Slobodna trgovina

“Nothing, however, can be more absurd than this whole doctrine of the balance of trade” – Adam Smith

Kolega Strašilo, inače autor nekih od najboljih tekstova u povijesti hrvatske anti-ljevičarske blogosfere, ima novi post čiji mi se ton baš i ne sviđa. Zapravo, ne mislim da je u tekstu nešto činjenično pogrešno izrečeno, ali me dijelovi zaključka podsjećaju na jedan razloga zašto nisam neki veliki ljubitelj klasičnih paleokonzervativaca i suvremenih europskih desnih populista. Iako ponekad možda i imaju štogod pametno za reći i znaju spomenuti neke stvari koje se malo tko drugi usuđuje, što se tiče ekonomskih tema, a pogotovo pitanja međunarodne trgovine, često znaju zvučati smjehotresnije od najvulgarnijih ljevičarskih šarlatana.

Načelo komparativnih prednosti vjerojatno je najjasniji zakon u ekonomskoj znanosti i već odavno nitko ozbiljan ne pokušava poricati prednosti specijalizacije i podjele rada ili preispitivati benefite u vidu porasta životnog standarda stanovništva koje slobodna trgovina donosi stranama u razmjeni. Merkantilizam je s opravdanim razlogom smješten u ropotarnicu povijesti, a protekcionizam jedna od najstarijih zabluda u ekonomiji koja nikako da umre.

Liberalizacija međunarodne trgovine dokazano vodi višim stopama gospodarskog rasta, povećanju investicija i rastu životnog standarda stanovništva (vidi npr. ovdje, ovdje, ovdje i ovdje), a od slobodne trgovine najčešće relativno najviše profitiraju upravo najsiromašniji slojevi stanovništva. Povećanje međunarodne trgovine vodi do značajnog povećanja realnog dohotka po stanovniku, a ukidanje protekcionističkih prepreka slobodnom protoku roba i kapitala smanjuje troškove života, značajno smanjuje siromaštvo u slabije razvijenim zemljama, poboljšava položaj žena u zaostalim društvima i očekivano rezultira sretnijom populacijom.

liberalizers

Efekti liberalizacije devedesetih (izvor)

Imajući to u vidu, istina je da će libertarijanci uglavnom slijegati ramenima na deficite tekućeg računa. Deficiti tekućeg računa samo su suficiti računa kapitalnih transakcija, pa ako je takva volja tržišta, neka bude, trgovina je u principu samo razmjena dvaju različitih oblika imovine, tako da trgovinske neravnoteže ni ne postoje u preciznom smislu riječi. Kune koje iskoristimo za plaćanje uvoznih proizvoda strancima ionako će kad-tad morati biti potrošene na nešto (ili ćemo moći u nedogled od stranaca dobijati proizvode i usluge za naizgled bezvrijedne papire i znamenke na računima, što je idealna situacija po nas).

Mnogi tzv. desničari će na trgovinske deficite vjerojatno nepovezano paničariti u stilu užas, strava, deficiti, užas, katastrofa, itd., kako kolega već i navodi i očito razumije da će njihova “rješenja” biti krajnje nepoželjna, međutim, meni nije skroz jasno zašto se uopće obazirati na platnu bilancu u potrazi za rješenjima?

Iako deficiti platne bilance tekućeg računa mogu biti jedan od simptoma nekih gospodarskih problema, kao što je to bio slučaj npr. u bivšoj SFRJ (koja je unatoč žešćem protekcionizmu imala jako slabu pokrivenost uvoza izvozom i visoke deficite tekućeg računa tijekom ’70ih, uz istovremeno ogroman rast javnog duga i visoku inflaciju), oni sami po sebi niti mogu biti njihov uzrok, a niti su pouzdan indikator da problem postoji, dok vrlo ozbiljni problemi mogu postojati i ako deficita nema.

Stoga, vjerojatno bi jednostavnije i efikasnije bilo da se na te koncepte ne obaziremo i ukazujemo na stvarne uzroke problema i štetne politike koje su dovele do njih, jer ovako ćemo dobiti samo još više potpuno krivo usmjerenog užasavanja i dodatne izgovore intervencionističkim krkanima za povećavanje carina, uvođenje kvota, dizanje stope PDV-a na strane proizvode, anti-dampinške zakone, subvencioniranje ovih ili onih, i ostale srodne metode gašenja vatre benzinom koje proizlaze iz nacional-socijalističkih umova.

Možda deficiti u tekućem računu mogu biti simptom određenog problema, ali ne treba nam platna bilanca da bismo mogli upozoriti na prisutne probleme. Ne treba gledati u platnu bilancu da shvatimo da su porezi u Hrvatskoj previsoki, da teror birokrata uništava domaća poduzeća, da su ovakve razine javne potrošnje neodržive, da je država prezadužena, da je centralno planiranje ekonomije neefikasno, da restriktivni zakoni i regulacije znatno otežavaju poslovanje i zapošljavanje, itd. To jako dobro vidimo i znamo bez obzira na stanje tekućeg računa, a onaj tko to do sada nije shvatio, neće mu biti ništa jasnije ni kada vidi platnu bilancu, nego će se samo još više zbuniti. Računovodstveni identiteti često znaju vrlo opasno zbunjivati ljude!

Neki će onda možda spominjati kako neke državne centralne banke manipuliraju valutama, ali prvo, posao svih centralnih banaka je da “manipuliraju” valutama, to je jasno definiran razlog njihovog postojanja, tako da su te primjedbe ovdje besmislene (naravno da centralne banke treba ukinuti, ali opet, to nema veze sa stanjem platne bilance), a drugo, vanjska trgovina ovisi o realnom tečaju, na koji monetarna politika ne može utjecati u dugom roku. Naravno, država može na realni tečaj pokušati utjecati nekim drugim politikama, no, opet, ne trebaju nam trgovinski deficiti da bismo razumjeli kako država ne bi trebala intervenirati u tržišne odnose.

Međutim, kao što deficiti tekućeg računa mogu biti jedan od simptoma nekih stvarnim problema, oni to ne moraju biti. Recimo, Australija gomila deficite u vanjskoj trgovini praktički otkada postoji, a zemlja od 1991. nije bila u recesiji, javni dug je na relativno niskih 30-35% BDP-a (i to se zadnjih par godina nešto brže povećao), stopa nezaposlenosti zadnjih 20 godina nije prešla 8%, inflacija je cijelo to vrijeme relativno stabilna, a nisu čak imali niti housing bubble 2008.-2009.

aus

Deficiti tekućeg računa australske platne bilance

S druge strane, Japan, zemlja čija se ekonomija od početka devedesetih do danas ponekad posprdno (doduše, ne i potpuno opravdano) naziva “Two Lost Decades” tijekom kojih se realni BDP po stanovniku jedva pomaknuo, a odnos duga i BDP-a povećao s 50% na preko 220%, gotovo cijelo to vrijeme ostvarivala je suficite tekućeg računa u platnoj bilanci (usput se nadam kako nitko neće reći da je japanska valuta u međuvremenu bila nekako “podcijenjena”):

japan

Tekući račun japanske platne bilance

Ne znam jesam li spomenuo kako su u devet od deset godina Velike Depresije, a i uzevši cijelo to razdoblje kao jednu cjelinu, Sjedinjene Američke Države imale suficite tekućeg računa? (Štoviše, drastično povećanje carina 1930. jedan je od razloga zašto je depresija toliko dugo trajala.)

Ne znam je li ljudi znaju i da je Hrvatska zadnjih nekoliko godina neto izvoznik? Pa što sad? Ništa.

Dakle, ono što želim reći jest da mislim da nije točno da liberali/libertarijanci slijegaju ramenima kad vide deficite tekućeg računa zbog toga što im nije jasno da oni mogu biti nuspojava nekih fundamentalnih problema u gospodarstvu, već zbog toga što su oni sami po sebi gotovo beskoristan koncept i nepouzdan indikator realnog stanja ekonomije. Ako je npr. država prezadužena ili su porezi užasno visoki, zašto uopće spominjemo platnu bilancu, umjesto da govorimo prezaduženosti država i poreznoj tiraniji?

Oglasi

22 comments

  1. Mislim da je lako objasniti u čemu je problem. Ključno pitanje ovdje opet nije ekonomija. Nego način shvaćanja i praktična prava države nad pojedincem i narodom u cjelini.

    Ako je država samo organizacijski okvir, onda ona NE POSJEDUJE nacionalnu supstancu. Ona nije vlasnik. Ne posjeduje teritorij nego je samo zadužena za njega. Ne posjeduje koncesije nad prirodnim bogatstvima ili zemlju ili vodu. A ono što ne posjeduješ ne možeš trajno prodavati, ili davati na koncesiju izvan uobičajenih ugovornih rokova. Izuzetak su vrijednosti kojih nije niti bilo u vrijeme sklapanja ugovora.

    Opet se vraćamo na staro pitanje: državno vs društveno (nacionalno). Pitanje koji mnogi ovdje smatraju besmislenim ili ga uopće ne razumiju. Ali ono je ključno za stavljanje stvari na svoje mjesto.

    Država je ovlašteni zastupnik. Ali taj ovlašteni zastupnik nema nikakva prava raditi u svrhu štete onoga kojega zastupa. Nema se pravo zaduživati u njegovo ime. Nema pravo raspolagati sa DRUŠTVENOM imovinom (supstancom) koju čine ne samo prirodna bogatstva nego i NAROD sam, na način koji je dokazivo i mjerljivo štetan. Odnosno ako je to napravila onda je riječ o kriminalu i ništetnom ugovoru i to po pravilima međunarodnoga prava.

    Ovlašteni zastupnik nema nikakvo pravo “maksimizirati porezne prihode” (osim u strogo određenim okolnostima i to precizno definiranim unaprijed). Ovlašteni zastupnik ima pravo i obvezu odgovorno raspolagati sa minimalnim sredstvima koja su dovoljna za elementarne funkcije države.

    Taj politički moment i nevoljkost da se napravi jasna distinkcija između države i društva, pri čemu je društvo ustvari SUPSTANCA, a država vjeran pas čuvar toga društva koji radi za bačenu kost. Ali mi smo eto odlučili da se ne obaziremo na tu razliku i da državu prihvatimo kao zatvorskog čuvara i feudalnog lenskog gospodara nad supstancom.

    Sviđa mi se

  2. Glavna razlika izmedju socijalizma i kapitalizma je slijedeca:
    U kapitalizmu jedan covjek “iskoristava” drugog.
    Dok je u socijalizmu potpuno suprotno.

    Sviđa mi se

  3. BDP = C + I + G + X

    gdje je C = osobna potrošnja, I = investicije, G = državna potrošnja i X = razlika izvoza i uvoza

    Iz te jednakosti slijedi da trgovinski deficit smanjuje BDP, što pak znači smanjenje domaće potrošnje odnosno porast nezaposlenosti.

    Trgovinski deficit je problem za zemlje poput Hrvatske jer da bi kupile uvoznu robu prvo moraju kupiti stranu valutu, što onda stvara negativne pritiske na valutu i povlači za sobom razne rizike pogotovo zato što imamo fiksni tečaj.

    Nije baš korektno uspoređivati Hrvatsku sa Australijom ili Japanom koji imaju plutajući tečaj.

    Sviđa mi se

  4. Pa eto što bi bez zbunjenih ljudi, ne bi ispravno vidjeli.

    Problem Hrvatske je fiksni tečaj.

    Ili evo s tvoje pozicije “neoliberalnog kapitalista”, tvoja vlastita klasifikacija u komentaru na novom postu strasila, koji zagovara slobodu tržišta, fiksni tečaj znači da se centralna banka upušta u manipulaciju tečaja, ne određuje ga tržište i trgovinska razmjena kao u slučaju Australije ili Japana, tj. SADa koji imaju slobodno plutajući tečaj.

    Kada bi Hrvatska imala slobodno plutajući tečaj, tada bi sa porastom trgovinskog deficita padala vrijednost Kune, odnosno padala bi kupovna moć građana, te bi se odnos uvoza i izvoza na taj način sam regulirao.

    Budući da Hrvatska ima fiksni tečaj vezan uz Njemačku Marku, odnosno uz Euro, te za trgovinsku razmjenu osim Eura koristi i američki Dolar, onda je sasvim logično zašto neki zagovaraju uvođenje zaštitnih mehanizama, jer trenutna monetarna politika sprječava tržište da samo uspostavi ravnotežu.

    Sviđa mi se

    1. Pa eto što bi bez zbunjenih ljudi, ne bi ispravno vidjeli.

      Kako ne bi?
      No, nisu zbunjeni ljudi problem sami po sebi, nego kada njihove zablude postaju temelj kod donošenja državnih politika, a to nije rijetkost.

      Problem Hrvatske je fiksni tečaj.

      Hrvatska nema fiksni tečaj.

      fiksni tečaj znači da se centralna banka upušta u manipulaciju tečaja, ne određuje ga tržište i trgovinska razmjena kao u slučaju Australije ili Japana, tj. SADa koji imaju slobodno plutajući tečaj

      Apsolutno svaka centralna banka na svijetu upušta se u “manipulacije” vrijednošću valute, to im je posao, i apsolutno je totalno nebitno vode li se u određenom trenutku politikom fiksnog ili plutajućeg tečaja ili nečeg trećeg. Fed, RBA i BoJ “manipuliraju” svojim valutama isto kao što “manipulira” HNB ili bilo koja treća centralna banka na svijetu. Neke u svojim “manipulacijama” koriste nominalni tečaj kao sidro (što ima nekog smisla u zemljama gdje je strana valuta MoA), neke stope inflacije, neke nominalni dohodak ili nešto četvrto, sasvim je svejedno u kontekstu optužbi za “manipuliranje”.

      Kada bi Hrvatska imala slobodno plutajući tečaj, tada bi sa porastom trgovinskog deficita padala vrijednost Kune, odnosno padala bi kupovna moć građana, te bi se odnos uvoza i izvoza na taj način sam regulirao

      Huh, pa je li moguće da ovo napišeš nakon što si jednu rečenicu prije napisao: “u slučaju Australije ili Japana, tj. SADa koji imaju slobodno plutajući tečaj” ?!
      Moraš se prvo dogovoriti sam sa sobom što bi zastupao.

      Btw, kada bi stvarno slobodno tržište određivalo vrijednost kune, kune vrlo brzo vjerojatno više ne bi ni bilo, kao mnogih drugih svjetskih fiat valuta.

      onda je sasvim logično zašto neki zagovaraju uvođenje zaštitnih mehanizama

      Logično je možda zbunjenim ljudima, no takvi potezi iznimno su štetni po ekonomiju, a ti mehanizmi ne štite nikoga osim odabranih državnih kronista, dok građanima povećavaju troškove života i usporavaju gospodarski rast.

      Usput, na trgovinsku razmjenu utječe *realni* tečaj, a ne nominalni.

      trenutna monetarna politika sprječava tržište da samo uspostavi ravnotežu

      Vidi, nešto si i pogodio. Naravno da centralnoplanska monetarna politika otežava uspostavljanje tržišne ravnoteže, samo na malo drukčiji način nego što si ti zamislio, a čini mi se da ti imaš na umu neke druge “ravnoteže”…

      Sviđa mi se

  5. Meni nikako nije jasno zasto nije bitno to sto uvozimo vise nego izvozimo.
    Ako gledam poslovanje obitelji, obrtnika ili firme. Onda ako se vise trosi na robu koja nece omogucit ostvarivanje dodatne proizvodnje kojom cu na kraju putem poboljsanjem efikasnosti bit u mogucnosti zaradit vise novca prodajom svojih proizvodima drugima (dakle u smislu drzave izvoz).
    Takav nacin poslovanja vremenom izjeda moj temeljni kapital i vodi me u bankrot.

    Skroz pojednostavljeno.
    Tadim u nekoj firmi i zaradjujem (izvoz mog vremena) 100 kn mjesecno.
    Moji mjesecni troskovi (uvoz svega i svacega) iznose 110 kn.
    Svaki mjesec sam u minusu dodatnih 10kn.
    Moja ustedjevina iznosi 50 kn.
    Nakon 5 godina sam na nuli i od tada trosim samo cijelu placu od 100 kn(uvoz).
    Takvim nacinom zivota stalno cu bit ovisan o poslu, posto necu moc nista ustedit.

    Razlika uvoza i izvoza nije bitna samo u slucaju da ne zelimo stvarat dodatni kapital putem izvoza koji ce nam omoguciti da jos vise poboljsamo svoju konkurentnost i samom time dodatno povecamao ukupni kapital nase zemlje.
    Jos kao sto 2+2 kaze da mi nemamo svoju valutu. tako da ni devalvacija iste nije moguca kao sto bi se dogodila da imamo plivajuci tecaj.

    Molim za odgovor zasto nije bitno za Hrvatsku razlika uvoza i izvoza.

    Sviđa mi se

    1. Primjer nije dobar, poistovjećuješ deficite tekućeg računa s dugovima, upravo ono što sam i rekao u postu

      http://www.cato.org/publications/commentary/us-trade-deficit-not-debt-repay

      http://cafehayek.com/2016/03/40563.html

      http://fee.org/articles/a-deficit-of-understanding/

      Razlika uvoza i izvoza nije bitna samo u slucaju da ne zelimo stvarat dodatni kapital putem izvoza koji ce nam omoguciti da jos vise poboljsamo svoju konkurentnost i samom time dodatno povecamao ukupni kapital nase zemlje.

      Mi stvaramo dodatni kapital putem izvoza koji će nam omogućiti da još više poboljšamo svoju (našu) konkurentnost i samim time dodatno povećamo ukupni kapital naše (svoje) zemlje.

      Ovo treba negdje uokviriti.

      kao sto 2+2 kaze da mi nemamo svoju valutu

      https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_kuna

      Sviđa mi se

    2. @Ivan
      Ja recimo uopce ne znam tko si ti a ti tvrdis da ti i ja zajedno nesto uvozimo i da nas dvojica zajedno nesto izvozimo. Bar mi javi kad smo to uvozili i izvozili i ako smo napravili profit da podjelimo.

      Liked by 1 person

  6. Galte, ako te dobro shvaćam, argument ti se svodi na deficit tekućega računa je simptom problema, ali kako problem proizvodi centralna banka kojoj je to zadaća, nema smisla brinuti ni o simptomu ni o problemu?

    Sviđa mi se

    1. Ne, ne vidim otkud taj dojam.

      Deficit tekućeg računa može biti simptom nekog problema, ne mora. Koji god da je problem posrijedi (možda je država prezadužena ili previše destimulira štednju, i sl.), ne treba nam deficit CA da bismo ga uočili. Deficit CA sam po sebi nije problem, to je razlika između investicija i štednje u zemlji, što može značiti da stranci više ulažu u zemlju, kupuju nekretnine, dionice, korporativne obveznice ili neke druge assete, može značiti i da se država više zadužuje na teret poreznih obveznika, što je slučaj u npr. Hrvatskoj ili Grčkoj (ali očito nije u nekim drugim zemljama), onda zašto ne govoriti jednostavno o zabrinjavajuće visokim razinama javnog duga do kojeg je dovela državna potrošnja socijalističkih razmjera?

      Oko uloge centralnih banaka u tome s vjerojatno nećemo složiti, samo sam htio reći da su primjedbe oko “manipulacije” valutama trivijalne, jer što god da centralna banka čini, ona “manipulira” valutom. Neke kao sidro koriste tečaj, neke inflaciju, neke košaricu cijena određenih commodityja, neke monetarne agregate, no u svakom slučaju radi se “manipulaciji”.

      Po čemu to HNB više “manipulira” valutom sa svojim dirty pegom prema euru, u odnosu na Fed sa svojim namještanjem monetarne baze + IOR kako bi dobili željeni fed funds rate za koji misle da će proizvesti čarobnu brojku od 2% inflacije?

      Sviđa mi se

  7. Prihvaćanjem ugovora iz Maastrichta Hrvatska se obvezala imati fiksni tečaj spram Eura. Tj. ima verziju fiksnog tečaja gdje on sporo klizi iznad tj. ispod, oko neke, od strane centralne banke zadane, vrijednosti. (Euro as exchange rate anchor – https://www.imf.org/external/np/mfd/er/2004/eng/0604.htm )

    Što se tiče ostalih nesuglasica oko fiksnog tečaja i njegovih posljedica, evo možda je bolje konzultirati wikipediju ili neki udžbenik ekonomije?

    https://en.wikipedia.org/wiki/Fixed_exchange-rate_system#Disadvantages

    Sviđa mi se

    1. Prihvaćanjem ugovora iz Maastrichta Hrvatska se obvezala imati fiksni tečaj spram Eura

      A na što su se obvezale UK, Švedska, Poljska, Češka, Rumunjska i Mađarska?

      Što se tiče ostalih nesuglasica oko fiksnog tečaja i njegovih posljedica, evo možda je bolje konzultirati wikipediju ili neki udžbenik ekonomije?

      Ne znam zašto to meni govoriš i bježiš od teme. Nisi objasnio kako to da se u slučajevima npr. SAD-a, Australije, Japana, Švedske, Norveške, Novog Zelanda, Meksika, Poljske, Turske, Brazila, J. Koreje ili Indije, itd. odnosi trgovinske razmjene ne reguliraju na način kako si zamislio da bi se događalo u Hrvatskoj u slučaju slobodno plutajućeg tečaja.

      Sviđa mi se

  8. Ovo sto pisem odnosi se na Hrvatsku.
    Hrvatska “nema” svoju valutu zato sto joj je ista cvrsto vezana uz euro.
    HNB je drzi stabilnom izmedju ostalog zbog dugova drzave i gradjana u stranoj valuti.
    Dakle po meni to vise nije HR valuta vec izvedenica eura
    Mi ne kupujemo uvoznu robu s kunama vec s eurima ili dolarima, dakle teorija da ce oni od kojih smo nesto kupili na kraju te novce ponovno potrosit u RH ne stoji. Oni te eure mogu potrosit gdje god zele, npr u Njemackoj
    Do deviza dolazimo (gradjani) tako sto nase kune dajemo HNB-u a on nama eure iz rezervi.
    Ako je kuna valuta, zasto se onda zaduzujemo vani u eurima a ne kao SAD u dolarima ?

    Zbog deficita netreba uvodit carine ili poticat izvoz. Deficit je dobar samo u slucaju da nam uvezena roba sluzi za razvoj (strojevi, tehnologija,..) a ne potrosnju.
    Amere zaboli (mada bi ih trebalo) za deficit kad imaju svoju monetarnu politiku i dugove u dolarima, dok kod nas nije takav slucaj.
    Deficit na kraju dovodi do inflacije, a inflacija je oporezivanje ustedjenog kapitala, dakle umanjuje njegovu vrijednost.
    Sve ono sto proizvodi inflaciju nije dobro.

    Sto se mene tice u zdravoj ekonomiji (proizvodimo vise nego sto trosimo) bez uplitanja drzave u tecaj postoji samo deflacija.
    Takodje “idealna” drzava nije nista drugo nego skupina organiziranih pojedinaca, te bi trebala vodit financije identicno kao i obitelj ili kompanija koja zeli prosperitet svojim clanovima.

    Sviđa mi se

    1. Hrvatska “nema” svoju valutu zato sto joj je ista cvrsto vezana uz euro.
      HNB je drzi stabilnom izmedju ostalog zbog dugova drzave i gradjana u stranoj valuti.
      Dakle po meni to vise nije HR valuta vec izvedenica eura

      Građani i štede i zadužuju se u eurima, i euro im je uglavnom medium of account (što znači da će razvoj poslovnih ciklusa u Hrvatskoj uvelike ovisiti o monetarnim šokovima u eurskim terminima), tako su hrvatski građani sami odabrali. Ne banke, ne uvozni lobiji, ne EU, ne masoni, nego građani svojom voljom. Stoga, ima smisla da tečaj kune bude labavo vezan uz EUR, pa tako sada kune imaju nekakvu “uporabnu” vrijednost, jer građani mogu očekivati kakvu-takvu stabilnost tečaja u bliskoj budućnosti. Ironično, da tečaj kune nije tako vezan uz EUR, hrvatska bi ekonomija bila još više “euriziranija” (naravno, osim ako državne vlasti ne bi venezuelansko-sjevernokorejskim metodama zabranile deviznu štednju, valutne klauzule i slično).

      Mi ne kupujemo uvoznu robu s kunama vec s eurima ili dolarima, dakle teorija da ce oni od kojih smo nesto kupili na kraju te novce ponovno potrosit u RH ne stoji.

      Odlično!! Onda ćemo samo masovno printati kune i mijenjati ih u eure po fiksnom tečaju, a od stranaca dobijati sve što nam treba, dok im ništa nećemo morati dati zauzvrat. To, to, too!

      Ako je kuna valuta, zasto se onda zaduzujemo vani u eurima a ne kao SAD u dolarima ?

      Zato što nema dovoljno kreditora koji bi bili voljni davati dugoročne zajmove hrvatskoj Vladi denominirano u kunama po povoljnim kamatama.

      Deficit je dobar samo u slucaju da nam uvezena roba sluzi za razvoj (strojevi, tehnologija,..) a ne potrosnju.

      Dobro, što mene briga zašto je neki Pero Perić na drugom kraju zemlje digao kredit i s kojom svrhom? OK, postoji mogućnost da nekakav Pernar doći na vlast i sve privatne dugove proglasiti državnima, pa ću i ja biti prisiljen taj kredit vraćati, ali ono…

      Deficit na kraju dovodi do inflacije

      Rusija zadnjih 20 godina ima stalne suficite CA, a inflacija uglavnom dvoznamenkasta. Venezuela do 2014. također stalni suficiti uz popratnu hiperinflaciju. Australija nikad u zadnjih 40 godina nije imala suficit, a inflacija uglavnom ispod 3% godišnje, slično tako SAD.

      Inflacija je monetarni fenomen.

      Sve ono sto proizvodi inflaciju nije dobro.

      9 sati prije nego što si napisao ovu rečenicu si se žalio kako Hrvatska nema plutajući tečaj da može napraviti devalvaciju. I zašto da ja sad dalje gubim vrijeme na rasprave s tobom, kad očito sam sa sobom nikako da raspraviš?

      Takodje “idealna” drzava nije nista drugo nego skupina organiziranih pojedinaca, te bi trebala vodit financije identicno kao i obitelj ili kompanija koja zeli prosperitet svojim clanovima.

      Kako onaj naš bivši ministar reče: “neke institucije u ovoj državi treba podsjetiti da je država majka svojim građanima”.

      Država nije niti obitelj niti kompanija, i kakve veze ima međunarodna trgovina s državnim financijama? Ili misliš da bi državni političari trebali voditi financije građanima i privatnim poduzećima?

      Liked by 1 person

  9. Građani i štede i zadužuju se u eurima, i euro im je uglavnom medium of account (što znači da će razvoj poslovnih ciklusa u Hrvatskoj uvelike ovisiti o monetarnim šokovima u eurskim terminima), tako su hrvatski građani sami odabrali. Ne banke, ne uvozni lobiji, ne EU, ne masoni, nego građani svojom voljom. Stoga, ima smisla da tečaj kune bude labavo vezan uz EUR, pa tako sada kune imaju nekakvu “uporabnu” vrijednost, jer građani mogu očekivati kakvu-takvu stabilnost tečaja u bliskoj budućnosti. Ironično, da tečaj kune nije tako vezan uz EUR, hrvatska bi ekonomija bila još više “euriziranija” (naravno, osim ako državne vlasti ne bi venezuelansko-sjevernokorejskim metodama zabranile deviznu štednju, valutne klauzule i slično).

    Slazem se.
    ———–
    Odlično!! Onda ćemo samo masovno printati kune i mijenjati ih u eure po fiksnom tečaju, a od stranaca dobijati sve što nam treba, dok im ništa nećemo morati dati zauzvrat. To, to, too!

    Mozemo mi printat kuna koliko zelimo, medjutim sto ih vise budemo printali to ce one manje vrijedit.
    ————

    Zato što nema dovoljno kreditora koji bi bili voljni davati dugoročne zajmove hrvatskoj Vladi denominirano u kunama po povoljnim kamatama.

    Dakle, strah ih je da ne pocmemo s printanjem

    ———-
    Dobro, što mene briga zašto je neki Pero Perić na drugom kraju zemlje digao kredit i s kojom svrhom? OK, postoji mogućnost da nekakav Pernar doći na vlast i sve privatne dugove proglasiti državnima, pa ću i ja biti prisiljen taj kredit vraćati, ali ono…

    Sve je u redu dok taj pero peric otpacuje kredit a ne trazi pomoc drzave u otplati (pogledaj poljoprivrednike ili udrugu franak)
    Oni su svojim postupcima dva puta nepovoljno djelovali na mene osobno.
    1. put time sto je cijena nekretnina povecana zbog njihovih kredita
    2. put time sto cu morat sudjelovat u indirektnoj namiri njihovih kredita
    ———————-

    Rusija zadnjih 20 godina ima stalne suficite CA, a inflacija uglavnom dvoznamenkasta. Venezuela do 2014. također stalni suficiti uz popratnu hiperinflaciju. Australija nikad u zadnjih 40 godina nije imala suficit, a inflacija uglavnom ispod 3% godišnje, slično tako SAD.

    Ja samo tvrdim da deficit dovodi do inflacije. Ne tvrdim da je on glavni uzrok inflacije kao sto u vecini slucajeva i nije. Printanje novca je glavni uzrok te pojave.
    ———————

    9 sati prije nego što si napisao ovu rečenicu si se žalio kako Hrvatska nema plutajući tečaj da može napraviti devalvaciju. I zašto da ja sad dalje gubim vrijeme na rasprave s tobom, kad očito sam sa sobom nikako da raspraviš?

    Ja se uopce ne zalim.
    Devalvacija bi mi odgovarala, ali i ovako mi je dobro.
    ———————–

    Država nije niti obitelj niti kompanija, i kakve veze ima međunarodna trgovina s državnim financijama?

    Slazem se da drzava nije nit obitelj niti kompanija. Drzava je na neku foru iznad toga.
    Medjunarodna trgovina ima veze s drzavnim financijama u slucaju da se drzava izravno upusta u trgovinu ili neizravno putem gradjana.

    Ili misliš da bi državni političari trebali voditi financije građanima i privatnim poduzećima?

    Mislim da bi drzava i politicari trebali pocet gledat svoje financije a moje ostavit meni na brigu 😉
    —————

    Sviđa mi se

    1. Mozemo mi printat kuna koliko zelimo, medjutim sto ih vise budemo printali to ce one manje vrijedit.

      Kako će sada manje vrijediti kad zločesti HNB drži tečaj stabilnim? Uostalom, zar to nije poanta?

      Sve je u redu dok taj pero peric otpacuje kredit a ne trazi pomoc drzave u otplati (pogledaj poljoprivrednike ili udrugu franak)

      To sam i rekao. To je problem što imamo socijaliste na vlasti, a ne vanjske trgovine.

      Ja samo tvrdim da deficit dovodi do inflacije. Ne tvrdim da je on glavni uzrok inflacije kao sto u vecini slucajeva i nije. Printanje novca je glavni uzrok te pojave.

      Inflacija je uvijek i svugdje monetarni fenomen. Stanje tekućeg računa nema veze s time.

      Ja se uopce ne zalim.
      Devalvacija bi mi odgovarala, ali i ovako mi je dobro

      Ti si napisao: “Sve ono sto proizvodi inflaciju nije dobro.”
      Teško je da bi nekome nešto što smatra da ‘nije dobro’ odgovaralo, ako mu je ovako ‘dobro’.

      Medjunarodna trgovina ima veze s drzavnim financijama u slucaju da se drzava izravno upusta u trgovinu ili neizravno putem gradjana.

      Zašto uopće i dalje pišeš ovakve rečenice? I don’t even… ?

      Mislim da bi drzava i politicari trebali pocet gledat svoje financije a moje ostavit meni na brigu

      Ne bi se baš reklo, prije izgleda da misliš da bi se trebali više baviti osobnim financijama privatnih osoba.

      Sviđa mi se

  10. Citat povodom “afere”, (obavještajne diverzije međunarodnih “humanista” i “demokrata”), tzv.
    Mossack Fonsece:

    Povjerenica Vestager (ZADUŽENA ZA TRŽIŠNO NATJECANJE): Ovaj je slučaj samo vrh ledene sante, … izjavila je kako je iznenađena razmjerima ovog skandala te kako se vidi koliko su neki ljudi spremni daleko ići da bi plaćali manje poreza. – Kada bi svi plaćali porez kao što to čini većina ljudi, onda bismo možda plaćali manje, a od toga imali veće koristi….

    Bla, bla,…predsjednik Europskih socijalista Sergej Stanišev naglasio je kako je ovaj skandal dokaz da bogati zapravo skrivaju novac koji nije njihov te bi im ga trebalo oduzeti i raspodijeliti za sveobuhvatnu korist društva. ….

    Eto vidimo kako u cijeloj toj aferi najviše imaju što za reći komesari i socijalisti. Naravno niti riječi o tome da bi se ukidanjem poreznog terora trebalo stvoriti normalne i poštene uvjete za vlastite građane. Pristojni socijalisti o tome naravno ne razgovaraju. Ali je zato jedan od glavnih argumenata da je jedan od vlasnika SIN pokojnog vojnika elitnih Njemačkih vojnih postrojbi iz ww2. Zato mora da je riječ o još jednoj fašističkoj zavjeri…..

    Naravno nikada u istoj toj štampi nećete pročitati da se nekoga u negativnom smislu u glavnim medijima proziva po “krvnoj” liniji OSIM ako nije potomak “neprijatelja”. Nećete pročitati na primjer da je taj i taj sin onog poznatog zločinačkog Komuniste ili nekog lihvarskog Židova. To bi bio rasizam koji socijalisti mrze. Ali kada je netko sin “pogrešne strane” odjednom je logika krvi i tla sasvim u redu. Socijalistička psihopatologija i reverzna “dosljednost” na djelu….

    Dakle jedini koji u ovakvoj “demokraciji” imaju što za reći su oni koji primaju novac od nasilne redistribucije (porez). Dakle ne samo da se njih jedino i pita nego su i plaćeni za to da ih se pita.

    Inače ta ista POVJERENICA ZA TRŽIŠNO NATJECANJE je SEDAM GODINA bila na čelu Danske političke stranke Radikale Venstre, što doslovno znači RADIKALNA LJEVICA. Ime te stranke se u Europi NAMJERNO krivo prevodi u: Danish Social Liberal Party. Tek toliko da se zna što se danas u EUSSR-u smatra socijalnim liberalizmom. Da se ne zavaravamo

    Za predsjednika Europskih Socijalista evo biografije (jako je zanimljiva):

    https://en.wikipedia.org/wiki/Sergei_Stanishev

    Eto, vidiš @galte tko su osobe u EU zadužene za slobodno tržište i slobodu općenito…… pa kako nešto može poći u krivo sa takvim “naprednim” kadrovima?

    Misli li netko da je takav odabir kadrova i njihov strateški raspored na mjestima sa kojih mogu napraviti najviše štete – slučajan? Misli li netko da ti kadrovi nisu povezani u “internacionalu”?

    I misli li netko da će EUSSR sada reći pa zaista nije u redu da jedna Panama pruža bolje porezne uvjete od nas. Hajde da se malo tržišno natječemo i smanjimo naše poreze kako bi postali konkurentni i pokazali toj Panami kako se radi posao?

    Ili će EUSSR umjesto toga prionuti jačem ideološkom radu (agitpropu) i borbi protiv fašista (onih koji LEGALNO pokušavaju platiti manje poreza) svih vrsta…… Što će se dogoditi pitam se ja?

    Sviđa mi se

    1. I misli li netko da će EUSSR sada reći pa zaista nije u redu da jedna Panama pruža bolje porezne uvjete od nas. Hajde da se malo tržišno natječemo i smanjimo naše poreze kako bi postali konkurentni i pokazali toj Panami kako se radi posao?

      Nešto ovako je otprilike kazao Milan Račić na TV-u pa su ga čudno gledali. Kao, karipske zemlje i ostale “oaze” predstavljaju nelojalnu konkurenciju bespomoćnim europskim kleptokratima i ugrožavaju njihovo bogom dano pravo da teroriziraju produktivni dio stanovništva.

      Sve u svemu, užas, ali drukčiju reakciju niti ne očekujem od socijalističkih parazita i samoprozvanih ljevičarskih radikala

      Sviđa mi se

  11. Necu puno o konzervaticvima osim da su manje udaljeni od istine od progresivaca, ali nije da su blizu. Naravno ljudima je puno privlacnije prikolniti se jednoj od te dvije grupe nego libertarijanizmu jer politicke pozicije na stranu najveca razlika izmedu libertarijanaca i ostalih je koristenje razuma i ne prepustanje osjecajima(mrznji, empatiji, heuristikama…)
    Za temu:
    deficiti koji su uzrokovani drzavniim zaduzivanjem za potrosnju su losi kao sto je lose zaduzivati se da vozis BMW umjesto Fiat ( dugoročno ces biti toliko u dugovima da bi bio sretan da si mozes priusiti Fiata).

    O tome da CB mogu utjecati na realni tecaj necu jer smo se oko toga vec ne slozili. 😀

    Ono sto hocu reci da kad populisti krenu srati da Hr previse uvozi ja im samo kazem da se slazem i da je najbolji nacin da se to smanji da se smanje “prava” pa da se drzava ne mora zaduzivati za financiranje “prava”. Efekt bi bio to da bi pravednici manje kupovali i pao bi uvoz.

    Isto tako u US kao placu da Kina manipulira valutom… Pa da decki sa Capitol Hilla nabijaju deficite kao sto to rade bez da im Kina jede inflaciju kao sada bas me zanima kolika bi inflacija bila u US i/ili koji dio proračuna bi bio debt interest payments . 😀

    Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s