Neka cvatu tisuće cvjetova

Dio korejskog poluotoka sjevernije od 38. paralele bez sumnje je u današnje vrijeme najpogodniji primjer praktične implementacije marksističke teorije i ogledalo (ne)funkcionalnosti socijalističkih ideja. Dozvoljavam mogućnost da takvo društvo nije baš točno onakvo kako “intelektualci” s hrvatskih društvenih fakulteta zamišljaju da bi socijalistički Raj na Zemlji trebao izgledati, ali do takvog scenarija dovodi dosljednost u socijalističkom dogmatizmu. Eventualne dobre namjere korisnih idiota su potpuno nebitne.

(Doduše, suvremeni ljevičari vjerojatno bi od svojeg idealnog društva očekivali otvorenije granice, te viši stupanj demografske i kulturne raznolikosti stanovništva, međutim, za Demokratsku Narodnu Republiku Koreju praktički je skroz nebitno za kakvu će se imigracijsku politiku odlučiti, jer će broj ljudi koji se dobrovoljno tamo žele trajno nastaniti u svakom slučaju biti vrlo blizu nuli.)

No, nedavno sam nabasao na zanimljivu reklamu jedne turističke agencije iz Hong Konga koja organizira putovanja u Sjevernu Koreju, a zanimljivost nije toliko sama destinacija, jer danas turistima u tu zemlju uopće nije nešto pretjerano komplicirano za ući (pa i neke hrvatske agencije nude ili su nudile usluge posredovanja pri rezervaciji paket aranžmana za Sjevernu Koreju), već ono što stoji u oglasu.

602080357_1

Ako kliknete na link, u itineraru putovanja govori se o značajnim promjenama unutar zemlje, ekspanziji tržišnih aktivnosti, pojavi modernih komercijalnih centara i zabavnih parkova, i sl., a o tome se već neko vrijeme može čitati po medijima koji izvještavaju iz najizoliranije zemlje svijeta:

U Sjevernoj Koreji događaju se neke pro-tržišne reforme, smanjuje se represija nad stanovništvom, komunističke vlasti sve više toleriraju prisustvo (još uvijek polulegalnih) kapitalističkih aktivnosti i pojavu privatnih poduzetničkih incijativa, smanjuje se opseg centralnog planiranja ekonomije, na policama se mogu naći i proizvodi iz uvoza, polako se javljaju i neki zainteresirani investitori iz inozemstva, itd. Crno tržište i neformalna ekonomija navodno bujaju, a po nekim procjenama između 30 i 50% BDP-a danas se odnosi na privatni sektor (što nije puno manje nego u Hrvatskoj).

Naravno da nije realno vrlo skoro očekivati neke velike promjene, ali postojanje sive ekonomije i natruha kapitalizma u sjevernokorejskom podzemlju za milijune građana je esencijalno za preživljavanje, a njihov životni standard ovisit će o tome do koje mjere će komunističko vodstvo biti spremno prihvatiti ekonomsko otvaranje zemlje i liberalizaciju tržišta, uz napuštanje principa državnog upravljanja gospodarstvom. Sjeverna Koreja je posebno tužna priča jer su njihovi sunarodnjaci s juga prije šezdesetak godina krenuli iz gotovo jednake startne pozicije, da bi danas imali bar desetak puta viši realni dohodak po stanovniku, te su bili pošteđeni epizoda masovnih gladovanja. Južnjaci su se više pouzdali u zdravi razum, a sjevernjaci u Karla Marxa.

north-korea-vs-south-korea-fixed

Rezultat socijalističkog eksperimenta (izvor)

Mnogima bi danas zvučalo nevjerojatno da je životni standard u Južnoj Koreji još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio značajno niži nego u Venezueli, Argentini, Mađarskoj, Grčkoj, Rusiji, Poljskoj, pa i u Hrvatskoj, ali tako je bilo i od tada je Južna Koreja bila jedna od najbrže rastućih svjetskih ekonomija, dok je Sjeverna Koreja postala više-manje najsiromašnija država Azije.

Nije stvar samo u Korejama, nego, općenito, upravo su azijske zemlje (prije svega Kina i Indija, ali i ASEAN zemlje) jako dobar primjer izrazito pozitivnog utjecaja ekonomskog otvaranja na gospodarski razvoj i povećanje materijalnog blagostanja. Većina tih zemalja imale su svoje epizode komunističkih ili socijalističkih agonija (posebno Kina, Kambodža, Vijetnam, Indija, Laos, Burma, Mongolija…), no tijekom zadnja otprilike dva desetljeća u tim zemljama ipak svjedočimo određenom ekonomskom zaokretu i procesu liberalizacije tržišta koji je preko milijardu ljudi spasio od gladi, a danas su njihove ekonomije među najbrže rastućima na svijetu.

Mislim da mnogi danas uopće nisu svjesni koliko su Kinezi bili siromašni još tijekom osamdesetih (mislim na građane NR Kine, dok su njihovi sunarodnjaci na “neoliberalnom” teritoriju Hong Konga naravno uživali plodove fantastičnog ekonomskog razvoja), te da ukupan broj umrlih od gladi i likvidiranih tijekom komunističke diktature Mao Zedonga nakoliko puta premašuje broj žrtava nacional-socijalističkog Holokausta, ali nakon liberalizacije i postepene tranzicije prema kapitalizmu, standard Kineza je porastao drastično:

ChinaGDP_2e

Kineski gospodarski rast nasuprot američkom (izvor)

chn

Kretanje distribucije dohotka u Kini (izvor)

meat

Ukupna potrošnja mesa u Kini i SAD-u (izvor)

China-autos-Apr15a

Prodaja automobila u Kini (izvor)

Naravno, Kina ni po čemu nije slobodnotržišni ideal, imaju još jako puno prostora za napredak i nadamo se da će nastaviti u smjeru liberalizacije, no ovaj dosadašnji gospodarski uzlet Kine nakon napuštanja surovog komunizma jasan je pokazatelj superiornosti tržišnog gospodarstva i blagodati koje slabo razvijenim zemljama donosi ekonomsko otvaranje. Liberalizacija tržišta, smanjenje državnih restrikcija i općenito uloge države ekonomiji, te olakšavanje privatnih investicija i akumulacije kapitala, pospješuju gospodarski rast, stanovništvu se otvaraju nove mogućnosti, raste zaposlenost i realne plaće zaposlenih, poboljšava se životni standard u zemlji, siromaštvo se iskorjenjuje i da, smanjuje se globalna nejednakost.

Slična je stvar i s drugim azijskim zemljama koje su nekoć bile među najsiromašnijima na svijetu, ali su se kroz zadnje desetljeće ili dva napokon otvorile slobodn(ij)oj trgovini, stranim investicijama, i okvirno prihvatile principe tržišne ekonomije i privatnog vlasništva, te u međuvremenu njihova gospodarstva rastu po impresivno visokim stopama. Između 2001. i 2013. godine realni BDP zemalja članica ASEAN-a porastao je za 313%, neke od njih redovito su među samom svjetskom vrhu po stopama gospodarskog rasta. Udio azijskih zemalja u ukupnom svjetskom BDP-u u zadnjih tridesetak godina porastao je s niti 5% na gotovo 40%.

ASEAN-economic-growth

Populationgrowth

Prosječni gospodarski rast u svijetu po regijama 2000.-12. (izvor)

Izrazito je snažna korelacija između slobodne međunarodne trgovine i gospodarskog rasta u zemlji, čemu rastuće azijske ekonomije mogu posebno zahvaliti:

Kontinuirano visoke stope gospodarskog rasta logično prati i drastično smanjenje apsolutnog siromaštva:

Stoga, ako nam je stvarno stalo do trajne eliminacije kroničnog siromaštva i poboljšanja materijalnog blagostanja na čitavoj planeti, onda ćemo podržavati globalnu tranziciju prema kapitalizmu i slobodnom tržištu, pa neka svugdje cvatu tisuće cvjetova, a dosadne ljevičarske galamdžije izgubljene u vremenu i prostoru će biti jako ružno slušati dok se budu žestoko protivili omogućavanju ekonomskog razvoja upravo onima kojima je najpotrebniji.

Oglasi

3 comments

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s