Dnevna doza klerosocijalizma

S obzirom na sustavnu represiju Katoličke Crkve tijekom komunističke diktature u Hrvatskoj (te prihvaćeni protukomunistički dekret iz 1949.), malo tko je mogao pomisliti da će već danas najviši predstavnici hrvatskog klera s oltara propovijedati marksističke parole. Ipak, povodom jučerašnje svetkovine, u obraćanju vjernicima kardinal Bozanić govori:

Molimo posebno za naše poljoprivrednike, za zaštitu proizvođača i potrošača, za hrabrost i ustrajnost odgovornih da zaštite malog hrvatskog čovjeka od nemilosrdnog nasilja diktature tržišta.

Naravno, ‘nasilje diktature tržišta’ je oksimoron, pošto je tržište po samoj definiciji odsustvo nasilja, i uopće na takve jezične konstrukcije može se nailaziti samo po opskurnim radikalno ljevičarskim pamfletima i forumima, a posebno je ridikulozno o nečemu takvom govoriti u zemlji gdje je polovica ekonomije državna potrošnja, gdje su radnici državi prisiljeni davati bar polovicu svoje zarade, gdje su bar dvije trećine birača neto porezni konzumenti, u kojoj je stopa PDV-a gotovo najviša na svijetu, koja je po ekonomskim slobodama među najgorima na kontinentu (a najgora od zemalja u kojima su katolici većina – gore su samo Srbija, Grčka i onih par relikata SSSR-a*), itd.

Svejedno, to je retorika koju kardinal Bozanić prihvaća i smatra ju primjerenom koristiti za obilježavanje kršćanskih svetkovina, a građani na koje Crkva ima utjecaj u praksi će je protumačiti jedino kako znaju – glasajući za socijalizam i protekcionizam, najgore karcinome ekonomskog razvoja. Kada socijalističke politike onda opet ne urode plodom, glavešine će opet za neuspjehe okrivljavati “neoliberalni kapitalizam”, “nemilosrdnu diktaturu tržišta”, “uvozni lobi” i slične nebuloze, povodljivi birači će glasati onda za još više intervencionizma i tako u krug dok se ne dotakne dno (što bi bio nekakav Venezuela/Zimbabwe scenarij do kojeg valjda ipak neće doći).

Inače, je li papa uopće katolik?

*- možda ironično s obzirom na odnose Crkve i komunističkih režima, te prisilnu ateističku indoktrinaciju u to vrijeme, ali vjerojatno dvije najuspješnije tranzicijske zemlje, u smislu da su se najčvršće suprotstavile komunističkom nasljeđu, dvije su zemlje s uvjerljivo najvećim udjelom ateista u Europi (Estonija i Češka), dok su dvije najsocijalističke zemlje u EU danas ustvari dvije gotovo najreligioznije (Grčka i Hrvatska)

Oglasi

9 comments

  1. Hmmm, cudno da Hrvati, dobri katolici i veliki vjernici u gomilama odlaze upravo u zemlje u kojima vlada, citiram, “nemilosrdno nasilje diktature tržišta”. Mozda su oni koji odlaze ustvari ateisti?

    Sviđa mi se

  2. Zanimljiv komentar u vezi kršćanstva/religioznosti, iako baš ne stoji. Kaj bi onda rekao za Poljsku ili Slovačku? Oni su se isto prilično dobro riješili komunizma i prešli na slobodno tržište, a ostali su kršćani.

    Sviđa mi se

      1. Poljaci i Slovaci su isto uspješni (za razliku od nas ) u rangu Čeha i Estonaca, ali nisu zato postali ateisti. Zapravo su se Poljaci baš najžešće od svih navedenih suprostavili komunizmu i kasnije njegovom nasljeđu, a pomoć su dobili baš od katoličke crkve.

        Liked by 1 person

        1. Hmmmm, imajuci u vidu ovaj zakon o kontroli sudova od strane parlamenta, ne bih rekao da su se Poljaci suporotstavili komunizmu. Zakonom su uveli komunisticki “sud partije”, kakav se spominjao u legendama o Titu.

          Sviđa mi se

          1. To i dalje nije diktatura u komunističkom smislu. Osim toga ako govorimo o slobodi tržišta nije toliko bitno kako je uređena politika (vidi Singapur i Kinu npr.), nego više kako je uređena ekonomija.
            Sud partije bi bio kad bi se netko mogao npr. pozvati na “sud partije” na normalnom sudu, pa bi normalni sud morao odbaciti sve optužbe i prebaciti predmet na “sud partije” kako je to bilo u FNRJ/SFRJ. Ovo kaj su oni napravili samo veli da parlament može opozvati nekog suca (vrhovnog) suda prije mirovine. Je odmak od prakse demokratskog svijeta, ali nije ni blizu kao u Kini ili još gore, kao SFRJ.

            Sviđa mi se

            1. Diktatura nije, no nije ni demokracija. U Hrvatskoj imamo prekrasan silogizam “demokratura” koji opisuje i poljsku situaciju. Sve bivse socijalisticke zemlje imaju problema s demokracijom i ljudskim pravima, narocito ovim potonjim.

              Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s