Sukob rada i kapitala (2)

Nenad Bakić je nedavno imao na Eclectici par odličnih tekstova o gospodarskom rastu, tržištu rada i turističkoj sezoni (ovdje i ovdje). Ono što je tu fascinantno jest kako neke tako banalne i logične stvari mogu biti tako nedokučive ili neprihvatljive balkanskom socijalističkom puku – da će radnicima biti bolje gdje ima više kapitala i više konkurencije među poslodavcima, te gdje je gospodarski rast brži, a glavni pokretač gospodarskog rasta je liberalizacija tržišta i privatna inicijativa.

No, čak i većina socijalista (osim onih baš najzadrtijih vjerskih fanatika među njima) u sebi zna da je kvaliteta života stanovništva najviša u zemljama s najviše kapitalizma. Malo tko od njih bi iskreno radije htio biti radnik u Venezueli ili Sjevernoj Koreji nego u Švicarskoj ili na Novom Zelandu, mada će razloge zašto je to tako racionalizirati na neki svoj način, baš kao što će jednostavno zanemariti svaki povijesni neuspjeh socijalizma u praksi, jer, kao, ‘it wasn’t real socialism!’.

Što sam spomenuo u ovom postu, veza između akumulacije kapitala i realnih plaća radnika na razini zemalja je toliko usko povezana i očita:

Ali, ne samo to. Radnici neće samo biti bogatiji u zemljama s većom akumulacijom kapitala, već će i unutar zemalja radnici biti bolje plaćeni u industrijama u kojima su u prosjeku veći profiti poduzeća (ako je tržište dovoljno slobodno!). Na primjeru Sjedinjenih Američkih Država, prema podacima iz 2015. godine:

Izgleda da što više kapitalisti zarađuju, to više plaćaju radnike (i plaćaju ih znatno više nego što po njima zarade), što je suprotno marksističkim floskulama o sukobu rada i kapitala. Ustvari se samo radi o tome da lukrativnije djelatnosti zahtjevaju i sposobnije/vještije/obrazovanije radnike koji su teže zamjenjivi, pa moraju biti i i bolje plaćeni, jer zakoni ponude i potražnje jednostavno vrijede i na tržištu rada. Stoga, da bi radnicima bilo bolje, kapitalisti zaista ne moraju biti ni posebno plemeniti, velikodušni, a niti nešto nadprosječno inteligentni. Samo trebaju voljeti novac.

Oglasi

8 comments

  1. Stvar je samo u tome da je u RH previše uhljeba u usporedbi sa ljudima koji zapravo rade nekaj korisno, a i mnogi od ovih drugih bi isto jako rado bili uhljebi. Riječima jednoga mojeg kolege: Neću ti se ja, moj Jure, dovika bavit ovim informatičkim sranjima. Ja ću jednog dana bit direktor komunalnog u XXXX. To je pravi posal.
    Istina, kod njega je to navek nekako napol u šali, ali ima ih jako puno koji tako stvarno misle. I kaj onda mislite kakvi budu političari cijelo vrijeme na vlasti?

    P.S. Ja sebe ne vidim kao ugljena ni sad ni ubuduće.

    Sviđa mi se

    1. Neces se pretvoriti u ugljen nego u naftu. Drvece se pretvara u ugljen, fauna u naftu i zemni plin. To ce, doduse, malo potrajati. Sumnjam da ce INA zaradjivati na tebi.

      Sviđa mi se

      1. Nikad ne reci nikad. Ipak je INA skoro vladina organizacija (uskoro možda i formalno), a kao što svi znamo: The closest thing to ethernal life on Earth is a government programme.

        Sviđa mi se

  2. Tekst je poslovicno dobar, dok uzrok problemu vidim u jednom propustu.
    Naime, recenici “Malo tko od njih (socijalista) bi iskreno radije htio biti radnik” tu nedostaje tocka.

    Sviđa mi se

  3. @Damir, vecina socijalista koje ja poznajem su ili u politici, sto ukljucuje i politicki postavljene “managere”, ili imaju ambicija uci u politiku. To se, neces vjerovati, odnosi i na neke americke socijaliste. Jedan me susjed, inace uvjereni demokrat, probao dobiti da volontiram za izbor demokrata 2018. Naravno, on bi “organizirao kampanju” a volonteri koje trazi bi trebali hodati uokolo i dijeliti letke. Naravno da sam ga pristojno odbio.
    Inace, nije svatko za poduzetnika, sto se odnosi prvenstveno na mene. Ja sam tehnicar i to planiram ostati do mirovine.

    Sviđa mi se

  4. Nenad Bakic se u zadnje vrijeme ponasa kao dezurni optimist, za sto mislim da nema razloga. Primjer jednog optisticnog clanka je ovo:

    https://eclectica.hr/2017/06/30/gdje-su-sada-svi-oni-koji-su-tvrdili-da-je-kriza-agrokora-sistemska-kriza-hrvatske/

    S politickim sustavom kakvog ima Hrvatska, svaki napredak je samo Fata na jorganu. Emigracija se ubrzava, Rumunji su nas pretekli po zivotnom standardu a Bakic se busa u prsa junacka i pita gdje su sada oni koji su bili zabrinuti zbog Agrokora? Da podsjetim, Agrokoru su lovu posudjivale ne samo paradrzavne firme poput Adrisa i Croatia Osiguranja, lovu su im posudjivali i mirovinski fondovi. To, sasvim konkretno, znaci da u dogledno vrijeme nece biti love za mirovine.
    Ne samo to, u zadnje se vrijeme redovito pise o porastu placa i posljedicnom porastu maloprodaje. Odakle lova za porast placa? S hrvatskim porezima i gusenjem privatne inicijative, moguca su samo dva izvora: zaduzivanje ili tiskanje. Nemam informacija o cemu se radi, ali niti jedna od te dvije mogucnosti nije dobra.
    Bakic je moj odgovor u kojem su te jednostavne cinjenice pobrojane odbio objaviti, pa mislim da covjek ima svoje politicke ciljeve, koji se ne svode samo na informiranje. Mislim da je i Bakic jako dobro povezan s nasom politickom elitom, sto mu osigurava pristojnu zaradu.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s