Koga uopće briga za zadruge?

Nedavno me pitao jedan čitatelj jesam li pisao ikada išta o zadrugarskoj korporaciji Mondragon, s obzirom da često iskače u diskusijama sa socijalistima koji bi rušili kapitalizam i opet nametali nekakav oblik radničkog samoupravljanja (pogledajte npr. ekonomski program ORaH-a dok su još bili donekle relevantna politička stranka).

Stvarno nisam pisao ništa o Mondragonu, a niti nešto posebno o zadrugama općenito prvo iz razloga što ni sami socijalisti iskreno ne vjeruju u zadrugarstvo i samoupravljanje (Mondragon čak tu nije uopće niti dobar primjer, jer sve je veći udio radnika koji nisu suvlasnici kompanije). Kada bi socijalisti stvarno vjerovali u superiornost takvih oblika poslovanja, pa već odavno bi sami otvarali svoje zadruge, poduzeća u vlasništvu radnika gdje se odluke donose “demokratski”, gdje se proizvodi “zbog potrebe”, a zarada se dijeli jednako među zaposlenicima, ali naravno da im to ne pada na pamet*. Dakle, socijalisti su svjesni svoje nesposobnosti (Doduše, kao opravdanje bi se mogao prihvatiti izgovor da su u Hrvatskoj previsoki nameti, prestroge regulacije i izrazito neprijateljski nastrojena državna administracija, ali u tom slučaju bi socijalisti zvučali kao neoliberali).

Drugi razlog zašto su primjeri Mondragona i sličnih poduzeća irelevantni je vezan uz nerazumijevanje suštine koncepta slobodnog tržišta i kapitalizma nasuprot socijalizmu. Naime, nema niti u zadrugama, a ni u bilo kakvoj drugoj organizacijskoj strukturi poduzeća ama baš ništa što je samo po sebi “anti-kapitalističko”, dok god se odnosi između subjekata unutar poduzeća odvijaju na dobrovoljnoj bazi.

Kapitalizam se temelji na slobodi pojedinaca i dobrovoljnoj suradnji, pa ako ljudi dobrovoljno žele osnivati poduzeća koja će voditi po zadrugarskim načelima – njihova stvar koja se nikoga trećeg ne bi trebala ticati. Istina, empirija nam pokazuje kako su određeni organizacijski oblici poduzeća poprilično inferiorniji u odnosu na druge iz aspekta efikasnosti, ali nema u njima ništa inherentno anti-kapitalistički, ako je do njih došlo putem dobrovoljne suradnje.

S druge strane, socijalizam određuju prisila i državna represija, pa zato problem sa socijalističkim samoupravljanjem nije u pojavi radničkih zadruga kao takvih, već u pokušaju prisilnog nametanja takvog poslovnog modela svim drugim gospodarskim subjektima čiji vlasnici ne žele u tome sudjelovati. Stoga, anegdote o zadrugama koje to nisu ne mogu nikako biti nekakav indikator funkcionalnosti socijalističke ekonomije. Puno bolji primjeri socijalističke realnosti bili bi Holodomor i kambodžanska polja smrti.

 

*ovi američki marksisti su se ipak odvažili i okušali u ugostiteljstvu, ali objekt su nedavno zatvorili nakon što se ljudima nije dalo čekati po 40 minuta za sendvič (što zapravo za komuniste nije uopće tako loše, pa po istočnoj Europi se satima čekalo na ulici samo za kruh)

Oglasi

26 comments

  1. Socijalisti koji svršavaju na Mondragon – ili nekada izraelske kibuce, još dok socijalizam nije 100%-tno mrzio poljoprivredu, nego “samo” seljake – namjerno ispuštaju iz vida upravo to da je Mondragon DOBROVOLJNA zadruga, a ne neka u koju te NKVD tjera puškom. Dapače, danas je Mondragon sve manje zadruga, a sve više običan koncern u većinskom vlasništvu “malih dioničara”, što b’se reklo po hrvatski, zato što već dulje vremena nisu niti približno svi zaposleni ujedno i dionici vlasništva.

    (Isto kao što su kibuci dobrovoljne organizacije u koje kibucniki mogu slobodno ući, iz njih slobodno izaći, te kibuc i prodati, što se sve skupa ne bi moglo a priori reći za kolhoz, da malo citiram Ephraima Kishona, mojeg omiljenog i prvog reakcionara 🙂

    I, da, ne postoji aposlutno ništa u hrvatskim zakonima što bi ikoga spriječilo da osnuje tvrtku i postavi ju na zadrugarskim osnovama. Činjenica da je tako nešto izuzetno rijetko samo pokazuje da većina ljudi želi odraditi svojih 8 sati za plaću i bok, a ne sudjelovati u upravljanju tvrtkom i vezati svoj dohodak za uspješnost tvrtke kojom suupravljaju.

    Sviđa mi se

    1. Kod nas zadruge postoje već pun kufer godina. Kapović je fantazirao o zadrugama, ali kod njega je činjenica da se njemu ne da raditi, on bi samo fantazirao; baš kao i njegov idol — Karl Marks. “Radnička” Partija… 😀

      Liked by 1 person

      1. Komunisti su avangarda radničke klase. Drugim riječima, materijal za Centralni komitet, ne može avangarda raditi po tamo nekim zadrugama 🙂

        Sviđa mi se

  2. Mi u Hrvatskoj već zivimo u jednoj velikoj “sretnoj” zadruzi. “Mi” uvozimo i izvozimo, “mi” imamo toliko krava i toliko mlijeka, “nase” autoceste, “nase” sume.

    Sviđa mi se

    1. U Hrvatskoj je jos od vremena socijalizma ukorijenjen pojam “drustvenog vlasnistva”, koji je sam u sebi proturjecan. Vlasnistvo daje vlasniku neka ekskluzivna prava koja nitko drugi nema. Ti, kao vlasnik svog automobila, odlucujes tko ce se u njemu voziti. Ti i nitko drugi. Ako je vlasnistvo “drustveno”, onda nema vlasnickih prava. Bez vlasnickih prava – nema vlasnistva. Meni je najbolje kada mi pricaju o “pljackaskoj privatizaciji kojom smo svi pokradeni” i pri tome spomenu INU. Ja nisam nikada imao nikakva prava na INU niti ikakve koristi od INE. Uvijek pitam takve bisere o tome kako se manifestiralo to vlasnistvo nad INOM i kakva su imali prava na INU, dok nisu “opljackani”.
      To “drustveno vlasnistvo” je izmisljotina pokojnog Edvarda Kardelja, kojom je pokusao zavarati mase i “omeksati” drzavno vlasnistvo. Kao varka, stvar je uspjela preko svakog ocekivanja.

      Sviđa mi se

    2. Skruseno priznajem da nemam niti jednu kravu i da pijem mlijeko iz tetrapaka. Mislim da se tu ne radi o zadruzi nego o plemenu. Plemenski mentalitet je jos ziv u Hrvata. Ako se dobro sjecam one slavenske plemenske legende, o braci koja su osnovala Poljsku, Cesu i Slovacku, zvali su se Leh, Ceh i Meh. Manje poznata cinjenica je da je postojao i 4. brat, koji je otisao na Balkan. Zvao se Peh.

      Sviđa mi se

  3. Ljevičari su mentalno poremećeni pojedinci. Nesposobni da si sami stvore bolji život i na osnovici toga sanjaju o nekom novom zemaljskom raju. To sve treba zaključati u Vrapče i baciti ključ. BTW znate li da je i NDH bila socijalistička “država”? 😀 Ustaše, četnici, i partizani; isto pakovanje, druga ambalaža. Kod nas su Hrvati ovisni o planskoj ekonomiji tamo još od “stoljeća sedmog.” Hi hi.

    Liked by 1 person

    1. Ne bih se slozio. Nas skolski sustav stvara ljevicare. Ljudi se u skoli nauce na sustav nagradjivanja koji ovisi o ucitelju. Najbolji u razredu nije onaj tko najvise zna i onaj tko je najsposobniji pri usvajanju gradiva, najbolji je onaj za kojeg ucitelj kaze da je najbolji. Taj artificijelni sustav nagradjivanja stvara osjecaj nepravde kada dijete izidje iz skole i pocne se takmiciti u stvarnom zivotu. Upravo zbog toga mnogi ljudi jedva cekaju autoritet koji bi “pravedno razdijelio kolac”, kao strogi ucitelj u razredu.
      To nema veze s mentalnim poremecajima, vec s odgojem i navikama. Skolstvo stvara ljevicare, i u Hrvatskoj i po cijelom svijetu.

      Liked by 1 person

      1. “Upravo zbog toga mnogi ljudi jedva cekaju autoritet koji bi “pravedno razdijelio kolac”, kao strogi ucitelj u razredu.”

        Ditto! 😀

        Sviđa mi se

  4. U slobodnim zemljama su ravnopravni svi oblici vlasništva pa tako i zadružno. Zadruga Mondrogan je osnovana u Francovoj Španjolskoj koja sigurno nije bila neosjetljiva na pokušaje uvođenja sicijalizma.
    Disperzija vlasničkih udjela je poznata od početaka civilizacije. Kod nas u Dalmaciji je skoro svaki brod veći od 10 tona bio idealno podijeljen na 24 karata i udjeli u vlasništvu su se prodavali i nasljeđivali. Suvlasnici su imali i mnoga prava i kad su bili članovi posade. Kapetan nije bio master and commander. Zbog toga senjski uskoci nisu napadali dalmatinske brodove. Bojali su se. Tragovi takvih odnosa su ostali su opstali do prije tridesetak godina. Jugolinija nije postavljala Dalmatince za zapovjednike jer se vjerovalo da neće biti discipline.
    Slični odnosi su postojali u srednjovjekovnoj Veneciji sve dok su na galijama plovili Venecijanci. Početkom novog vijeka je to zamrlo.
    Udruživanje ” rada i sredstava” je bilo uobičajeno i u poljoprivredi i ribarstvu. Moji prijatelji imaju dokumente o osnivanju takvih zadruga koje su inicirali njihovi preci. Ti ljudi nisu bili nikakvi socijalisti ni fantasti. Bili su potomci starih gospodskih obitelji. Zanimljivo je da je socijalistička Jugoslavija neke od tih zadruga rasparčala jer ih je smatrala “odnosima feudalnog tipa”. Večina ih je “podruštvlena” pred raspad Jugoslavije jer više nije bilo nasljednika osnivača koji su imali realni interes u njihovom održavanju. U slobodnoj Hrvatskoj je nešto od te imovine privatizirano, a glavnina je jednostavno zanemarena.
    Slobodnih zadruga nije bilo u zemljama s jakom centralnom vlašću jer je po rimskom pravu svako udruživanje bez kraljeve dozvole bilo zabranjeno kao subverzivno. U Trstu i Rijeci se jednostavno nije moglo zamoliti lučke dangube da ti pomognu izvuči brodić. Policija bi ih rastjerala. Udruživati su se smjeli samo oni koji su mogli kontaktirati s kraljem. Zato su sva dionička društva bila “privilegirana”.
    Zadružni pokret iz XIX stoljeća su su inicirali društveni reformatori, među njima mnogi socijalisti. Revolucionari nisu bili oduševljeni zadrugama jer su znali da su zadrugari izgubljeni za reviluciju.
    Skoro sve današnje banke potječu od zadruga. Mnogi trgovački lanci također. Potrudite se i pročitajte im imena.
    Vrlo brzo se uvidjelo da elan osnivača naglo pada pa su se upravljačka prava počela prebacivati na zaposlene stručnjake. Isto se shvatilo da nije mudro jamčiti cjelokupnom imovinom pa je izmišljena ograničena odgovornost. Izum možda važniji od ijednog tehničkog izuma.

    Danas se krug zatvorio. Mnogi uroaju zbog nejednakosti, a ljudi s ekstremno visokim primanjima su manageri, dakle zaposlenici. Ne zaboravite da je Karlo Martel od majordoma postao car! Viče se i da je upravljanje kompanijama otuđeno. Što se predlaže? Osnivanje zadruga. Pa to su predlagali Saint-Simon i Proudhon prije skoro dvjesto godina. Karl Marx ih je ismijavao, a Bismarck kopirao!
    Ne zaboravite da su fašistički squadristi prije Marša na Rim porazbijali imovinu preko dvjesto zadruga, a da ih je Mussolinijeva vlast poslije tog Marša na Rim poticala.

    Sviđa mi se

    1. Vjenceslave, problem sa zadrugama je u tome sto nisu ustrojene kao hijerarhije. Hijerarhija je najefikasniji oblik organizacije poznat covjeku. Zato zadruge redovito gube u trzisnoj utakmici s korporacijama.
      Sto se korporacija tice, dionicari imaju zadnju rijec. Dionicari mogu bez problema smijeniti vodstvo firme, ako im se ono ne svidi. Pitaj Steve Ballmera ili Carly Fiorinu. Povezivati Karla Martela s korporacijama mi se cini sasvim neprimjereno. Radilo se o ranom feudalizmu, koji je bio sasvim drugaciji od bilo kakvog oblika kapitalizma.
      Cak i u Izraelu, gdje su zadruge zvane kibuci bile osnovni oblik organizacije pocetkom i sredinom XX stoljeca, zadruge izumiru i prepustaju mjesto korporacijama. Naprosto, korporacije su efikasniji oblik organizacije. Korporacija je najefikasniji danas poznati oblik organizacije. I to je sve. Sto se Proudhona tice, to je bio onaj covo koji je napisao da je privatna imovina – pljacka?
      (https://en.wikipedia.org/wiki/Property_is_theft!)
      Da, Proudhon bi zaista trebao biti relevantan za liberalnu misao. Proudhon, Saint Simon, Owen i Bakunjin su se sukobljavaki s Marxom, no svi su bili ljevicari, i to vrlo radikalni.

      Sviđa mi se

      1. Htio sam naglasiti da su zadruge postojale puno prije ikakvih socijalističkih ideja.
        Nisam blesav da ne znam kako je korporacija do sada najefikasniji način ljudskog organiziranja.
        Samo nisam siguran da dioničari uvijek vode računa o dobrobiti korporacije. Sjećam se vremena kad je AT&T imala više dioničara nego danas Hrvatska stanovnika. Koliko je njih zapravo vodilo računa o korporaciji?
        Mnoge današnje korporacije su upravo brežnjevski trome i uprave opstaju.
        Spomenut ću primjer jednog trgovačkog lanca koji je godinama objavljivao da u Zadru ne prodaje lopate za čišćenje snijega iako svaki Zadranin zna da Ličani vole kupovati baš u Zadru
        Prosječan vijek industrijske korporacije je do nedavno bio oko četrdeset godina. Propadaju jer nadzor slabi. Zar bi postojale panike na burzama (više se tako ne zovu, ali nagle prodaje dionica jesu panične reakcije) da vlasnici zapravo vpde računa o svome vlasništvu?

        Ljudi mijenjaju preferencije i zaboravljaju.
        Dođe vrijeme kad cijela industrija zamre. Uvijek se piše kako je u Zadru djelovalo između petnaest i trideset tvornica likera. Pamte se tri velike i jedna mala. Nedavno sam bio na jednom događaju. Potomak jednog od tvorničara je predstavio knjigu o djelatnosti svog oca slastičara. Spomenuo je i likere svog djeda. Nije znao objasniti zašto je otac promijenio djelatnost. Nitko od prisutnih se nije mogao sjetiti nikoga od barem jedanaest preostalih. Piše se i priča samo da su ti likeri bili vrlo luksuzni.
        Glede utopijskih socijalista i anarhista moram spomenuti da su putovi providnosti nedokučivi. Htjeli su revoluciju, ali su ponarodili kapitalizam i poburžoazili radnike. Upravo ono čega su se bojali “klasici”. Treba li spominjati koji?
        Postupci Karla Martela su svevremeni. On je primjer sluge koji zauzme gospodarovo mjesto.

        Sviđa mi se

        1. Koliko se sjećam, zadruge jesu bile hijerarhijski ustrojene. Uvijek se znalo tko zapovijeda. Poslije sedamdesetčetvrte njihovi radnici nisu spadali pod famozni Sud udruženog rada. Zanimljivo je da SK praktično nije mogao probiti njihovu strukturu. Prvi proboj je nastao pred kraj Epohe. Nasljednike druog i viših redova jednostavno više nisu zanimale.

          Sviđa mi se

    1. Ta institucija pravne osobe je izvor mnogih problema i s oporezivanjem i s bavljenjem politikom. Korporacije nisu ljudi. Taj bi institut trebalo temeljito revidirati. Na zalost, taj je institut vrlo prisutan i u medjunarodnim ugovorima i konvencijama te ga nije moguce samo tako, naprecac, revidirati.

      Sviđa mi se

  5. Pohlepa je samo jedna od komponenti koje pokreću ljude.
    Trebalo je proći stotine godina da su vlasti prihvatile pohlepu kao važnu ljudsku osobinu koju ne treba obuzdavati.
    Lako je gledati filmove pa vjerovati da učiš ekonomiju.
    Koliko dioničari vode računa o svom interesu bolje je učiti iz novije hrvatske povijesti. Kad je propadao “društveni sistem socijalističkog samoupravljanja”, mnogi su tražili “izlaz iz situacije”. Skoro svatko je smatrao da “imovina treba imati titulara”. Sve češće se počelo govoriti o dionicama koje treba razdijeliti na ovaj ili onaj način. Na jednom skupu u Zagrebu netko je viknuo: “To bu Štef prodal za gemišt!”
    Poslije dvije-tri godine su skoro svi plakali da su opljačkani. Govorili su: “Kud Kutle prođe, trava ne raste!”. Pitao sam neke kako su opljačkani. Odgovorili bi da im je pozvonio čovjek na vrata i ponudio gemišt za paket dionica.

    Sviđa mi se

    1. Znam, samo moramo razlikovati pravnu od fizicke osobe. Oporezovati pravnu osobu poput korporacije znaci dvaput oporezovati njezine vlasnike. Dozvoliti pravnoj osobi bavljenje politikom, u vidu financiranja kampanja, predstavlja korupciju demokracije. Ja jesam za neki oblik osobnosti korporacije i jasno mi je da bez toga nema zastite imovine, ali pravna osoba ne smije imati sva ljudska prava i obveze.

      Sviđa mi se

      1. Ne može se drukčije. Ukoliko se korporaciji oduzme pravo “tužiti i biti tužen” što ostaje od sloboda?
        Onaj tko je ikad vodio štand na pijaci je naučio da ako imovinu štanda ne prihvaća kao nešto strano (otuđeno, rekli bi marksisti) u tren oka dođe u priliku da ne može platiti račune.

        Sviđa mi se

        1. Pravo na podnosenje tuzbi i mogucnost da korporacija bude tuzena nemaju veze s politickim pravima. Problem su politicka prava korporacija. Korporacija, naime, ima pravo lobirati i pomagati izbornu kampanju, sto bi trebalo biti dopusteno samo fizickim osobama.

          Sviđa mi se

  6. Komentari su nam se nešto izmiješali i više nemaju puno veze s osnovnim člankom.
    Život u Americi, koja nije imala iskustva s feudalizmom i kraljevskim apsolutizmom je sigurno drukčiji nego u staroj Europi.
    Ja poznam ljude koji znaju oderati janje kamenom! Znam za sveučilišnog profesora koji je prerezao konop ratnom brodu jer je kapetan povrijedio neko srednjovijekovno pravo. Nisu se usudili tužiti!
    Kad živiš u sinkronitetu više povijesnih razdoblja za koje profesori povijesti tvrde da su sukcesivna, teško je reći jesi li naprednjak ili konzervativac.
    Pače, zaboravio sam kako se marksistički zovu povijesna razdoblja.

    Liked by 1 person

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s