Fiskalna politika i gospodarski rast

Britanski Institute of Economic Affairs objavio je novu zbirku radova o fiskalnoj politici na preko 250 stranica teksta, cijela je dostupna ovdje, kao i sažetak svih važnijih zaključaka istraživanja.

Ukratko, istraživanja pokazuju vrlo negativan utjecaj povećanja državne potrošnje i poreznog opterećenja na gospodarski rast. Dakle, ništa novo i ništa što nije već odavno poznato ekonomski pismenim ljudima, ali što socijalisti nikada neće prihvatiti. Porezi destimuliraju stvaranje nove vrijednosti preko više različitih kanala, a državna potrošnja uvijek znači zakidanje privatnog sektora za određene rijetke resurse koji bi se mogli drugdje efikasnije iskoristiti. Čak i kada neki specifični oblici državne potrošnje mogu imati pozitivan učinak na generiranje gospodarskog rasta, ti eventualni pozitivni učinci su više nego “kompenzirani” negativnim posljedicama oporezivanja i državnog zaduživanja.

Upravo zato su ovakve stvari jako problematične (tablica je iz iste knjige):

iea-size-of-government-historical-data

Na slici je očit zabrinjavajući trenda etatizacije razvijenih ekonomija. Postotci prikazuju udio državne potrošnje u ukupnom BDP-u navedenih zemalja, pa što je veći udio državne potrošnje, to je logično udio privatnog sektora manji. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, prisustvo države u gospodarstvu je značajno manje nego danas, u većini zapadnih zemalja države su trošile manje od 15% BDP-a i u tom periodu ranog razvoja kapitalizma čovječanstvo svjedoči najvećem rastu prosperiteta i materijalnog blagostanja tzv. srednje klase u svojoj povijesti. Akumulirana je ogromna količina bogatstva.

Čak i pred Drugi svjetski rat, od razvijenih zapadnih zemalja samo je u nacional-socijalističkoj Njemačkoj državna potrošnja bila iznad trećine BDP-a, dok danas nigdje nije ispod trećine BDP-a. Udio države u ekonomiji u većini tih zemalja danas premašuje 40%, a u nekima i 50%, što je najvećim dijelom posljedica drastičnog povećanja državnih socijalnih izdataka, te ne čudi usporavanje gospodarskog rasta u Europi u posljednje vrijeme. Naravno, ljevičari će mrtvi-hladni govoriti o “diktaturi kapitala”, “neoliberalnom kapitalizmu”, “tržišnom fundamentalizmu” i sl., ali očito je da ljevičari nemaju blage veze o čemu pričaju i toga se ne srame.

figure3

Manje je više! (izvor)

 

42 comments

  1. “ali očito je da ljevičari nemaju blage veze o čemu pričaju i toga se ne srame.”

    Kad umres, ti ne znas da si umro i nije ti tesko, tesko je drugima. Isto je tako i kad si glup.

    Sviđa mi se

  2. Citao sam jucer intervju sa A. Scaramucciem u Ft. Inace super tip, osnivac hedge fonda, vodi emisiju Wall St. Week na Foxu, i u Trumpovom je tranzicijskom timu. U jednom dijelu teksta spominje fiscal austerity mjere koje nisu donijela rezultate u SAD-u i Europi.

    Cesto se spominju te teske mjere stednje koje navodne sprijecavaju gosp. rast pa sam napravio jedan 5minutni research i pronasao podatak da je drzavna potrosnja EU 28 iznosila 7,000bn eura u 2015, dok je 2007 g (prije krize) iznosila 5,800bn eura. Ispada da su drzave EU28 potrosile 1,200bn eura vise nego 2007g kada su pocele stedjeti.

    Kakva je to stednja kada trosis 20% vise nego prije kada nisi stedio?:)

    Liked by 1 person

    1. To je socijalisticka stednja, koja vodi do poznato efikasne i pravedne socijalisticke ekonomije. Rezultate pogledati pod “Venecuela”. To je njima njihova borba dala.

      Sviđa mi se

  3. Nikad mi nije bila jasna zaljubljenost u Lafferovu krivulju. Zasto bi nas zanimalo kako maksimizirati drzavne prihode umjesto da nas zanima kako sto vise smanjiti drzavne rashode.

    A meni u zadnjem Nu2 zvjezdani trenutak nije bio odlazak Pernara is studija nego njegov komicni pokusaj objasnjavanja Lafferove krivulje neukom narodu.

    Sviđa mi se

    1. “Zasto bi nas zanimalo kako maksimizirati drzavne prihode”

      Zato sto su tvoji i interesi drzave, u ovom slucaju, jednaki. Sve sto drzavu zanima je maksimizacija profita i do nje dolazi smanjenjem nameta, a smanjenje nameta pase tebi.

      Sviđa mi se

        1. Tocno!

          Dzava je nista drugo nego skupina udruzenih individualaca (i.e. korporacija) ciji je cilj ostvarenje profita koristeci duge cijevi. Drzava nema nista misticno ni transcedentalno u sebi kao sto to ljevicari misle poput “by the people, for the people”. Dobra drzava je dobar managment, a losa drzava je los managment. Hong Kong je dobar managment, a SAD je los managment. Mislim da je jasno zasto. Cilj Hong Kong-a i SAD-a, kao korporacija, je ostvarenje profita i njihovi “klijenti” (i.e. stanovnici) su nista drugo nego njihova imovina i sredstvo ostvarivanja istog. Zadovoljenje ljudskih zelja podizanjem razine ekonomskih sloboda moze biti sredstvo, nikada cilj. Cilj ostaje maksimizacija profita. Ti (kao i svi mi) zelis vise ekonomskih sloboda jer zelis bit bogatiji (i sve sto ide zajedno s tim) sto znaci da su ekonomske slobode sredstvo, a cilj je vise nula na racunu. Isto tako je i s drzavom. Tvoje ekonomsko blagostanje joj moze biti sredstvo, nikada cilj. Posto znamo da je veca razina ekonomskih sloboda i smanjenje (kad god, gdje god i zbog cega god) nameta najbolji tj. jedini cilj maksimizacije profita, mislim da bi nas maksimizacija profita trebala zanimat jer ide ruku pod ruku s nasim interesima. Naravno smanjenje nameta ne mozemo ocekivati od strane SAD-a kao sto mozemo od strane HK-a ili Singapura. Mislim da je jasno zasto.

          “Samo individualci imaju interese”
          @yodinsvjedok

          Sviđa mi se

          1. @stirnerblog

            “Cilj ostaje maksimizacija profita. Isto tako je i s drzavom.”

            Isto tako nije sa drzavom. Profit i gubitak su kljucne ekonomske stvari za aktere na trzistu.

            Sviđa mi se

            1. “Profit i gubitak su kljucne ekonomske stvari za aktere na trzistu.”

              Tocno!

              “Isto tako nije sa drzavom.”

              Well…

              Drzava trguje uvjetima stanovanja. Kad bi birao izmedu Francuske i Svicarske, sto bi izabrao? Izmedu SAD-a i Meksika? Singapura i SAD-a? Kine i Hong Kong-a? Svicarske i Lihtenstajna? Ovisi o tvojim preferencijama. Kao sto ovisi hoces li kupiti cokoladu ili vaniliju i kod koga.

              pop goes the weasel.

              Sviđa mi se

              1. Ne znam da li si čitao Misesa.On je vrlo dobro objasnio zašto državu ne možeš porediti sa firmom.Njegovo djelo Buerocracy možeš čak i poslušati na mises.org

                Liked by 1 person

                1. Na stranu Mises i njegova hvalevrijedna Birokracija: u ovoj zgodnoj Stirnerblogovoj prispodobi vlada je uprava tvrtke, predsjednik vlade CEO, a ministri članovi uprave nadležni za različite korporacijske djelatnosti: pravni odjel (min. pravosuđa), računovodstvo (min. financija), zaštita (min. policija i obrane) itd. Dioničari su, i nadalje figurativno, ugrubo podijeljeni na dvije skupine: domoljubi, naivna manjina koja je za tu karcenogenu tvorbu spremna dati i vlastiti život, i pasivna većina, oni koji spremno trpe državni reket (porez) radi osobnog mira i daljnjeg sigurnog prijenosa vlastitiog genskog materijala. To je zapravo sve. Stirnerblogova usporedba korektna i zapravo uopće nije daleko o istine, dapače.

                  Sviđa mi se

                  1. Nadopuna: (1.) Podjela dioničara moj je vrijednosni sud i nema nikakve veze sa Stirnerblogovim tekstom i (2.) profit je, i nadalje figurativno u Stirneblogovoj paraboli, ono što država uprihodi pljačkom (porez).

                    Sviđa mi se

                    1. Mislim da do nesporazuma ovdje dolazi zato što se oporezivanje figurativno naziva profitom. Kad već vučemo analogije između države i korporacije, porezi bi bili ekvivalent prihodima (hence porezni prihodi), a profit bi pak bio saldo proračuna.

                      Međutim, kao što već spomenuti Mises objašnjava, postoji važna fundamentalna razlika između poslovanja korporacija i “poslovanja” državnog aparata.

                      Sviđa mi se

              2. Ti si nesto pobrkao. Drzava nije korporacija. Kao prvo, drzava se ne zasniva zbog profita nego zbog zastite. Drzava je organizacija s monopolom na silu, na odredjenom podrucju. Osnovni razlog za osnivanje drzave je zastita fizicke, pravne i imovinske sigurnosti gradjana, a ne njihov profit. Dapace, gradjani moraju placati tu zastitu, pod prijetnjom sankcija.

                Kao drugo, pravo izbora o kakvom ti pricas ne postoji. Da bi mogao raditi u Svicarskoj, Hong Kongu ili Lihtenstajnu, moras imati nesto sto se zove “radna dozvola”. Obicno se radi o nekoj formi vize, za dobivanje koje trebaju podaci o obrazovanju i radnom iskustvu. Ako itko bira, to su drzave u koje se ljudi useljavaju. Kada kupujem cokoladu ili vaniliju, ja sam onaj tko odlucuje, ne cokolada ili vanilija. U slucaju drzave, cokolada i vanilija odlucuju o tome imam li ih pravo kupiti. Analogija korporacije i drzave je nategnuta i netocna.

                Sviđa mi se

                1. Djelomicno se slazem.
                  Teorija o “drustvenom ugovoru” ne drzi vodu. Jesi li ti potpisao ugovor o mjesecnom placanju pretplate kojom ce se financirati svi prelijepi drzavni organi? Ili te nitko nije nista pitao i samo su ti uzeli pare, a ti se presutno pravis da ste se “dogovorili” i da je to za tvoju dobrobit? Ja nista nisam potpisao, bar se ne sjecam. No, siguram sam da me nitko nista nije pitao i da se oni prave da smo se “dogovorili” i da je to za moju dobrobit. Nisam siguran koliko se drze teorije o “dogovoru”, ali rijec dobrobit im je u svakoj drugoj recenici.
                  Tvrdnja da je drzava tu zbog nas i zastite nase imovine je djelomicno tocna.
                  Preformulirat cu da bude potpuno tocna.
                  Drzava je tu zbog same sebe i zastite svoje imovine.
                  Drzava je organizacija koja vrsi monopol nad primjenom sile i ciji je cilj ekstrakcija novca i stvaranje profita za vlastito financiranje i omogucavanje daljnje ekstrakcije. Sredstvo pomocu kojeg ona dolazi do profita i odakle ga ona sise su njeni gradani. Naravno, ne sporim da se “moderne drzave” ne vode poput kompanija i da se predstavljaju kao karitas ili kosarica u koju zagrabis kad ti treba nesto, te da da ih vode ljudi koji stvarno vjeruju da je drzava Crveni kriz.
                  No, to ne umanjuje cinjenicu da je drzava to sto je: korporacija (i.e. skupina ljudi koja djeluje kao jedan entitet s istim ciljem), Toliko o benevolentnosti drage nam Majke i pravima koje nam stiti (http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/otkrili-smo-koji-je-visoki-duznosnik-otputovao-na-skijanje-na-breganu-je-u-pratnji-osiguranja-dosao-sef-sabora-reiner/82528/).

                  Priznajem da mi usporedba s cokoladom i vanilijom nije najbolja.
                  Da preciziram. Drzava je isto tako i jedan veliki nekretninski biznis.
                  Pa da dam bolju usporedbu.
                  Kao sto biras u kojem bi stanu zivio kao podstanar tako i biras u kojoj bi drzavi zivio, Sto ne znaci da ce ti ista dat drzavljanstvo ili radnu dozvolu, kako i sam navodis, jer ni vlasnik stana ti ne treba dozvoliti da zivis u njemu. Mozda mu se bas ne svidas. Ali joj je u najbojem interesu da te privuce i da tim putem ostvari profit. Naravno opet sve ovisi o tvojim preferencijama i preferencijama drzave. Te je velika je zalost sto vecina preferira Norvesku u usporedbi sa Singapurom. Kako si i sam rekao, ne treba pripisivati zlobi ono sto se moze adekvatno objasniti gluposcu.

                  Odgovor @Galtu:

                  Kako god okrenes SSSR ili Hong Kong. CIlj je profit, a ekonomske neslobode/slobode samo sredstvo.
                  Znas kako je USSSR zavrsio, a kako Hong Kong i zasto.

                  Sviđa mi se

              1. Ja ipak ne bih upoređivao države i korporacije čisto zbog etike.Korporacija je tijelo kojem je zadatak da zaradi novac zadovoljavajući klijente.Da bi zaradili moraju da poboljšaju život klijenata.

                Države, sa druge strane samo pljačkaju i nimalo ne poboljšavaju život podanika.Oni zarade tako što drugi osiromaše.

                Sviđa mi se

      1. Točno. BTW Trump misli staviti porez na kapitalnu dobit na 15%. Winning! Eppur si muove (na stranu Trumpov ekonomski izolacionizam). 🙂

        Sviđa mi se

      2. Ne zadugo. Mi smo ipak prvaci svijeta. Vidi ovo:
        http://www.index.hr/vijesti/clanak/drzava-ce-mladima-placati-pola-rate-stambenog-kredita-maric-objasnio-detalje-ove-nove-reforme-/933071.aspx
        Sto mislis, odakle ce doci pola rate? Naravno, iz poreza koji ce se uzimati tim istim mladima. Umjesto da ih drzava pusti da si sami ustede za stan, drzava im “pomaze”, usput placajuci birokraciju, koja ce, naravno, imati i predstojnika, sekretaricu, urudzbeni zapisnik, AOP i sluzbene automobile. Blago mladima, zelim im svu srecu u Irskoj i Njemackoj.

        Sviđa mi se

        1. Kad vidim ovakve vijesti prvo pomislim da je neka zajebancija sa sprdexa, a onda se sjetim da glupost hrvatskih socijalista ne poznaje granice. Nama ne treba sprdex, dovoljno je slušati ideje hrvatskih socijalista.

          Sviđa mi se

        2. Idiot u meni se nada da je ovo samo obmana koja će poslužiti za ukidanje POSa, ali onaj pametan u meni zna da je Marić kreten.

          Da li zna netko koja je fora s tim Marićem i otkud mu sve te glupe ideje (osim od MOSTa)?

          Sviđa mi se

          1. Vjerojatno s ekonomskog fakulteta. Moja stara, koja je svojedobno predavala statistiku na tom fakultetu, mi je svojedobno rekla kako je u 90-ima imala nekoliko zucnih diskusija s kolegama kojima je pjena pocela ici na usta kada je ona natuknula da je marksizam glupost. Ukratko, djecu tamo vjerojatno i danas poucavaju o oduzimanju viska vrijednosti i eksploataciji covjeka po covjeku.
            Ne samo to, u Hrvatskoj se javlja i tzv. “nova ljevica” koja ne prihvaca Marxa kao dogmu, no vidi ulogu drzave u osiguravanju “pravedne raspodjele” i “smanjivanju socijalnih razlika”. Mogao bih se kladiti da se na ekonomskom fakultetu Pikettyjeva knjiga proucava kao sveto pismo: poslanica sv. Marxa Korincanima.

            Sviđa mi se

            1. Državne subvencije su kao da bolesniku uzmeš litar krvi, u međuvremenu pola negdje prospeš, a vratiš mu drugu polovinu i kažeš da si ga izliječio.
              A on, naravno, u sve gorem stanju.

              Sviđa mi se

Komentiraj