#PrayForNewZealand

Novi Zeland je često u neoliberalnim i libertarijanskim krugovima navođen kao jedan od pozitivnih primjera prosperitetne zemlje sa zdravom rastućom ekonomijom, koja svoj visoki životni standard zahvaljuje visokim razinama ekonomskih sloboda, tj. prilično dereguliranom gospodarstvu, zavidnoj lakoći pokretanja i obavljanja biznisa, fleksibilnoj radnoj legislativi, te relativno nižim razinama javne potrošnje i oporezivanja. Novi Zeland je i zemlja s najmanjim državnim izdvajanjima za subvencije od svih OECD zemalja, a subvencije poljoprivrednicima ukinute su još davne 1984. godine (i gle čuda, novozelandska poljoprivreda nije još uvijek uništena, naprotiv).

Zaista, Novi Zeland u posljednje vrijeme jest redovito u samom vrhu zemalja s najvišim razinama ekonomskih sloboda i najbolje ocijenjenih iz aspekta lakoće poslovanja. Imali su oni svoje neugodno iskustvo s intervencionizmom skoro pa socijalističkih razmjera što ih je koštalo drastičnog pada u relativnom životnom standardu tijekom ’60-ih i ’70-ih godina, ali od početka ’80-ih do danas proveli su mnoge pro-tržišne reforme, značajnu liberalizaciju i privatizaciju gospodarstva.

Stoga, istina je kako Novozelanđani svoje bogatstvo duguju relativno liberalnom gospodarstvu, odnosno kapitalističkom uređenju, baš kao što svaka druga bogata zemlja svijeta, od Švicarske i Luksemburga do Singapura i Hong Konga, svoje bogatstvo duguje kapitalizmu. Svakako da prirodni resursi mogu biti od pomoći, ali nisu dovoljni, kao što vidimo na tragičnom primjeru Venezuele, u kojoj se nalaze najveće količine možda najvažnijeg prirodnog resursa na svijetu. Zemljama kojima nedostaje slobodnog tržišta, nedostajat će i gospodarskog napretka, a uskoro i najosnovnijih sredstava za preživljavanje.

No, svemu tome unatoč, novoizabrana novozelandska premijerka iz koalicije laburista, nacionalističkih populista i zelenih (sjajna kombinacija, zar ne? 😉 ), koja je ujedno i bivša predsjednica Međunarodnog saveza socijalističke omladine, najavljuje rat protiv kapitalizma u toj zemlji okarakteriziravši ga kao “blatant failure”.

Za neke zemlje (među kojima je, nažalost, i Hrvatska) realno nema previše prostora za optimizam, pošto se, spletom različitih nesretnih okolnosti, u narodu toliko usidrio taj anti-kapitalistički mentalitet da je sam pokušaj javne rasprave gotovo besmislen, ali ipak u nekim drugim dijelovima svijeta klasično liberalne ideje još uvijek uživaju određenu popularnost među pukom. Zato je baš tragično što bi se ovo moglo dogoditi Novom Zelandu.

#PrayForNewZealand

Oglasi

13 comments

  1. Svaka cast Novom Zelandu, oni ce ograniciti Jacindu, bas kao sto su Francuzi ogranicili Hollandea koji je takodjer sanjario o istim glupostima. Ipak, mene vise brine Hrvatska u kojoj su moguce ovakve idiotarije:

    https://sikic.wordpress.com/2017/10/12/to-je-nas-novac-jeste-li-sigurni/

    Autor bloga je rodonacelnih sveucilisne dinastije Sikic koji ne samo sto zivi na racun poreznih obveznika, nego je na racun istih tih poreznih obveznika udomio i dvojicu netjaka, obojicu na zagrebackom sveucilistu. Jadna Hrvatska, tako daleko od Boga a tako blizu Marxu!

    Sviđa mi se

    1. Ne da su moguće, nego su stavovi i upisi dotičnog autora u Hrvatskoj mainstream.

      Ali to je sve valjda “pošteno”. Zemlja u kojoj je kriptomarksizam mainstream zaslužuje sudbinu kakva je snađe, i to čak Hrvatskoj još ide vrlo dobro s obzirom na stavove nekog prosječnog birača.

      Sviđa mi se

    2. Naravno, kada si osporio njegovo lupetanje kao očigledno nebulozno i pogrešno nije imao šta da odgovori.To je taj „naučni socijalizam”.

      Sviđa mi se

    3. Hvala ti na linku i na sjajnom komentaru profesorovog članka.

      Jedino što mislim da nisi trebao je spominjati njegove netjake. Taj si podatak trebao prethodno provjeriti i te ljude navesti imenom i prezimenom. Ovako je, nažalost, završilo tako da ti je odgovorio da lazes i time doveo u pitanje vjerodostojnost cijelog tvojeg komentara.

      Sviđa mi se

      1. Prof. Hrvoje Sikic sa PMF-a i prof. Tomislav Sikic s FER-a su mu bliska rodbina. Isto tako, i izvjesni Drzislav Sikic, takodjer bliski rod, radi u drzavnoj sluzbi, kao nekakav direktor. Sa svom trojicom sam isao u skolu prakticki jos od vrtica i znam da smo pricali o “striki” na FSB-u.
        Ono sto je problem kod profesora Sikica nije zastupanje naivnih kriptomarksistickih idiotarija nego vrlo ociti vlastiti interes koji cijelu stvar cini pomalo odurnom. I Hrvoje i Tomislav Sikic su isli u osnovnu skolu na Jordanovcu, obojica su pohadjala matematicku gimnaziju, bas kao i ja, i obojica su studirala matematiku na PMF-u, bas kao i ja. Oni su stanovali na Dobrom Dolu a ja sam stanovao u Dugom Dolu. Svi smo ponekad visili u studentskom domu na Lascini, gdje sam ja i upoznao svoju zenu. To je situacija. Danas smo svi ljudi od preko 50 godina.
        Ne zalim sto nisam ostao matematicar jer s placom u akademiji ne bih mogao prehraniti obitelj i odskolovati dijete. I dvojica odlicnih kolega koji su otisli u SAD baviti se matematikom su je morali napustiti. To bi se, vrlo vjerojatno, dogodilo i meni. Ipak, znam kakvi smo bili studenti i znam kakve sam ocjene imao ja a kakve su ocjene imali oni.

        Sviđa mi se

        1. Ne radi se kod Šikića baš isključivo o osobnom interesu, tip je inače (bio?) kod nas istaknuti propovijednik sekte Magičnog stabla novca ilitiga neocharlatanizma, na koju temu se prije nekoliko godina javno prepucavao s Velimirom Šonjeom preko Banka.hr-a pri čemu je čak Šonje, ako se dobro sjećam, u par navrata ispao i malo “zbunjen” niskom razinom diskusije sugovornika i njegovog poznavanja teme.

          Sviđa mi se

  2. Koliko god oni pokušali da unazade kapitalizam nikad neće dospjeti do balkanskog nivoa.Njima je socijalizam manje štetan nego naša „tržišna privreda”.

    Sviđa mi se

    1. Ne samo to, NZ ima vladavinu zakona i trodiobu vlasti, tako da imaju ono so Amerikanci zovu “checks and bounds”. Socijalistica na celu vlade ne moze mijenjati ustav niti utjecati na sudove.

      Sviđa mi se

  3. U svakom slucaju, NZDUSD je promptno na pobjedu drugarice odgovorio snaznim potezom juzno, a izvjesnim izgleda i nastavak u tom smjeru.

    Jedino mi nekad dodje zao sto koeficijent neuspjeha marksistickih ideja politicara nije izrazen metrikom omci, grana, raznjeva i lomaca ili bar duznickog ropstva zazluznih prosvjetljenih mislilaca, ali to vec iz mene zbori zli reakcionarni element.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s