Brexit

Na nadolazećem referendumu u Ujedinjenom Kraljevstvu navijam za izlazak, odnosno, da živim u Britaniji (ili npr. Njemačkoj, Irskoj ili Nizozemskoj), podržavao bih izlazak zemlje iz EU, kao što bih se, da živim u Švicarskoj, protivio ulasku zemlje u EU. Moram priznati da mi je u slučaju Hrvatske teže biti toliko siguran, jer vrlo je upitno bismo li mi danas imali blažu ili tvrđu verziju etatizma da nismo ulazili u EU. Vjerojatno bi u nekim detaljima stvari bile bolje, ali u nekim drugima i znatno gore.

No, načelno barem, slobodari bi trebali preferirati suverene nacionalne države u odnosu na centralizirane multinacionalne federacije. U pravilu, manje države i teritoriji su uspješniji u otporu socijalističkim nebulozama (kao danas npr. Hong Kong, Lihtenštajn, Luksemburg, Monaco, Andora, te razna porezna utočišta po nekim karipskim i pacifičkim otočićima), a postojanje određene konkurencije između većeg broja neovisnih represivnih aparata bi trebalo vršiti određeni pritisak na svaki od njih da kontroliraju svoje apetite. Raspršenost vlasti je zato dobra stvar.

S druge strane, očekivanje od naddržavnih političkih saveza poput EU da će biti garancija slobode pojedinca i neometanog funkcioniranja kapitalizma pokazuje se iluzornim i suludim. Štoviše, neke od najglupljih neosocijalističkih ideja današnjice dolaze upravo iz pokvarenih umova pomahnitalih birokrata iz Bruxellesa.

Samo jedan banalan primjer njihove ‘genijalnosti’ je ovakav nedavno donešeni paket mjera namijenjen “borbi protiv nezaposlenosti”, koji se bazira isključivo na ekspanziji eurokratskog centralnoplanerskog aparata na trošak poreznih obveznika i koji se niti ne namjerava baviti uklanjanjem uzroka visoke nezaposlenosti u zemljama članica. Naime, u spomenutom programu niti riječi nema o previsokim porezima, glomaznoj državnoj potrošnji, bujanju regulatornog okvira, destruktivnosti neodrživih welfare state politika, rigidnoj radnoj legislativi, neadekvatnoj monetarnoj politici ili neefikasnim državnim monopolima u školstvu, što je zapravo i razumljivo, jer navedeno predstavlja neke od najviših ideoloških vrijednosti suvremene Europske unije.

Treba, naravno, uvijek podržavati slobodnu trgovinu između zemalja i kontinenata (što EU baš i nije tako drago), no to je moguće i bez formiranja političkih unija, koje gotovo pa nužno teže preoblikovanju u kolektivistička čudovišta, bez obzira na možebitno plemenite ciljeve u njihovim temeljima.

Brexit-Cartoon

Oglasi

47 comments

  1. Postoji vrlo dobar dokumentarac o tome koji se zove “Brexit the movie”.Sjećam se podatka da Britanija za svaki funtu koju dobije od EU platu tri.Ne znam kako je u Hrvatskoj, da li je išta povoljnije?

    Sviđa mi se

  2. Joj…
    Sto mene najvise iritira oko EU iz persektuve Hr je freetard mentalitet Hr populacije. Povuci sredstva iz EU fondova je kljuc do Nirvane. Naravno ovo je mala stvar sama po sebi ali pokazuje razinu neobrazovanosti.

    BTW da ne bi bilo da samo rantam. Objektivno najgore stvari u EU su ra***gees , euro i tax harmonization.

    Sviđa mi se

    1. Britanija je multi-kulti basket case (kao i ostatak Z. Europe). Oni su sjebani bez obzira ostali u EU ili izašli iz nje. Jedino što oni imaju je Londonski City, sve ostalo je za #####.

      Tamo gdje crnci i muslimani budu krojili politiku.. tamo više trava neće rasti. Džaba im sva ta kiša…

      Liked by 1 person

      1. UK je najdinamičnija ekonomija u EU i najatraktivnija za strani kapital. UK biljezi veci rast od bilo koje razvijene zemlje svijeta i ima rekordno nisku zaposlenost. U periodu od 2010-2015, UK je stvorila vise radnih mjesta od citave EU. U UK dolazi top talent iz cijelog svijeta, a stizu nam i ljudi iz monokultulralnih podneblja poput vašeg koji se uglavnom bave repetitivnim poslovima (popravljanje veš mašine). Cesto se znamo nasaliti kako nasi prijatelji u SAD-u imaju kucnu pomocnicu Rosu, a mi imamo Brankicu.

        Sviđa mi se

        1. Bla bla bla…
          bla bla bla…

          UK je shithole. To sto je manji shithole od Francuske ne znaci da nije shithole.
          P.S. Pozdravi mi novog gradonacelnika Londona i njegove glasace.

          Sviđa mi se

          1. Stvar je percepcije. Neki smatraju da je UK shithole, dok drugi misle da je UK financijski, ekonomski, kulturni, sportski i zabavni centar svijeta. Neki misle da vas komentar pridonosi kvalitetnijoj raspravi o Brexitu, dok drugi pretpostavljaju da imate veci kapacitet za ulazak u intelektualnu raspravu nego sto to vas komentar pokazuje.

            Pozdravit cu gradonacelnika i sve ostale. Pozdravite i vi svoje. Cheers!

            Sviđa mi se

    1. Lol a bez pristanka njemacke imas izostanak Britanije sa svih ostalih trzista,izgubit će bugarsku i rumunjsku,a dobiti australiju i novi zeland…ili izgubiti poljsku a potpisati free trade ugovor s Indijom…

      Sviđa mi se

      1. 🙂 Osim Rumunjske, Bugarske i Poljske, EU cine jos 25 drzava s populacijom od 500 milijuna ljudi. Izvoz u EU cini 44% ukupnog izvoza UK-a, dok Non EU izvoz cini 56%.

        Kada slijedi potpisivanje free trade ugovora s Indijom?

        Sviđa mi se

        1. Znači ozbiljno tvrdite da je veći potencijal za biznis Britanije rad s eu drzavama pod kontrolom EU komesara nego samostalne Britanije s Indijom,Kinom,bivsim kolonijama SAD-om,Kanadom,Australijom i Rusijom bez sankcija? Ako da ja sam gotov s raspravom.

          Sviđa mi se

          1. Mislim da je, s obzirom na brojne nepoznanice, neozbiljno riskirati odnos s trzistem koji cini 44% ukupnog izvoza UK (+ dio od 56% koji ide u Non EU zemlje s kojima EU ima potpisane trgovinske sporazume). Da bi donijeli najbolju odluku, potrebno je odgovoriti na slijedeca pitanja:

            1) Kakva je struktura UK ekonomije?
            2) Kakva je struktura UK izvoza?

            a) Sto UK moze izvoziti u navedene zemlje?
            b) Da li UK moze izvoziti i services (uklj. i financial services) u navedene zemlje?

            3) U kojem roku se moze ocekivati potpisivanje trgovinskih sporazuma s navedenim zemljama?

            a) Sto ce sadrzavati ti sporazumi? Da li ce ukljucivati ‘full access’ navedenim trzistima? Koja je vjerojatnost?
            b) Da li ce sporazumi ukljucivati i usluge ili samo proizvode?
            c) Koja je vjerojatnost da ce EU potpisati sporazume s nekim od navedenih zemalja prije UK?
            d) Koja je vjerojatnost da ce UK (samostalno) potpisivati povoljnije dealove s navedenim zemljama od EU (s UK u EU)?

            4) U kojem roku se moze ocekivati da UK potpise trgovinske sporazume s EU, Kanadom, Svicarskom, Norveskom i s drugim zemaljama s kojima EU vec ima potpisane ugovore?

            a) Sto ce sadrzavati ti sporazumi? Da li ce ukljucivati ‘full access’ navedenim trzistima?
            b) Da li ce sporazumi ukljucivati i usluge ili samo proizvode?
            c) Da li ce se UK i dalje morati drzati istih EU regulativa prilikom izvoza u EU? Da li ce UK i dalje placati za pristup jedinstvenom trzistu EU?

            5) Pod pretpostavkom pozitivnih odgovora na gornja pitanja (u korist Brexita), u kojoj mjeri ti pozitivni ishodi nadmasuju benefite ostanka u EU?
            6) Kakav je risk-reward odnos u slucaju izlaska? Da li je UK adekvatno kompenzirana za rizike?

            Neke od navedenih zemalja (Indija, Rusija) ne bi trebalo stavljati kao kontrast EU emisarima, s obzirom na njihov jako nizak stupanj ekonomskih sloboda.

            Liked by 1 person

        2. Postoji WTO, carine su zastarjeli mehanizam zastite koji vise nitko ne primjenjuje. I bez EU Britanija ima pristup zajednickom trzistu. Ono sto nema su briselski birokrati koji reguliraju zakrivljenost krastavaca,

          Liked by 1 person

          1. WTO je jedan od nekoliko mogucih scenarija. Prema WTO scenariju, UK dobiva pristup EU trzistu prema WTO pravilima koja vrijede za sve clanice WTO-a. WTO pravila se baziraju na principu nediskriminacije koji zahtjeva od clanica jednaki tretman svih svojih clanica, osim u slucaju posebnog sporazuma o slobodnoj trgovini s pojedinom clanicom WTO-a. Prema WTO pravilima, UK biznisi ce biti podlozni istim vanjskim tarifama EU kao i druge clanice WTO-a. Carine, dakle, postoje i za, primjerice, auto industriju iznose 10%. Takodjer, prema WTO pravilima, UK biznisi vise nece morati primjenjivati EU regulative, ali ce se i dalje mora pridrzavati EU legislativa u pogledu tehnickih specifikacija proizvoda i sigurnosnih standarda. WTO scenarij takodjer podrazumijeva limitirani pristup financijskih i drugih usluga zajednickom trzistu.

            Sviđa mi se

  3. Socijalisti često zovu EU neoliberalnim projektom. Iako u tome ima zrnce istine, a u osamdesetima čak i grumen istine, EU ima previše regulacije da bi to bilo točno.
    No, ono što neki – Brexiteri prije svega – ne razumiju jest da EU ne čine neki nevidljivi birokrati s tamne strane Mjeseca, nego i države članice same. Države su te koje žele regulaciju. Zar neki stvarno misle da bi bez EU regulacije nestalo? Ne, bilo bi je više, samo što bi uz to imao i 28 različitih setova regulacija – pravi užitak za poslovne subjekte.

    Vjerujem da bi većina država u većini područja bila puno reguliranija nego sada, a u tek manjem broju država i manjem broju područja bi došlo do smanjenja regulacije.

    UK je prema Nanny State Indexu treća. Takav “uspjeh” rezultat je isključivo domaće regulative, a ne neke europske. Češka i Njemačka su u tom pogledu najmanje regulirane, što je dokaz da to ovisi o domaćim politikama, a ne nekima nametnutima izvana.

    U većini područja gdje je UK previše regulirana riječ je o nacionalnim i lokalnim zakonima, a ne europskima. Dapače, kompanije se mogu pozivati na zakonodavstvo EU u borbi protiv nacionalnih regulativa. Bilo je i vrijeme je je europsko zakonodavstvo rušilo radna, socijalna i slična tzv. prava nacionalnih država kao kule od karata pa su se socijalisti unezvjereno dizali na noge.

    Dakle, da, EU jest previše regulirana, ali takva je ne zato jer je sirotim državama to nametnuto, nego zato jer one to žele. Zabluda je misliti da bi čak i UK, kao jedna od liberalnijih u krdu, postala više liberalna. UK već sad može biti liberalnija ako želi, ali ne želi zbog domaće politike. Ako izađe iz EU to se neće promijeniti.

    Da rezimiram, utjecaj EU zakonodavstva na UK je precijenjen, a utjecaj domaćeg zakonodavstva s kojim EU nema nikakve veze je podcijenjen.

    Liked by 1 person

    1. To sto ti mislis da UK nece postati liberalnija je razlog da ne izade?
      Ili tvoje elementarno ne razumijevanje tematike?
      “Vjerujem da bi vecina drzava u vecini podrucja bila puno reguliranija nego sada, a u tek manjem broju drzava i manjem broju podrucja bi doslo do smanjenja regulacije.”
      Ako vjerujes znaci da ne znas.

      Sviđa mi se

      1. O čemu ti pričaš, daj se saberi.

        Ako je netko za izlazak jer tako OSJEĆA, to je potpuno legitimno. Ali ovi razlozi koji se obično navode su šuplji.
        A tvoj problem je što ništa ne znaš o tematici. Onaj tko vjeruje da su europske države nekakve tržišne meke koje socijalistička EU drži u okovima je cijepljen od stvarnosti.

        Sviđa mi se

  4. Gdje ja to navodim da nije legitimno?
    Samo je problem sto se cijeli tvoj argument svodi na “vjerujem” (osjecam).
    Jao sto je vama ljevicarima jako draga ta rijec “stvarnost”. Kakva ironija.
    I u ostalom kako ti znas u sto ja vjerujem?
    Nemam se namjeru raspravljat s ljevicarima. Reakcionar je bio u pravu:
    “Ne dajte zednoj zvijeri vode, ne kitite lesinu cvijecem.”

    Sviđa mi se

    1. Brexit bi mogao biti loš i za Englesku i za nas koji ostajemo u EU. Trenutno je stanje takvo da iznimke koje UK kao članica EU sa posebnim pravima uspijeva izboriti za sebe predstavljaju prepreku briselskim birokratima da EU pretvore u USE (EUSSR). Ako oni odu, lako bi se moglo dogoditi da dođe do jače integracije na kontinentu i posljedično, stvaranja takve anacionalne države. S druge strane, mnoge velike banke i korporacije su najavile da će u slučaju brexit-a prebaciti sjedišta na kontitent, a i Škotska najavljuje novi referendum koji bi po svemu sudeći mogao uspjeti, tako da ni Englezima to baš ne bi pasalo.

      Sviđa mi se

    2. Naveo sam neke argumente na temelju kojih mogu reći da vjerujem, odnosno da pretpostavljam. Jer znati sigurno ne mogu. Evo, odi na Nanny State Index pa pogledaj je li riječ o stvarima koje su regulirane domaćim pravilima. Čak ni dva najproblematičnija područja – a to su regulacija okoliša i zapošljavanja – ne bi bila oslobođena u post-Brexit svijetu jer čak i Britanci, bez obzira što već sad imaju jedno od liberalnijih tržište rada, u načelu su za očuvanje okoliša i za zadržavanje nekih radnih prava. Dakle, ni pomaci u tom smjeru se neće dogoditi, ne zbog europskih, nego zbog domaćih politika. Vjerujem.

      Ostaje cijeli niz područja – poput građevine, prostornog planiranja – gdje ih nitko ne priječi da se liberaliziraju pa neće.

      Problem s vama socijalistima je što nikad ne ponudite bar nekakav argument.

      Sviđa mi se

  5. Paradoksalno, UK bi mogla postati reguliranija.

    Ako izađe, Njemačka, Irska, Nizozemska će imati jednog važnog liberalnog saveznika manje. Što znači da će zajedničko tržište postati reguliranije, a UK kompanije će morati prihvatiti takva pravila kako bi sudjelovale na tom tržištu.

    Sviđa mi se

    1. Ja mislim da konkretno UK ne bi postala reguliranija. Naravno, nemam nekih uvjerljivih dokaza da to pokažem, ali općenito, nešto su tržišno orijentiraniji od većine EU. Neke stvari koje se u zadnje vrijeme pokušavaju progurati u EU poput npr. harmonizacije poreza, uvođenja jedinstvene fiskalne politike i proračuna, ili povećanje redistribucije između država članica, ipak neće Britancima biti moguće nametnuti ako napuste EU.

      Sviđa mi se

  6. O ovome će biti još puno govora, za sada nakon noći provedene sa Skyem i BBC samo ovo

    “Rule Britannia, Britannia rule the waves!
    Britons never, ever, ever shall be slaves.”

    Liked by 2 people

  7. Velik dan za slobodu, razum, pravdu 🙂

    Iako sam podrzavao i zagovarao Brexit, smatrao sam da je vjerojatnost ostanka visa, te sam se tako i okladio u kladionici. Tu sam okladu izgubio, ali nebitno, manji iznos. Brexit mi je prouzrocio i solidne nekladionicarske financijske gubitke (zasad — vidjet cemo kad se situacija malo smiri).

    Da dalje ne filozofiram, evo sto kaze stari anglofil Sir Putin: https://www.rt.com/news/348201-putin-brexit-weak-economies/

    “The percentage of mandatory decisions made by the European Parliament is larger than that of mandatory decisions made by the High Council of the USSR concerning its member-republics. This means that the powers are highly concentrated within [the administrative body of the EU],” the Russian president said.

    “Perhaps some are satisfied with this state of affairs, some do want to move along this road of dissolving the national borders, but some don’t. As the referendum results have shown, the majority of Britons don’t want to follow this path,” Putin added.

    Sviđa mi se

      1. Sir Putin je bio ponesen emocijama, kao i ja, pa se nije skroz precizno odrazio. Naravno da on zna da EU parlament nije kljucni problem EU.

        @supersuper

        “Ima li neko od vas ‘osloboditelja’ skin in the game?”

        Ja imam, ali u detalje necu ulaziti.

        To da EU donosi prosperitet i da ga bez nje ne moze biti je jednako istina kao sto je istina da EU donosi mir i da nije EU europske drzave bi opet ratovale. Radi se o najobicnijim glupostima. Prosperitet je moguc i izvan EU i bez EU. Mir je moguc i izvan i bez EU. Pozdrav svim zemljama svijeta koje trenutno ne ratuju iako nisu u EU.

        Da ce biti ekonomskog preslagivanja, biti ce. Medjutim, nije mi bas jasna ideja da je neizvjesnost nesto lose. Pa gibanje je uvijek neizvjesno. Ne mozemo nikad predvidjeti buducnost. Kada ne bi bilo neizvjesnosti, ne bi bilo ni profita, ni ekonomske aktivnosti, ni zivota. Samo mrtvi hladni svemir.

        Sviđa mi se

        1. Donošenje važnih odluka, poput redefiniranja odnosa s EU i ostatkom svijeta, zahtjeva gledanje stvari iz šire perspektive, uzimajući u obzir teoriju, ekonomsku logiku, činjenice, potencijalne koristi, rizike i realne okolnosti koje određuju prilike i ograničenja u različitim sferama i utječu na vjerojatnost ostvarivanja zadanih ciljeva. S obzirom na neizvjesnost oko potencijalnih učinaka Brexit-a, glas za izlazak predstavlja rizik. No, glavno pitanje koje se postavlja je: Da li je ovaj rizik vrijedan preuzimanja?

          Činjenica je da je UK uspješna, vjerojatno najuspješnija ekonomija u EU: dinamična, inovativna, konkurentna, s najbržim rastom među razvijenim zemljama svijeta, rekordno niskom stopom nezaposlenosti (5%), najboljim fakultetima, snažnom vladavinom prava, najrazvijenijim tržištem kapitala i najvišim ekonomskim slobodama u EU. Zbog svoje atraktivnosti, koja između ostalog uključuje i neograničeni pristup EU tržištu, tehnološku infrastrukturu i educiranost radne snage, UK je najveći primatelj izravnih stranih ulaganja u Europi, od kojih skoro polovica dolazi iz EU. EU je najveći trgovinski partner koja čini 44% ukupnog britanskog izvoza proizvoda i usluga, a dodatnih 12% izvoza UK-a ide u treće države s kojima je EU potpisala trgovinske sporazume. Izvoz čini trećinu BDP-a UK-a, dok izvoz u EU iznosi 12% britanskog BDP-a. Uslužni sektor iznosi 79% britanskog BDP-a i 37% britanskog izvoza u EU. U području uslužnih djelatnosti, UK je ostvarila trgovinski suficit s EU u iznosu od £21 milijardu u 2015 g. U periodu od 2004 g. do 2014 g., UK ostvaruje rast izvoza u svim svojim najvažnijim tržištima, poput EU (+£70 milijardi), SAD-a (+£34 milijarde), Švicarske (+£15 milijardi), Kine (+£13 milijardi) i drugih.

          EU je zbog svoje strukture spora, birokratska i nefleksibilna za prilagođavanje novonastalim uvjetima, no isto tako treba joj dati kredit za liberalizaciju industrija te benefite u obliku neograničenog pristupa najvećem tržištu svijeta, što podrazumijeva trgovinu bez carina, kvota, carinskih kontrola te dodatnih procedura, dozvola i certifikata. Članstvo u EU zahtjeva prihvaćanje EU regulativa i drugih obveza te žrtvovanje određenih interesa u zamjenu za ostvarivanje drugih interesa. S jedne strane, regulatorne obveze u sklopu EU reflektiraju kompromis između država članica, ograničavaju fleksibilnost djelovanja vlada u određenim područjima te ponekad predstavljaju teret biznisima. S druge strane, zajednički regulatorni okvir omogućuje ukidanje necarinskih trgovinskih barijera, što se postiže kroz međusobno priznavanje regulativa i standarda (npr. EU Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda) ili kroz harmonizaciju tj. uspostavu zajedničkih regulativa i standarda (npr. EU Direktiva o odobrenju motornih vozila). Drugim riječima, tvrtke koje posluju u EU moraju se pridržavati jednog seta regulativa umjesto njih 28. Usprkos ograničenjima, svaka zemlja članica ima veliku slobodu u kreiranju vlastitog ekonomskog prosperiteta, što neke zemlje poput UK-a vrlo uspješno koriste, dok većina drugih članica ostvaruje mediokritetske rezultate ili su potpuno neuspješne. UK uživa tzv. poseban status u EU, ima vlastitu valutu i za razliku od članica Eurozone, čiju zajedničku monetarnu politiku određuje Europska centralna banka, UK je zadržala kontrolu nad monetarnom politikom koju određuje Bank of England. UK ima potpunu slobodu u kreiranju fiskalne politike i ne podliježe sankcijama prema fiskalnim pravilima EU. UK također ne sudjeluje u Šengenskoj zoni te tako zadržava kontrolu nad granicama.

          Suverenitet UK-a je dijelom prebačen na Bruxelles, i dio tog suvereniteta će biti povraćen izlaskom iz EU. No suverenitet UK-a će i dalje biti više ili manje ograničen, ovisno o opciji za koju se UK odluči nakon izlaska, odnosno o opciji koja joj bude dostupna. Izlazak iz EU neće nužno riješiti niti druga pitanja koja su zagovaratelji napuštanja EU naglašavali tijekom kampanje. Najčešće spominjane alternative neće biti jednostavno implementirati i niti jedan scenarij ne dolazi s koristima bez negativnih implikacija. Neki od scenarija u svijetu nakon Brexit-a će i dalje zahtijevati uplate u proračun EU, slobodu kretanja ljudi i zadržavanje EU regulativa bez mogućnosti utjecaja na njihovo oblikovanje. Drugi modeli omogućuju djelomično rješavanje većine ovih pitanja i nude slobodu ugovaranja trgovinskih odnosa s trećim zemljama, ali i dolaze s teretom carinskih i necarinskih barijera prilikom trgovanja s EU i ostatkom svijeta.

          ”Ako želiš upravljati EU, ostani u EU. Ako želiš da EU upravlja tobom, slobodno se pridruži nama u EEA.” Nikolai Astrup, glasnogovornik za Europske poslove norveške Konzervativne stranke. Kao članica Asocijacije europske slobodne trgovine (EFTA) i potpisnik sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EEA), Norveška uživa necarinsku trgovinu s EU koja se odnosi na sve proizvode, osim poljoprivrednih i ribarskih. Ukoliko i u budućnosti želi imati pristup svom najvećem tržištu koje čini 44% britanskog izvoza, UK će se, prema Norveškom modelu, i dalje morati pridržavati većine briselskih regulativa, uključujući i one koje se odnose na četiri fundamentalne slobode, poput slobode kretanja ljudi, proizvoda, usluga i kapitala, ali će izgubiti pravo glasa i mogućnost utjecaja na donošenje i modifikaciju tih istih regulativa. Osim regulatornog okvira jedinstvenog tržišta, Norveška se djelomično mora pridržavati i drugih EU legislativa u područjima koja nisu izravno vezana za jedinstveno tržište, poput socijalne politike, zaštite potrošača i standarda zaštite okoliša. Norveška se ne mora pridržavati EU pravila u području poljoprivrede i ribarstva, vanjske politike, sigurnosti i poreza na dodanu vrijednost te ima slobodu potpisivanja trgovinskih sporazuma s trećim zemljama. Norveški model podrazumijeva i ograničeni pristup financijskim uslugama koje norveške kompanije mogu pružati u EU. Utjecaj izlaska iz EU na financijske usluge je važan zbog činjenice da financijski sektor čini otprilike 8% britanskog BDP-a, a londonski City ima veliki udio u financijskim aktivnostima EU. Većina trgovanja stranim valutama u EU i trgovanje eurom odvija se u Londonu, pa se može očekivati preseljenje određenih aktivnosti, prihoda od poreza i radnih mjesta u Dublin, Frankfurt i Pariz. Iako nije članica EU, Norveška je jedna od najvećih uplatitelja u proračun EU – njezina plaćanja su na programskoj bazi te uključuju administrativne troškove članstva u EEA i EFTA-i kao i sredstva za smanjivanje ekonomskih i socijalnih razlika u EU. Prema ovom modelu, UK će u nešto manjoj mjeri i dalje morati plaćati za pristup tržištu EU. Norveški doprinosi u EU iznosili su £106 po stanovniku u 2011 g., u usporedbi sa £128 po stanovniku koje plaća UK. UK nema automatsko pravo postati članicom EFTA-e te njezin zahtjev za učlanjenjem moraju odobriti svi trenutni članovi. Nakon učlanjenja u EFTA-u, UK se može pridružiti i EEA sporazumu, što također zahtjeva jednoglasnu potporu svih EEA zemalja, koje uključuju 27 država članica EU te Norvešku, Island i Lihtenštajn. Izlaskom iz EU, UK automatski izlazi iz svih trgovinskih sporazuma koje je potpisala EU.

          Švicarska je članica EFTA-e, ali nije potpisnik sporazuma EEA, koji regulira odnos između zemalja EFTA-e i EU. Švicarski biznisi imaju mogućnost necarinske trgovine s EU koja također ne uključuje poljoprivredne proizvode. Prema švicarskom modelu, koji se temelji na seriji bilateralnih sporazuma, UK ne bi automatski bila podređena EU legislativi, ali bi se morala pridržavati pravila jedinstvenog tržišta prilikom trgovanja s EU, s obzirom na nepostojanje automatskog uzajamnog priznavanja regulativa. Kako bi švicarske kompanije imale kontinuirani pristup EU, Švicarska također mora mijenjati i usvajati nove zakone kako bi isti bili kompatibilni s onima iz EU jer ne postoji mehanizam automatske modifikacije bilateralnih sporazuma. Osim pravila jedinstvenog tržišta, Švicarska se djelomično mora pridržavati i EU legislativa u područjima poput energetske politike, klimatskih i standarda zaštite okoliša. Švicarska nema predstavnika i ne može utjecati na donošenje EU zakona. Ovaj model omogućuje manji pristup jedinstvenom tržištu od norveškog, i to isključivo u područjima koja su pokrivena bilateralnim sporazumima. Švicarska također ima obvezu plaćanja radi smanjenja socijalnih i ekonomskih razlika unutar EU i pridonosi EU programima koji su uključeni u bilateralne sporazume između Švicarske i EU. Švicarska plaća manje od Norveške, pa bi se prema ovom modelu doprinosi UK-a značajno smanjili. Također, Švicarski model pruža ograničeni pristup uslugama, koje čine 40% ukupnog izvoza UK-a, i ne pokriva financijske usluge, pa švicarske banke mogu poslovati u EU preko svojih podružnica koje su trenutno locirane u Londonu. Švicarska je također morala prihvatiti slobodu kretanja ljudi.

          Pristup tržištu EU je moguć i preko WTO pravila. Prema WTO scenariju, UK dobiva pristup EU tržištu prema pravilima koja vrijede za sve članice WTO-a, nakon što UK ažurira uvjete svog članstva u WTO-u tj. nakon što 163 članice WTO-a postignu dogovor koji regulira prava i obveze koje je UK prethodno imala u sklopu članstva u EU. WTO pravila se baziraju na principu nediskriminacije koji zahtjeva od članica jednaki tretman svih drugih članica, osim u slučaju postojanja posebnog sporazuma o slobodnoj trgovini s pojedinom članicom WTO-a. Prema WTO pravilima, britanski izvoznici će biti podložni istim vanjskim tarifama EU kao i druge članice WTO-a koje nisu u EU ili nemaju potpisan sporazum o slobodnoj trgovini s EU. Na primjer, EU carine za auto industriju, koja čini 10% britanskog izvoza u Njemačku i 7% britanskog izvoza u Francusku, iznose 10%. Poljoprivredni prehrambeni proizvodi, čiji izvoz u EU čini preko 60% ukupnog izvoza britanske poljoprivredne hrane, će također biti podložni carinama. Isto vrijedi i za ostale proizvode poput šećera, slatkiša, pića, cigareta, voća, povrća, odjeće i svih ostalih proizvoda na koje EU primjenjuje carine. U pogledu međunarodne trgovine, UK bi imala slobodu pregovaranja vlastitih bilateralnih trgovinskih sporazuma s trećim zemljama, uključujući i 53 države s kojima već ima potpisane sporazume u sklopu EU, a koji više neće biti primjenjivi nakon izlaska. Također, prema WTO pravilima, kompanije iz UK-a više neće morati primjenjivati EU regulative, ali će se i dalje mora pridržavati EU legislativa u pogledu tehničkih specifikacija proizvoda i sigurnosnih standarda. Među razvijenim zemljama svijeta, UK ima najmanje restriktivan regulatorni okvir u području regulacije proizvoda, jedno od najliberalnijih tržišta rada te zauzima šesto mjesto na svijetu prema indeksu lakoće poslovanja Svjetske banke. Najveće uštede za biznise se stoga mogu očekivati od ukidanja ili modifikacije ”Strategije o obnovljivim izvorima energije” i ”Direktive o radnom vremenu”, što će ovisiti o domaćim političkim prilikama. UK je već osigurala izuzeće od nekih elemenata ”Direktive o radnom vremenu”, ali je u nekim područjima, poput roditeljskog i plaćenog dopusta, otišla korak dalje i postavila više standarde od minimalnih standarda koje zahtjeva EU. Dodatna regulatorna fleksibilnost UK-a će djelomično biti ograničena i zbog međunarodnog karaktera određenih regulativa, koje su pogotovo relevantne u područjima poput zaštite okoliša i financija. Na primjer, UK bi izlaskom iz EU i dalje bila vezana protokolima ”Direktive o nacionalnim gornjim granicama emisija.” Isto vrijedi i za ”EU Direktivu o kapitalnim zahtjevima” kojima se primjenjuju međunarodni standardi u sklopu Basela III. WTO scenarij također podrazumijeva limitirani pristup financijskih i drugih usluga zajedničkom tržištu. WTO scenarij je jedina opcija koja isključuje obvezu prihvaćanja slobodnog kretanja ljudi iz EU, koji čine 5% od ukupnog broja zaposlenih u UK-u, pa bi se u ovom slučaju priljev državljana EU nastavio odvijati po sustavu radnih viza. Ostaje otvoreno pitanje migracija iz zemalja izvan EU. U zadnjih 10 g., priljev ljudi iz država izvan EU je svake godine nadmašio priljev ljudi iz EU zemalja te je u 2014 g. iznosio 55% ukupnog priljeva ljudi u UK. Ovo pitanje je rješivo, neovisno o članstvu u EU. Članstvo u WTO-u ne bi zahtijevalo plaćanje za pristup jedinstvenom tržištu EU.

          Niti jedna alternativna opcija ne uključuje potpuni pristup jedinstvenom tržištu EU. Članstvo u EEA daje UK-u najveći pristup tržištu EU te rezultira uvođenjem carina za poljoprivredu i ribarstvo. Bilateralni sporazum bi omogućio manji pristup EU tržištu te bi bio ograničavajući za uslužni sektor UK-a. Članstvo u WTO-u bi rezultiralo suočavanjem sa carinskim i necarinskim barijerama prilikom izvoza. Sve alternative također podrazumijevaju i smanjeni pristup globalnim tržištima s kojima EU ima potpisane trgovinske sporazume. Vraćanje na trenutni status bi podrazumijevao pregovaranje novih trgovinskih sporazuma s EU i 53 druge zemlje diljem svijeta, s kojima EU ima dogovorene trgovinske odnose, te početak pregovora s ostatkom svijeta. Neizvjesno je koliko vremena bi ti pregovori trajali, koliko bi se sporazuma potpisalo i pod kojim uvjetima. WTO je jedina alternativa koja bi oslobodila UK od većine formalnih obveza koje donosi pristup jedinstvenom tržištu EU. Niti jedna zemlja svijeta nije uspjela dobiti značajan pristup tržištu EU bez da je morala pristati na EU regulacije, slobodno kretanje ljudi i financijske doprinose u EU.

          S obzirom na odnos rizika i koristi, u kratkom i srednjem roku, ovo nije rizik vrijedan preuzimanja. Gledajući dugoročno, nije moguće dati odgovor na gore postavljeno pitanje, s obzirom na brojne nepoznanice i nemogućnost predviđanja faktora koji će biti aktualni za trideset i više godina.

          Sviđa mi se

  8. Ima li neko od vas ‘osloboditelja’ skin in the game?
    Ima li netko od vas posao koji ce vjerojatno izgubiti ili ce biti preseljen?
    Ima li netko od vas kolegu koji je danas u podne dobio otkaz?
    Ima li netko od vas kolege koji su dobili otkaz u zadnjih nekoliko mjesece otkad traje neizvjesnost?
    Ima li netko od vas prijatelja koji je danas trebao potpisati ugovor zivota ali je otkazan do daljnjega?
    Ima li netko od vas vecinu ustedjevine u GBP?
    Ima li netko od vas vecinu imovine na trzistu kapitala u UK?
    Ima li netko od vas privremenu radnu dozvolu u UK?
    Ima li itko od vas pojma koliko je stetne regulative home/UK made a koliko EU made?

    Lako je nabiti kapicu slobode i mahati zastavama…

    Sviđa mi se

      1. Zivite u NY, pa vas posao ne ovisi o Brexitu (no to i nije bitno za raspravu o Brexitu, bio sam dosta emocionalan kada sam pisao). Poslovi mnogih u UK ovise, pogotovo u City-u koji van EU nece moci obavljati neke poslove (npr. euro clearing), pa ce dio poslova biti izgubljen, dio ce preseliti u Frankfurt, Dublin i Pariz. UK M&A biznis je dolje 70% ove godine (rekordno nizak udio u glabalnoj M&A aktivnosti) jer je zbog neizvjesnosti sve na hold-u. S otkazima se krenulo i prije referenduma, a taj trend se nastavlja i nakon referenduma. Bio sam u NY u 9/2008 i vidio isti strah koji se danas vidi u Londonu. Strah i neizvjesnost su najgori neprijatelji biznisa. Najbolji dio je taj sto ti je vecina imovine u dionicama banke, a zbog ‘vesting perioda’ (3-5god) ne mozes nista prodat. Mozes samo sjesti, primit se za glavu i gledat kako fijuce prema dolje…fijuuuu boooom Mozes se i pocesat po supku, ali i to zadovoljstvo je kratkog daha.

        Dobro, nije sve tako crno. City/Canary Wharf ce i dalje biti vazan, vjerojatno manjeg sjaja ali opet vazan. Uostalom, kako kaze Farage, City je samo 10% UK ekonomije. Ne treba biti sebican, potrebno je razmisljati o buducim generacijama. Nasim unucima ce sigurno biti bolje bez EU bonus caps i drugih EU regulativa. Samo da se ne pojave novi Corbyn, Brown, Blair…ili netko od torijevaca poput Osborna koji ce povecati minimalnu placu. Ili netko poput Borisa Johnsona koji je ”totalno free markets guy” osim kada je u pitanju Uber koji, jebiga, treba regulirat jer ce ”potencijalno ugrozit kvalitetu zraka u centralnom Londonu”. No, to se vjerojatno nece dogoditi.

        Kako god bilo, uvijek mozemo nabit kapicu slobode i mahati zastavama… ruku na srce kada krene himna, i onda pjevamo u istom trenu, dok nasi lete po terenu, imamo ponos, srce i inat…E jebiga, ni to nije dobro proslo A rekli su nam da smo favoriti, da nam se svi klanjaju, svi se usrali od straha, Ronaldo drhti…

        Sviđa mi se

    1. Unistenje zapadne civilizacije je moj skin in the game.
      A uostalom za sve stvari koje navodis: nema nikakvog razloga da se trgovina ne nastavi kao do sada, ali naravno gamad iz EU to ne zeli i radije ce sjebati i EU i UK jer boli ih k, nije njihova lova.
      Dakle BREXIT je pozitivna stvar. Druga je stvar sto imaju fifth column i jos uvijek su jako socijalisticki, tako da nazalost mislim da nema neke nade za UK dugorocno.

      Sviđa mi se

    2. Nemam nista od navedenog, no svejedno mislim da je Britanija napravila dobar potez, izisavsi iz ove nakaradne i nedemokratske nad-drzavne asocijacije. Osobni bih interes imao samo da UK zatrazi status 51. drzave SAD, sto je malo vjerojatno.

      Sviđa mi se

  9. Nemam neko osobno mišljenje, osim da mi je drago što su otišli čisto zato jer je zabavnije, sad možemo gledati kako će pregovori o izlasku izgledati, a možda se Škotska i S. Irska odcijepe, što bi također bilo fora.

    Ali zanimljivo je da je Leave strana pobijedila pojaviše zbog starijih glasača i glasača laburista koji se protiv globalizaciji. Valjda će im se želje ostvariti.

    Liked by 1 person

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s