Još uvijek, od prvog posta na ovom blogu prije više od tri godine, stvari se na salonskoj ljevici nisu promijenile. 🙂
Hrvatski porezni obveznici prošlog tjedna imali su čast financirati tekst stručnjakinje za sva društvena i ekonomska pitanja u zemlji i inozemstvu, drugarice Peović Vuković, koja između redova blamiranja marksističkim floskulama jadikuje nad ekonomskim liberalizmom “koji se u Hrvatskoj razmahao”, te tako fiksirao Hrvatsku na političko-ekonomski rub Europe. Naravno, autorica je dugogodišnja zaposlenica državnog društvenog fakulteta i urednica brojnih opskurnih medijskih programa eksplicitno lijeve orijentacije.
Nemam pojma, niti me iskreno zanima, je li se kod ovakvih ispada radi o namjernom laganju s ciljem promoviranja totalitarnih sustava ili o stvarnoj potpunoj pogubljenosti autora, ali u konačnici je sasvim svejedno. Država ne bi smjela financirati nikakve medije i kulturnjake, a pogotovo ne one koji propagiraju totalitarnu političku ideologiju koja je odnijela desetke milijuna nevinih žrtava diljem svijeta kroz 20. stoljeće, no takvi skandali u Hrvatskoj ipak nisu neka novost.
Drugarica je, doduše, u pravu što se tiče sudbine fiksacije Hrvatske na periferiji Europe, no uzroci toga su dijametralno suprotni. Ekonomski liberalizam se u Hrvatskoj toliko “razmahao” da je prema ekonomskim slobodama čak i među europskim zemljama gotovo na samome dnu (bolje pozicionirana samo od par balkanskih i bivših sovjetskih republika), dok objektivno čak ni ekonomski najmanje represivne zemlje u Europi nemaju previše veze s liberalnim kapitalizmom, ali ipak su za koju razinu iznad Hrvatske. Državna potrošnja zauzima gotovo polovicu hrvatskog BDP-a, porezni prihodi čine više od trećine, a radnici koji rade za prosječnu plaću prisiljeni su više od polovice svoje zarade predati državi.
To su ogromne razine državnog terora nad tržišnim odnosima same po sebi, a pogotovo kad se uz to uzme u obzir razina gospodarskog razvoja Hrvatske, a da ne govorimo uopće o nevjerojatnom volumenu regulacija i birokratskim prepreka u poslovanju, te brojnim državnim monopolima u svim bitnijim granama gospodarstva. Istovremeno, jedine ideje koje hrvatskim političarima trenutno padaju na pamet su uvođenje novih poreza i dodavanje novih regulacija. Stoga, ako je ovo u Hrvatskoj “tržišni liberalizam”, što bi onda bile npr. Švicarska, Irska, Velika Britanija, ili pak Estonija? Što bi bila većina europskih zemalja do ’70-ih godina prošlog stoljeća? Već više od 70% hrvatskih birača su neto porezni konzumenti, no neki očito ne bi bili zadovoljni niti da ih je 90%.
Taj neoliberalni kapitalizam… (izvor)
Usput, jako je smiješno da jugonostalgičari, pokušavajući valjda uvjeriti nekoga u superiornost jugoslavenske socijalističke privrede, navode druge istočnoeuropske zemlje koje su Hrvatsku ekonomski pretekle u ovom periodu i za to okrivljavaju kapitalizam. Da, kriv je kapitalizam, ali baš zato što su ostale zemlje puno više prihvatile kapitalizam u međuvremenu od Hrvatske i baš zato su danas gospodarski razvijenije od Hrvatske. Češka, Poljska, Slovačka, Estonija, Litva i Latvija, pa evo sad i Rumunjska, sustigle su i pretekle Hrvatsku jer su bile znatno odlučnije u tranziciji ka tržišnom gospodarstvu. Štoviše, studije pokazuju da su ekonomski najuspješnije bile upravo one tranzicijske zemlje koje su se “najbrzopletije” okrenule kapitalizmu.
Svi oni su imali privatizaciju, što je ključni proces u rehabilitaciji od socijalističkog eksperimenta, samo što je kod njih taj proces bio popraćen sa znatno većom liberalizacijom tržišta nego kod nas. Stoga, priče o privatizacijskoj pljački Hrvatske ljevičarski su mitovi unutar jedne šire agende povijesnog revizionizma događanja na ovim prostorima ranih devedesetih, što je ipak jedna druga tema za možda neki drugi put.
Jaka pozitivna veza između ekonomskih sloboda i životnog standarda toliko je bjelodana jasna, te konstantno i empirijski i teorijski dokazivana, baš kao i veza između veće akumulacije kapitala i viših nadnica, da u pozadini neprihvaćanja tih odnosa može biti ili namjerno ignoriranje činjenica ili zlonamjerni pokušaji manipulacije. Ne treba biti nikakav genijalac za primijetiti razliku između Zapadne i Istočne Njemačke ili shvatiti uzroke ubijanja pasa lutalica zbog preživljavanja u naftom najbogatijoj zemlji svijeta, pitanje je samo volje da se prihvati istina. U svakom slučaju, one nacije kojima budu donosili odluke pojedinci voljni prihvatiti istinu prosperirat će bolje, a tamo gdje neće vječno će se opravdanja za neuspjehe izmišljati u narodnim mitologijama i žrtvenim jarcima.
Tko je John Galt? 
Mislim da se polako blizi vrijeme za osnivanje jedne prave liberalne stranke, koja bi u statutu imala zabranu izbacivanja iz stranke, direktno biranje stranacko vodstva svim glasovima stranke i koja bi u programu eksplicitno zagovarala smanjenje drzavnog aparata i sve ono sto treba napraviti za prelazak na trzisno gospodarstvo. Promjena na bolje moze uslijediti samo kao posljedica djelovanja organizirane politicke snage, nikako kao posljedica stihije.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne znam o čemu ti pričaš. Pa drugarica, u prvom linku koji sam našao, kaže da su nam u “Hrvatskoj nasušno potrebne prave lijeve stranke” i da je “izrazito bitno ljevici vratiti antikapitalističku i komunističku dimenziju”.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Drugarica Peovic-Vukovic je u clanku o kojem je rijec nalupetala gomilu gluposti. Clanak je ovdje:
http://h-alter.org/vijesti/izmedju-hrvatskog-nacionalizma-i-trzisnog-liberalizma
Prvo i osnovno, taj clanak je napisan koristeci odavno odbacenu “radnu teoriju vrijednosti” kao polazisnu osnovu za “kritiku neoliberalizma”:
” Zanemarivanje distributivne pravde se ne zbiva zato jer je privatniku i kapitalistu egalitarizam stran, niti zato jer je riječ o lošim ljudima, već zbog strukturalnih uvjeta proizvodnje u kapitalizmu koja je organizirana tako da se prije svega i najvažnije koncentrira na proizvodnju viška vrijednosti koji kapitalist prisvaja od radnika”
Imamo dakle dozla boga glupavo “oduzimanje viska vrijednosti” kao osnovu argumentacije. Dalje ne treba niti citati. Ipak, imajuci i neke mazohisticke crte u karakteru, nasao sam jos bisera:
“Pojednostavljeno – ljudi bi trebali pristati na deregulaciju i smanjenje uloge države, a porast kompetitivnosti će, navodno, učiniti pozitivne pomake u društvu. Već je pisano o tome da se čini kako postoji neko posebno “sljepilo” kada takve mjere danas kod nas prevladavaju kao “zdravi razum”. No ipak taj se zdravi razum valja napasti ekonomistički, ali i hermeneutički. Druga metoda će prevladavati jer se u ovim tekstovima ipak misli uhvatiti u koštac s neoliberalnom legitimacijom putem diskurzivnih strategija i ideologema koje neoliberalizam proizvodi i kojima fabricira konsenzus u javnoj sferi”
Kada ovaj odlomak ocistimo od odvratnog partijskog zargona koji svjedoci o izobrazbi drugarice Peovic-Vukovic na filozofskom fakultetu u Zagrebu, ispada da “neoliberalizam” treba napasti na dva nivoa, ekonomskom i filozofskom. U njenim ce tekstovima prevladavati ovaj drugi nivo jer o ekonomiji drugarica Peovic-Vukovic sasvim ocito nema niti najblazeg pojma.
“U svojem nastojanju da poveća rast kapital je konstantno u potrazi za rušenjem barijera i trošenjem resursa, bilo da je riječ o radnicima (jeftinijim izvorima rada), prirodi ili društvu, ili tehnološkim rješenjima poput automatizacije i robotizacije, kao i pokušajem uspostave monopola i dominacije na tržištu (Lebowitz, Michael A. (2015) The Socialist Imperative. From Gotha to Now, str. 26.).”
Naravno da je kapitalizam usmjeren rastu. Ljudi je na planetu sve vise, bez gospodarskog rasta bi svi tonuli u sve vece siromastvo. Ideja da bi trebali stati s rastom je idiotska jer onog trenutka kada stanemo – pocinje osiromasenje. Naravno da se kapitalisti pri tome sluze tehnoloskim razvojem, cije rezultate i sama autorica koristi. PC su, naime, izumili prljavi kapitalisti, bas kao i traktor, avion ili automobil. Drugarica ocito ima PC a vrlo vjerojatno i automobil, sve produkte rasta koji je rezultat “konstantne potrage za rusenjem barijera i trosenjem resursa”.
“Jedan od temeljnih mitova neoliberalizma jest da privatni profit stvara nova radna mjesta – no to je samo djelomično točno. Doslovno gledano, radnik je taj koji proizvodi nove vrijednosti i posljedično nova radna mjesta, dok kapitalist upravlja i kontrolira tom proizvodnjom. To upravljanje, najblaže rečeno, nije uvijek u korist radnika – jer imperativ rasta ne mora ići usporedno s povišenjem nadnica”
Opet “radna teorija vrijednosti” i potpuno nerazumijevanje trzista. Imperativ rasta nam je nametnut bioloskom cinjenicom da nas je sve vise. Sve vise gladnih usta treba nahraniti. A povisenje nadnice je stvar trzista. Kapitalist placa radnika tocno onoliko koliko njegov rad vrijedi na trzistu, ni vise ni manje. Drugarica Peovic-Vukovic pokazuje nerazumijevanje osnova ekonomije, a ipak si uzima za pravo pisati o ekonomskim temama. Kako drugarica ima doktorat znanosti, sto znaci da nije potpuni idiot, to ovakvo elementarno mijesanje pojmova mora biti namjerno. Drugim rijecima, nasa drugarica se bori za vlastitu guzicu, sto je i razumljivo, i na hermenutickom i na ekonomskom nivou. Hermeneutickim rjecnikom receno, drugarica Peovic Vukovic se bori za vlastitu guzicu i uhljebljenje iste o trosku poreznih obveznika.
Prema tome, njezine savjete o potrebi jos lijevih stranaka ne bih uzimao previse ozbiljno.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne vidim smisao argumentiranog i kritičkog osvrta na palamuđenje drugarice Peović – Vuković. Naime,kada se čovjek teškom mukom probije kroz prašumu ispraznih socijalističkih fraza, a kojom drugarica Peović pokušava zamaskirati očigledan manjak zdravog razuma, ponovno se nađeš na početku kruga; preobrazba lobotomomiranih ljevičara koji parazitiraju na državnoj sisi jest jednaka pokušaju da vranskom vuku daš da na nekoliko sati u toru pričuva ovce.
Sviđa mi seLiked by 2 people
Argumentirani kriticki osvrt je jedino sto mogu uciniti. Alternativa je nasilje, a tome nisam sklon. Inace, ne bih potcijenio moc argumentacije. Argumentacija je ono sto su cinili Bastiat, Mises, Friedman ili Hayek. Time se ne mislim usporedjivati s navedenima. Ja, za razliku od njih, nisam ekonomist. Ukratko, rijec je mocnija od AK-47.
Sviđa mi seSviđa mi se
Rijec je mozda mocnija nego AK-47, ali rijec je odavno zakazala u svim socijalistickim sa i bez nacional prefiksa rupetinama.
Recimo, u ustavu ove “nase” stoji notorna glupost i proizvod nekog zlog komunistickog uma: “Vlasnistvo obvezuje.”
U zemlji u kojoj stoji ovakva konstatacija u ustavu drugarica o kojoj je rijec ovdje samo je najlogicniji nastavak antiekonomskog idiotluka i filozofske dekadencije, a o ljudskim (nedajboze prirodnim) pravima da i ne govorim.
Skoro pa se pitam cemu trud. Jel vrijedi parazitskim zlikovcima objasnjavat evidentno (da obveza obvezuje i da je imovina tj. vlasnistvo nad istom upravo suprotno od obveze) ili jednostavno se izuzet iz zivog pijeska i dopustit razguzicenim drugovima i drugaricama da tezinom svog tereta dovedu i ovu instancu inace propalog ekonomskog modela do njezinog logickog zakljucka.
Sviđa mi seLiked by 2 people
Ali postoji li ijedna zemlja na svijetu u kojoj se u praksi ne primjenjuje neki oblik načela imovina obvezuje?
Sviđa mi seSviđa mi se
@Kekslin
Zašto ne sjedneš i porazgovaras sa svojom imovinom da te ne obvezuje više. Pa ljudi ste, dogovorit će te se.
Sviđa mi seSviđa mi se
kakva korist od tog razgovora ako će mi netko drugi (država) reći da me imovina obvezuje, a od toga ne mogu pobjeći ni da odem na Sjeverni pol
Sviđa mi seSviđa mi se
A u kojem dijelu tačno to stoji?
Sviđa mi seSviđa mi se
Stajalo je prije. U najnovijem prociscenom tekstu ustava nema cak niti odredbe “Jamci se pravo na privatnu imovinu”. U ustavu vise nema nikakvog jamstva privatne imovine. To ne smatram napretkom
Sviđa mi seSviđa mi se
Čl. 48
Sviđa mi seSviđa mi se
Onaj kome objasnjavas nisu parazitski zlikovci koji su 1990. organizirali produzetak socijalizma drugim sredstvima, da parafraziram von Clausewitza, nego dobronamjerni ljudi koji ne shvacaju o cemu se radi. Nakon pada zida, komunisticke vrhuske po cijeloj Evropi su vidjele o cemu se radi i organizirale opstanak dotadasnjeg sistema, pod drugom zastavom. U te svrhe im je posluzila nacional-socijalisticka ideologija, jednako totalitarna kao i socijalisticka ideologija zasnovana na marksizmu. Zabluda je misliti da nacionalisticka varijanta socijalizma obavezno ukljucuje kukaste krizeve i SS. Naprosto, radi se o varijanti “socijalne drzave” s “nacionalnom elitom”, koja kao vodecu ideologiju ima nacionalizam. Zadatak takvog politickog Frankensteina je bio ocuvanje drzavne birokracije i njezinih privilegija. Operacija je u potpunosti uspjela u svim zemljama nasljednicama bivse SFRJ, no parazitskih zlikovaca koji to shvacaju i takav sistem odrzavaju ima relativno malo. Velika vecina ljudi su naprosto nesvjesni cinjenica i ne shvacaju sto se dogodilo. Takvima treba objasnjavati sto je na stvari. Drugaricu Peoovic-Vukovic, Matu Kapovica, Ankicu Cakardic, Severa, Ribica i njima slicnie nikada nece biti moguce uvjeriti u to da su trziste, vladavina prava i postovanje SVIH prava pojedinca, ukljucujuci i pravo na privatno vlasnistvo jedini pravi put u prosperitet, jer oni prosperitet imaju i ovako, uz puno manje truda i puno vise sigurnosti nego sto bi imali u Svicarskoj ili na Novom Zelandu.
Ovaj se sistem raspada, puca po savovima. Iseljavanje u mjeri u kojoj to imamo u Hrvatskoj bi tesko izdrzale i puno vece zemlje. Plenkoviceva vlada vjerojatno nije zadnja vlada koju cemo imati u ovakvom sustavu nego je predzadnja vlada. Ipak, mislim da je stvar logicki dosla do svog kraja. Ovaj ce se sustav raspasti u manje od 10 godina. Nezadovoljstvo i napetost se osjecaju na svakom koraku, gotovo da ih se moze nozem rezati. Ono sto je vazno nije uvjeriti perjanice ovog sustava, nego ljude koji ce stvarati slijedeci sustav. Lako se moze dogoditi da to opet bude neki redikul koji ce stvarati jos hrvatskiju Hrvatsku, sto ce znaciti jos neko vrijeme tavorenja i siromastva, mozda i fizicki raspad Hrvatske, pracen ratom i nesrecom. Neumornu argumentaciju vidim kao jedini tracak nade. Sa svojih 56 godina sam prestar za dizanje liberalne revolucije a revolucije mi se i inace gade jer gotovo nikada ne donose nista dobrog. Kao pojedinac, napravio sam meni osobno najlaksu stvar: otisao iz Hrvatske, jos tamo 1989.
Sviđa mi seSviđa mi se
A inače, koliko god bile mazohistično zabavne, pojave poput ove drugarice su laka i nevažna meta. Da, možemo se zgražati ili rugati ili smijati, ali to su marginalne i nereprezentativne pojave. Nemojte ni vi ići u krajnosti – ako ovakvi poput ove tvrde da je naša mala zemlja neoliberalni tržišno fundamentalistički raj, nemojte vi zauzvrat tvrditi da je socijalističko smeće. Ne vidim više svrhe lupanja po tom mrtvom konju socijalizma. Ta je bitka davno završila, sad boj biju liberalna i intervencionistička verzija kapitalizma. Koliko ja vidim, ovaj posljednji u ovom trenu vodi. A sad zašto, neki povijesnih ciklusi, veća birokratizacija društva, povećani utjecaj eksperata, očekivanja građana, tehnologija – sve to možda ima utjecaj, možda ireverzibilni. A Hrvatska nema niti tradiciju, niti ljudski kapital niti zasad ama ikakve uvjete da ovdje cvijeta išta osim državnog intervencionizma.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne vidim na temelju cega sudis o tome da Hrvatska nema uvjete za bilo sto osim drzavnog intervencionizma? Taj drzavni intervencionizam ce se morati raspasti jer sve sto nije efikasno – neminovno propada. Stvar je naprosto gospodarski neodrziva. Htjela to vecina gradjana Republike Hrvatske ili ne, trziste i liberalna demokracija su neizbjezni. Sto se tice ljudskog kapitala, valjda smo bolji i obrazovaniji od Amerikanaca 1776? Ako je predindustrijsko drustvo u kojem su veliku vecinu cinili vjerski fanatici moglo stvoriti liberalnu demokraciju i trzisno gospodarstvo, valjda to moze i Hrvatska u 21. stoljecu?
Sviđa mi seSviđa mi se
Ameri nisu svjesno stvarali slobodno tržište. Još manje liberalnu demokraciju, dapače prezirali su demokraciju i stranke, zvali ih factions i pokušali ugraditi mehanizme da spriječe njihovo nastajanje… očito neuspješno.
I ja se ne bih nikad kladio da je Hrvatska danas obrazovanija od Amerike prije 250 godina.
Ljudi su se nekad obrazovali, danas se u pravilu školuju.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Na temelju onoga što vidim oko sebe, bilo da je riječ o političko-birokratskoj klasi, sindikatima, našim vrlim intelektualcima, penzionerima pa čak i poslodavcima i tzv. guruima slobodnog tržišta koji itekako vole državnu pomoć kad njima paše. Unutarnji kapacitet ne vidim, a bojim se da su se vanjski pritisci smanjuju – rezultat je nekakav ustajali ekvilibrij u kojem plutamo na mjestu, a tek nas poneki val nužde pomakne s mjesta. Nažalost, stanje je održivo, a to je najveća tragedija u svemu.
Sviđa mi seSviđa mi se
Definitivno se ne slazemo oko ocjene da je stanje odrzivo. Ovakav tempo odlazaka bi tesko izdrzale i puno vece zemlje od Hrvatske. Da je stanje odrzivo, Hrvatska ne bi danas bjezala prema Bleiburgu brze nego 1945.
Sviđa mi seSviđa mi se
Svidja mi se fina distinkcija izmedju skolovanja i obrazovanja no jednostavna je cinjenica da nitko ne zna broj obrazovanih ljudi u Hrvatskoj. Slazem se da je taj broj puno manji od broja ljudi s diplomama. Sto se Amera tice, nisam siguran u tvoje tvrdnje. Mislim da su Jefferson i Madison djelovali vrlo svjesno i s jasnom namjerom.
Sviđa mi seSviđa mi se
Amerikanci su pri stvaranju države bili preokupirani sa “preserve liberties” od prijetnji odozgora tiranije i odozdola vladavine rulje ili demokracije. Američka republika je sustav s elementima monarhije, aristokracije i demokracije gdje su pokušali svakom elementu propisati ovlasti. Senat je aristokratska institucija u koju se ljudi nisu birali nego su bili slani iz saveznih država, predsjednik je monarh biran od aristokracije i zato postoji elektorski koledž, a House of representatives je demokratska institucija u koju su ljudi direktno birani. Pri tome za njih pravo glasa imaju samo men with property. Ludost poput općeg prava glasa im uopće nije padala na pamet. Da ljudi koji su stvarali te institucije vide kako one danas izgledaju bili bi užasnuti i to zbog poremećenog odnosa ovlasti i u što su se pojedine institucije pretvorile.
Demokracija kakvu poznajemo danas je mlađa pojava koja se proširila po svijetu ugrubo u tri vala, prvo iza 1918. pa nakon 1945. i onda nakon 1989.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Znam, ali “preserve of liberties” je prakticki sinonim za slobodno trziste.. Protiv George Washingtona je izbila oruzana pobuna kada je poceo uvoditi poreze. Preserve of liberties medju ostalim znaci da ljudi mogu upravljati svojom imovinom i sklapati poslove s kim god zele, sto su dvije osnovne karakteristike slobodno-trzisnih sustava. Termin “free market capitalism” se u ono vrijeme nije koristio, no ostaje cinjenica da je ono sto su osnivaci SAD uoblicili krajem XVIII stoljeca ustvari osnova slobodnog trzista.
Sviđa mi seSviđa mi se
Upravo to i govorim, da nisu svjesno pravili slobodno tržište. Oni su bili Britanci i stvarali su institucije po uzoru na Britaniju onog vremena i dodavali još nešto svojeg.
Alexander Hamilton nije imao nikakvih problema s intervencionizmom, naprotiv, a Jefferson koji mu se suprotstavljao nije svoj stav legitimirao slobodnim tržištem nego interpretacijom ustava koji to ne dozvoljava. Nije ni mogao kompetentno jer Ricardo recimo još nije formulirao komparativnu prednost. Zato kod Jeffersona ima brljavljenja. Početak industrijalizacije i urbanizacije je apriori smatrao štetnim jer je Hamilton htio “subvencionirati” te stvari umjesto laissez-faire stava nek se ljudi bave onime što im je lukrativnije. Za Jeffersona su neovisni farmeri garancija opstanka republike, a industrijalizacija i međunarodna trgovina prijetnja.
Sviđa mi seSviđa mi se