Eesti

U novoj epizodi Improbable Success serijala vrlo zanimljiva Emerald Robinson donosi simpatičnu priču s Baltika o jednoj od najuspješnijih tranzicijskih zemalja i danas najbogatijoj bivšoj sovjetskoj republici:

Estonija je, kao i Hrvatska, oko pola stoljeća bila pod komunističkom okupacijom sve do konačnog raspada Istočnog bloka, te je započela gospodarsku tranziciju sa znatno lošije startne pozicije od Hrvatske, no svejedno su nas u međuvremenu fino prešišali. Danas je estonski realni BDP po stanovniku za oko 33% veći od hrvatskog, prosječne neto plaće su za preko 20% više, stopa nezaposlenosti tamo iznosi oko 6% (za razliku od hrvatskih oko 15%), a razina javnog duga je na oko 10% BDP-a (dok je u Hrvatskoj na blizu 90%). Između 2004. godine i danas, estonski realni BDP po stanovniku je porastao s oko 55% prosjeka EU na oko 75% prosjeka EU, dok je hrvatski porastao s oko 57% na oko 58% prosjeka EU.

Još k tome treba imati na umu da je Estonija bila posebno teško pogođena na početku velike globalne recesije, možda najviše od svih europskih zemalja, no relativno brzo su se oporavili, između ostalog i zato što su za razliku od većine ostalih zemalja zaista proveli neke rezove u javnoj potrošnji (doduše, ne pretjerano drastične u apsolutnom smislu, ali ipak osjetne u relativnom smislu u usporedbi s ostalima):

Real_GDP_growth_in_Estonia,_2002-2012

Stope gospodarskog rasta (izvor)

estonia-government-spending-to-gdp

Udio državne potrošnje u BDP-u

Naravno, relativni uspjeh estonske ekonomije od početka tranzicije do danas nije slučajnost. Naime, Estonija je danas jedna od najmanje socijalističkih zemalja u Europi (kažu neki i među desetak najliberalnijih na svijetu), njeguje principe slobodne trgovine, poštivanja privatnog vlasništva, otvorenosti stranim investicijama, niskog intenziteta državnog intervencionizma, te ima relativno niske razine državne potrošnje i poreznog opterećenja u odnosu na većinu članica EU (premda svejedno previsoke u odnosu na ono što bi bilo poželjno).

Kao što se može vidjeti iz video priloga, prevladavajuća poslovna klima je znatno povoljnija nego npr. kod nas, a Estonci su, za razliku od Hrvata, u velikoj mjeri odlučni u raskrštenju sa svojom komunističkom prošlošću. Ne znam, možda je samo stvar u tome što su imali ludu sreće da je jedino štivo ekonomske tematike koje je njihov prvi post-komunistički premijer ikad pročitao bila upravo Friedmanova Free to Choose.

ol1

Oglasi

13 comments

    1. Kamo sreće da je samo Milanović. Problem je kaj kod nas nema nijedne parlamentarne stranke gdje to smeće NIJE obavezna literatura.

      Sviđa mi se

    2. Još jedna bitna stvar koju su Estonci odmah shvatili, a mnogi Hrvati nisu kad je trebalo:

      The idea was that the reason you have more older people in government is that they have more experience. But I feel that in the early 1990s in Estonia, lots of people felt that if you have more experience, the you have the experience that you really don’t need because you have the experience from Soviet times.

      Sviđa mi se

        1. Ma šta lustracija!Ovaj neoliberalizam ubija!Kod Tita dobiješ stan, besplatno zdravstvo, školstvo, imaš posao, ljetovanje itd.

          Tako otprilike izgleda priča stanovnika sa područja bivše države.Na stranu što NIŠTA nije besplatno, što su te usluge objektivno smeće i što ima jedna mala kvaka.Sve što trebaš za socijalistički raj je odreći se slobode, poštenja, dostojanstva i svega što te čini čovjekom i sve predati u ruke drugova iz Partije.

          Liked by 1 person

          1. Mislim da se podcjenjuje koliko je za Hr vazno sto je za druga Tita ogroman broj nezadovoljnika koristio tzv ispusni ventil emigracije. 90tu smo docekali s onim dijelom stanovnistva kojemu je socijalizam vise odgovarao…

            Sviđa mi se

  1. Očito nije bitna količina pročitanih ekonomskih knjiga nego kvaliteta sadržaja pročitane knjige, naši političari ili ništa ne čitaju ili očito čitaju krive knjige

    Sviđa mi se

      1. Upravo, ali ja mislim da se ključ krije u socijalističkom mentalitetu.Ipak je u Jugoslaviji čitava generacija odrasla, dobila djecu, ostarila, a i djeca su odrasla prilično.Građanima je od najranije dobi ispiran mozak.Ivo Andrić je rekao da se loša uprava toliko usječe u svijest naroda da on više ne zna šta je za njega dobro a šta loše.

        Samo treba pogledati naše pretke od prije stotinjak godina.Oni su cijenili rad, poštenje, žrtvovanje, iskrenost, čast i slične osobine.Danas ljudi na takve osobe gleda sa porugom.Zar nisam u pravu!?Čitava generacija je promašena.Sve ovo je iskorijenjeno jer se nije slagalo sa partijskom doktrinom.Naravno i religija je suzbijana i danas imamo čudnu situaciju.Stvorio se vakuum.Ali socijalistički mentalitet je ostao.A na njega je nakalemljen sitni nacionalizam, lažna religioznost i dobili smo potpuno bolesno stanje društva.Društvo koje ne može raskrstiti sa socijalizmom(iako misli da već jeste) jer mu je urezan u podsvjesti.Naravno, ishod toga je moralni sunovrat i isplivavanje na površinu i idealiziranje ljudskih gnjida kao što su političari, starlete i istorijske ličnosti koje je bolje zaboraviti.

        To je poenta.Mi smo zarobljenici svoje prošlosti i potpuno nesposobni da raskrstimo sa njom.Kao što se kaže u Orvelovoj 1984.-oj:”Onaj ko kontroliše prošlost kontroliše i budućnost”.Izvinite zbog dugog komentara ali ovo je samo ono o čemu sam dugo razmišljao.

        Liked by 2 people

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s