Zemlja Svetog Patrika

Republika Irska je drugu godinu za redom najbrže rastuća ekonomija Europske unije, te je sada među desetak najbogatijih zemalja svijeta gledajući BDP po stanovniku, a ako BDP uskladimo za kupovnu moć, onda su druga najbogatija zemlja u EU (iza Luksemburga), i nedavno su pretekli Njemačku, Austriju, Dansku, Švedsku i Nizozemsku.

Ipak, ne tako davno, otprilike do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, životni standard u Republici Irskoj nije bio nešto drastično viši nego u Hrvatskoj (a naravno, bio je znatno niži u odnosu na tada vodeće europske ekonomije poput UK, Zapadne Njemačke ili Francuske), da bi danas njihove prosječne neto plaće bile oko tri puta više u odnosu na hrvatske, zbog čega je i zadnjih godina tisuće Hrvata potražilo svoje mjesto pod zvijezdama upravo u toj zemlji. Od zemlje masovne emigracije Republika Irska je postala jedna od najzanimljivijih destinacija imigranata iz cijelog svijeta.

gdp_ppp

Realni BDP po stanovniku usklađen za kupovnu moć (izvor: World Bank Database)

Što je razlog takvom razvoju situacije, zapravo je prilično jednostavno za objasniti. Premda je jugokomunistička zvijer napokon izdahnula, na najružniji mogući način, Hrvatska je do dana današnjeg ostala veoma sklona socijalističkim principima državnog upravljanja ekonomijom, dok je “Keltski Tigar” taj nadimak stekao zahvaljujući pro-tržišnim reformama, pa je tako danas Irska jedna od najslobodnijih ekonomija Europe i svijeta.

Od sredine osamdesetih, mnoga državna poduzeća su privatizirana, javni sektor je značajno smanjen (udio državne potrošnje u BDP-u reduciran je s 53% na oko 32%), porezi na dobit poduzeća i regulacije poslovanja su srezani i ostali su na relativno niskim razinama, tržište je liberalizirano, najviše marginalne stope poreza na dohodak su smanjivane, što je sve privuklo velik broj stranih kompanija, te ohrabrilo domaće investitore u pokretanju biznisa, a što je dalje dovelo do impresivnih stopa gospodarskog rasta, smanjenja nezaposlenosti i povećanja realnih plaća radnika. Prosječna stopa gospodarskog rasta između 1995. i 2000. je iznosila oko 10%, gotovo cijeli period od sredine ’80-ih do 2007. su godišnje stope rasta BDP-a bile iznad 5%, nezaposlenost je u isto vrijeme pala sa skoro 20% na ispod 5% (iako je udio zasposlenih u javnim poduzećima opao za dvije trećine), a javni dug je bio značajno smanjen.

growth

Stope gospodarskog rasta (izvor: World Bank Database)

unemployment

Stopa nezaposlenosti u Irskoj (izvor)

Javni sektor u Irskoj je za standarde EUSSR-a relativno mali, pogotovo kada uzmemo u obzir stupanj gospodarskog razvoja (vidi sliku ispod). Primjerice, u Irskoj državna potrošnja iznosi ispod 40% BDP-a, što je bitno manje u odnosu na Hrvatsku kojoj je BDP po stanovniku par puta niži, a nižu razinu državne potrošnje od Irske imaju samo tri baltičke zemlje i Rumunjska, koje su značajno siromašnije. Također, porezno opterećenje u Irskoj u odnosu na BDP je relativno nisko, s obzirom na standarde EUSSR-a.

Naravno da ekonomsko uređenje u Irskoj nije niti blizu idealnome, i dalje je prilično daleko od slobodnog tržišta (npr. prilično visok PDV, glupi zakoni o minimalnoj plaći…), ali je iz aspekta ekonomskih liberala definitivno među najmanje lošima od svih članica EUSSR-a, što, istina, nije baš neko posebno veliko dostignuće, ali može poslužiti kao nekakav primjer za usporedbu. Relativni napredak Irske sigurno ne bi bio toliko izražen da se većina drugih zapadnoeuropskih zemalja u zadnjih nekoliko desetljeća nije udaljila od načela tržišnog gospodarstva u smjeru sve veće etatizacije i centralnog planiranja.

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, porezno opterećenje u zapadnoj Europi općenito je bilo niže, a većina zapadnoeuropskih ekonomija imala je ispod 35% državne potrošnje u BDP-u, što danas nema niti jedna članica EUSSR-a, dok mnoge imaju iznad 50%. Najveći dio tog povećanja razina državne potrošnje odnosi se na širenje destruktivnih welfare state politika, a vrlo dobra analiza kretanja veličine države i gospodarskog rasta može se naći ovdje, gdje autori između ostalog za Irsku kažu:

Between 1960 and 1986 the size of government in Ireland increased substantially. While total government spending was 29.5 percent of GDP in 1960 it increased to 46.6 percent by 1977 and continued to a peak of 54.6 percent in 1986. Economic growth in Ireland during the early period was 4.5 percent, but decreased to an average of 2.9 percent during 1978-1986. However, Ireland began to scale back the scope of government. By 2000, total government spending was 31.2 percent of GDP, a reduction of 23.4 percentage points. As figure 4 illustrates, the growth rate during this period of shrinking government was an explosive 6.8 percent. Beginning in 2000, however, Ireland reversed course and began to move in the direction of a larger government. By 2010, total government spending was 66.8 percent of Ireland’s entire economy, a stunning increase over such a short period of time. The average growth rate of 2.5 percent during this period is the lowest rate for Ireland over the period 1960-2010.

Srećom, irske su vlasti ipak provele od tada neke konkretne rezove u državnoj potrošnji (smanjenje sa 66% BDP-a iz 2010. na oko 39% lani) iako je i njih recesija teško pogodila, ali nisu doživili nikakav apokaliptični scenarij (o kojem govore šašavi hrvatski sindikalisti da će nas zadesiti ako dođe do smanjenja proračunskih rashoda), već sasvim suprotno – rastu po godišnjoj stopi od 8% i skoro pa su najbogatija europska nacija.

Stvari su, dakle, trivijalno jednostavne. Zemlje koje imaju više kapitalizma i manje intervencionizma u tržište prolaze bolje u odnosu na one u kojima se povode za socijalističkim fantazmagorijama. To je toliko jasno i očigledno, kako s teorijske, tako i s empirijske strane, da je prilično sramotno da se kod nas još uvijek uopće vode takve rasprave, ali ne smije se podcjenjivati ni utjecaj sustavne indoktrinacije, površnog wishful thinking rezoniranja i povodljivosti masa za jeftinim ljevičarskim floskulama.

Za održivi gospodarski rast i razvoj u dugom roku ključno je prihvaćanje pro-tržišnih reformi, smanjenje poreza i drugih nameta, ukidanje regulatornih prepreka u poslovanju, slobodna vanjska trgovina, minimiziranje birokracije, itd. U kratkom roku je važna monetarna stabilnost, ali povremene epizode neravnoteža na tržištu novca koje znaju zadati bolne udarce realnoj ekonomiji opet su posljedica državnih monopola u proizvodnji novca, stoga bi bilo poželjno njihovo ukidanje.

Prema tome, uz zadane demografske, geografske, kulturne i slične faktore, prosperitet stanovništva u nekoj zemlji ovisit će izravno o sposobnosti tog istog stanovništva da se odupre širenju i afirmaciji socijalističkih ideja. Argentina je nekoć bila među najbogatijim zemljama na svijetu (danas je tamo oko milijun stanovnika irskog podrijetla), kao i Venezuela koja ima najveće naftne rezerve na planeti, no gospodarstva tih zemalja se sada raspadaju nakon raznih socijalističkih eksperimenata. Irci se, čini se, još relativno solidno odupiru ozbiljnijem prodiranju socijalističkog virusa u svojem dvorištu, međutim, vidimo da mnogima ne ide.

Oglasi

25 comments

      1. a) Iritiraju me ljudi koji tebe pitaju pitanja koje mogu izguglati za 5 sekundi:
        123.7% of GDP (2013) je debt to gdp ratio, iz toga se lagano izracuna dug. po stanotniku iz GDP per capita…
        b) Irska ima ogromni dug(kao postotak GDPa) , ali AFAIK to je zbog bankstera 😦 , a ne “socijalnih prava” 😀

        The Irish government chose to respond to the plight of the banks in an extraordinary manner: on 30th September 2008 all depositers and senior bondholders (creditors to the Irish banks) were guaranteed by the state.

        Tako da ako ti neki socijalisti dodu kenjati na blog za 5g ako Irska bankrotira imas ovaj moj komentar kao obranu 😛

        Sviđa mi se

        1. a) sada je ratio nešto ispod 100%
          http://www.rte.ie/news/business/2016/0119/761312-irish-government-debt-falls-below-100-of-gdp/

          b) Javni dug je drastično porastao od 2007. do 2010., kada se ukupna državna potrošnja povećala s 34% na 66% BDP-a, a nisam baš siguran koliki udio toga se odnosi garancije kreditora banaka, a koliko se odnosi na svakakva “socijalna prava”.

          Inače, tijekom devedesetih je baš Irska smanjila državni dug s preko 90% BDP-a na oko 25%, tako da se očito može. U svakom slučaju, i danas vidimo da tržište daleko više vjeruje javnom dugu Irske, nego npr. hrvatskom, španjolskom, slovenskom, talijanskom…

          Sviđa mi se

  1. 🙂 pa čekaj malo, kakav je ovo članak? Ako pogledaš graf u društvu sa Austrijom, Švedskom, Danskom i sl. Irska ispada kao teška iznimka!? Gdje su od nje druge porezno slične države poput Rumunjske, Latvije i Litve? Mislim da je autor ipak krivo protumačio brojeve, dapače, po ovoj statistici ispada da su zemlje veće porezne presije u pravilu bogatije i uspješnije a ne obrnuto. Ja osobno uopće ne mislim da ekonomski uspjeh ima ikakve veze sa porezima, ja mislim da se sve svodi na pridržavanje zakona i na transparentnost.

    Sviđa mi se

    1. Krivo misliš, a tako ti se čini jer vidiš samo statičnu, zamrznutu sliku. Trebaš naučiti ekonomske tokove promatrati dinamički i shvatiti mikroekonomske temelje makroekonomskih veličina.

      Sviđa mi se

      1. Ali od top 10 zemalja zemlje niskih poreza je samo Irska, dakle ispada da bi svi trebali ići prema modelu tih top 90% zemalja a ne Irske?

        Irska je više nešto kao iznimka koja potvrđuje pravilo, a ne kao pravilo.

        Osobno, smatram da na ekonomski rast najviše utječe stabilnost i predvidivost, učinkovit zakonski okvir i jednostavnost birokracije, a onda povrh svega i stimulativna porezna politika kao šećer na kraju a ne temelj rasta.

        Rumunjska ima strašno niske poreze pa opet nitko ne trči ulagati u Rumunjsku jer je nesigurna i nestabilna.

        Sviđa mi se

        1. Ovdje se brkaju kruške i jabuke. Uspoređujemo zemlje koje su bukvalno vladale svijetom sa balkanom. Naravno da ove prve imaju komparativne povijesne prednosti, uključno i kontroliranje tijekova novca i razmjeran utjeacaj na međunarodnu politiku.

          Ali jedna Rumunjska (ili Hrvatska) ako želi biti konkurentna onda mora ponuditi nešto drugo za uzvrat. Nešto što će stimulirati investicije i iznad svega samostalni RAD a ne tjerati i uništavati od sebe.

          Dakle, ti kao zemlja tek trebaš doći do te pozicije pa da se eventualno možeš ponašati u stilu puno pružam ali to ima svoju cijenu – i da to netko prepozna. Ne da prepozna zato jer sluša partijske biltene nego zato jer sluša vlastiti novčanik.

          A mi u Hrvatskoj imamo situaciju malo ti pružam ali zato ti puno uzimam. I još smo mala i mlada zemlja na politički vrlo nestabilnom području. I ponašamo se samoubilački. Mislim zar je to toliko teško za shvatiti?

          Zar je toliko teško za shvatiti da je zemlji PRIMARNO u interesu da ljudi mogu hraniti sami sebe i svoje obitelji na način da nikome nisu na teret? Pa mene hvata užas i malodušje kada vidim da netko zaista vjeruje kako ima NASILNO (zakonsko) “pravo” na tuđi rad. I koliko ljudi u ovoj zemlji zaista živi od tuđeg rada. I da se to ne smatra zločinom nego nekakvim “pravom”?

          Sviđa mi se

        2. Rekao sam ti već da ne možeš zaključke izvoditi iz statičke slike. Irska nije nikakva iznimka, nego je pravilo. Irska sada raste po 7-8% godišnje, dok ovi ostali po 0-2%. Niti jedna zemlja nije se obogatila zbog visokih poreza, nego eventualno njima unatoč, a u slučaju zapadnoeuropskih zemalja sve one su postale bogate zemlje u vrijeme dok su imale relativno slobodno tržište, niže poreze i državnu potrošnju, te su u to vrijeme uspjeli akumulirati toliko kapitala da danas mogu uživati ovakav standard, međutim, visoki porezi i welfare state im u tome štete i sprječavaju njihov brži gospodarski razvoj.

          Dakle, ako želimo kopirati modele uspješnih zemalja, treba se ugledati u one modele koji su tim zemljama omogućili da postanu bogate, a ne one koje te zemlje imaju danas.

          Osobno, smatram da na ekonomski rast najviše utječe stabilnost i predvidivost, učinkovit zakonski okvir i jednostavnost birokracije, a onda povrh svega i stimulativna porezna politika kao šećer na kraju a ne temelj rasta.

          Slažem se da su jako važni stabilnost politike, predvidivost (u smislu sigurnosti očekivanja da se neće sutra nacionalizirati imovina ljudima i sl.) i jednostavnost birokracije. Međutim, (niski/nepostojeći) porezi su izrazito važni, nisu samo šećer na kraju, nego su jedan od temelja rasta.

          Rumunjska ima strašno niske poreze pa opet nitko ne trči ulagati u Rumunjsku jer je nesigurna i nestabilna.

          Prvo, nema Rumunjska baš “strašno niske poreze”, već su nešto niži u odnosu na druge zemlje EU. Drugo, ta Rumunjska u koju nitko ne trči ulagati je, evo, po realnom GDP (PPP) per capita skoro pa sustigla Hrvatsku, kroz koju godinu će nas i prestići, nezaposlenost im je na 7% (što je relativno nisko za EU), a od početka recesije do danas imali su najveće povećanje realnog BDP-a od svih zemalja članica.

          Sigurno da su određena nesigurnost i rizik zemlje otežavajući faktor za Rumunjsku, ali niži porezi su sigurno djelomično kompenzirajući faktor. Hoće li investitor radiju uložiti u nestabilnu Rumunjsku s porezom na dobit od 10% ili u nestabilnu Rumunjsku s porezom na dobit od 30%?

          Sviđa mi se

        3. Austrija, Svedska i Danska imaju vrlo nizak gospodarski rast. Ako pogledas razvijene zemlje koje imaju rast veci od 2.5% godisnje, vidjeti ces da Austrija i Danska ne spadaju medju njih. I da, niski porezi nisu sve. Stabilnost, sigurnost i vladavina zakona su itekako bitne stvari. Uzgred budi receno, do srzi korumpirana Hrvatska takodjer ne moze govoriti o vladavini zakona.

          Sviđa mi se

  2. Irska je porezna oaza. Zato taj gospodarski rast. Trenutno su multinacionalne kompanije u Irskoj jer mogu varati na porezima svoje matične države. Mislim da se najomiljenije izbjegavanja poreza zove “double irish”. To se inače onemogućava (ili je već onemogućeno), pa ćemo vidjeti kako će Irska dalje. Hrvati su vjerojatno zakasnili što se tiče zlatnog doba Irske.

    Sviđa mi se

      1. Nisam govorio o smanjenju poreza i deregulaciji, nego o izbjegavanju plaćanja poreza. Iskorištavanju zakonskih rupa radi ostvarivanja profita u milijardama dolara. Nemam ja ništa protiv da Hrvatska postane porezna oaza. Ali čisto sumnjam da su naši dovoljno pametni za tako nešto, a sigurno nemaju muda za takav korak.

        Sviđa mi se

        1. Niti imaju “muda”, niti su pametni, a niti imaju veliku podršku biračkog tijela u tome. Mnogi hrvatski glasači misle da su popili svu pamet svijeta laprdajući o globalnim urotama krupnog kapitala, korporativnim eksploatatorima i bjelosvjetskim zavjerama zapadnjaka protiv radnog naroda, dok u međuvremenu u stvarnom svijetu, nas kroz koju godinu prestižu Bugarska i Rumunjska, a ne bi bilo čudno da nas u ne tako dalekoj budućnosti pretekne i npr. Albanija.

          Možemo ignorirati stvarnost, nije problem, ali ne možemo ignorirati posljedice ignoriranja stvarnosti.

          Liked by 1 person

        2. Stvar je u tome da korporacije ne bi trebale placati poreze. Korporacije su privatno vlasnistvo i vlasnici placaju porez na prihod. Porez koji placaju korporacije je dvostruko oporezivanje. To je otprilike ista stvar kao da tvoja dnevna soba placa poseban porez. Problem je u institutu pravne osobe koji ne samo sto omogucava oporezivanje korporacija nego omogucava korporacijama bavljenje politikom. Korporacije su nedemokratski organizirani entiteti s gomilama novca. Cak ni milijarder poput Trumpa ne moze skupiti toliko novca kao JP Morgan Chase ili Citibank. Taj pravni institut je osnova onoga sto se danas naziva korporativizmom, ili na latinskom, “crony capitalism”.

          Sviđa mi se

    1. Varati na porezima? “Varati” tako da sklopiš zakoniti ugovor sa EU državom kojoj nitko nije 20 godina zakonski osporavao pravo da to radi?!?! I onda se u međuvremenu sjetiš da bi mogao uzeti više i počneš pritiskati. I sada je multinacionalka ta koja vara?

      Meni to izgleda da države desetljećima varaju i pljačkaju svoje građane sa previsokim porezima, stavljaju ih u nepovoljnu poziciju generalno ali i u odnosu na te multinacionalke, a onda kada im niti to nije više dovoljno da pokrije pijano razbacivanje onda se sjete i počnu pričati o izbjegavanju poreza.

      Pa poreze i treba izbjegavati. Da budem precizniji svatko onaj tko je u nekoj firmi zadužen za financije i NE koristi sva zakonom dopuštena sredstva da izbjegne plaćanje poreza čini KRIVIČNO DJELO nesavjesnog poslovanja prema toj firmi. To je čak i regulirano zakonima….

      To što državama sada ne odgovaraju njezini vlastiti zakoni i pravila pa pribjegavaju sili i pravnim hokus-pokusima da bi opljačkale još više novaca je sasvim nešto drugo.

      Ovo što govorim nije obrana multinacionalnih kompanija nego optužba država i njenih institucija koje su sistematski i promišljeno donosile zakone da bi vlastite građane stavile u nepovoljnu poziciju. A sada kada niti to nije dovoljno traže krivca u multinacionalnim kompanijama sa kojima cijelo vrijeme šuruju na račun tih istih vlastitih građana. I umjesto da za veleizdaju odgovaraju svi u političko-interesnom lancu, sada se lažno izokreće problem i nudi spasonosno rješenje. Fuj i fuj.

      A što se Hrvatske tiče za nas je prekasno. Mi smo u vrijeme kada je to trebalo napraviti, u vrijeme kada je Europu trebalo preplaviti jeftinom Kineskom robom a Hrvatska je mogla biti jedan od glavnih “Hub-ova” za to, mi smo dobili jajoglavog Škegru. A to je bilo prije skoro 20 godina….

      A Irska NIJE porezna “oaza”. Porezna “oaza” je država koja ima 0% poreza i naplaćuje ti neki razumni godišnji “fee”, ustvari tek administrativne troškove…..

      Irska ustvari prema libertarijanskim načelima ima visoke i previosoke poreze, ali naravno mnogo niže od konfiskacijiske varijante, tzv. “poreza” u RH….

      To što je sve to dugoročno upropastila zahvaljujući šurovanju sa “banksterima” je savim druga priča i nema veze sa porezima. Niti smije imati ikakve veze sa porezima. Ako je netko napravio kriminal ili kriminalni propust i donio odluku da će narod garantirati za tuđe propuste – to je nelegitiman čin i veleizdaja. Ali da bi osporio taj čin odgovorni moraju biti javno suđeni i osuđeni, a protiv “bankstera” se mora izdati međunarodna tjeralica. Tek tada se to može osporavati….

      Sviđa mi se

      1. Zaboravio sam naglasiti da što se tiče suđenja, da to suđenje može biti (i) političko suđenje, ali ne smije biti namješteno i/ili lažno suđenje. Evo ti primjer Sanadera. Ti ćeš kao nešto poduzimati protiv MOL-a i Hernadija, a nisi bio u stanju osuditi Sanadera?

        I sada neka se netko zapita da li je Sanader trebao biti oslobođen? Po meni da. Jer ako nisi bio u stanju sakupiti dokaze i sastaviti suvislu optužnicu onda ne smiješ čovjeka osuditi. Ali i meni i svim građanima ove zemlje je savršeno jasno da je taj čovjek (i ne samo on) odgovoran za toliko stvari da niti zatvor ne bi bio dovoljan.

        I što sada? Sada je jedino ispravno da se sudi onima koji nisu u ime države napravili svoj posao. Dakle onima koji su donijeli optužnicu koja je čovjeka držala godinama u zatvoru a koja se pokazala šupljom i nedokazivom. Tada bi na površinu izašlo tko je sve vršio politički pritisak da se optužnica donese i te ljude se onda može zatvoriti. Tada bi na površinu počela izlaziti prava uloga “pravosuđa”.

        Mi cijelo vrijeme imamo situaciju kriminalne suradnje političara i institucija sa međunarodnim i tuzemnim kriminalcima. I ne može se problem rješavati na način da se PRVO ne riješi domaći problem. Prvo treba udariti na domaće mangupe. Tek tada imaš legitimitet, ali i dokaze da udariš prema ovim drugima….

        Uostalom ako to ne napraviš, stvar će se ciklički ponavljati jer će svi glavni akteri ostati u igri. A sve “afere” će biti predstava za javnost i podmetanje klipova “konkurenciji”. Samo da ne bi netko pri tome pomislio da je riječ o zdravoj tržišnoj konkurenciji. Ne, riječ je samo o političkom obračunu između različitih kriminalnih skupina unutar sistema.

        Očito je problem što je to umreženje toliko jako da svi na kraju štite sve. iako tako možda ne izgleda na prvu. Pa pogledajte po “programu” novog premijera sve će se rasprodati a da “pravosuđe” nije niti dotaknuto 🙂 Pa što mislite zašto? Pa zar ne bi netko PRVO napravio reda u institucijama i tek onda išao u takvu privatizaciju kako bi ista bila maksimalno transparentna i kako bi se barem smanjila mogućnost zloupotrebe. Uostalom, pa ne prodaješ svoje nego tuđe. To što si se ti zaduživao a da nikoga nisi pitao je tvoj problem a ne moj.

        Mi ovdje zagovaramo privatizaciju, ali ovo neće biti privatizacija nego legalizirana pljačka. Zato je bitno da krivosuđe i organi gonjenja ostanu pod kontrolom da nastave sa aktivnim nedjelovanjem, ili zatvaranjem onih koji ukazuju na problem jer bi se za takav čin inaće u svakoj normalnoj zemlji zaradio konopac a ne orden.

        Sviđa mi se

  3. Evo mislim da se sada nakon ovih napada u Bruxelles-u, konačno treba postaviti pitanje odgovornosti “ljevičara” (“progresivaca”) za poticanje terorizma.

    Ljevičari i multikulturalisti, redovno najveći zagovaratelji visokih poreza i nekakvih “prava” koje će uvijek platiti netko drugi, intenzivno šire svoje nasilne i bolesne ideje već više od 100 godina.

    Nije dovoljno što su desetljećima provodili terorizam u Europi (crvene brigade i slično), nego sada masovno potiču useljavanje terorističkih i anti-kršćanskih elemenata u Europu.

    Sada se jasno vidi i zašto. S obzirom da nisu zadovoljni brzinom destrukcije Kršćanske Europe, potražili su i uvezli pomoć “sa strane”.

    Zato od sada treba primijeniti državnu silu i zakone nad svima koji su radili sljedeće:

    – Aktivno podupirali useljavanje Neeuropskih i ne kršćanskih naroda
    – Aktivno zagovarali i djelovali u smislu donošenja zakona kojim se domicilni narod stavlja u podređenu poziciju “servisa” došljacima
    – Aktivno zagovarali donošenje zakona o “pozitivnoj diskriminaciji” i utjecali na institucije i medije da zataškavaju rasne probleme
    – Aktivno radili na štetu vlastite nacije i naroda subverzivnim političkim djelovanjima protiv desnih intelektualaca, i pri tome koristili represivni aparat
    – itd, itd,

    Aktivno su učestvovali u podršci i pružali svu moguću logistiku (naravno na tuđi račun) uvezenim agresivnim skupinama. Pomagali su im da izbjegnu zakonske sankcije i sakrivali njihova zlodjela. Čekalo se samo da njihov broj naraste dovoljno pa da više nije moguće reagirati. Dakle htjeli su nas staviti pred svršen čin uništenja i genocida. kao i uvijek svoje su zločine pokušali pravdati nekakvim “ljudskim pravima”. Istim onim pravima koja su nama silom oduzeli.

    Kako im je cijeli taj proces bio prespor htjeli su naglo ubrzati događaje čemu smo jasno svjedočili sami. Svjedočili smo “događanju naroda”. Koje je bilo dobro planirano, financirano i poticano od tih istih monstruma.

    Treba im priznati da su to dobro osmislili. Neka domicilni narodi putem visokih poreza plate cijeli taj “humanitarni” plan i vlastito uništenje. Pogledajte koliko su novaca dobile “udruge” (ustvari realno “paravan firme” za terorističku djelatnost) za pružanje aktivne logistike opisanim procesima.

    Vama prepuštam da zaključite koja je primjerena kazna za takve.

    Sviđa mi se

    1. U pravu si.Samo, Evropa više nije toliko hrišćanska.A ja se bojim da će hrišćanstvo zamjeniti nova religija zvana welfare state.

      Švedska(koja prednjači u budalaštinama) je nedavno uklonila krstove sa crkvi da se muslimani ne bi osjećali loše!!!Takođe je Švedska vodeća po broju silovanja,a onog ko digne glas protiv nazivaju ksenofobom i rasistom!

      Bivši švedski premijer je izjavio da Šveđani nemaju svoju kulturu i da treba da se uklope u novu Švedsku!
      Pametnom dosta.

      Sviđa mi se

      1. Citiram:
        “A ja se bojim da će hrišćanstvo zamjeniti nova religija zvana welfare state.”

        Nema se smisla bojati nečega što se je već dogodilo. Ne da će zamijeniti nego već je. I ne samo wfs, nego i LBGT i ostale slične “religije”. Sada je samo pitanje što i kako dalje?

        Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s