Statistike i tamna materija

Larry Downes ima odličan članak za Washington Post o značaju digitalnih informacijskih usluga i nedostacima makroekonomskih statistika. Preporučam svakako pročitati cijeli tekst, a ovo je samo dio:

Ignoring free goods may not have mattered much in the past, but today a growing range of crucial software and digital services are simply not being counted. Well, so what? Consumers and investors obviously place high values on these services and the companies that offer them. Google is valued at more than $500 billion, and last year reported revenue of $75 billion.

Bragging rights aside, what difference does it make if government statistics don’t give the digital economy any credit? A lot, it turns out. GDP and other economic measures are used to determine government policies, particularly those related to investment, regulation, law enforcement, taxes and other incentives. And, perhaps most important of all, trade relations.

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u informacijsko doba tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih digitalnih dobara konzumiranih online, koje većina ljudi s pristupom internetu koristi svakodnevno (npr. e-mail, Google, YouTube, Wikipedia, Facebook, itd.). Fenomen koji se u literaturi naziva digitalnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji, što može imati jako loše posljedice, s obzirom da se političari na vlasti oslanjaju na takve statistike pri donošenju odluka o kreiranju državnih politika, a i oni politički oportunisti koji nisu na vlasti vole ih zloupotrebljavati za formiranje populističke platforme. Prvenstveno se to odnosi na razne socijalističke nametljivce koji na taj način nalaze opravdanja za redistruciju bogatstva, nacionalizacije, protekcionizam i slične nakaradne ideje, pa tako i svakakvi neo-marksistički ridikuli odjednom postaju cijenjeni ekonomski stručnjaci.

Sir John James Cowperthwaite, bivši ministar financija Hong Konga, nije bio potpuno blesav kada je zabranio tamošnjim državnim uredima prikupljanje ekonomskih statističkih pokazatelja, kako bi spriječio državno miješanje u gospodarstvo. Hong Kong je do danas ostao ekonomski najslobodniji teritorij na svijetu, te je uz impresivan gospodarski rast u drugoj polovici 20. stoljeća u međuvremenu postao jedno od najbogatijih mjesta na Zemlji (usporedite ih s nesretnim sunarodnjacima u NR Kini zapelima u socijalističkom eksperimentu).

gdp

 

Oglasi

5 comments

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s