udovoljavati željama i potrebama ostalih pojedinaca. To je toliko trivijalna opservacija koju razumnim ljudima ne treba posebno objašnjavati, ali koju socijalisti ipak odbijaju prihvatiti i radije zatvaraju oči pred stvarnošću pozivajući se na nekakva huškačka laprdanja davno diskreditiranih propalica.

U slobodnom društvu, pojedinac ima slobodan izbor na koji način će pokušati osigurati željeno blagostanje i sretan život za sebe i svoje bližnje. U socijalističkom društvu, u kojem nema individualnih sloboda, pojedinac tog izbora nema, već je njegova sudbina u rukama Levijatana.

Stoga je i socijalistička teza kako “izbor između umiranja od gladi i rada za kapitalista nije pravi izbor” krajnje neozbiljna i infantilna. Netko bi mogao isto tako reći da kapitalisti nemaju “pravi” izbor jer moraju birati između proizvodnje za potrošače i umiranja od gladi. Socijalisti se ne mogu pomiriti s time da ne mogu imati sve što žele, ako ne budu produktivni, ako ne nude društvu nešto što društvu koristi. Svatko, da bi osigurao egzistenciju, mora raditi nešto produktivno, dakle, ono što nekom drugom treba i za što su drugi voljni dobrovoljno razmjeniti dio svog dohotka. A upravo su slobodno tržište i privatno vlasništvo jedini sustav koji omogućava da se proizvodni resursi (rad, zemlja i kapital) upotrebljavaju u onim područjima gdje su najpotrebniji. Bez tržišnog sistema cijena, te alokacijskog mehanizma profita i gubitka, ne možemo nikad znati što, kako i za koga proizvoditi, možemo samo tapkati u mraku.

Jedini drugi način stjecanja nekog bogatstva osim slobodnog tržišta je nasilje. A nasilje, osim što je duboko nemoralno i neprihvatljivo, u dugom roku drastično povećava društvenu vremensku preferenciju, smanjuje motivaciju za radom, poduzetništvom i inovacijama, smanjuje se štedljivost, a time nema ni akumulacije kapitala za investicije, što dovodi do smanjenja produktivnosti rada i općeg pada životnog standarda i uništavanja civiliziranog društva.

Nije toliko teško za shvatiti kako socijalističke parole mogu biti privlačne raznim egocentričnim mizantropima, indoktriniranim ignoramusima, lijenčinama visoke vremenske preferencije, kleptomanskim sociopatima ili ekonomski nepismenim naivcima, ali nemojmo dozvoliti da nam takvi mijenjaju značenja riječima (pa čak ni ako su po struci lingvisti).

 

10610656_704774319576088_1588460052550316005_n

Socijalisti u neolitiku

 

 

Oglasi

6 comments

  1. Odličan post, kao i uvijek, al mene muči jedna stvar. Pošto Hrvati imaju ogromnu količinu nekretnina u svojem vlasništvu, a i mrtvi kapital kakav su nekretnine uglavnom, je isto kapital, nismo li onda svi mi kapitalisti. Nisu li i ti socijalisti kod nas većinom zapravo kapitalisti? Samo što je onda razlika u tome da su oni trenutno loši kapitalisti jer je njihova odluka biti vlasnik nekretnine, koje uglavnom i nisu u nekoj ekonomskoj funkciji, umjesto nečega produktivnog?
    Pišem ovo jer bi se možda iz jednog dijela teksta gore dalo zaključiti da je kapitalist = proizvođač nužna stvar. Što vi mislite?

    Sviđa mi se

    1. Kapitalizam je skupni naziv za društveno uređenje koje karakteriziraju slobodna ponuda i potražnja, te više ili manje odsustvo političke prisile i religijske slobode. Kapitalizam za razliku od socijalizma nije politička ideologija (ali ima svoja pravila). Tako da netko (osoba) istovremeno može biti socijalistički (komunistički) politički orijentiran a sa druge strane djelovati kao kapitalist. Primjer Kine to zorno pokazuje. Neka druga zemlja može formalno biti kapitalistička (u smislu dopuštanja poduzetništva i neke vrste demokracije), ali imati tako visoke poreze (konfiskaciju rada) koji efektivno taj kapitalizam anuliraju i pretvaraju u uravnilovku i realni socijalizam (welfare state). Netko može živjeti u kapitalizmu i imati jako veliku imovinu ali se i dalje može ponašati i djelovati kao socijalist. Obrnuto nije moguće.

      Socijalizam i komunizam uvijek i bez iznimke idu ruku pod ruku sa ideologijom i nasiljem. Pri tome ta ideologija osim klasičnih postavka marksizma može ali i ne mora biti dopunjena ostalim arsenalom “ljevičarskog” ispiranja mozga, kao što su genderizam, antirasizam (urođena krivica bijele rase), transrodne nastranosti, antifašizam (internacional-socijalizam vs nacional-socijalizma), nasilno anti-kršćanstvo, itd…

      Međutim kao odgovor na tvoje pitanje da li posjedovanje kuće nekoga čini kapitalistom. Netko u stvari i ne može “biti” kapitalist jer kapitalizam nije niti religija niti ideologija. Može se on ponašati kao kapitalist (investirati, riskirati, proizvoditi, trgovati, itd), može i vjerovati u slobodno tržište i demokraciju, ali to ga samo po sebi ne svrstava u ideološkom smislu. Drugim riječima posjedovanje nečega u kapitalizmu samo po sebi ne definira čovjeka kao političku osobu.
      Međutim ako se radi o socijalizmu i komunističkom društvenom uređenju, tada zaista posjedovanje može odrediti politički status. Primjer kulaka (malo bogatijih seljaka) i njihova sudbina to zorno pokazuje. Dakle ovisno o vrsti, formi i toksičnosti konkretnog socijalizma/komunizma posjedovanje kuće može te definirati kao kapitalista ili neprijatelja društva.

      Na kraju zašto bi netko nešto morao stavljati u ekonomsku funkciju ako to ne želi. Zašto čovjek ne bi mogao posjedovati kuću, stan, vikendicu i sa njima ne raditi baš ništa. Je li na iste već platio porez? Je li plaća komunalne naknade? I čemu išta više. Uvođenje još novih poreza je jasni simptom socijalizacije i centralizacije društva. Dakle potpuno suprotno kapitalizmu. U kapitalizmu postoji potražnja i ponuda. Ako netko ima kuću i ima potrebu i želju da nešto privređuje tada će je staviti na tržište kako bi došao do kapitala. Tek kada to napravi tržište će mu pokazati sa koliko kapitala ustvari raspolaže. Taj kapital onda on može uložiti direktno u svoj posao ili sa njime može “špekulirati”, tj. ulagati u tuđi posao. Ali to bi trebala biti isključivo stvar dobre volje poduzetnika, a ne stvar prisile (porez na imovinu). Svaka prisila je suprotna “duhu” kapitalizma ako se tako može reći.

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s