Kapitalizam i siromaštvo

“Aid is just a stop-gap. Commerce, entrepreneurial capitalism takes more people out of poverty than aid – of course, we know that.” – Bono Vox

Ono što jako dobro razumije ovaj legendarni roker, filantrop i počasni državljanin susjedne BiH, nedokučivo je i neprihvatljivo zatvorenim umovima salonskih ljevičara.

Gotovo cijelu povijest postojanja homo sapiensa ogromna većina populacije navedene vrste provodila je život u ekstremnom siromaštvu, u uvjetima nezamislivima suvremenim stanovnicima zapadnog svijeta. Ne samo da su roditelji svakodnevno morali fizički raditi od jutra do mraka po svakakvim vremenskim uvjetima samo da bi obitelj preživjela idući dan, već su to morala i djeca od vrlo rane dobi. Još u 18. stoljeću, epizode masovnog umiranja od gladi pogađale su područja današnje Njemačke, Švedske, Velike Britanije, Finske, Francuske, Španjolske, Italije, Portugala, Češke, Poljske, Irske… Čak i sredinom 20. stoljeća, još uvijek većina svjetske populacije živi ispod definirane razine kroničnog siromaštva.

No, s podizanjem stupova liberalnog kapitalizma i razvojem tržišne ekonomije, prvo u zapadnim zemljama tijekom 19. stoljeća, a kasnije postupno i u nekim drugim krajevima planete, došli smo do danas u relativno kratkom razdoblju u potpuno obratnu situaciju (unatoč svim nevoljama koji su zadesile svijet u 20. stoljeću):

world-population-in-extreme-poverty-absoluteDakle, još sredinom 19. stoljeća, više od 90% stanovništva svijeta živjelo je ispod granice ekstremnog siromaštva, dok je danas više od 90% stanovništva iznad te granice, iako na svijetu živi oko 5 puta više ljudi (a očekivani životni vijek nam se udvostručio). Ne samo to, nego je čak i u apsolutnim mjerilima danas manje kronično siromašnih nego u prvoj polovici 19. stoljeća, kada je na cijelom svijetu živjelo svega oko 1 milijarda ljudi!

Naravno, siromaštvo se najbrže iskorijenilo tamo gdje su najbrže usvojeni principi tržišnog kapitalizma, tj. na Zapadu, ali s globalizacijom trgovine i otvaranjem slabije razvijenih zemalja stranom kapitalu, stopa ekstremnog siromaštva se i u ostatku svijeta drastično smanjila u zadnjih par desetljeća, te je danas pojava takvog siromaštva ostala koncentrirana gotovo isključivo na zemlje afričkog kontinenta u kojima privatno vlasništvo i tržišna ekonomija nisu baš društveno prihvaćeni koncepti. To ne znači da se i tamo situacija ne može promijeniti, jer i jedna Kina je do osamdesetih godina prošlog stoljeća bila siromašnija od mnogih afričkih država, a onda su napustili komunističke ideale i okrenuli se prema kapitalizmu. Zato, držimo fige i Afrikancima.

(Dakako, ova granica ekstremnog siromaštva je arbitrarna, ali mjeri realne iznose u međunarodnim dolarima, a tko ima primjedbi na metodologiju mjerenja, može se konzultirati ovdje.)

Dok je kapitalizam za tako malo vremena spasio čovječanstvo od gladi, ljudima produžio život, uredio im domove i opskrbio energijom, eliminirao potrebu za dječjim radom i omogućio životni standard kakav se u prošlim generacijama nije mogao ni sanjati, brojni su socijalistički eksperimenti uporno sabotirali takav čovjekov napredak i ostavili ipak velike mrlje na suvremenoj povijesti civilizacije. Šteta koju su socijalističke ideje nanijele čovječanstvu kvantitativno je nemjerljiva, ne mislim pritom samo na masovne egzekucije i genocide, devastirane ekonomije i uništeni kapital, već i na potpuno duhovno i moralno razaranje esencije naroda.

Zato je posebno tužno gledati danas kako i po zapadnim zemljama, koje bi kao trebale biti nekakav uzor nerazvijenom svijetu, duh vremena sve više klizi prema nekakvim recikliranim socijalističkim idejama (ne nužno i eksplicitno ‘lijevim’, ali najčešće da), a njihova gospodarstva sve više poprimaju obilježja sovjetskih petoljetki. Ono što provjereno funkcionira u praksi biva zamijenjeno nečime što je dokazano destruktivno i neodrživo, a stvarno ne treba biti nikakav poseban lumen za razumjeti nužnost neuspjeha socijalističkog sustava, pa je zaista bizarno da su takve nakaradne ideje i dalje privlačne poprilično velikom broju ljudi, i to čak onih formalno obrazovanih.

Taj zabrinjavajući fenomen nije lako objasniti, ali nekoliko uglednih evolucijskih psihologa se baš pozabavilo tom temom, pa preporučam da bacite oko na njihova predavanja.

 

Oglasi

12 comments

  1. Takve ideje su i dalje privlacne jer se gledaju kroz politicku strategiju a ne ekonomsku. A politicka strategija ne gleda dalje od slijedecih izbora, politicka strategija nema odgovornost za rezultate itd. A individualac kada glasa na izborima puno je udaljeniji od posljedica nego kada glasa sa svojim novcanikom u svakodnevnom zivotu. Ta udaljenost mu omogucava lezerno, nerazumno i neodgovorno sudjelovanje u demokratskom i referendumskom cirkusu.

    Sviđa mi se

  2. “Zato je posebno tužno gledati danas kako i po zapadnim zemljama, koje bi kao trebale biti nekakav uzor nerazvijenom svijetu, duh vremena sve više klizi prema nekakvim recikliranim socijalističkim idejama”

    U V. Britaniji se Konzervativci i Laburisti upravo natjecu tko ce obecati vecu minimalnu placu za 2020.

    Sviđa mi se

    1. Bojim se da raspolozenje birackog tijela klizi prema socijalizmu. Razloga za to je nekoliko, jedan od najvaznijij je strah od promjena. Tehnicki napredak se ubrzava, za koju godinu cemo imati pametne automobile kojima nece trebati vozac. Ljudi naprosto zele da im nekakva birokracija osigura njihovo mjesto pod suncem. To je neka vrsta reketa.

      Sviđa mi se

      1. Drug Dzeremi je zaboravio da socijalisticka ideja nije funkcionirala niti u XX stoljecu, pa je sasvim nevjerojatno da bi mogla profunkcionirati u XXI. Glupave ideje su bezvremenske. Socijalizam nije moguc, bas kao ni perpetuum mobile, bez obzira na stoljece. Nadam se da ce laburisti dozivjeti opci potop na izborima, sto bi vjerojatno micanjem druga Dzeremija s cela stranke i njegovo potonuce u zasluzeni zaborav.

        Sviđa mi se

      2. Hahahhahahah kakvi idioti majko draga!Britanski laburisti su počeli opet sa pričom o demokratskom socijalizmu koji su napustili još 80-ih.Neće im to dobro proći izbore će katastrofalno izgubiti.Ja nešto predviđam da bi mogao ojačati UKIP.

        Sviđa mi se

  3. Izvrstan blog ovaj humanprogress. Jednostavno izvrstan.
    Pogotovo se moram zahvaliti za ovaj link: http://humanprogress.org/blog/socialism-and-human-nature

    Ovo je jedna od “onih stvari”. Super zanimljivo pitanje o kojem se malo debatira. Socijalizam (ako ga definiramo kako redistribuciju od produktivnih ka neproduktivnima) je jako zavodljiva ideja velikom broju ljudi. Ako igras na emocije, lako je navuci puno ljudi na “pomoci potrebitima”. Ovi videi (prvi i treci, drugi je malo dosadnjikav) super objasnjavaju da je ljudski mozak evoluirao unutar malih skupina (10-70 jedinski), i da nas emocionalni aparat, narocito emaptija, funkcioniraju samo na razini tako malih skupina. Kada se solidarnost “implementira” na razini modernog drustva sa milijunima jedinki, cijela ideja postaje besmislena. Moram malo koristiti inzenjerski rjecnik, ali u tom slucaju nedostaje “feed back loop”. Lijepo je objasnjeno da primitivna lovacka drustva njeguju solidarnost, ali jako paze na pojavu varanja. Pomaze se samo onomu koji nema srece u lovu, a ne onome koji ne zeli loviti. U modernom slucaju, produktivni placaju “socijalna prava” neproduktivnima, a pri tome nemaju bas nikakav mehanizam za kontrolu varanja jer izmedju njih stoji nepremostivi zid zvan “nemotivirani drzavni sluzbenici”. Moram priznati da mi je ovo objasnjenje dasak svjezeg zraka. Sad mi je malo jasnije zato je socijalizam tako jako rasiren.

    Jos mi je bilo super vidjeti onu podjelu na liberale, konzervativce i libertarijance i udio prema dobi i spolu. Kao i odnos svake skupine prema empatiji i sistematizaciji. Izvrsno objasnjeno, samo sto su apsolutne brojke zastrasujuce (97k, 21k, 11k), kao i odnos liberala i konzervativaca na sveucilistima (2:1 u 1996., 5:1 u 2015.). Brrrrr, prodje me hladan val niz kraljeznicu. Jos kad se sjetim da su hrvatske brojke sigurno deset puta gore!

    Liked by 1 person

    1. Problem sa socijalizmom je upravo u tome da je nekompatibilan s ljudskom prirodom. Ljudi su sebicni i ravnaju se po onoj “prvo je bog sebi bradu stvorio”. Kapitalizam je prirodno stanje stvari. Za socijalizam, potrebna je religija.
      Covjek je grabezljivac, bas kao i vuk ili lav. Vukovi i lavovi se ne bave problemom pravedne raspodjele. Svatko dobije onoliko plijena koliko ga moze obraniti. Zasto drugi imaju vise? Naprosto, jaci su. Lavovi i vukovi nemaju religiju, pa dakle ni socijalizam. Inace, ljudi su prilicno tipicna vrsta primata, kada je nasilje posrijedi:

      http://www.theatlantic.com/science/archive/2016/09/humans-are-unusually-violent-mammals-but-averagely-violent-primates/501935/

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s