Kaže Wall Street Journal: Global Competition to Cut Corporate Taxes Heats Up. Nadam se da su u pravu.
Osobno sam podržavao “Brexit”, a i dalje navijam za cjepkanje i raspuštanje Europske Unije. Centralizacija vlasti, te harmonizacija fiskalnih i regulatornih instrumenata ekonomske represije između različitih država ne može donijeti ništa dobroga po ljudske slobode, a niti po ekonomije zemalja članica. S druge strane, konkurencija između autonomnih administrativnih jedinica može značajno usporiti ekspanziju destruktivnih politika. Što je više takvih jedinica i što su one slabije, to sloboda ima više šansi za opstanak.
Par primjera koji to ilustriraju su sada aktualno smanjenje poreza na dobit poduzeća u Mađarskoj (Mađarska i dalje ostaje jedina zemlja na svijetu s višom stopom PDV-a od Hrvatske, ali su im porezi na dobit i na dohodak znatno niži – sada će stopa poreza na dobit biti najniža u EU), kao i nedavno smanjenje sličnog oblika poreza u Irskoj, te lanjsko ukidanje poreza za mala poduzeća u Albaniji (da, Hrvati se još uvijek sprdaju s Albancima, ali ne tako davno sprdali su se i s Česima, Poljacima, pa Rumunjima, a sve te zemlje su Hrvatsku već pretekle).
Također, u UK je najavljena mogućnost prepolavljanja stope poreza na profite kompanija s ciljem zadržavanja velikih poduzeća u zemlji u slučaju Brexita, te privlačenja novih stranih investicija, a smanjenje poreznog opterećenja za poduzeća se očekuje i u Italiji. Malo toga može neku zemlju učiniti privlačnijom za investiranje, poduzetništvo i otvaranje radnih mjesta od smanjenja poreza (iako, naravno, nije to jedino bitno – bitna je sigurnost vlasničkih prava, složenost ukupnog regulatornog okvira, jednostavnost dobivanja kojekakvih dozvola i sl.).
Dok god postoji relativno velik broj suverenih država na relativno malom teritoriju, njihovi vlastodršci će imati nekakav podsticaj da zemlju učine poželjnijom destinacijom i za radnike i za ulagače, te spriječe egzodus stanovništva u inozemstvo, i to bi ih trebalo obuzdati kada dođu u napast da izmišljaju neke nove namete ili povećavaju postojeće. Mada, s obzirom da se donosioci odluka u političkoj areni ne susreću s baš istim podsticajima kao ekonomski agenti na slobodnom tržištu koji glasaju svojim novcem i za donešene odluke odgovaraju vlastitom imovinom, to ne mora biti ni garancija da će uvijek djelovati. Postoje ipak neke fundamentalne razlike između ponašanja poduzetnika na tržištu i birokrata u vladinim uredima.
Nema sumnje da su i Theresa May i Orban i Renzi i Edi Rama u duši samo nekakvi kvazi-socijalisti koji ne mare previše za ekonomske slobode, te mnoge njihove politike prilično štete gospodarstvima zemalja, no čak i takvi postaju svjesni da pretjerana represija nad produktivnim dijelom stanovništva u konačnici neće dobro završiti ni po njih i njihove planove.
Većina zapadnih zemalja sada ima osnovne stope poreza na dobit poduzeća između 20 i 35%, što je svakako previše i jedan je od razloga njihovog sporijeg gospodarskog rasta u novije vrijeme, a ako je suditi po uobičajenim reakcijama eurokratskih komesara na porezne reforme u zemljama članicama, daljnje jačanje europskih političkih integracija vodit će upravo u smjeru centralizacije ekonomskih politika i ujednačavanja poreznih stopa, što će suziti državama manevarski prostor za smanjenje poreza s ciljem povećanja konkurentnosti, a to bi najteže pogodilo upravo najslabije razvijene članice.
S druge strane, nisam primijetio da eurokrati nešto posebno negoduje kada države članice interno povećavaju porezno opterećenje i javnu potrošnju ili izmišljaju nove regulatorne prepreke poslovanju. Štoviše, mnoge od tih anti-tržišnih regulacija se i donose po naputku eurokratskih centralnih planera.
Zato bi oni ‘anti-globalisti’ kojima smeta selidba proizvodnje u jeftinije dijelove svijeta i gubitak radnih mjesta u zemlji, umjesto da se sramote predlaganjem protekcionističkih ideja, trebali podržavati smanjenje poreznog terora i liberalizaciju domaćeg tržišta. Ekonomija nije igra nulte sume, svjetsko bogatstvo nije nekakav kolač fiksne veličine koji se onda raspodjeljuje na različite dijelove, već se konstantno stvaraju nove vrijednosti i ukupno bogatstvo se povećava. Siromašni nisu siromašni zato što su neki drugi bogati. Europljani, Kinezi, Amerikanci i Afrikanci mogu istovremeno svi postajati sve bogatiji – i hoće, ako tržište bude dovoljno slobodno.
Ipak, sve to budi rečeno, u konkretnom slučaju Hrvatske ne mislim da bi nam puno (ako uopće) pomoglo hipotetsko raspadanje EU, niti je EU glavni krivac za hrvatske gospodarske probleme. Glavni krivac je nedostatak ekonomskih sloboda, a malo je vjerojatno da bi situacija bila nešto bolja da Hrvatska nikada nije pristupila EU. Članice EU su i ta Irska, i Nizozemska, i Estonija, Češka, Poljska i još uvijek Velika Britanija, pa nisu ni blizu toliko ekonomski anti-liberalno (tj. socijalistički) orijentirane kao Hrvatska. Ironija je da u Hrvatskoj oni političari i “aktivisti” koji se zalažu za istupanje EU zapravo se za to zalažu iz razloga što smatraju da sama EU nije dovoljno socijalistički orijentirana, a ne zato što socijalizma objektivno ima previše.
Dakle, Hrvatima općenito zbog nekih specifičnih okolnosti puno teže ide shvaćanje i prihvaćanje ekonomske stvarnosti, a cijena toga je gospodarska situacija u kojoj se zemlja nalazi. Bila Hrvatska u EU ili ne, većini birača samoupravni socijalizam će i dalje izgledati privlačnije od “okrutnog tržišnog kapitalizma”, očekivat će od države da im osigurava besplatne stvari, uvjeravat će sami sebe kako se “prije bolje živjelo”, momente intelektualnog nadahnuća će nalaziti u tekstovima Ante Tomića i Vedrane Rudan, a o istini u suvremenom svijetu nepravde će se informirati po opskurnim konspirativnim portalima.
Zbog toga čak ni trivijalna porezna reforma vrlo upitnog dometa u Hrvatskoj ne može proći bez standardnog negodovanja trash-marksističkih gunđala. Koliko god npr. jedan Gordan Maras zvučao glupo, on govori samo ono što biračko tijelo želi čuti i to se od oporbenog političara očekuje. U pozadini progresivnih oblika oporezivanja stoji isključivo socijalistička zavist i netrpeljivost prema svima koji bi u nekom trenutku mogli imati više, jedna tako odvratna ljudska osobina nažalost jako prisutna kod hrvatskog puka.
Tko je John Galt? 
Tomić progledao!!!
http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vlaska-posla/clanak/id/451194/samo-u-hrvatskoj-taksisti-misle-kako-mogu-zaraivati-jednako-kao-zubari-i-inzenjeri-konkurencija-uvijek-doe
Sviđa mi seSviđa mi se
Jedna lasta ne čini proljeće.
Sviđa mi seLiked by 2 people
ah, čemu odmah cinizam/sarkazam? ja sam veseli da njegova dosadašnja publika čuje nešto ovakvo 😉
Sviđa mi seSviđa mi se
“Nakon što je konkurencija uništila Jugoplastiku, Jugovinil, Dalmu, Primu, željezaru, pivovaru, škver i desetke drugih privrednih subjekata u gradu”
Pa ovo je briljantno… da kolumnist izbroji desetak jugoslavenskih firmi i kaze da ih je unistila konkurencija, a ne “pljackaska privatizacija” i “pohlepni tajkuni”… rijetko se vidja, pohvalno.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Dobro, dosta s hvaljenjem Ante Tomića. Počet ću ga cijeniti onda kada se javno odrekne jugoljevičarske propagande koju je kroz svoje kolumne širio sve ovo vrijeme, iskreno se pokaje i zamoli za oprost.
Sviđa mi seSviđa mi se
Gordane, Ante Tomic je placeno pero. On radi za EPH i Hanzekovica. Prije toga je radio za Pavica. EPH je paradrzavna firma koja pise onako kako se dogovori s trenutno vladajucom politickom strujom.
Tomica ne poznajem osobno, nekada sam ga rado citao, dok je bio bez dlake na jeziku. Sada pise kako mu kazu, sto ga je u mojim ocima ucinilo potpuno irelevantnim. Bojim se da Tomic vec odavno nema svoju publiku. Radi se o samo jos jednom drzavnom birokratu. Iako je Tomic ulozio prilican trud u ovaj clanak te se na kraju cak nasalio sa “Internacionalom”, ovaj me je clanak ostavio mrtvim hladnim, naprosto zato sto ne radi slijedeci logican korak i prenosi zakljucke o taksistima na cijelo drustvo. Zato citam ovaj blog a ne Antu Tomica. Ideja da ce hrvatska politicka klasa, ciji je glasnogovornik i receni Tomic, odjednom progledati, mi se cini otprilike jednako realna kao i ideja da cu vjecno zivjeti u raju, budem li crkvi davao dovoljno novca.
Sviđa mi seSviđa mi se
Zavist je osnova ideje o jednakosti i neprekidnog jamranja o socijalnim razlikama. Ovakvi su clanci cisti izraz zavisti:
http://www.huffingtonpost.com/2013/01/18/warren-buffett-home_n_2507179.html
Ideja clanka je da je pozitivno sto Buffet zivi u skromnom domu. Ja sam sasvim siguran da bi zidari, vodoinstalateri, krovopokrivaci i ostali majstori vrlo rado pomogli Warrenu Buffettu pri uredjivanju nekakvog novog doma, vrijednog par milijuna, kada bi on to pozelio. Time bi on prenio dio svog bogatstva i njima. Ipak, iz ovog clanka viri krscanski prezir prema bogatasima i isticanje “dobrog bogatasa” koji, eto, zivi skromno. Taj isti krscanski prezir prema bogatasima je u primitivnijim okolinama, u kakve Hrvatska svakako spada, doveo do socijalizma. U svom najprimitivnijem obliku, jal izgleda ovako:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/ima-li-kraja-pljacki-poreznici-proganjaju-hrvate-i-u-irskoj-traze-da-plate-porez-na-placu/929683.aspx
Sviđa mi seSviđa mi se
Sviđa mi seLiked by 1 person
Dubaj je dobar primjer koliko je porez na dohodak i kapitalnu dobit dobar…
https://en.wikipedia.org/wiki/Expatriates_in_the_United_Arab_Emirates
https://en.wikipedia.org/wiki/Demographics_of_the_United_Arab_Emirates
Sviđa mi seSviđa mi se
Gdje li nam je Tantor?Nema ga dugo ali je održao svoje obećanje.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ideja da bi uklanjanje europskih okova potaknulo zemlje da krenu u utrku za povećanjem konkurentnosti je, bojim se, samo san. Dogodilo bi se, predmnijevam, ono što je europski “neoliberalizam” trebao spriječiti (ali je pritom otišao par koraka predaleko): zaštita domaćeg tržišta, velika fiskalna ekspanzija, dodatne regulatorne i administrativne mjere koje favoriziraju domaće proizvođače. itd, itd. Sve što lijevi-ljevičari tipa Podemos, Siriza i 5 Stelle, te desni ljevičari tipa Orban i Le Pen godinama zazivaju. Sve mi se čini da će im se želje ostvariti. A libertarijanci se pomalo vesele svemu što se trenutno događa, ali kroz nekoliko će godina shvatiti da stvari baš nisu pošle onako kako su se nadali.
Sviđa mi seLiked by 2 people
Dobro, to je česta primjedba na libertarijanski “euro-skepticizam”. U nekim zemljama bi se možda dogodilo to što ti navodiš, ali opet ja ne vidim ni sada kako to EU sprječava Hrvatsku da subvencionira X ili Y industriju, izmišlja protekcionističke regulacije ili onemogućava fiskalnu ekspanziju u vidu povećanja budžetske potrošnje. Nemamo carine između zemalja članica, što je super stvar, ali sama EU se prema vani ne ponaša baš uvijek u skladu s principima slobodne međunarodne trgovine.
Mislim, bilo bi lijepo da je EU samo nekakav slobodno-trgovinski savez fiskalno odgovornih zemalja članica i da tako ostane, ali u stvarnosti nije tako i čini se da sve više klizi prema tome da bude novi SSSR.
A što se to točno trenutno događa čemu se libertarijanci vesele?
Sviđa mi seSviđa mi se
Nemamo carine ali imamo brdo carinika koji su dobili novi “hobi” i trenutno maltretiraju poduzetnike na (ne)slobodnom tržištu.
Sviđa mi seSviđa mi se
Urušavanju etabliranih progresivnih politika, koje bi onda trebale ostaviti prostor za liberalnije politike. Ali pogledajmo kakvi su stavovi zadnjih godina postali opća mjesta. Jedan od vodećih je da je pitanje nejednakosti ključni problem današnjeg svijeta. Na to se nadovezuje onaj da srednja klasa desetljećima stagnira. To pak sve proizlazi iz prilično raširenog stava da je ovaj globalni “kapitalizam na steroidima” koristan samo najbogatijima koji postaju sve bogatiji. Dodajmo tu i uvjerenje da je takav neregulirani tržišni fundamentalizam inherentno samodestruktivan pa zahtijeva korekciju države. Nije naodmet dodati uvjerenje da su zadnjih godina države bile u fiskalnim luđačkim košuljama. Takav koktel mi ne ulijeva povjerenje da će politike idućih godina otići i u kakvom drugom smjeru osim naglo ulijevo.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Problem s EU je što zabranjuje carine između država članica i to se pokazalo kao pogubnim za Hrvatsku u području poljoprivrede. Podaci su zastrašujući, u zadnjih 10-ak godina koliko se samo smanjio broj proizvođača mlijeka, s cca 80 000 na 8000, a otkad smo ušli u EU propadanje se ubrzalo.
Sasvim je jasno da hrvatski mljekari ne mogu konkurirati npr. jednom Lactalisu i rekao bih da je u ovom slučaju potpuno promašeno postavljati stvari na način “a zašto hrvatska krava daje 5 litara mlijeka dok austrijska daje 10 i treba gledati kako poboljšati konkurentnost i proizvodnju hrvatske krave”.
Možda se odgovor krije u tome da austrijsku kravu filaju kojekakvim antibioticima, hormonima rasta itd. što posljednično čovjek unosi u organizam i ne može mi nitko reći da je to nešto pozitivno. Nije li činjenica da je hrvatsko mlijeko po kvaliteti u samom europskom vrhu? Možda baš zato što se krave ne filaju hormonima i antibioticima?
Inače u potpunosti podržavam sve ideje što manjih poreza, male države, birokracije itd. ali domaća proizvodnja hrane se naprosto mora štititi brutalnim carinama, da uvoz postane neisplativ. Treba shvatiti da se u suštini radi o pitanju nacionalne sigurnosti. Država koja ne može proizvesti dovoljno hrane da prehrani vlastito stanovništvo jednostavno NIJE država. Ne mogu se cijeli krajevi iseljavati i propadati zbog pravila EU. Ako se već odlučilo zakucati tečaj kune prema euru na 7.5 onda su carine jedini način da se štiti domaća proizvodnja, koliko god to bile protekcionističke i anti-libertarijanske mjere.
Sviđa mi seSviđa mi se
Socijalisti imaju fetiš na mlijeko.
Sviđa mi seSviđa mi se
Hmmm, ako se prisjetim malo srednjoskolskih dana i tupljenja o Freudovim fazama u razvoju osobe, onda bi se vjerojatno mogao pronaci nekakav sindrom koji bi socijalisticku orijentaciju povezao sa zaostajanjem u razvoju. To mi se i inace cini sasvim logicnim jer zastupanje socijalistickih ideja mi se cini kao dobra indikacija za probleme u razvoju malih sivih stanica, da citiram Poirota.
Ipak, ja sam informaticar a ne psihijatar pa nisam narocito kvalificiran za postavljanje psihijatrijskih dijagnoza, narocito ne kada me budnim u ovo doba drzi upgrade jedne produkcijske baze na Oracle 12c. Necu pretendirati da su moje dijagnoze tocne, dok ne nadjem bar jednog svjedoka koji ce se sloziti sa mnom. Ako moze Yoda imati svjedoke, moze i Mladen. May the force be with you, my friend.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Powerful you have become, the dark side I sense in you. 😀
Sviđa mi seSviđa mi se
Kao potrosacu, ne svidja mi se tvoja ideja. Hrvatski proizvodjaci hrane se moraju prilagoditi tehnologiji proizvodnje hrane i postati konkurentnima. Protekcionisticke barijere, na kraju, uvijek stete onima koje navodno stite. Koliko se sjecam SFRJ, a zivio sam u njoj do njezne dobi od 30 godina, kada se na svu srecu raspala, isli smo po hranu, sto je ukljucivalo ulje, sireve, cokoladu, kavu i rizu, u Leibniz i Graz. To je nama nasa carina dala. Nestle, Suchard i Cadbury cokolade su uvijek bile za tri koplja ispred Krasevih.
Tvoj prijedlog se svodi na to da ja kao potrosac subvencioniram neefikasnost i nisku produktivnost nasih poljoprivrednika. Na to nisam spreman pristati. Domacu proizvodnju ne treba stititi nego rasteretiti. Jadna je proizvodnja koju drzava treba stititi. Jedan od problema hrvatske proizvodnje hrane je golemo mijesanje drzave. Drzave odredjuje “otkupnu cijenu” i otkupljuje psenicu, kukuruz i uljanu repicu. Drzava ujedno i subvencionira proizvodnju navedenih proizvoda. Nedavno smo imali aferu s poticajima koje su dobivali ljudi koji s poljoprivredom nemaju veze. Kako bi bilo da drzava prestane “stititi i pomagati” domaceg proizvodjaca, nego da ga pusti da se natjece na trzistu, na kojem ce najsposobniji opstati. Evo ti kako se domaci proizvodjaci znaju nositi sa stranima:
https://en.wikipedia.org/wiki/Mike_Grgich
Razlika izmedju Miljenka Grgica i Ivice Todorica je u tome da Grgica njegova drzava ne stiti i ne subvencionira, dok Todorica njegova itekako stiti i potpomaze. Zato je Grgic puno bolji i uspjesniji od Todorica. Grgic je isplivao na povrsinu u borbi s konkurencijom, zato sto je bio bolji i produktivniji od konkurencije. To je recept koji bi trebalo primijeniti i na druge hrvatske proizvodjace hrane. A ideja da se mojim novcem “stiti” Ivica Todoric mi se iz raznih razloga sasvim nedomoljubne prirode nimalo ne svidja.
Sviđa mi seLiked by 3 people
https://data.ers.usda.gov/reports.aspx?ID=53581#
Sviđa mi seSviđa mi se
Sto zelis reci tim linkom? Preumoran sam za nesto sto nema veze s Oracle-om. Ako mi zelis reci da politicari mojim novcem subvencioniraju goleme viskove kukuruza kako bi kupili glasove u onome sto se od milja zove “fly-over country”, to mi je vec odavno poznato.
Sviđa mi seSviđa mi se
To što EU kao zabranjuje carine između zemalja članica je valjda jedina pohvalna stvar koja dolazi od EU i jedini valjan argument protiv anti-eurounitarizma je bojazan od protekcionističkih nakana suverenih država članica i pokušaja “zaštite domaće proizvodnje”.
A ovo što ti pišeš je ekonomski analfabetizam i nepovezane besmislice prepisane iz nekakvih marksističkih priručnika, pa te molim da to više nikada ne širiš ovdje. Hvala.
Sviđa mi seSviđa mi se
Jesi li ti pisao tekst?
Sviđa mi seSviđa mi se
Zašto bi se hrana razlikovala od bilo kog proizvoda?Ako je slobodna trgovina dobra za sve druge proizvode ne vidim zašto nije za hranu.Kada bi bilo po tvome plaćali bismo 10x više za hranu manje kvalitete.To je stvarno glupo i mogao bih te razumjeti da takve stvari dosad nisu pokušane, ali jesu.I propale su.
Poljoprivrednici su ionako previše razmaženi od strane države.Protekcionizam uvijek stvara malu klasu ljudi koja profitira na račun drugih.Pogledaj Novi Zeland.Kada je njihova vlada ukinula subvencije 80-ih ovčarstvo je procvjetalo.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Evo što se događa kad ljudi čitaju površno, na brzinu i s ne razumijevanjem, odmah se krene s prozivanjem da je netko socijalist, iako sam sve samo ne to, a iduće je pretpostavljam Godwin’s Law u punini.
Subvencije nisam niti jednom rječju spomenuo, niti sam uopće za njih niti pogodovanje pojedinim proizvođačima niti išta slično. Govorim samo o važnosti domaće proizvodnje, jer da uvozimo čak i kruh je naprosto bizarno. Ljudi se trebaju odlučiti – domaća proizvodnja hrane – da ili ne? Ako je uvoz po svemu jeftiniji i isplativiji i u konačnici bolji za potrošače, super! Samo shvaća li itko koji su sve potencijalni rizici i opasnosti ukoliko zbog rata, prirodnih katastrofa ili kakvih tektonskih poremećaja uvoz bude omogućen, a domaće proizvodnje nema? Treba stvari sagledavati u malo širem kontekstu.
Koja bi onda bila rješenja za Hrvatsku i da poljoprivreda ne propada, nekoliko ideja, pod 1), 2), 3), 4), 5) ?
Galt, naprosto nisi fer, jer čitam tvoj blog otkad se pojavio i u potpunosti se slažem sa svime što pišeš, tako da mene ne možeš optuživati da sam marksist ili išta slično. A sad ako ljudi misle da je domaća proizvodnja nebitna, ja nemam ništa protiv toga, svi će na kraju krajeva žnjeti onako kako su sijali. I nisi mi jasan, na početku teksta tvrdiš da podržavaš Brexit, a istovremeno kažeš da je nepostojanje carina unutar EU odlična stvar. OK, ali daj se dogovori sam sa sobom. Znaš li uopće kako EU funkcionira i da su najveća izdvajanja i subvencije upravo u – poljoprivredi? Pa jedna Francuska se drži unutar EU najvećim dijelom zbog tih subvencija, time su ih potkupili.
Sviđa mi seSviđa mi se
Komentari poput tvojih pokazuju ipak zašto je za Hrvatsku jako važno da se EU ne raspadne skroz i da Hrvatska zauvijek ostane dio iste.
Ti druže uzgajaj sam svoju hranu i jedi samo hranu iz domaće proizvodnje, plaćaj kazne i subvencije poljoprivrednicima iz svog džepa, ali kvragu pa pusti druge normalne ljude na miru da jedu i kupuju što hoće.
Sviđa mi seSviđa mi se
Jesi li čuo, prijatelju za komparativne prednosti?
Sviđa mi seSviđa mi se
Za nacionalnu je sigurnost bitno da međunarodna trgovina ostane otvorena., a ne da svaka država sama proizvodi svoje mlijeko, svoju rižu i svoje banane. A ako se već pokreće pitan je nacionalne sigurnost, čemu stati samo na hrani, zašto ne tražiti samodostatnost usvemu ostalom. jer država koja nije u stanju proizvoditi svoje kombajne, svoje lcd zaslone ili svoje ljepilo nije država.
Inače, The Economist u svom predzadnjem broju ima članak o tome kako je šumpetarijanski mehanizam kreativne destrukcije možda slomljen jer neka istraživanja pokazuju da vodeće kompanije imaju sve veću prednost nad konkurencijom. U jedno od rješenja koja se na kraju članka predlažu ulazi i pokušaj (neuspjeli zasad) EU da liberalizira tržište usluga koje države neumoljivo štite. Bez UK koja je po tom pitanju bila najliberalnija, ići će još teže.
Sviđa mi seLiked by 1 person
@Galt, nije mi ni na kraj pameti ikome nametati što bi trebali jesti ili kupovati, niti sam za plaćanje ikakvih subvencija poljoprivrednicima niti ikome, po 3. put. Ne znam što si se uhvatio ko pas za kost. Uostalom, ne plaća li Hrvatska godišnje oko 500 milijuna € “članarinu” u EU? Plaća. Iz te iste članarine financira se zajednička poljoprivredna politika koja obavlja redistribuciju i subvencionira poljoprivredu zemalja članica, ali nije li to upravo ono protiv čega se zalažeš jer je u potpunoj suprotnosti s libertarijanskim načelima?
@Kekslin, razumijem te što želiš reći i nisam ni mislio da bi Hrvatska trebala proizvoditi svu hranu, jer naravno da to nije moguće. Kažeš “zašto ne tražiti samodostatnost usvemu ostalom. jer država koja nije u stanju proizvoditi svoje kombajne, svoje lcd zaslone ili svoje ljepilo nije država.” Dobro, ne moramo sad banalizirati stvari, niti sam o tome govorio, a sad kako netko nešto shvaća je druga stvar. Čuj, može netko reći i da ne treba imati strateške zalihe nafte za 3 ili 6 mjeseci ili koliko već. Može se o svemu raspravljati.
Osobno se inače zalažem za što manje poreze, ukidanje svih parafiskalnih nameta, rezanje i pojednostavljivanje birokracije, što manju državu i javni sektor i privatizaciju svega što se može privatizirati. Sad, ako me se zbog toga proglašava ljevičarem, marksistom ili nečim trećim – brave new world, što drugo da kažem. Uopće su mi smiješna te svrstavanja i etiketiranja lijevo-desno, jer sam potpuno apolitičan, al ok kužim da ekipu na ovom blogu to veseli.
Zanimljivo je inače, mislim da si to i ti spominjao u postovima, kako se ljevičari vole prikazivati liberalnima, tolerantnima, progresivnima i otvorenima, a u svojoj biti su baš sve suprotno tome, strijeljali bi najradije za verbalni delikt da mogu. I kako si to odlično napisao u jednom postu otprilike, “ljevičari ne znaju razmišljati, oni brkaju razmišljanje s emocijama”. Nemoj se samo pretvoriti u ono protiv čega se zalažeš i boriš ovim blogom.
Ja ovdje ne prodajme nikakvu pamet niti mislim da sam popio svo znanje svijeta o ekonomiji niti o bilo čemu drugome, uvijek ću saslušati svačiji komentar i mišljenje jer smatram da se od svakoga nešto može naučiti, pa tako mislim da i nema neke potrebe za ismijavanjima i etiketiranjima.
Sviđa mi seSviđa mi se
Napisao si: “domaća proizvodnja hrane se naprosto mora štititi brutalnim carinama, da uvoz postane neisplativ”
Dakle, protiviš se slobodnom tržištu i podržavaš socijalističke metode centralnog planiranja i kažnjavanja onih koji sa svojom imovinom odluče raspolagati suprotno tvojim preferencijama.
Ne bi krao moj novac da financiraš (“subvencioniraš”) poljoprivrednike, ali bi mi krao novac ako odlučim hranu nabavljati od nekih drugih poljoprivrednika. Lijepo si ti to zamislio.
Tako je, poljoprivredna politika i subvencioniranje određenih industrijskih grana je u suprotnosti s libertarijanskim načelima i ja sam protiv toga isto kao što sam protiv carina i uvoznih kvota. Ne razumijem što je tu sporno.
Zašto sad ne bi bilo moguće? Koliko bi onda bilo moguće i tko će odlučivati o tome što je moguće? Pa zar to nije pitanje nacionalne sigurnosti i shvaćaš li koliki bi rizik bio, bla bla… Zar se ljudi ne trebaju odlučiti: domaća proizvodnja hrane – da ili ne? To su tvoje riječi.
Zaboravio si dodati da se zalažeš za uvođenje brutalnih carina na uvoznu hranu kako ne bi kome slučajno palo na pamet jesti hranu koja nije proizvedena unutar granice RH.
Ne razumijem što si ovime htio reći i kakve to veze ima s carinama.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ideja carina koju sam spomenuo je bila u kontekstu kako pomoći domaćim poljoprivrednicima, no jasno mi je da se time ne bi puno postiglo. Razumijem da protekcionizam dovodi do povećanja cijene i smanjenja konkurencije i kad tako postaviš stvari sve što mogu reći je da si u pravu. No kako postići da je domaća poljoprivreda isplativa, ukidanjem svih subvencija, nameta, davanja, poreza itd.? I što ako i tada kilogram uvozne pšenice bude kunu jeftiniji od domaće? Je li stvarno cilj da se Slavonija i cijela Hrvatska isprazni? Koje bi bilo rješenje?
Htjedoh reći, socijalisti i ljevičari propagiraju toleranciju i što sve ne, a sami su sve suprotno tome, u smislu da nisu voljni saslušati drugu stranu i raspravljati ako im nešto nije po volji i protivno je njihovim uvjerenjima. Nema ovo veze s carinama, pomislio sam samo da si odustao od konstruktivne i argumentirane rasprave, što me začudilo.
Ideja s carinama koju sam rekao je bila glupost, priznajem, posipam se pepelom i nemam nikakvih problema priznati drugome kad je u pravu.
Sviđa mi seSviđa mi se
Gledaj, kad već imaš Slavoniju, jedno od najplodnijih mjesta u Evropi evo šta uradiš.Sve lijepo za što se ti zalažeš, poreze i birokratiju na minum, ukidanje subvencija i rezanje regulacija i poljoprivreda će cvjetati.Nema potrebe za bilo kakvim carinama.A ako je nešto jeftinije to će se uvoziti ali čisto sumnjam da bi na slobodnom tržištu Slavonci uvozili žito.
Dakle samo pusti da tržište radi.
Sviđa mi seSviđa mi se
Drago mi je da razumiješ kako su carine glupost.
Nema razloga zašto bi razvoj jedne grane industrije (npr. poljoprivreda) trebao imati poseban prioritet, ali kad već pitaš, sam si sve rekao. Industriju treba rasteretiti, smanjivati poreze, ukidati namete, deregulirati tržište, rezati javnu potrošnju, micati birokraciju iz igre. Pa ako kilogram uvozne pšenice bude jeftiniji od domaće… So be it.
Sviđa mi seSviđa mi se
Sto se Ante Tomica tice, evo povratka na staro:
http://www.jutarnji.hr/komentari/ante-tomic-da-sam-clan-sdp-a-i-da-biram-izmedu-bernardica-i-plemenite-plijesni-ja-bih-zaokruzio-plemenitu-plijesan/5315435/
“Nije, istina, bio najpristojnija osoba, milijune je ucvilio, ali otkako smo bolje upoznali krvožednu, bešćutnu zvijer kapitalizma, priznat ćemo kako Fidel Castro drugačiji često i nije mogao biti.”
Kao sto je Galt napisao, jedna lasta ne cini proljece.
Sviđa mi seSviđa mi se
Posebno mrtva lasta.
Sviđa mi seSviđa mi se
Evropska ili africka?
Sviđa mi seSviđa mi se
Ona visoka sa sesirom i tumorom na mozgu.
Sviđa mi seSviđa mi se
Yodin svjedok me razumio. Ti ocito nisi. Pitanje o lastavicama je iz filma Mony Python and Holy Grail:
To vjerojatno znaci da smo Yodin svjedokl i ja priblizno ista generacija, dok si ti vjerojatno nesto mladji.
Sviđa mi seSviđa mi se
Napisat cu 100 puta “Rimljani odlazite”.
Nadam se da ce mi biti oprosteno.
Sviđa mi seLiked by 1 person
“It’s a simple question of weight ratios”.
Sviđa mi seLiked by 1 person