Sukob rada i kapitala

Sukob rada i kapitala jedna je od najžešćih smijurija religije marksizma i misao koja je svijetu nanijela ogromnu štetu, a pogotovo Hrvatskoj kao jednoj od ex-komunističkih zemalja još uvijek zaostalih u tom nekom socijalističkom podneblju.

Ova slika iz knjige profesora Davida Weila to vrlo jasno pokazuje:

dweil

Izravna ovisnost blagostanja radnika (tj. njihovih realnih nadnica) o količini kapitala u zemlji je nešto toliko elementarno, logično i trivijalno za shvatiti da se poricanje tih jednostavnih ekonomskih istina ne može objasniti drukčije nego vjerskim fanatizmom. U zemljama s više akumuliranog kapitala, veća je i produktivnost radnika, jer je rad tehnički opremljeniji, a kako visina plaća teži graničnoj produktivnosti rada, tako radnici bolje žive, što je veća akumulacija kapitala u njihovom okruženju. Zato švicarski i američki radnici danas zarađuju daleko više od svojih hrvatskih ili kineskih kolega, i zato su radnici u zemljama bivšeg zapadnog bloka živjeli drastično bolje u odnose na one iz “socijalističkih narodnih republika”. Tržišna konkurencija među kapitalistima i pogodna klima za investiranje najbolja su garancija blagostanja radničke klase.

Stoga, sve državne politike koje negativno utječu na dodatnu akumulaciju kapitala – poput oporezivanja, restriktivnih regulacija poslovanja, ali i svih onih intervencija u gospodarstvo koje remete tržišne signale i stvaraju ozračje neizvjesnosti režima – negativno će se odraziti i na blagostanje radnika. To naravno opet možemo jasno vidjeti na primjeru Hrvatske, gdje su vlasti učinile gotovo sve da što više privatnog kapitala otjeraju iz zemlje, zbog čega smo i toliko bili zapeli u recesiji, a u međuvremenu više od stotinu tisuća hrvatskih građana odselilo je u zemlje sklonije kapitalizmu.

kapital-privatne-tvrtke1

Diktatura kapitala u Hrvatskoj (izvor)

Ipak, mnogi hrvatski građani i dalje vole živjeti u socijalističkim kolektivnim deluzijama, pa je tako popularno za nepovoljnu situaciju u zemlji okrivljavati ‘neoliberalni kapitalizam’ koji na ovim prostorima nikada nije viđen, ili pak “privatizacijsku pljačku”, te zazivati od države još veću socijalizaciju ekonomije vjerujući u “sukob rada i kapitala”, dok im se cijeli život praktički pred očima jedan po jedan urušavaju različiti socijalistički eksperimenti po cijeloj zemaljskoj kugli. Upravo u takvom stanju uma velikog dijela biračkog tijela nalaze se izvori hrvatskih gospodarskih bolesti.

Oglasi

19 comments

  1. Socijalisti izazivaju taj fantazmagoricni “sukob rada i kapitala”. Meni je, nakon vise od 20 godina provedenih u kakvom-takvom kapitalizmu, jasna veza izmedju zarade koju ostvaruje moja firma i mog bonusa. Jasno mi je i da su placeni prijevoz, topli obrok i 8 satno radno vrijeme privilegije a ne prava. Na nekim kompliciranim stvarima sam znao provesti i po 14 sati radeci neprekidno. Primjer je jedan povrat baze podataka nakon uragana Sandy. Sumnjam da bi recenica tipa “proslo je 8 sati, nastavljamo sutra” naisla na dobar prijem. U danasnjem svijetu se nedostupnost web stranice kompanije mjeri desecima tisuca dolara gubitaka na sat. U takvim slucajevima nikada nisam bio zaboravljen kada je posrijedi bonus.

    Sviđa mi se

  2. Sve te socijalističke besmislice su toliko isprepletene da se jedna uvijek veže na drugu. Sukob rada i kapitala je samo proširena verzija “ako je mom poslodavcu gore, meni će sigurno biti bolje” što je opet jedna od posljedica zero-sum game zablude koja opet nije daleko od krilatice “snađi se druže”. I tako unedogled.

    Sviđa mi se

    1. Mislim da se u mnogim slucajevima radi samo o ljubomori. Ponekad diskutiram s jednim “mladim znanstvenikom” s IRB-a koji mi je u jednom trenutku rekao da je ono sto on zeli socijalizam, ali bez komunisticke partije. Radi se o vrlo zanimljivom uhljebu, odlicno obrazovanom i starom oko 40 godina, mozda koju godinu vise. Na primjedbu da socijalizam vec ima, odgovorio mi je da se jos uvijek previse dozvoljava privatno vlasnistvo za njegov ukus i da bi, recimo, Konzum i Agrokor trebalo smjesta podrzaviti. Radi se o covjeku prirodoslovnog usmjerenja, s doktoratom znanosti, cvrsto usidrenom na drzavnoj sisi. Zadnji razgovor smo imali neki dan, povodom “dana znanosti u Sinju”. Ti “dani znanosti u Sinju” su cirkuska manifestacija koja dovodi “mlade znanstvenike” s IRB-a u Sinj, kako bi lokalnim agricolama pricali o znanosti, naravno na trosak poreznih obveznika, te usput nesto zaradili na putnim troskovima. Moje je pitanje bilo zasto te manifestacije nema u Cavoglavama, jer bi se odlicno uklopila u proslavu “Oluje”. Znanost uz Tonsonovu “muziku”, janjetinu i potoke crnog vina, kud ces bolje? Siguran sam da bi uz dovoljno “Plavca” mogli vidjeti i dva Higgsova bozona.
      Ukratko, covo u ranim 40-ima je vrlo cvrsto na socijalistickom putu, i to njegovoj “domoljubnoj” verziji. Puno je vise indoktriniran socijalistickim gluparijama nego ja, koji sam 15 godina stariji od njega i koji sam u real-socijalizmu proveo prvih 30 godina svog zivota. Ono u sto polazem nadu je masovni odlazak u inozemstvo i nada da ce ljudi koji hrpimice odlaze u kapitalizam shvatiti u cemu je razlika. Ipak, nisam previse optimistican. Prije neku godinu sam dolazio u Hrvatsku za Bozic i na aerodromu slusao grupu nasih ljudi, puno mladjih od mene, kako zadivljeno pricaju o Putinu. Bojim se da bi danasnji Hrvati, kada bi mogli, listom glasali za Hillary.
      Zasto je nas znanstvenik tako cvrsto na socijalistickom putu? Da ode van, morao bi traziti lovu za projekte, biti izlozen “nehumanom” publish or perish sistemu i raditi puno vise nego sto radi sada. Trenutno, covjek uziva u sinekuri na PMF-u i IRB-u, uz punu svijest da ce naslijediti svog profesora i sefa katedre kada ovaj promjeni nivo postojanja i ode praviti drustvo letecem spageti-cudovistu. Od drzave je dobio stan i njemu je sasvim dobro. On je nasao svoj lokalni Shangri La, na teret poreznih obveznika. A takvih je jos jako, jako puno.

      Sviđa mi se

      1. Kao studentu PMFa primjetio sam da slicno razmisljanje dijeli vecina profesora (a i studenata) sto me uvijek iznova sokira jer to bi trebala biti krema nase akademske zajednice. Dali bi Vam bio problem podijeliti incijale tog profesora? Stracno me zanima 🙂

        Sviđa mi se

        1. Mogu cak dati i puno ime, nema problema. Covjek se zove Tomislav Portada i radi na PMF-u, odjel Kemija. Prepucavanja nisu narocito privatne naravi, buduci se odvijaju na Usenet grupi hr.soc.politika.

          Sviđa mi se

      2. Zašto bi glasali za Hillary? Ona podržava trgovinske ugovore i globalizaciju koji su prema Trumpu oduzeli Amerikancima milijune radnih mjesta. Trump tvrdi da će poduzetnike koji su prebacili proizvodnju u Kinu, Meksiko itd. natjerati da proizvodnju vrate u SAD. To je za mene socijalizam.

        Sviđa mi se

        1. Zasto nebi glasali za Killary? Ona podrzava povecanje socijalne drzave, povecanje poreza i ljevicarske spodobe poput feministica, LGBT-a, BLM stakora…
          I svoje “znanje” vadi iz SF romana Naomi Klein.

          Sviđa mi se

  3. Socijalizam je odlična stvar ako želiš imati masu siromašnih ljudi koji će raditi za proverbijalnu “šaku riže.” Mislim da je nama bolje da se privatno bavimo kapitalizmom, dok istodobno javno gorljivo zagovaramo ne socijalizam, nego hard-core komunizam Sj. Korejskog tipa. Nije isto imati milijun Kuna na raspolaganju recimo u Švicarskoj, i recimo u Venecueli. U Venecueli će tih milijun Kn potrajati daleko dulje nego u Švici. Zagovarati kapitalizam kod nas je blesavo ako si sposoban raditi gospodarsku arbitražu.

    Sviđa mi se

    1. Takav stav nalazim lagano cudnim. Naprosto ne mogu zagovarati socijalizam u Hrvatskoj jer mi siromasna Hrvatska odgovara, a zivjeti i raditi u kapitalizmu. To je u potpunom neskladu s mojim moralnim nacelima.

      Sviđa mi se

    2. Kako si zamislio da ćeš se privatno baviti kapitalizmom kada te nadležni poslušaju i okrenu se hard-core komunizmu sjevernokorejskog tipa? I odakle ćeš imati milijune na raspolaganju u takvom okruženje, ako nisi istaknuti član Partije?

      Sviđa mi se

    1. Uope ne sumnjam da će to ministarstvo potaknuti demografsku obnovu tako što će zatvoriti mirovinski sustav koji preusmjerava resurse od ljudi koji mogu imati djecu prema starcima i istodobno uvjerava ljude koji mogu imati djecu da nema nikakve potrebe imati djecu jer će se država za njih pobrinuti u starosti. Također ne sumnjam da će se ukinuti prijetnje ljudima koji imaju djecu da će ih morati financirati do najmanje 25 godine jer će istoj inače bez diplome beskorisnog fakulteta biti ukinut pristup tržištu rada.

      Zapravo, kada to tako kažem, sumnjam. Vjerojatnije je da će im zaprijetiti da će im oduzimati resurse kako bi ih davali nečijoj tuđoj djeci.

      Sviđa mi se

  4. Tzv. “Ron Swansonov pristup socijalizmu”. Alternativa je Leslie Knope, u izvedbi fantasticne Amy Poehler. Tko god je pogledao bar jednu epizodu “Parks & Rec.” zna o cemu govorim.

    Sviđa mi se

    1. Glupost. Ono sto je problem o kojem se dosta prica je tzv. “the best democracy money can buy”, uzrokovan cinjenicom da se korporacije imaju pravo baviti politikom. Ta je situacija uzrokovana vrlo uobicajenim institutom pravne osobe. Pravna osoba je izjednacena s fizickom osobom, osim sto ne moze birati ili biti birana. Nota bene, zato imamo i “citizens united” i zato je pokojni Scalia bio u pravu kada je rekao da je odluka u slucaju “citizens united” jedina moguca na osnovi ustava.
      Problem je ustav, koji garantira politicka prava pravnim osobama. Mislim da je nelogicno da pravne osobe imaju pravo bavljenja politikom. Politika bi trebala biti rezervirana za fizicke osobe.

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s