Kapitalizam nema alternativu

“There is no alternative way, so far discovered, of improving the lot of the ordinary people that can hold a candle to the productive activities that are unleashed by a free enterprise system.” – Milton Friedman

Svjetska banka objavila je upravo ažurirani “Pink Sheet” koji prati kretanje cijena različitih dobara na svjetskom tržištu od 1960. godine do danas. Na temelju tog izvještaja, ekonomist Marian Tupy s instituta Cato usporedio je realne cijene četrdesetak dobara za koje postoje kontinuirani podaci s njihovim cijenama od prije 57 godina i dobio je ovakve rezultate:

prices

Ova slika prikazuje kako je od 42 promatrana dobra, njih 19 pojeftinilo u apsolutnom iznosu (i to neka za preko 50%), dok ih je 23 poskupilo, ali od tih dobara kojima se cijena povećala, samo se zlatu, srebru i sirovoj nafti povećala više nego što se povećao globalni dohodak po stanovniku. Dakle, u relativnom smislu, gotovo sva dobra su pojeftinila u međuvremenu, i to unatoč činjenici da se ukupno svjetsko stanovništvo u tom periodu povećalo za nevjerojatnih 142% (dohodak po stanovniku povećao se za gotovo 180%). Drugim riječima, ljudi danas trebaju značajno manje raditi u odnosu na prije, da bi si priuštili gotovo bilo koji proizvod na tržištu. Danas radimo manje, zarađujemo više novca i imamo više slobodnog vremena.

Takav razvoj događaja u potpunoj je suprotnosti s najavama popularnih katastrofičara iz tog vremena, koji su zanemarivali moć ljudskog uma i inovativnosti da nadjača prepreke koje proizlaze iz prirodne oskudnosti resursa, ali isto tako je i suprotnosti s onime što danas serviraju ljevičarski mediji i organizacije, lobirajući protiv (“neoliberalnog”) kapitalizma.

Na primjer, Oxfam, neo-marksistička organizacija koja toliko voli sirotinju da čini sve da sirotinje u svijetu bude što više, upozorava da ćemo vidjeti još više onoga što se događalo kroz zadnjih 25 godina, ako se ne stane na kraj globalnom neoliberalizmu:

c2xxs-nxaaazv_t

Naravno, u zadnjih 25 godina svjetsko se bogatstvo drastično povećalo, kronično siromaštvo se drastično smanjilo, znatno manje je gladi u svijetu i puno manje djece umire, ali to drugovi komunisti iz Oxfama nisu imali na umu ili to ne smatraju poželjnim pojavama. U svakom slučaju, značajan porast životnog standarda u svijetu i skora eliminacija ekstremnog siromaštva posljedica su upravo otvaranja zaostalijih zemalja kapitalizmu i slobodnoj trgovini.

Ako je tržište dovoljno slobodno, poduzetni ljudi će, djelujući u vlastitom interesu, uvijek nalaziti efikasna rješenja za svladavanje izraženih zapreka s kojima se društvo u datom trenutku suočava. Tržišni sustav alokacije resursa putem cjenovnog mehanizma i profitnih signala kreira takve podsticaje koji vode društveno korisnim inovacijama i stvaranju novih vrijednosti, a ako ti podsticaji nisu na mjestu i ekonomija nije zasnovana na tržišnim principama, tada tek imamo probleme sa zadovoljavanjem raširenih društvenih potreba, kao što je bio slučaj u svim socijalističkim zemljama u povijesti.

Koncept specijalizacije i podjele rada, na kojem počiva efikasnost tržišta da zadovolji tekuće želje i potrebe pojedinaca, jednako vrijedi u međunarodnoj kao i u nacionalnoj ekonomiji, pa zato slobodna međunarodna trgovina jamči svim zemljama sudionicima viši životni standard stanovništva i veće ekonomsko blagostanje, bez obzira na njihovu veličinu, utjecaj, stupanj razvoja ili njihove apsolutne prednosti.

Stoga, svi oni koji u ime borbe protiv siromaštva nepromišljeno dižu glas protiv kapitalizma i slobodne trgovine zapravo se zalažu samo za širenje siromaštva, gladi i totalitarizma. Ako se želite boriti protiv siromaštva, ne možete biti protiv kapitalizma.

Oglasi

58 comments

    1. Oxfam se deklrarira kao non-profit, humanitarna organizacija koja djeluje u ratom-pogodjenim podrucjima ili siromasnim zemljama kroz lokalne takve organizacije indirektno ili direktno, ako smatraju da su lokalni kapaciteti nedovoljni – koliko takve pomoci zaista dodje do ljudi kojima je to potrebno, a koliko zavrsi u dzepovima ljudi Oxfama, zbilja ne znam, a dolazak do preciznih podataka bi iziskivao vise vremena nego sto sam voljan potrositi. Sto se tice financiranja, financiraju se fundraisingom, privatnim donacijama, a nazalost, u nekim slucajevima i novcem poreznih obveznika (u Irskoj direktnim uplatama, ili kod nas u Kanadi, kroz programe medjunarodne pomoci) – opet, dolazak do preciznijih podataka is left as an exercise to the reader.

      Sviđa mi se

  1. Nedavno sam u jednom prominentnom ljevičarskom časopisu čitao članak o Italiji i kaže da je zadnjih desetljeća tamo vlada neoliberalna opcija. U Italiji. Neoliberalna. Italiji.

    Sviđa mi se

    1. Cinjenica je da je “neoliberalizam” ljevicarska baba-roga koju je izmislila ljevica, kako bi zaplasila glasace kojima bi moglo pasti na pamet glasati za vise slobode. Ljevicari upozoravaju da u slucaju takvih “neoliberalnih zastranjenja”, glasaci mogu ostati bez svih onih divnih stvari koje im drzava daje besplatno: prava na prijevoz, topli obrok, bozicnicu, regres i sve ostale privilegije. Ne samo sto ce oni ostati bez tih divnih danajskih darova, i njihov susjed ce postati puno bogatiji od njih, a to nikako ne zelimo, zar ne?
      Ljevicari imenom neoliberalizam nazivaju cijelu paletu medjusobno suprotstavljenih ideologija, od klasicnog liberalizma,konzervativizma pa sve do korporativizma,. Glavna znacajka te imaginarne ideologije koju gore preneseni clanak prilicno mastovito opisuje kao zlu zavjeru kapitalista da stvore drzavu koja bi sluzila samo njima a podjarmljivala fantomsku “radnicku klasu” je zelja za smanjenjem moci drzave. Sve sto tezi smanjenju moci drzave je “neoliberalno”. Na zalost, u drustvima koja su svojevremeno podlegla socijalistickoj zarazi, nalazimo veliku prijemcivost za infantilnu ljevicarsku propagandu. Ne znam kako tome doskociti, osim konstantnim ukazivanjem na cinjenicu da se radi o prilicno glupavoj i providnoj propagandi.

      Sviđa mi se

      1. Leftardi odlično rade svoj posao,jer uspijevaju plašiti narod s nečim čega nikad u hrvatskoj nije niti bilo, treba malo učiti od njih kako se propaganda i manipulacija koristi u svoje ciljeve, to rade savršeno za razliku od bilo kog tko zastupa drukčija stajališta,u svim emisijama,medijima i debatama su bolji govornici i bolje artikuliraju i manipuliraju

        Sviđa mi se

      2. Riječ “neoliberalizam” je danas proizvod čistog newspeaka. Nešto slično riječi fašizam koji je potpuno izgubio prvotni pojam. Sva sreća da su pobornici lijeve ideologije uglavnom “bottom-dwelleri” što se tiče inteligencije i socio-ekonoskog utjecaja. Jedina prednost koju imaju je brojnost.

        Sviđa mi se

          1. Pojam globalizam je zanimljiv iz razloga što ti isti koji pljuju po neoliberalizmu danas brane globalizam. Dakle, svi ti pojmovi imaju svojstvo ideološke metamorfoze. Što se tiče brojnosti u demokraciji, zar nije očito zašto je primjerice Hrvatska u banani po mnogim pitanjima? U Americi su ipak danas relativno brojniji ljudi kojima je pun kufer ljevičarskog clap-trapa. Samo jedna caka, kod demokracije, mi ne živimo u demokracijama, mi živimo u republikama. Republika nije iskonski populizam. Republika je konzervativni sustav demokratskog uređenja.

            Sviđa mi se

    1. To je dobra vijest za VW. Americki automobili ce poskupjeti, Jetta i Pasat ce se prodavati kao ludi. Isto tako i Toyota, Honda, Nisan, Hyundai i Mazda. Izgleda da su ljudi zaboravili sto se dogodilo 1984, kada je Reagan srusio carinske barijere na uvoz automobila.

      Liked by 2 people

      1. “Protectionism by and large means cutting down on trade, reducing trade. It doesn’t just mean reducing the other guy’s trade. From a practical standpoint it means reducing both our trade. We import less, we’re going to export less. This is not the path to an expanding economy.”
        Sol Mosher

        Sviđa mi se

        1. Da li će neki ljudi ikad u svojoj glavi shvatiti da je pretekcionizam štetan?Štetan.Džaba sva ekonomija, studije, podaci kad su neki ljudi jednostavni idioti bez razuma.A takvima uvijek dođe neko ko njihovo neznanje iskoristi.

          Sviđa mi se

          1. Protekcionizam je toliko loš da J. Koreja ima ogromne tržišne suficite, isto tako Kina. Odi uvoziti gotove proizvode u Kinu pa da vidiš kako je lako… 😀 To što vam globalisti prodaju pod “free trade” je totalni BS. Dan danas imate najobičniji merkantilizam zaogrnut u WTO skute. Samo je kaptial relativno slobodan, sve ostalo je toliko regulirano da je smješno govoriti o slobodnoj trgovini. Imate par oaza tzv. slobodne trgovine, ali to su uglavnom zemlje gdje se prepakiraju kontejneri (Hong Kong, Singapur, Panama, Nizozemska, UAE). Te zemlje nemaju nikakve veze sa proizvodnjom. U Kini primjerice “slobodne trgovinske zone” su mrtvo slovo na papiru.

            http://www.economist.com/blogs/analects/2013/09/shanghai-free-trade-zone

            Sviđa mi se

                1. Vjerojatno zeli reci da slobodne trgovine ustvari i nema. Potreba za slobodnom trgovinom itekako postoji, ali cinjenica je da se slobodna trgovina u svom dosadasnjem obliku odvija uglavnom na stetu SAD. Cak je i “otvorena” EU kaznjavala americke firme poput Applea, Googlea i Microsofta, kako bi ih ucinila manje konkurentnima na evropskom trzistu.
                  S druge strane, protekcionisticke barijere poput ovih koje Trump najavljuje ovih dana naprosto nisu odgovor i nanijeti ce stetu meni osobno jer ce mnogi proizvodi poskupjeti.

                  Sviđa mi se

                    1. Trump provodi reakcijsku politiku. Kanada i SAD imaju slobodnu trgovinu pa svejedno Trump nije išao minirati diplomatske i ekonomske odnose sa njima, on je išao minirati dvije zemlje koje rade sranja, Meksiko koji ima teritiorijalne pretenzije na južni dio Sjeverne Amerike (ne treba im vojska, koristed ljudski potencijal) i Kinu koja ima teritorijalne pretenzije na susjede. Oba dvije zemlje koriste predonsti koje im WTO donosi, ali istodobno igraju agresivnu kartu koja destabilizira bliže i šire okruženje. Naravno, nije SAD cvijeće, ali nije na SAD-u da gleda kamo gazi, oni gledaju svoj ekonomski i politički interes; baš kao što bi i ostali političari u svijetu trebali gledati interese vlastite zemlje a ne da rade veleizdaju u baršunastim rukavicama.

                      Sviđa mi se

                    2. Luka, slazemo se. Protekcionisticke barijere svakako nisu odgovor i najvise ce nastetiti samoj Americi. Podizanje protekcionistickih barijera uvijek izaziva odgovor i SAD ce se izolirati u sve povezanijem svijetu. Mislim da je ideja o vracanju tekstilne industrije iz zemalja srednje Amerike i juzne Azije natrag u SAD suluda. Kotac povijesti nije moguce vratiti u “The Flintstones” vremena kada je nekakav kamiondzija iz lokalnog kamenoloma mogao uzivati zivot srednje klase.
                      Naprosto, demografija unistava te snove: ljudi bez previse znanja i vjestina ima sve vise na planeti, ponuda nekvalificiranog rada je sve veca, sto znaci da je isti sve jeftiniji. Izolacionisticko zatvaranje u svoje granice je glupost koja ce na kraju najvise nastetiti samoj Americi.

                      Sviđa mi se

    1. Trump je spsobni biznismen, Plenković je profesionalni političar koji zagovara eurofederalizam. Nema usporedbe između njih. Odličan članak, mada nisam uvijek obožavatelj njegovog pera.

      Sviđa mi se

    1. @And, clanak je tipicna socijalisticka glupost koja zagovara drzavnu intervenciju. Naravno da je zivot sve gori mladima bez narocitih znanja i vjestina. Takvih je, naime, sve vise na svijetu, sto po zakonu ponude i potraznje, dovodi do pada cijene nekvalificiranog rada. Socijalni transferi koje clanak zagovara nikada nece biti dovoljni, jer se broj ljudi na planeti povecava. Znam da zvuci nehumano, ali zasto bih ja morao hraniti Hancinu djecu? I zasto bih morao trpjeti “socijalni transfer” kojim drzava uzima meni a daje nekakvim besprizornim tipovima kao sto su vec spomenuta Hanca ili njezina americka verzija, “octomom”.
      Rjesenje je u reformi skolskog sustava, koja je nuzno potrebna ne samo Hrvatskoj nego i SAD. Bartender u lokalnom irskom pubu u kojeg povremeno odem igrati biljar s prijateljima ima diplomu za “liberal arts” i morati ce raditi jos desetak godina, kako bi otplatio kredit za nesto od cega u zivotu nema nikakve koristi. Evo ti kako izgledaju ti “socijalni transferi”:

      Autor filmica je Aleksandra Pelosi, kcer puno poznatije mame, o cijim politickim idejama nemam najbolje misljenje.

      Sviđa mi se

      1. @mgogala, protržišno sam orijentiran i načelno se slažem s tobom (kao i s ovim blogom), no moje iskustvo nije baš takvo. Uostalom ne bih rekao da u McKinseyu rade ljevičari. Završio sam STEM faks (dakle nikakve budalaštine tipa gender studies), bio sam među najboljima u generaciji, i tijekom studija sam radio u više firmi tako da sam po završetku već imao radnog iskustva. Fast forward nekoliko godina… Redovito radim prekovremeno, kontinuirano se usavršavam, i izrazito sam mobilan – spreman sam se odseliti bilo gdje zbog posla u kratkom roku (uostalom trenutno radim van HR). Možemo se složiti da su to sve vrlo poželjne karakteristike, da nisam nekvalificiran, nego da bih trebao imati izdašne prihode. Unatoč tomu i dalje posjedujem manje nego moji roditelji u mojim godinama (koji u nisu bili u boljoj poziciji niti su bili produktivnji).
        Naravno, meni su dostupne neke stvari koje njima nisu bile (npr. računalo, internet, povoljnija putovanja na druge kontinente), no nažalost o nekakvom stanu i autu ne mogu baš razmišljati.
        Nisam iznimka, nitko od mojih vršnjaka nije u boljoj situaciji, možda jedan ili dvojica ali ništa posebno.
        U generaciji mojih roditelja je bilo SSS gastarbajtera koji su otišli u inozemstvo i izgradili kuću nakon povratka. Danas i s traženim vještinama i s boljom edukacijom ne možeš ostvariti ništa slično.
        Možda samo ako si u 1 ili 2% najboljih/najpoželjnijih. Rekao bih da je prije taj postotak bio puno veći.
        Jel to sve zbog poreza i državne intervencije? U neku ruku da, ali samo dijelom.

        Sviđa mi se

        1. @And

          “no nažalost o nekakvom stanu i autu ne mogu baš razmišljati.”

          Plaća nije garancija kupovine nečega(stana, auta, itd.), plaća je jednostavno cijena tvog rada.

          Liked by 1 person

          1. Istina. A zašto cijena rada pada većini u zapadnim zemljama? Govorim i o iznosu prije oporezivanja, tako da državni faktor nije izlika.

            Sviđa mi se

        2. Ne znam za tebe, no ja sam bez problema kupio nekoliko nekretnina u Hrvatskoj. U Hrvatskoj nemam auto jer ga ne bi imao tko voziti, ali daleko od toga da si ga ne bih mogao priustiti. I da, uzrok svega je jaka drzava koja gusi rast. Ovakav kakav jest, rast nije dovoljan za dizanje standarda, upravo suprotno. Na planeti nas je sve vise. Bez trzista, biti cemo u prosjeku sve siromasniji.
          Nadalje, sto predlazes kao rjesenje? Ne valjda “drzavne transfere”, sto je samo ljepse ime za pljacku? Robin Hood ekonomija nije nigdje rijesila problem, usprkos opetovanim pokusajima. Inace, i ja sam zavrsio “STEM” fakultet: imam diplomu profesora matematike, sa zagrebackog PMF-a. Stekao sam je u travnju 1984.

          Sviđa mi se

          1. Super. No ako si diplomirao u 1984. godini znači da si negdje u generaciji mojih roditelja, pa se moj komentar ne odnosi na tebe. Ne kažem da ne bi ostvario sve to da si se rodio 30-tak godina kasnije, no većina tvojih vršnjaka bi živjela lošije, kao što gore linkano izvješće argumentira.
            Dok slobodno tržište uistinu podiže ljude iz ekstremnog siromaštva, u zapadnim zemljama samo jedna mala manjina uživa pogodnost povećanja standarda. Ostali ne da stagniraju nego i padaju.
            I ne, ne predlažem nikakve transfere. Ako redovito čitam ovaj blog onda sigurno ne podržavam takva rješenja. No u diskusijama ne bi škodilo malo kritike, nije za sve kriva država.

            Sviđa mi se

              1. Pročitao sam i to. Većina toga se odnosi na zemlje trećeg svijeta koje podižu svjetski prosjek. Eliminacija ekstremnog siromaštva? Super! A mladi u zapadnim državama? Siromašniji nego njihovi roditelji (moram primijetiti da još nitko nije argumentirano demantirao izvješće McKinseya).

                Sviđa mi se

            1. Da, diplomirao sam u Orwellovoj godini. Problem s cijenom rada je u tome sto je tvoja generacija puno brojnija od moje. Razlog tome je cinjenica da je moja generacija bila nestasna, ukljucivsi tu i mene osobno.
              Ipak, razlog tako brojnih mladih generacija je nebitan, bitna je cinjenica da vas ima vise, pa je ponuda rada na trzistu veca. To znaci da pada cijena. Odgovor na takvu situaciju je stvaranje nise za sebe. Ipak, za to ti treba dobro obrazovanje, a nas je obrazivni sustav sve losiji, zbog korupcije koja se uvlaci u sve pore drustva. Narocito me plasi cinjenica da tatini sineki preko veze diplomiraju medicinu. To znaci da postoji velika vjerojatnost da ce moju majku ili sestru lijeciti nekakav sarlatan iz “drustveno prihvatljive obitelji”.
              Ipak, da se vratimo na osnovnu temu: ugled zagrebackog sveucilista je tek nesto manji od ugleda Trumpovog sveucilista. Onih koji su nesto diplomirali ima sve vise, pa i njihova cijena pada. Danas mozes mrtav-hladan staviti oglas u novine:

              “Trazi se bartender za kafic “Gnothi Seauton”. Nuzan VSS, pozeljno filozofski fakultet, smjer opce filozofije ili indologije. Osim Heideggera, Kanta i Hegela, kandidati moraju znati napraviti martini, Tom Collins i Long Island ice tea.”

              Ukratko, znanje i vjestine koje si stekao tijekom skolovanja ocito nisu narocito trazene na trzistu.

              Liked by 2 people

              1. mgogala, hvala na odgovoru, i isprike na mojoj kasnoj reakciji, bio sam dosta eksploatiran zadnjih dana :)). Sve to stoji i slažem se. Sviđa mi se argumentirana rasprava na ovom blogu. Međutim imam dva komentara. Prvi je da ja osobno mogu prihvatiti da moje znanje i vještine koje sam stekao tijekom školovanja nisu pretjerano tražene na tržištu. No, vidim da nemam baš puno frendova kojima je značajno bolje. Nisu gladni, ali ne mogu si baš priuštiti stan ako imaju dijete. Jedino jedan kolega mlati pare u Googlu i to je sve. Ostali žive otprilike kao njihovi roditelji (osim ako su im roditelji bili radnička klasa). Drugo, što se tiče lošijeg obrazovanja: ja ni ne živim u Hrvatskoj niti sam studirao tamo, tako da me korupcija i loše obrazovanje na kače. Imam diplomu poprilično dobrog studija i sveučilišta (nadam se da si ok s mojom željom da ostanem anoniman, jer ne bih htio dati točne detalje) u koji su uključene firme (otud moje radno iskustvo stečeno prije diplome) tako da je barem na papiru studij jako povezan s realnošću i potrebama tržišta. Unatoč tomu situacija nije baš bajna. Plaće su okej, ali ne osjećam pomak u odnosu na ono što su moji roditelji dobivali. Da sumiram, veliki sam fan kapitalizma i oduševljen sam svakim izvješćem o broju spašenih iz ekstremnog siromaštva. No u isto vrijeme mi se ne čini da standard srednjeg sloja u zapadnim zemljama napreduje.

                Sviđa mi se

            1. a, nisi jugoslaven, sori, sori:)
              a eto, analizu zašto ti je gore nego roditeljima možeš napraviti samo sam, jer jedini imaš sve potrebne podatke.

              Sviđa mi se

              1. Ono sto je najgore je da se govori o jedinicnoj mjeri “household”. Usput mislim da je netko na mises.org pročitao And-ovo pitanje jer je upravo odgovorio na njega.

                Sviđa mi se

              2. Nedovoljno možda nije najbolji izraz jer daleko od toga da je ekipa u mojim godinama gladna i jako nezadovoljna, nego da uzevši u obzir kupovnu moć i inflaciju plaće nisu baš napredovale u zadnjih nekoliko desetljeća, naprotiv. Ako baš moram iznijeti nekakav iznos, rekao bih da bi moj osobni poželjni minimum u zapadnoj Europi bio oko €60k za nekog prosječnog inženjera s nekoliko godina iskustva, a €80k za nekog naprednijeg. Negdje je moguće dobiti te iznose, ali takva mjesta (npr. Bavarska, Švicarska) imaju brutalne troškove života koji ne ostavljaju puno prostora. A možda sam nerealan i vi u pravu. Btw, hvala svima na odgovorima, cijenim argumentiranu raspravu.

                Sviđa mi se

        3. @And

          Mislim da je problem u pitanju kojeg (implicitno) postavljaš, a ne u izostanku adekvatnog odgovora. Naime, ja sam nešto mladi od @mgogala, ali sam evidentno stariji od tebe i mogu ti reći da za moje osebujne karijere u sw developmentu (od sredine ’80-ih do početka ’00-ih) nisam imao takvih iskustava da je itko s kim sam radio ili tko je u timovima koje sam vodio ili čak na strani managementa od klijenta igdje imao jako dobra primanja jer je “samo radio svoj posao”. Naime, kao konzultant još rano u svojoj karijeri shvatio sam nešto što većina poduzetnika (pa čak ni u financijskoj industriji a kamoli IT-u ili drugdje), a o radnicima i konzultantima da i ne govorim, ne shvaća. U današnjem svijetu (recimo zadnjih 40-ak godina) nitko neće vrednovati posebno što “radiš svoj posao” ili općenito, nitko neće posebno vrednovati ni uslugu ni proizvod, a jer postoji n različitih (dvojbeno) podjednako kvalitetnih ponuđača za istu vrstu usluge ili proizvoda. Ono što se vrednuje, ono što se zaista cijeni i ono što je zaista predmet trgovine (i ono što sam ja cijenio kod ljudi koji su radili za mene i što su moji veliiki klijenti i njihovi manageri cijenili kod mene) jest miran san. Kad kažem cijenili, znači bili voljni platit. Miran san da će problem biti riješen (fire and forget) i da će im onaj tko ga rješava napravit novce. Efektivno uvijek je jedini stvarni predmet trgovine rizik. Iskreno, tako je uvijek bilo, jedino što se sitne devijacije u korist tehnološke avangarde događaju povremeno pri tehnološkim kvantnim skokovima kada nastaje dovoljno velik gap između ponude i potražnje da određeni kadar (na relativno kratko vrijeme) dobije jako na cijeni. Iz toga onda nastaju mitovi i urbane legende, ali bez supstancijalne primjenjive podloge.
          Drugo, a uvijek u okviru prvog jest moć apstrakcije, vizije i sveobuhvatnosti. Također iznimno bitna je objektivnost i ne obećavanje nemogućeg, odnosno naglašavanje stvarnih problema koliko god se to primatelju poruke ne sviiđalo (ovo zvuči u suprotnosti s prvim, ali nije ako ćeš ujedno ti biti taj koji će preuzet rješavanje problema na sebe).
          Treče i podjednako bitno jest komercijalni aspekt. Osobno sam pomogao određenim prijateljima kojima sam sredio “gažu” znajući da su iznimno kvalitetni. No, oni su (za veliku razliku od mene) znali ostati na primanjima koja su dogovorili (ili ja za njih dogovorio) u početku. Čest slučaj kod core developera je da se ne znaju brinuti o sebi u financijskom smislu, odnosno bolje rečeno ni u kojem smislu. Jedan moj frend je bio cijeli tim. Vrijedio je beskonačno krajnjem klijentu ali nikada nije tražio više novaca od inicijalnog dogovora. Kada je odlazio (iz zdravstvenih razloga) direktor ustanove kod koje je bio konultant molio ga je da ostane, nudio mu je brda i doline, i tek tada je shvatio koliko vrijedi. No, za vrijeme dok je bio tamo nije imao muda postaviti se za sebe i tražit više. Tu je jako bitan i odnos sa softverskom kućom (odnosno bolje rečeno agencijom za posao) koja te prodaje krajnjem klijentu. Nerijetko imaš i po dva tri sloja posrednika jer posao od velikog klijenta ne dobija tvoja “mala” firma već gigant poput IBM-a, Siemensa, Deloitte i sl. koji imaju parsto milijuna eura ili dolara creditworthinessa za garanciju isporuke klijentu. Oni onda subcontractaju dalje i onda ti kojima oni subcontractaju subcontractaju tebi i sl Da bi tu uzeo veći dio kolača od onog što klijent plaća za tebe moraš biti šegav Odnosno MORAŠ biti na nivou sw arhitekta ili project managera i klijent te mora počet tražiti imenom, a ne ulogom. Tada si u poziciji da postavljaš uvjete i tada mogu s tobom plasirati druge s malo iskustva i zaraditi na njima više, makar na tebi ne zaradili ništa ili malo.
          Četvrto je destinacija – sredina u kojoj radiš. Njemačka je prilično nezahvalna po tom pitanju jer Nijemci imaju običaj “cap”-anja nečijih zasluga i cijene (ono, tipa “ne možeš ti toliko vrijedit” i sl. socijalističke pizdarije). Moraš gledat US i one koji se ugledaju na US (npr. .sjever Italije). Bitno je da nema jasno unaprijed postavljene gornje granice i da je sredina zahvalna za superstars (zapamti samo superstars mogu jako dobro zarađivati prodajući isključivo svoj rad).
          Peto i možda najvažnije je tvoj stav i cilj iz kojeg derivira. .Jesi li došao “samo” radit ili si došao uzet novce. Da bi zaradio novce moraš željet novce, a ne skrivat se iza tehnološke profesije.

          My 2c,

          Damir

          PS. I da, svakako je posebno s većim dohotkom nužno imati nekakav mehanizam porezne optimizacije.

          Sviđa mi se

  2. Stvarajte pametniju i ljepšu djecu. 😀

    ” Istraživanje pokazuje da za ovu pojavu postoji jednostavno objašnjenje: brojne studije su pokazale da je velika vjerojatnost da će fizički atraktivne osobe zarađivati više, a slijedom te logike, bogatiji nisu naklonjeni ravnomjernoj raspodjeli bogatstva, visokom oporezivanju imovine te socijalnim mjerama. ”

    http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/461763/Desnicari-su-zgodniji-od-ljevicara-koliko-god-mi-sutjeli-o-tome.html

    Sviđa mi se

    1. Jos malo pa nestalo. Uskoro ce vozace zamijeniti umjetna inteligencija. Nase “sahiste” na taksi stajalistima ce zamijeniti roboti. Jedva cekam. Sa “sahistima” i njihovim bezobrazlukom imam jako losa iskustva i nisam im nimalo naklonjen.

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s