U svojoj zadnjoj kolumni za Večernji list, jedan od najglasnijih populističkih intervencionista na hrvatskoj ljevici, Ljubo Jurčić, kaže kako bi u Hrvatskoj trebalo značajno povećati propisani minimalac:
U Hrvatskoj bi minimalac trebao biti 4 tisuće kuna. Tko to ne može dati, neka zatvara biznis. Jer, za 2 tisuće rade robovi, a za 3 tisuće kmetovi, kaže ekonomist Jurčić.
Po ekonomistu Jurčiću, dobrovoljni rad za ugovorenu plaću je ropstvo, a nasilna otimačina polovice nečije zarade nije. Nažalost, u tekstu nije pobliže pojasnio kako je točno i kojom metodom dobio okruglu cifru “ispravnog” minimalca od 4,000 kuna, jer zašto stati na samo 4 tisuće? Zašto ne povećati minimalac na 15 tisuća kuna, pa zar to nije više od 4 tisuće? Kako može biti u redu da Nijemac radi za 2,500 eura, Švicarac za 4,000, a Hrvat za mizernih 550?
Jedina ispravna okrugla cifra na koju bi trebao biti postavljen iznos minimalca je 0 (nula) kuna, jer se država ne bi smjela imati pravo petljati u dogovore odraslih ljudi, niti se nje uopće tiče kakve će poslove međusobno sklapati radnici i poslodavci, a niti bi smjela odlučivati tko bi trebao zatvoriti biznis. Ako je država ipak odlučila zakonski propisivati visinu minimalne plaće, tada će takvi propisi voditi povećanju nezaposlenosti, ceteris paribus, povećati će broj neuposlivih ljudi i tako će najviše nastradati oni najslabije kvalificirani, neobrazovani i neiskusni radnici (a što su često ujedno i najsiromašniji).
Ne samo da zakoni o minimalcu negativno utječu na nezaposlenost u sadašnjosti, već imaju i negativan učinak na ekonomsku mobilnost u budućnosti, odnosno smanjuju vjerojatnost slabije kvalificiranih i nedovoljno produktivnih radnika da s vremenom steknu potrebna znanja i vještine, te napreduju prema nekim prosječnim ili nadprosječnim razinama dohodka. Dakle, povećanje minimalca smanjuje trenutni dohodak najslabije kvalificiranih radnika, ali i njihov očekivani budući dohodak!
U zaključku empirijskog istraživanja na tu temu, profesori Clemens i Wither navode:
We also present evidence of the minimum wage’s effects on low-skilled workers’ economic mobility. We find that binding minimum wage increases significantly reduced the likelihood that low-skilled workers rose to what we characterize as lower middle class earnings. This curtailment of transitions into lower middle class earnings began to emerge roughly one year following initial declines in low wage employment. Reductions in upward mobility thus appear to follow reductions in access to opportunities for accumulating work experience.
Osim toga, iz aspekta poslodavaca, ovakve restrikcije vjerojano će u relativnom smislu više štetiti manjim lokalnim poduzećima ili obrtima, nego velikim korporacijama s ekonomijama opsega, kojima bi ovakve restrikcije zapravo mogle olakšati nadmetanje s konkurencijom, a povećanje troška zapošljavanja dijelom će se preliti i na povećanje cijena proizvoda za krajnje potrošače (pogotovo prehrambenih namirnica), tako da su tu opet relativno najviše nagrabusili oni najtanjih džepova.
Uglavnom, stvar je prilično banalna i logična. Zakoni ponude i potražnje su neumoljivi. Hrvati nemaju (relativno) niske plaće zato što minimalac nije dovoljno visoko postavljen, nego zato što je ovdje kapital oskudan, a državni nameti ogromni.
No, također je i logično da je g. Jurčić predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i dugogodišnji redovni profesor na EFZG-u, bio je ministar gospodarstva, a umalo je postao i hrvatski premijer. Nije problem samo u ovom konkretnom detalju što profesoru nisu jasni učinci zakonskog nametanja minimalca, nego je čovjek jedan od najžešćih zagovaratelja povratka k centralnoplanskim modelima ekonomije među domaćim tzv. autoritetima, a po nekoliko puta godišnje osmisli novi revolucionarni plan oživljavanja hrvatskog gospodarstva, koji se svaki put bazira na prelijevanju iz šupljeg u prazno i dodatnom ukidanju tržišnih sloboda.
Zato je, kažem, sasvim logično da će dotični gospodin u Hrvatskoj uživati ugled kao stručan autoritet i biti cijenjen među akademijom, a njegove stavove dijeliti većina biračkog tijela – posljedice takvih zabluda jasno su vidljive.
Tko je John Galt? 
Potpuno se slažem sa člankom. Ali treba shvatiti ZAŠTO državni planeri zagovaraju kontrolu plaća. Oni zagovaraju ne samo propisani minimalac nego su ili donijeli ili će donijeti i niz drugih propisa. Recimo ako si privatnik bez zaposlenih, ili sa samo jednim zapislenim (ti osobno), tada će ti biti propisani minimalni doprinosi i porezi bez obzira koliku plaću sam sebi isplaćuješ….
Ako niti to nije dovoljno tada će donijeti i drugu regulativu…..
S obzirom da ovi jako dobro znaju da su plaće u državnom sektoru daleko iznad tih granica, onda ovi samo ustvari žele da privatnici plaćaju i još više poreza. I to je jedini stvarni razlog ovakvim mjerama. To što će poneki radnik dobiti neku kunu više, to će mu država ionako izbiti iz džepa nekim novim nametom. Ovo ustvari polako uviđaju čak i oni malo razumniji socijalisti. Tako da je opravdanje kako se to sve radi u interesu radnika – besmisleno.
Znamo da uvijek treba gledati tko na kraju ima najviše koristi da bi shvatili motive i pronašli počinitelja. Nije ovdje država nezainteresirana strana pa da to radi iz dobročinstva nego je država glavni beneficijator ovakvih poteza. To treba uvijek imati na umu.
DRŽAVA NIŠTA NE RADI U INTERESU RADNIKA. DRŽAVA GLEDA SAMO SVOJ INTERES.
Sviđa mi seSviđa mi se
Treba predlozit slijedece izmjene zakona:
1. Minimalna bruto placa: 10000 kn – ukinut uskladjivanje s inflacijom ako ga ima
2. Minimalna mirovina: 5500 kn
3. Voda, struja, plin, cjelozivotno obrazovanje, zdravstvo, itd potpuno besplatno za krajnjeg korisnika
4. Tko nemoze ili ne zeli vracat kredit dobiva oprost i jos dodatnu kopenzaciju za dusevnu bol u iznosu od 50% kredita
5. Sincica za premijera
6. Pernara za guvernera
7. Jurcica za ministra financija
8. Obustavit i proglasit nistetnim sve kredite koje ima RH
9. Pocet stampat kune u iznosu koji ce dovest do 200% inflacije godisnje.
To bi dovelo do potpunog raspada sistema, te bi ljudi mozda shvatili da im prodaju maglu
U medjuvremenu bi ljudi koji rade za devize mogli pokupovat vecinu RH, te bi to pripomoglo uspostavi liberalne ekonomije (teorija zavjere – Jurcic radi za interese krupnog kapitala).
Jel kako stvari stoje, dok god nam ne uniste drzavu do kraja nema nam pomoci.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Pa taj plan se očito i provodi. O tome @galt i piše. Zato nije potrebno dodatno djelovati jer sve ionako vodi prema tome……
Sviđa mi seSviđa mi se
Ili bi nakon potpunog raspada Kapović i ekipa postali popularni sa svojom revolucijom koju cekaju i uspostavom “direktne socijal demokracije”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Kladim se da taj isti Ljubo “Petoljetka” Jurcic, kad se radi o njegovom vlastitom novcu, kupuje u onom shopping centru koji je jeftiniji, tanka gorivo na pumpi na kojoj je jeftinije, itd. Ti neki porivi da se trosi na veliko, da se ne gleda u lipu, da se lupa sakom u stol, da se presjece, da se tjera pravda pa i uz zrtvovanje pokojeg radnog mjesta ili egzistencije… redovito covjeka uhvate kad se radi o tudjim novcima i sudbinama. Zanimljiv fenomen.
Sviđa mi seSviđa mi se
Globalni fenomen:
Sviđa mi seSviđa mi se
Nisam ovo prije vidio :). Dobronamjerni djedica na kraju je zakon.
Sviđa mi seSviđa mi se
Koliko sam ja vidio jedini sa tri čiste je onaj mladi crnac sa obitelji. A lako moguće je da je i on među onima koji primaju socijalnu pomoć. Ali ovo ustvari objašnjava sve. Svi bi glumili dobrotvore preko tuđih leđa. Svi bi primali izbjeglice ali ne u svoj dom. Svi bi veća “prava” ali da ih plati neko drugi. Ali kada se to radi državnom prisilom putem zakona onda je to kao ok. Ali da je ovaj uperio pištoj i silom otimao ljudima novac na izlasku, sumnjam da bi taj isti zakonodavac bio suglasan sa moralnim opravdanjem takvog čina. Ipak u socijalističkoj državi reda mora biti. Ipak se mora znati tko ima licencu za pljačku a tko ne.
Zato ovo sve skupa ali preneseno na državnu razinu ima rezultate kakve ima. Sve je moguće obećati narodu ali kada obećanja treba i platiti gleda se gdje ima za prisilno oteti jer nitko neće te nebuloze dobrovoljno platiti. Drugim riječima kada treba platiti iz svoga džepa odjednom mu to sve više nije baš toliko potrebno. Bukvalno to neće. Socijalistička dosljednost na dijelu. Znam ljude koji ne žele da se dira u postojeći model auto-cesta, ali se oni osobno redovno voze starom cestom jer tu istu cestu ne žele plaćati svojim novcem……
Socijalizam nije samo zločin nego prije svega sustavna prijevara i vrhunsko licemjerje dignuta na razinu društvene norme. Smišljena obmana. Stoga bi se o dobronamjernosti ovog starca očito dobro upućenog u obmane dalo diskutirati……
Sviđa mi seSviđa mi se
Greedy capitalists, Romney voters… where are Obama voters, they sure wanna spend more money…
Sviđa mi seLiked by 1 person
Da, i meni se svidja Schiff TV.
Sviđa mi seSviđa mi se
pokušavam u svojoj okolini iskomunicirati neke ideje slobode, i teško je. mislim, ljudima sloboda jednostavno nije dovoljan argument, pa je uvijek potrebno dodavati loše\dobre konzekvence neke akcije, a to je golem posao, i obično propadne.
ali, neki dan sam imao odličnu publiku, tri privatna poduzetnika, sa po 2-3 stalna radnika, dvojici su radnici na minimalcima uz bonuse na ruke, treći su lovaši.
svi zajedno su odbili ideju 5000 kn minimalca ali i 0 kn minimalca.
znao sam kršćane dovući do agnosticizma i ateiste plašiti paklom, al ovo ne mogu i gotovo.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Šime nisi imao dobru publiku. Sloboda znači konkurenciju, a poduzetnici ne vole konkurenciju.
Sviđa mi seSviđa mi se
Odakle ovakva glupost?
Sviđa mi seSviđa mi se
mislio sam da je publika odlična. prilikom argumentiranja zašto ne 0 kn, razlozi su postajali mutni. ja ih ne mogu ni reproducirati točno, nešto o beskućnicima, siromasima…ne znam. čini mi se da je tu neka psihološka prepreka, kao neki bias, smatraju da oni daju optimalne plaće.
inače, slažem se da samo potrošači vole konkurenciju.
Sviđa mi seSviđa mi se
Potrošači vole konkurenciju kada su u ulozi potrošača, ali malo ljudi su samo potrošači. Isti taj potrošač je često također i radnik ili poduzetnik, a tu mu baš i nije toliko draga konkurencija.
Huh, približavam se zaključku da jedino uhljebima uvijek paše više konkurencije 😀
Sviđa mi seSviđa mi se
Naravno, dvostruka mjerila su uvijek prisutna. Radnici ne vole konkurenciju, kada pružaju usluge svoga rada, ali to je onda na osobnoj razini i osjećaju se ugroženi, a kada su u ulozi potrošača to shvaćaju olako i potpuno normalno. Tako se cijela društvena paradigma posmatra potpuno odvojeno, na dvije razine, osobno i za sve ostale. Nema tu povlačenja nikakve analogije ili možda pozivanja na onaj “ugrađeni” osjećaj za pravdu (svima jednako). Ljudi kod nas ne gledaju na pravdu kao odsustvo nepravde, već obrnuto: svugdje je nepravda gdje nema propisanoga zakona.
Čak mnogi ljudi, kada analiziraju svoju potrošačku ulogu i bogatu ponudu, to gledaju prilično negativno:
– veliki izbor smatraju nepotrebnim i zamornim, jer se iz velike ponude ne mogu odlučiti što valja, a što ne, pa navode da im je u socijalizmu bilo lakše odabrati, kada ih suočiš sa problemom nestašice, onda će ti reći kako to nije istina jer smo bili opskrbljeni i sa zapadnim i sa istočnim proizvodima i da smo se svi jako dobro snalazili sa zalihama i “čarobiranju” u planskoj opskrbi koja je majčinskom rukom vodila država i zapravo oni u samim nestašicama nalaze kvalitetu državnog upravljanja
– drugi kontraargumnet, na nedavnoj raspravi koju sam imao sa ljevičarima, je bio da sloboda jednostavno ne postoji, čak niti u smislu da kao potrošač možeš odabrati trgovca ili proizvod koji ćeš kupiti
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne znam za druge, ali ja nemam nista protiv konkurencije. Konkurencija mi omogucava da znam svoje mjesto u hranidbenom lancu. Zahvaljujuci konkurenciji, ja za svoje usluge mogu traziti preko $100 na sat, dok neki drugi konzultanti ne mogu traziti vise od $45/hr. Ima i ljudi koji mogu traziti $400 na sat. Ja, na zalost, ne spadam medju te, ali se trudim.
Sviđa mi seSviđa mi se
Dnevnik (mislim) Nove TV, danas, prilog o tome kako mudraci iz Vlade sastavljaju državnu strategiju poljoprivrede za narednih X godina… u prilogu govori i nekakav direktor najvećeg hrvatskog izvoznika voća (ili nešto tako) i mrtav ozbiljan kaže kako traži od Vlade (?) da im reču što, gdje i za koga da proizvode (?!?)
A prije nekoliko dana, vijest o tome kako Petrov i Panenić razmišljaju o mogućim mjerama “zaštite” domaće proizvodnje od uvozne robe, te bi uvodili nove anti-dampinške zakone. Prvo sam mislio da se radi o kakvoj prvoaprilskoj šali, kad ono ozbiljni. Užas.
Sviđa mi seSviđa mi se
Imam jedno pitanje u vezi miješanja države u trgovinu. Naime Kineska vlada subvencionira troškove poštarine izvoznicima. Svi smo ovdje generalnog mišljenja da se država ne bi trebala miješati. Ali ovo mješanje ima za rezultat da se kupcu isplati naručiti i neke specifične proizvode manje vrijednosti koje bi inaće bilo potpuno neisplatljivo naručivati komadno. Nije potrebno govoriti kolika je to pomoć onima koji proizvode i izvoze, ustvari direktno prodaju kupcu bez posrednika. Sa druge strane Kineska vlada vjerojatno ima drastične popuste na količinu kod sklapanja ugovora sa prijevoznicima. Koliko je ovo u konačnici loše i da li je ustvari uopće loše? Ili ovo treba promatrati kao rijedak izuzetak koji ima smisla?
Sviđa mi seSviđa mi se
Kineska vlada ne subvencionira nista. Sve to “subvencioniraju” individualci kojima se otima njihov novac kroz poreze. Kupcu individualcu se isplati, “subvencionaru” individualcu se pravi steta.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da Kolumbo, to znam. I to je jasno. Ali nisam to pitao, pitao sam nešto drugo. Ahhhh uzalud…
Sviđa mi seSviđa mi se
Pitao si da li je subvencioniranje uopce lose.
Da, lose je.
Sviđa mi seSviđa mi se
Lose je. Ako bi Zapresic odlucio da ce subvencionirati frizere, te bi ovi zbog toga mogli jeftinije sisati i pola Zagreba bi se sisalo u Zapresicu… to ne bi odjednom bio dobar potez zapresicke vlasti.
Kineski prodavatelji bi se mogli sami udruziti i dobiti kolicinske popuste, bez drzave. Ali moguce je da ne zele, ili je stvar organizacijski prezahtjevna, nije ih lako stotine tisuca organizirati u dogovor. Medjutim, ti transakcijski troskovi i trebaju odredjivati koja je ispravna velicina nekog poslovnog poduhvata (udruzenja, firme, itd).
Ako se deset postolara sami ne moge dogovoriti da se udruze i osnuju tvornicu obuce, drzava ne bi trebala intervenirati da ju osnuje, a cak i ako tvornica kasnije postane vrlo uspjesna (profitablina), to nije dokaz da je drzava napravila pravu stvar.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Ja sam jos prije izbora govorio da ekipa iz MOST-a ima veliku zelju za ponovnim aktiviranjem drzave u poljoprivredi. Najave nekakve Agrarne banke su nazalost prosle neopazeno ovdje😁.
Sviđa mi seSviđa mi se
Većina naših sugrađana su nažalost robovi kolektivističkih mentaliteta i ideologija, vole vjerovati socijalističkim obmanjivačima, a sloboda i tržište su im toliko strani i odbojni pojmovi, da će teško prolaziti ta komunikacija.
Sviđa mi seSviđa mi se
Nažalost nakon što sam pročitao komentar od @Mali Perica gdje spominje ljevičarski “argument” da sloboda jednostavno ne postoji, mislim da je to još jedan dokaz kako je sa ljevičarima nemoguće i potpuno suvišno razgovarati.
Naravno osim kao dio taktike prikupljanja snage da ih se potpuno uništi. Uostalom, baš to je njihova najdraža taktika oduvijek sa svima koji nisu “njihovi”. Uvijek će ti glumiti dobrotvore i humaniste i demokrate, ali kada je žrtva dovoljno oslabljena onda se potežu noževi…..
Istina je da “sloboda” ne postoji baš kao što ne postoji niti slučaj. Sve je determinirano. Isto tako ne postoji smrt jer ne postoji niti život. Ustvari ono što mi zamišljamo kao život nije život.
Pa je onda ustvari svejedno je li netko živ ili mrtav. (Naravno ako se ne radi o meni…. 🙂 )
I što sa time? Ali ako maknemo sa strane čistu filozofiju bitka, kada prosječnom ljevičaru ukažeš na šire implikacije takve filozofije koju besramno koristi onda kada je to oportuno onda dolazi do mentalnog sloma i “tilt”-a. Odjednom izviru iz najdubljih praznina ljevičarskog bića dogme “čuvalice” koje sprječavaju neminovnu logičku konzekvencu.
Ja ću ustvrditi da je ljevičar osoba koja je fiziološki (duhovno i tjelesno) onemogućena, osakaćena, ustvari nikada i nije uprizorena kao potpuno ljudsko biće.
Manji je problem što takva osoba ne razumije “slobodno tržiše”. Ona nije u stanju razumjeti puno više od toga. Ali su zato te osobe odličan “prijemnik” za određenu vrstu ponašanja i društvenih ideologija. I bez obzira na prividnu vanjsku “širinu duha”, kada se eterom počnu širiti signali (bolesne poruke) određenih “valnih duljina” oni se brzo okupljaju oko istih. Nije potrebno ništa previše objašnjavati jer oni kao i određene vrste insekata imaju skupni um kojim se rukovodi iz centra.
I to je ključno za shvatiti. Kolektivizam primarno pretpostavlja SLOBODNU VOLJU. Slobodnu volju da se pojedinac odrekne ili svjesno žrtvuje dio svoje slobode radi suradnje oko nekog “višeg cilja”. Bez obzira je li to racionalna ili iracionalna pa i glupa odluka. Nitko neće industrijske robote ili crvene mrave optužiti za kolektivizam. Zar ne?
Većina ljevičara nema slobodnu volju jer jednostavno nisu potpuna ljudska bića. Oni reagiraju na podražaje iz okoline po pravilima koja su im usađena u upravljački mehanizam. Kada razgovaramo sa ljevičarom to je slično kao da razgovaramo sa televizorom. Neke osobite rezultate se ne može očekivati od takvog razgovora 🙂
Nažalost to ljevičarima daje određenu snagu, snagu broja jer ih uvijek ima dovoljno na okupu onda kada treba napraviti ono što im je naloženo…. Oni nisu kolektivisti nego više kao insekti. Mi se naravno možemo ljutiti na insekte ali problem koji nas ustvari muči je tko je “master-evil mind” iza kretanja roja.
Normalne je ljude teško okupiti i navesti na to da kolektivno djeluju i surađuju oko ciljeva koji im nisu baš previše jasni. Tim gore što im je teško povjerovati da su neke stvari takve kakve zaista jesu. I onda naravno odbijaju povjerovati u zavjere već vjeruju kako je riječ o nevjerojatnom nizu loših koincidencija…
Pa pogledajte samo koliko je trebalo vremena da (pravi) ljudi konačno shvate da je ovaj val “izbjeglica” ipak dio nečijeg “master plana” a ne neko slučajno događanje naroda…… Ali i dalje nisu spremni prihvatiti punu implikaciju te spoznaje…. Jednostavno odbijaju povjerovati u čudovišta. Jer čudovišta naravno postoje samo u bajkama za djecu. Što je još gore mnogi misle da je lako prepoznati čudovište. Što naravno nije baš tako kada si od malih nogu odgajan da obraćaš pažnju na krive stvari i da gleadš u pogrešnom smjeru 🙂
Pravo ljudsko biće, još gore za njega ako je inteligentno i emotivno, se cijeli život onda čudi kako je moguće da se stvari odvijaju toliko mimo normalne ljudske logike. Neki se naviknu pa “odrvene”, drugi pate dok ne umru….
Ali kada shvatimo da je uzrok naših patnji vrlo konkretan i da nije riječ o našoj preosjetljivosti ili još gore o izmišljotini, da je tama stvarna a ne plod paranoje, tada je sve ustvari vrlo jasno. Kamo sreće da je riječ samo o nerazumijevanju “slobodnog tržišta”…..
Ne postavljamo prava pitanja. Ne gledamo u pravom smjeru. I zato gubimo bitku.
Sviđa mi seSviđa mi se
Argument da sloboda ne postoji se obicno izvlaci iz tzv. pjesnicke definicije slobode, kao stanja bez ikakvih ogranicenja. Primjer takvog argumenta je cesta ljevicarska besmislica “regulirano trziste nije slobodno trziste”. Sloboda trzista bi, naravno, trebala biti karakterizirana odsustvom bilo kakve regulative, sto je potpuna besmislica.
Protuotrov za takve “argumente” je defincija slobode kao prava da cinimo sve sto se ne kosi s pravima drugih, J.S. Milla, istog covjeka koji je osmislio i “non-aggression principle”. To je tzv. prakticna definicija slobode kao prava, ne slobode kao stanja. Ljevicari uglavnom ne podnose tu definiciju, upravo zato jer je prakticna. Definicija slobode kao stanja bez ogranicenja ne opisuje moguce stanje, sto totalitaristima svih vrsta, a ljevicari su samo podvrsta totalitarista, omogucuje odgovor da “sloboda ne postoji”.
Ono sto u takvim diskusijama treba napraviti, jest objasniti da je zagovaratelj definicije slobode kao stanja ustvari totalitarist koji tu izrazito neprakticnu definiciju favorizira s namjerom nijekanja da je sloboda moguca i pozeljna.
Sviđa mi seSviđa mi se
Pa ne mislis valjda da ce se dugogodisnji radnik nekog organa uprave ili drzavne firme zeljeti takmiciti za svoje radno mjesto znanjem i kvalitetom? On ima sindikat koji ga stit i prodaje mu jeftine jabuke i svinjske polovice te cuvenu “sigurnost radnog mjesta”. Zato u odjelima za automatsku obradu podataka rade dinosauri iz COBOL ere i njihovi sineki.
Sviđa mi seSviđa mi se