Globalna nejednakost u padu (2)

Ne mislim da postoji iti jedan razlog zbog kojeg bi se itko trebao interesirati za pitanje dohodovne (ne)jednakosti, međutim, ljevičari jako vole nametati to pitanje kao jedan od gorućih problema današnjice i koristiti ga za napadanje tržišnog gospodarstva, te promociju centralnog planiranja ekonomije, a sve više i drugih segmenata društva.

Ipak, novi članak Cardiffa Garcije za Financial Times pokazuje ono o čemu sam zapravo već govorio, a što vam ljevičari ne žele kazati: globalna nejednakost u dohotku se smanjuje.

Zahvaljujući tržišnim reformama u proteklih par desetljeća, u mnogim siromašnim zemljama stanovništvo se drastično obogatilo, pa se sve više smanjuje jaz u odnosu na razvijene zemlje. Čak su tijekom ekonomske krize prije desetak godina siromašnije zemlje pretrpjele znatno manji udarac od bogatijih. Stoga, iako je dohodovna nejednakost među stanovništvom pojedinih bogatijih država porasla, ona se globalno smanjuje (i to bi ljevičarima trebalo biti bitno, oni ionako ne vjeruju u granice). No, čak i dohodovna nejednakost među stanovništvom unutar pojedinih zemalja se smanjila u većini zemalja između 2008. i 2013., gledajući porast dohotka najsiromašnijih 40% u odnosu na ostatak stanovništva.

Gledajući širu sliku, tj. ono što je stvarno bitno:

Neoliberalni kapitalizam je uistinu najbolja i najprogresivnija stvar koja se dogodila čovječanstvu, zato je pomalo bizarno da je toliko prezren među samoprozvanim progresivcima (pogotovo u Hrvatskoj gdje se “naprednima” još predstavljaju ideje sa smetlišta 19. stoljeća, čiji je učinak danas jasno vidljiv na tragičnom primjeru Venezuele).

 

Oglasi

One comment

  1. Meni je to logična posljedica djelovanja tržišnih zakona.
    Kada se pojavi novi proizvod (npr smartphone) nastaje velika razlika između onih koji ga prvi nabave i svih ostalih, ali s vremenom milijarde ljudi dođu do gotovo istog ili sličnog proizvoda i razlika nestane.
    Dobar primjer je i Kina. Prije nego su prihvatili tržišno gospodarstvo svi su bili jednako siromašni i daleko nižeg standarda od zapadnjaka, a onda su naglo nastale velike razlike u imovini prvih radnika u zapadnjačkim tvornicama i ostalih kineza da bi se sve većim uključivanjem brojnih kineza u nove tvornice zarade i imovina izjednačila, najprije među kinezima, a na kraju će i sa cijelim svijetom.
    To je proces koji traje, nikada neće prestati

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s