Religioznost i prosperitet

Očito, već duže vrijeme me teško natjerati na produktivniji angažman, ali čini se da su zastupnici krupnog kapitala napokon odriješili kesu. 😉

Naime, nakon što je nedavno i “službeno” potvrđeno kako su Hrvati postali najveći katolici u Europi, prema istraživanju Pew Research (prenosi Liberal.hr), potegnulo se pitanje oko implikacija i uzročno-posljedičnih veza s općim blagostanjem u zemlji. Prema nekim, uglavnom lijevo orijentiranim, progresivnim ateistima, upravo u tome leži uzrok relativnog gospodarskog nazadovanja Hrvatske i objektivnog zaostajanja za usporedivim zemljama, no o tome nešto kasnije.

Udio visoko religioznog stanovništva u Europi

Uz to što je je Hrvatska najkatoličkija zemlja u Europi (a općenito što se tiče religioznosti, ispred Hrvatske je samo par zemalja Istočne Europe u kojima dominiraju pravoslavlje ili islam), Hrvatska je ujedno pri samom dnu Europe što se tiče ekonomskih sloboda, dakle, moglo bi se reći – gotovo “najsocijalističkija”. Slučajno ili ne, veći anti-liberali i anti-kapitalisti od Hrvatske su uglavnom u zemljama s također vrlo religioznim stanovništvom, ali u kojima dominira pravoslavlje (Grčka, Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldova). Needless to say, to su ujedno i zemlje na samom dnu Europe po gospodarskom razvoju i prosperitetu.

Zemlje koje su prema istraživanju najmanje religiozne stvarno jesu ekonomski osjetno razvijenije od onih najreligioznijih, a ujedno su i ekonomski slobodnije. Ono što je ovdje još posebno zanimljivo za napomenuti jest:

a) Irska, zemlja u kojoj stupanj religioznosti najdrastičnije opada je ujedno ona koja najbrže raste zadnjih godina u Europi, te je ekonomski skoro najliberalnija

b) Estonija, najuspješnija zemlja u tranziciji i ekonomski najliberalnija ex-komunistička zemlja je uvjerljivo najateističkija zemlja u Europi i šire.

Sve to budi rečeno, ne vjerujem da postoji izravna kauzacija između (ne)religioznosti i ekonomskog napretka i razvoja. Možda je to obranjiva tvrdnja, korelacija postoji, ali kauzacija nije jasna (možda je obratna?). Ono što je puno jasnije, jest da gospodarski razvoj i blagostanje stanovništva izravno ovise o ekonomskim slobodama. Što je zemlja ekonomski liberalnija i manje sklona socijalističkim i intervencionističkim politikama, brže će rasti ekonomija i stanovništvo će biti bogatije.

Međutim, ono što se ipak može ustanoviti, a neće se možda svidjeti pro-tržišnim katolicima jest da katolicizam (ili kršćanski nauk općenito) nije dovoljno dobra nikakva brana širenju i upijanju socijalističkih ideja (i ne samo to, nego na prodiranje PC/SJW ideologije nije otporan ni sam Vatikan).

Neki bi konzervativci prigovorili na to kako katolici koji podržavaju socijalizam i razne kultur-marksističke ideje ne mogu biti “pravi” katolici ili ne razumiju dobro nauk Crkve, ali onda ne stoji priča od cca 90% katolika u Hrvatskoj; ili je broj katolika u Hrvatskoj zanemariv ili su katoličanstvo i socijalizam vrlo dobro kompatibilni.

Stoga, po mom mišljenju nije baš primjenjiva Chestertonova opaska kako ljudi gubljenjem vjere u Boga povjeruju u ‘bilo što’, odnosno, ljudi itekako mogu istovremeno vjerovati i u Boga i u ‘bilo što’, a to nije fenomen prisutan samo u Hrvatskoj ili u istočnoj Europi, već diljem Latinske Amerike i subsaharske Afrike nalazimo zemlje izrazito religioznog (i to velikom većinom kršćanskog) stanovništva, a istovremeno tradicionalne bastione kolektivističkih i etatističkih režima.

Slučajno ili ne, jedina afrička zemlja sa značajnim udjelom nereligioznog stanovništva je ujedno i jedina zemlja subsaharske Afrike s kakvom takvom tradicijom nekog oblika tržišnog kapitalizma. Neiznenađujuće, radi se o najbrže rastućoj ekonomiji u svijetu u zadnjih pedesetak godina i danas jednoj od najbogatijih afričkih zemalja.

Ne mislim da je ateizam uzrok relativno visokog stupnja ekonomske slobode (a time i visokog stupnja ekonomskog razvoja i životnog standarda), no definitivno nije ni prepreka. Na prvi pogled je možda plauzibilno objašnjenje kako su zapadne zemlje bile značajno religioznije dok su se prvotno obogatile (a imale su tada uglavnom liberalnije ekonomije) pa su zbog toga uspješne, no nije baš uvjerljivo zbog svega već spomenutog, već je vjerojatnije da je stanovništvo u tim zemljama religiju prilagodilo sebi, a uspješno je bilo zbog nekih drugih faktora koji su omogućili razvoj kapitalizma na tim prostorima. Nisu SAD, Velika Britanija i Njemačka bogate zemlje zato što tamo žive protestanti, nego zato što tamo žive Amerikanci, Britanci i Nijemci (a ne npr. Hrvati, Grci ili Talijani).