Prije nekoliko godina, skupina mladih naprednjačkih aktivista po američkim sveučilištima pokrenula je hvale vrijednu inicijativu za uvođenjem pravedne redistribucije ocjena između studenata na temelju jednakosti i socijalne pravednosti. Logika je identična državnim programima progresivnog oporezivanja i socijalnih transfera; studenti s natprosječnim prosjekom ocjena “solidarizirali” bi se s onima manje uspješnima koji ne zadovoljavaju uvjete prolaska na ispitima, tako što bi im se od njihovog prosjeka oduzeo određeni broj bodova i pripisao onim studentima sa slabijim ocjenama. Ipak je neprimjereno da ozbiljne obrazovne institucije na kojima se odgajaju mlade generacije na kojima svijet ostaje budu poprišta nejednakosti i društvene nepravde.
Nažalost, inicijativa na prvu nije naišla na značajnu potporu i razumijevanje (premda, u nekim kasnijim pokušajima bilo je nešto više uspjeha):
Zabavno je kako zapravo većina ispitanika koji se protive redistribuciji ocjena istovremeno podržavaju redistribuciju dohotka (ili bogatstva). Pojedinci su često vrlo plitki i brzopleti kod formiranja stavova o različitim politikama, pri čemu se pretjerano oslanjaju na intuicije, dok ne vode računa o dosljednosti i rijetko gledaju ispod površine. Čak i mnogim čvrstim ljevičarima na kampusu je jasno da će ujednačavanje ocjena dovesti do drastičnog pada motivacije kod studenata, te smanjenja prosječnih ocjena i ukupne količine svladanog gradiva na cijelom fakultetu, ali im je nešto teže za shvatiti kako je jedina posljedica socijalizma podjednaka raspodjela bijede i neimaštine.
Slično tome, često će se čuti ljevičarski apologeti poreznog terora kako tumače nama nedovoljno prosvijećenima da, kad bi se smanjila porezna pljačka privatnog sektora i količina uhljeba u državnom sektoru, ne bi tko imao čime kupovati proizvode i usluge, pa poduzetnici-kapitalisti ne bi imali od čega zarađivati, zato ih je potrebno pljačkati za njihovo dobro. Međutim, nikome još nije po istoj nakaradnoj anti-logici palo na pamet zagovarati uvođenje dodatnog oblika oporezivanja radnika, npr. još 20% obveznog doprinosa od neto plaće, ali čiji bi prihodi u potpunosti bili podijeljeni svim poslodavcima u zemlji, kako bi ovi mogli platiti radnike. Što su kapitalisti bogatiji, to mogu platiti više radnika i dati im bolje plaće, što ne?
Naravno da zvuči kao lakrdija (intuicija je ovdje točna), ali oni su prvi počeli. Nije uopće sporno da su ljudi sebični i prvenstveno misle na vlastiti interes, pa tako nije ni posebno iznenađujuće da će neki labilni, pretjerano zavidni pojedinci upitnog morala biti voljni oslanjati se na nasilne metode pri ostvarivanju svojih interesa, i to po mogućnosti pod krinkom pravedničke borbe za više ciljeve kao što su Opće Dobro i Socijalna Pravda, istovremeno tepajući sami sebi kako su jako napredni i prosvijetljeni, ali imajmo bar dovoljno obraza da stvari nazivamo pravim imenima i nemojmo ljude praviti budalama.
Tko je John Galt? 
Žalosno je za vidjeti kako osoba poput tebe (da tebe gospon krupni kapital lover @galt) može biti toliko neupućena u osnovne stvari kako što je ljevičarska logika. Jer ljevičarska logika je alat koji pomaže čak i najglupljima da ispravno shvate svijet oko sebe. Da barataš tim fantastičnim alatom ne bi se svaki puta čudio kao “pura dreku” nečemu što je ljevičaru savršeno logično bez dodatnog objašnjavanja.
Ali iako smatram da će biti uzaludno, napravit ću još jedan pokušaj da te izvedem na pravi put prije nego bude prekasno:
Prije svega biti ljevičar znači biti član širokog društva jednakosti u različitosti. Ljevičar nije religiozan u smislu nekakvog mambo-đambo božanstva kojeg štuju klerofašisti. Ne. Ljevičar je sljedbenik ovozemaljske religije čiji su sveci i autori svetih skripta Karl Marx, Engels, Lenjin i ostali velikani humanističke misli.
Biti ljevičar znači vjerovati u pažljivo odabrane dogme (pardon teoreme) koje se ne propitkuje. A ako ih se propitkuje, propitkuje ih se sa unaprijed odabranim ciljem da se još jednom dokaže njihova nepogrešivost.
Za razliku od glupih i praznovjernih klerofašista koji problem primarno traže u sebi a kada ga ne mogu naći onda posežu za nekim supernaturalnim zlom, ljevičar uvijek zna da je problem nastao djelovanjem ovozemaljskog unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Kontemplacija je nepotrebna jer ljevičar nikada ne sumnja. Jer sumnja je slabost, a slabost pogoduje neprijatelju.
Evo ti na primjeru iz gornjeg videa. Liberalni talibani su zapitkivali studente da li je u redu solidarno podijeliti ocjene među drugovima studentima. Kada su svi naravno (i ispravno) odgovorili sa ne, tada su ti isti tržišni talibani zlonamjerno napravili usporedbu sa porezima i oduzimanjem tuđeg rezulatata rada. I misle da su pri tome jako pametni.
Ali ljevičar dobro zna da tome nije tako jer se ocjene zarađuju radom a novac se zarađuje na sve druge načine samo ne radom. Tko će bolje to znati nego sam ljevičar. Drugo, na pitanja provokatarora se odgovara revolucionarnim terorom a ne argumentima. Treće svi su ljudi stvoreni jednaki. Stoga uz isti trud i početne okolnosti neki negroid sa IQ 59 i Indijac “Brahman” sa IQ 190 mogu i trebaju imati iste ocjene ako ulože isti trud. Ako nemaju tada je kriv buržoaski profesor ili su krive klasne razlike te treba reagirati na način da ocjene u slučaju negroida nisu bitne kod zapošljavanja, te se time ispravlja historijska nepravda.
Na isti način ne propitkuju se teorija evolucije, globalno zagrijavanje, multikulturalizam i slično. Primarno radi toga jer bi propitivanje pogodovalo reakcionarnim snagama. Naravno kada se okolnosti promijene tada će partija odlučiti kada te teorije idu u ropotarnicu povijesti jer su se pojavile bolje. Ipak težimo napretku zar ne?
Ali najbitnije za ljevičara je činjenica da u takvim okolnostima ne treba ništa dvoumiti jer zna da cilj opravdava sva sredstva. Kada neki reakcionarni zlonamjernik usporedi tu logiku sa Machiavelijem, tada ljevičar dobro zna da tome nije tako. A nije tako jer ljevičar uvijek radi u interesu radniče klase a radnička klasa nikada nije u krivu pa čak i onda kada izgleda da nije u pravu. Stoga su te zlonamjerne premise u startu pogrešne.
Ti @galt nikako da shvatiš da u socijalističkoj teoriji nema slabosti. A nema ih zato jer je socijalista dužan obračunati se sa svima koji u bedemu revolucije žele vidjeti napukline. Kao što je gigant revolucionarnog djelovanja drug Staljin jasno izjavio: “nema čovjeka nema problema”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Priceless! Ovo je izvrsno didakticko orudje za obrazovanje svakog tko trabunja o “socijalnoj pravdi”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Upravo sam ovo pokazao kolegi koji mi je odgovorio da ce, jednom kada strojevi preuzmu dovoljan broj poslova, morati postojati nekakav mehanizam koji ce osigurati kakav-takav standard ljudima koji ostanu bez posla, naprosto kako bi se sprijecila situacija da oni koji nemaju sto izgubiti pokrenu oruzanu pobunu.
Kao argument je naveo Google auto koji ce, ako se prosiri, bez posla ostaviti milijune profesionalnih vozaca i dostavljaca. Zahvaljujuci Roombi, vec i sada je bez posla ostao veliki broj hotelskih spremacica koje naprosto ubace roombu u sobu, umjesto da same usisavaju prasinu. S razvojem umjetne inteligencije nas ceka masovna zamjena ljudi robotima ili, u slucaju druga Ribica, perl skriptama.
Moram priznati da na taj argument nemam odgovora.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Kako je čovječanstvo uspjelo preživjeti izume traktora i kombajna dok se 80% ljudi bavilo poljoprivredom?
Ne samo da smo preživili, nego je poslije toga životni standard porastao nevjerojatnom brzinom do nezamislivih razina. To je to što tehnološki napredak čini, ako se dozvoli tržištu da djeluje. Strojevi će ljudima uštediti vremena, što je odlično, jer će se ljudi baviti nečim drugim i zanimljivijim, ili će jednostavno odmarati.
Sviđa mi seLiked by 2 people
Bojim se da ovaj puta stvari nisu baš toliko jednostavne. Što sam već i napisao. Posebno iz razloga što će isto biti iskorišteno kao dodatni argument za još više poreze i još veće udaljavanje moći iz ruku prosječnog čovjeka. Ustvari će se utjecaj na tržište još više koncentrirati u rukama masovnih proizvođača naslonjenih na državu.
Ja uopće ne vidim po kojem bi se scenariju stvari odvijale onako kako ti kažeš. I to zato jer će se postojeće političke silnice i trendovi prema “idiotizaciji” i ovisništvu prosječnoga Pera Perića još i pojačati umjesto da se smanje.
Da bi se stvari odvijale po tvojem scenariju bilo bi potrebno da barem 20-25% stanovništva ima vlastitu robotiziranu ili semi-robotiziranu proizvodnju/ponudu “nečega”. Znači da je dovoljno snalažljivo i kreativno i samo-obrazovano da ima što za ponuditi. A u našem društvu takvih je trenutno manje od 3%. A dodatno takav razvoj događaja se sigurno neće “stimulirati” od strane države. Mislim zašto bi se nešto u tom smislu promijenilo na bolje?
Ovo tvoje “čim se dozvoli tržištu da djeluje” je problem – jer se neće dozvoliti. Barem išta više nego do sada. Pa vidiš da se ljude penalizira kada žele proizvoditi vlastitu energiju. Komunisti (Kuba, SSSR,.. ) im nisu dali niti da proizvode vlastitu hranu. Zašto? Pa baš zato da budu ovisni o državi i lak plijen njene politike.
Nije ovdje pitanje da li strojevi donose napredak. Ovdje je pitanje kako će društvo reagirati na taj napredak. Ustvari kako će vlastodršci kanalizirati događaje da idu njima u korist.
A ako životni standard mjeriš na način da suhim zlatom plaćaš domaću hranu i dijete ti ne zna okus domaćeg kruha ili živiš u gradu u 30 kvadrata i udišeš tko zna što onda je svaki slavonski seljak prije WW2 bio bogataš za takve pa makar se on oblačio u narodnu nošnju a ovaj iz grada u “Pradu”…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Ako je problem što se ne dozvoljava tržištu da djeluje (a jest), onda nemojmo kriviti strojeve i robotizaciju.
No, čak i mimo toga, plašenja robotizacijom su neutemeljena. Strojevi čine proizvode i usluge dostupnijima i jeftinijima, raste produktivnost rada, jer proizvodimo više za isto vrijeme, ili isto uz manje utrošenog rada i ostaje više vremena za razonodu i pronalaženje novih tržišnih niša i industrija. Pa pogledaj samo oko sebe danas, neke od najpropulzivnijih gospodarskih grana i neka od najplaćenijih zanimanja nisu uopće postojali prije 50-100 godina.
Evo, posao kojim se bavi firma za koju radim nije praktički postojao prije 10-15 godina, dok posao koji ja radim bi vrlo brzo trebao biti automatiziran, ali ne, nećemo ipak dizati oružane pobune i uništavati strojeve, već firma traži još novih zaposlenika, širimo se, povećava se asortiman usluga i poboljšava kvaliteta, radi se na inovacijama, i to ne zbog velikog humanizma vlasnika i “društveno odgovornog poslovanja”, nego zato što bi nas u suprotnom pojela konkurencija.
U dugom roku, Sayev zakon je važeći u originalnom smislu, dok je u kratkom roku nužna monetarna stabilnost, pa prema tome opet kažem, nemojmo kriviti nevine robote za posljedice etatističkog eksperimentiranja, za koje svakako priznajem (štoviše, stalno pišem o tome) da na razne načine i kroz razne kanale onemogućava ekonomiji da postiže svoj puni potencijal i raste visokim održivim stopama.
Sviđa mi seSviđa mi se
Robot protiv radnika je tipicno socijalisticka glupost. Galt tocno govori. On je spomenuo samo traktor i kombajn za poljoprivredu. A gdje je milijardu drugih tehnoloskih napredaka koji su poboljšali životni standard individualca. Poznato je koji su rezultati zaustavljanja napredka i vracanja na pocetak. Pol Pot i koncept Year Zero.
Sviđa mi seSviđa mi se
Video je jako dobar. Ali mislim da ljudi iz videa ne znaju ni sami artikulirati što im točno ne paše u analogiji novac vs. ocjene.
A to je:
Poklanjanje ocjene ne pruža nikakvu korist onom koji ju prima na poklon. Čak u najekstremnijem slučaju.
Poklanjanje novca pak primatelju može direktno značiti život ili smrt.
Mislim, barem moj stav je taj da diplome nemaju svrhu osim emocionalne vrijednosti.
Sviđa mi seSviđa mi se
Koliko bi ono u Hrvatskoj ljudi znali iskeširati za prolazni ocjenu na fakultetima?
Sviđa mi seSviđa mi se
Da. To je zato jer je diploma uvjet da se uhljebe negdje u državnoj upravi. Sumnjam da bi im diploma “trajala” dulje od tjedan dana u realnom sektoru ako ne posjeduju potrebno znanje.
Sviđa mi seSviđa mi se
ili je konkretan predmet na fakultetu toliko nepotreban i beznačajan da nije bitno jesi li ga stvarno savladao ili ne. Al to su sve devijacije na prikazani eksperiment.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ono sto je jako dobro u usporedbi je da student treba uložiti vrijeme, trud, inteligenciju i karakter da bi zaradio dobre ocjene, te ocjene su samo informacija svega onoga sto je student uložio. I količina novca je samo informacija svega onoga što je individualac uložio.
Sviđa mi seSviđa mi se
Jest, da, dosta dobar eksperiment.
I istina, poklanjanjem ocjene primatelj ipak hoće dobiti nešto, a to je doza reputacije.
Reputacije koju će on najvjerojatnije neće opravdati, te će ju brzo izgubiti.
Ali, kad tako posložim stvari, znam u kojem smjeru bi išla rasprava s nekim ljevičarima koje znam… Svelo bi se na njihovu diferencijaciju između osnovnih i luksuznih dobara.
Reputacija je “luksuzno” dobro. Dok kruh, voda, zdravstvo? (“minimalne životne potrebe”) su “osnovno” dobro.
Sviđa mi seSviđa mi se
motivacija je ključna.
kad si u školi gazda za neki predmet, ispit rasturiš da pola sata, a onda pomažeš siromasima oko sebe, šapćeš im, bacaš papiriće i sl. osjećaš se dobro besplatno dijeleći znanje.(charity)
a da te profesor prepozna kao znalca, i odredi ti da moraš učiti s nekim siromahom, **** bi se dobro osjećao. (tax)
Sviđa mi seSviđa mi se
Svaka čast.Ubo si na pravo mjesto.
Sviđa mi seSviđa mi se
Nenad Bakić me iznenadio sa izjavom da su za njega i Gosp.Huića ‘sve osobne slobode najbitnije’ dok kod libertarijanaca su u ‘prvoj iteraciiji samo ekonomske slobode bitne’.
Bez ekonomske slobode tj. privatnog vlasništva se ne može definirati ni jedna druga sloboda. Tako da ne znam odakle bi on definirao sve slobode bez da prvo definira privatno vlasništvo.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, takva kategorizacija nije baš dobra. Razlika između ekonomskih i “neekonomskih” sloboda je arbitrarna, kao što je i razlikovanje ekonomskih od “neekonomskih” odnosa arbitrarno.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ribic i Kapovic imaju slobodu govora ali tu slobodu sigurno nemaju na mojem privatnom vlasnistvu.
Sviđa mi seSviđa mi se
Neeeeee.Ne znam da li da se smijem ili da plačem?Pokrenuli su jebenu inicijativu za redistribuciju ocjena!!!Ja sam uvijek mislio da je to samo fikcija ljevičarske ideologije,ali stvarno.Kuda ide ovaj svijet?
Sviđa mi seSviđa mi se
Smiri se, nisu ozbiljni, iako mnogi ih jesu shvatili ozbiljno, neki su i bili oduševljeni idejom.
Sviđa mi seSviđa mi se
Galte,kakav je tvoj stav o tzv. Negative income tax?Misliš li da je dobra ideja ili da,svejedno,ne treba postojati?Zamolio bih te da ipak govoriš iz današnje perspektive,a ne neke idealne.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ja sam protiv redistributivne pljačke i socijalne države, tako da ne mislim da je dobra ideja ni da treba postojati. S obzirom da me pitaš da govorim “iz današnje perspektive”, to bi valjda trebalo značiti da moram prihvatiti da organizirani kriminal u formi socijalne države postoji, ali i dalje problem s negative income tax je što je on zamišljen (bar tako mislim) kao bezuvjetan. No, naravno, sve ovisi o tome o kojim brojkama se radi, kojem trošku, itd.
Sviđa mi seSviđa mi se
TJJG znam da nisi neki uhljeb koji ima tonu vremena, i jos ne primas donacije pa te ne mogu guilt tripati 🙂 , ali ako hoces prijedlog za post:
Ovo nije orginalno, ali nisam to vidio prilagodeno na Hr pojmove:
Ljevicari uvijek kenjaju o oporezivanju bogatih, i tako kupe bodove kod zavidne rulje ali i od educirane 😛 srednje klase jer oni nisu bogati pa nece njima dignuti porez. Naravno vecina tax mules su srednja i visa srednja klasa jer njih ima puno vise od “bogatih”.
Pa ono ili mozes napraviti post koliki bi porez trebao biti na “bogate” da se pokrije deficit(spoiler: odgovor je preko 100% 😀 ) ili koliko bi se mogle povecati neto place(kroz smanjenje poreza) siromasnima, bogatima i svima izmedu da se da otkaz 100 000 parazita u drzavnoj sluzbi ( sa time da paraziti nastave parazitirati dok nista produktivno ne rade ali na socijali a ne na deluxe socijali gdje dobivaju placu da nista ne rade jer su ko fol zaposleni u drz sluzbi).
Moj grubi izracun je 100k*500eura/1M=50 eura mjesecno, gdje je 100k broj obespravljenih otpustenih uhljeba a 1M broj radnika u privatnom sektoru.
Sviđa mi seSviđa mi se
Probaj ovu formulu za izračun: social utility x I don’t care
Sviđa mi seSviđa mi se
Ja ponovno kao papagaj ponavljam da se moramo držati načela. Ako pa makar i samo teoretski težimo živjeti u demokratskom-slobodnom društvu u kojemu se štuju nekakva ljudska prava, onda je to načelo kojeg se treba pridržavati.
Što to znači? To znači da ako se na primjer nikome nesmije naturati u što će vjerovati, ne smije mu se zakonski propisivati da li će jeb*ti mušku guzicu ili ženu, onda mu se valjda ne smije nametati niti društveno uređenje u kojem želi živjeti niti način kako će raspolagati vlastitim životom. Je li tako?
Ako netko u istoj zemlji želi živjeti u komunizmu a netko drugi kao libertarijanac to mu mora biti omogućeno. Pa neka se skupe ovi koji su za komunizam, neka dijele međusobno obroke, neka sve plaće stave na kup i dijele među sobom jednako. Ima dovoljno državne neobrađene zemlje pa neka osnuju “kibuce” i kolhoze i neka žive kako hoće. Socijalisti besplatno koriste državnu zemlju (pod uvjetom da je održivo obrađuju) a libertarijanci besplatno koriste “ekonomski” prostor države pa je to nekako izjednačeno.
Svatko može prelaziti iz jedne skupine u drugu kako hoće. Libertarijancima se prelazi tako da otvoriš firmu, a komunistima ako te oni prime. Može čak pripadati istovremeno i jednima i drugima ako to hoće. To nije u sukobu sve dok nema nasilnog nametanja od strane države.
Tko želi živjeti po libertarijanskim načelima neka živi i neka ima 0% poreza. Svi radno sposobni građani bi morali plaćati jednaku minimalnu svotu za zajedničke funkcije države. Recimo 3.000.000 radno sposobnih (obveznih) građana svaki plati mjesečno 500 kn za sebe i svoj solidarni dio za radno nesposobne. Žene koje rađaju su oslobođene. Pa onda neka bude 2.500.000 radno sposobnih. To je godišnje 15 milijardi kuna. Ostalih 15 mil se namiruje iz 10% PDV-a + trošarine (gorivo) a to je sasvim dovoljno (i previše) za temeljne funkcije države + ceste + minimalna zdrastvena zaštita + osnovno školstvo. To je dovoljno novaca. Mirovina – nema. Mirovine su socijalna kategorija pa neka se komunisti pobrinu za prehranu svojih umirovljenika a libertarijanci za svoje. Samo oni bez igdje ikoga idu na zajednički minimalni socijalni trošak države da ne trebaju umrijeti od gladi. Sve je uključeno u tih 30 milijardi. To je izvedivo.
Na taj način nitko nikome ne nameće silom svoj način života i svi jednako snose svoj dio obveza prema društvu. Mogućnost korupcije u odnosu slobodni građanin država se drastično smanjuje. Jedini problem ostaju odnosi između komunističkih zajedništaraca. Ali to je na ovaj način samo njihov problem a ne i problem cijelog društva. Svaki građanin ima pravo na jednaki dio usluga društva. Dakle win-win situacija. Meni to izgleda pošteno i sasvim u skladu sa vrijednosnim načelima društva u koje se političari ali i socijalisti zaklinju da ga žele.
Zanimalo bi me mišljenje socijalista da li bi prihvatili takav model. I ako ne zašto ne.
Sviđa mi seSviđa mi se