Starve the Beast!

“I am in favor of cutting taxes under any circumstances and for any excuse, for any reason, whenever it’s possible.” – Milton Friedman

Nisam neki preveliki obožavatelj God Emperora, ali vjerojatno je riječ o najboljem američkom predsjedniku poslije Drugog svjetskog rata, i to ne samo najboljem po SAD, nego potencijalno najboljem i za Europu.

Nakon nedavnog smanjenja poreza u SAD-u, mnoge su korporacije radnicima isplatile bonuse u ukupnim iznosima od više milijuna dolara, čime se po tko zna koji put pokazalo kako je neoliberalni kapitalizam najbolji prijatelj radničke klase (a u zemljama poput Hrvatske to je pogotovo strani kapital), ali eurokratskim komesarima se potez američkog predsjednika očekivano nije svidio, s obzirom da ih stavlja u nepovoljniji položaj kada je u pitanju otimanje tuđe imovine.

Međutim, u međuvremenu je smanjenje poreza najavljeno u Francuskoj, Danskoj, Belgiji, već prije toga u Austriji i UK, dok je u Njemačkoj porezna reforma zakomplicirala tekuće koalicijske pregovore. Ako bi se ovakav trend nastavio i pretvorio u svojevrsnu “utrku prema dnu” između država, kao reakciju na smanjenje poreza s druge strane Atlantika, bila bi to fantastična stvar za slobodu i prosperitet građana Europe i baš zato je izrazito važno da EU ne postane centralizirana fiskalna unija ili čak nešto još gore. Dok god postoji kakva-takva konkurencija između fiskalno suverenih država, javljat će se i podsticaji političarima da privuku (ili zadrže) investitore i radnike nižim porezima i boljim uvjetima poslovanja.

Naravno, što se tiče gospodarskog razvoja, možda nije baš sve u nižim porezima, ali gotovo ništa ne može učiniti toliko dobroga za ekonomiju kao smanjenje poreza, pogotovo u zemljama s relativno uređenim institucijama i vlasničkim pravima, kao što su to one zapadnoeuropskoga kulturnog kruga.

Ljevičari će se na svako smanjenje poreza buniti kako ono “pogoduje bogatima”, no radi se čisto o matematičkim zakonitostima. S obzirom da bogati plaćaju najviše poreza, u praksi će svako smanjenje poreznih stopa značiti da će najviše novca ostati onim bogatijima – samo će im se oduzimati nešto manji dio njihove zarade nego prije.

 

Oglasi

One comment

  1. Kao sto si napisao, nije sve u smanjenju poreza. Na zalost, rashodovna strana proracuna (medicare, medicaid, SS, izdaci za obranu) nije smanjena pa ce se dobar dio tog smanjenja preliti u drzavni dug. Fed ce djelomicno pomoci jeftinom lovom, pa cemo imati i pad vrijednosti dolara, sto je takodjer oblik poreza. Ukratko, ovo rezanje poreza je daleko od nasusno potrebnog demontiranja socijalne drzave. Bojim se da za tako nesto u SAD ne postoji politicka podrska. Ono sto ce se dogoditi jest pad vrijednosti dolara i rast drzavnog duga, tako da ce slijedeci predsjednik, svejedno bio on demokrat ili “umjereni republikanac”, vjerojatno podici poreze i otplatiti drzavni dug. Nije moguce rezati samo prihodovnu stranu proracuna, bez smanjivanja rashodovne strane. A bojim se da Mitch McConnel, za razliku od Paula Ryana, nije voljan rezati Medicare, Medicaid i SS. Jedini tko je voljan rezati troskove za vojsku je Rand Paul. A bez opseznog rezanja rashodovne strane, nista od reforme.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s