Vatreno oružje i ubojstva

Poslije svake tragične masovne pucnjave u SAD-u, poput one ovoga tjedna u Kalamazoo, po medijima se može naići na rasprave oko kontrole oružja, odnosno na apele za strožom kontrolom ili potpunom zabranom nošenja oružja privatnim osobama. Smanjena dostupnost vatrenog oružja građanima i državna monopolizacija oružane civilne zaštite navodno bi trebala rezultirati smanjenjem takvih tragedija. Amerikanci su daleko najnaoružanija nacija na svijetu i imaju višu stopu ubojstava, kao i veći broj masovnih pucnjava, od gotovo svih zapadnjačkih zemalja, pa se zato nekima čini zdravorazumski da se rješenje tog problema krije u ograničavanju prava pojedinaca na samoobranu.

Američki predsjednik Barack Obama čak se udostojio prilikom posjete Parizu svega nekoliko tjedana nakon masovnog pokolja izjaviti kako su ubojstva u masovnim pucnjavama jedinstvena pojava za SAD. S druge strane, frontmen benda koji je održavao koncert u Bataclanu neposredno prije tragedije, ipak ima nešto drugo za reći.

No, stvar je u tome da stopa ubojstava i posjedovanje oružja blago negativno koreliraju. Ako pogledate jednostavno statistike po različitim zemljama, može se lako zaključiti da dostupnost vatrenog oružja nije ključan faktor kod učestalosti ubojstava u nekoj zemlji. Ljude ipak ne ubija oružje, nego ubojice. Čak i ako kontrolirate dohodak po stanovniku, povećanje komada vatrenog oružja među stanovništvom odgovara zapravo smanjenju stope ubojstava, što ima više smisla, kako objašnjava i iskusni sudski vještak za oružje g. Gvozdanović.

Što se tiče konkretnog slučaja SAD-a, istina je da se u zadnjih dvadesetak godina stopa civilnog naoružanja povećala za preko 50%, no za isto vrijeme je stopa ubojstava pala na najniže razine od ranih šezdesetih:

6a00d83451b14d69e2017ee653b568970d-500wi

Stopa ubojstava u SAD (izvor)

11

Stopa ubojstava vs. naoružanost stanovništva u SAD (izvor)

Sa stopom ubojstava od oko 4 na 100,000 stanovnika, SAD nisu niti među prvih 100 zemalja na svijetu po toj statistici, dok među njima ima onih s po desetak puta višim stopama, a u kojima legalno oružje nije tako lako dostupno (Venezuela, Honduras, Belize, Salvador, Jamajka, itd.). Na to je lako odmahnuti rukom i reći kako se zemlje s tolikom razlikom u bogatstvu ne mogu uspoređivati, ali i ako uspoređujemo samo savezne države unutar SAD ne nalazimo pozitivnu korelaciju između civilnog naoružanja i ubojstava (čak i ako gledamo samo ubojstva počinjena vatrenim oružjem, što je besmisleno):

Dakako, stopa ubojstava u SAD-u je i dalje nekih 3-4 puta viša u odnosu na većinu razvijenih zapadnoeuropskih zemalja, koje imaju strože zakone o posjedovanju oružja, i u kojima se ta stopa kreće oko otprilike 1-2 ubojstva godišnje na 100,000 stanovnika. No, donošenje zaključaka o utjecaju dostupnosti oružja na učestalost ubojstava iz tih usporedbi bi bilo u najmanju ruku neozbiljno ignoriranje razlika između promatranih uzoraka.

Ljevičari će, naravno, iz svojih političkih interesa rado pokazivati na relativno visoke stope ubojstava u SAD-u, ali ono što će uvijek prešućivati su demografske pozadine statistika s makro razine. Dok je stopa ubojstava u Sjedinjenim Američkim Državama nekoliko puta viša u odnosu na zapadnu Europu, kod njih je i u ukupnom stanovništvu udio pripadnika etničkih skupina u prosjeku značajno sklonijih nasilju bar toliko puta viši (a uz to su i nešto “mlađa” nacija, pa imaju statistički nepovoljniju dobnu strukturu u tom pogledu). Prema zadnjem popisu stanovništva, oko 13% stanovništva SAD-a afričkog je podrijetla, te oko 16% hispano-američkog, što je ipak drastično više nego u bilo kojoj europskoj zemlji, a pripadnici navedenih etničkih skupina statistički su značajno češći počinitelji ubojstava:

su6203a28f2

Na gornjoj slici (izvor) prikazano je kretanje stope ubojstava po različitim etničkim skupinama kod muškaraca između 15 i 29 godina, što je uvjerljivo najzastupljenija spolna i dobna skupina stanovništva. Stopa ubojstava počinjenih od strane mladića hispanskog podrijetla viša je oko 5 puta u odnosu na stopu ubojstava kod bijelaca starih između 15 i 29 godina, dok je za Afro-Amerikance iste dobi ta stopa gotovo 20 puta veća. Čak je i kod djevojaka afričkog podrijetla od 15-29 godina u SAD-u dvostruko viša stopa ubojstava u odnosu na mladiće europskog podrijetla iste dobi. Iako čine manje od 15% ukupnog stanovništva, Afro-Amerikanci su počinitelji oko 45-50% ubojstava u SAD-u, a ujedno su i žrtve u preko 40% slučajeva ubojstva (od čega je u 90% navrata počinitelj također afričkog podrijetla), dok među bijelcima europskog podrijetla u SAD-u stopa ubojstava nije bitno viša od one u homogenim europskim državama.

S obzirom na to, očekivano je da će po saveznim državama stopa ubojstava značajnije pozitivno korelirati s udjelom crnačkog stanovništva:

Uglavnom, sredine koje demografski više sliče zemljama s tradicionalno visokim stopama kriminala (a to su prvenstveno one afričke i latino-američke), imat će i sličnije stope kriminala. Dohodak stanovništva i (ne)zaposlenost igrat će također bitnu ulogu, dok sama dostupnost vatrenog oružja baš i neće, tj. vjerojatno će blago utjecati na smanjenje, a ne na povećanje, ukupne stope kriminala.

Donekle je razumljivo zašto nije baš politički oportuno previše govoriti o tim opažanjima (mada, zašto se onda ne smatra politički nekorektnim primijetiti i kako su općenito muškarci drastično skloniji nasilju od žena?), ali to ne znači da onda treba inzistirati na izmišljanju izlika za ograničavanje slobode uzornih građana. Zločine čine pojedinci, zločinci, a ne oružje.

 

Oglasi

46 comments

  1. Odličan tekst. Amerikanci barem vode dovoljno detaljne (i dostupne) statistike. Kada za usporedbu pogledamo kod nas samo na primjeru statistike prometnih nesreća moglo bi se zaključiti da je za 90% kriva “neprilagođena” (ma što to značilo) brzina a za ostalih 10% alkohol. I onda se zakoni pišu prema takvim statistikama i donose kao na pokretnoj traci. Jer nešto treba poduzeti zar ne?

    I mislite li da 90% ljudi među kojima ima barem 70% onih koji uopće ne voze vide ikakav problem sa takvim pristupom?

    Ili koliko se umorstava u RH uopće vrši vatrenim oružjem? Možda bi za kupnju sjekire trebala dozvola i psihološka procjena? Opće doći do suvislih podataka o bilo čemu je veličanstveni poduhvat. Zakoni o dostupnosti pidataka, o obvezi informiranja javnosti, bla, bla, bla,….

    O diskriminaciji prema običnim građanima kod izdavanja dozvola da ne pričam. Prije će dozvolu za nošenje oružja dobiti neki mafiozo ili nelustrirani komunistički bandit (ustvari ih svi oni redovno i legalno posjeduju) nego neki profesor. Jer kada bi profesor uopće i tražio takvo što, pitali bi ga a što će to njemu i odbili bi ga jer nije dovoljno dobro obrazložio zahtjev. Dok mafijaš nema tih problema sa obrazlaganjem 🙂

    Očito je o čemu se tu radi. Iskoristi svaki razlog kako bi narod napravio nezaštićenim pred samovoljom vlasti. U USA koristi statistiku obračuna (uglavnom ilegalnim) oružjem među crncima i hispancima kako bi bijelcima koji za razliku od prethodnih u većoj mjeri poštuju zakone uskratio legalno oružje. I na taj način ih onemogućio da se brane i od jednih i od drugih.

    Ako to nije dovoljno pa se bijelac ipak obrani, tada izazovi masovne nerede kao one u Fergusonu.

    Sve je to dio iste politike. I ova migrantska kriza (pažljivo razrađen sistem useljavanja), i zataškavanja “slobodne” štampe o zločinima nad bijelim stanovništvom i multi-kulti ljevičarske progresivne bljuvotine i visoki porezi i feminističke udruge i zakoni protiv mržnje (slobode govora) i “napredni” političari sve to puše u isti rog.

    Sve skupa njih ukupno nema više od 2% ukupnog stanovništva, na razini našeg društva među takvima je možda 1000 istaknutih pojedinaca koji svjesno i sistematski rade zlo. Ali kada držiš medije i legislativu u svojim rukama te usko surađuješ sa istim takvim skupinama u susjednim zemljama, tada možeš djelovati u istom cilju. A koji je to ustvari cilj?

    Uništiti bijelu rasu, prirodni odnos između spolova deformirati, muškarca pretvoriti u bespomoćnog jadnika, sve tradicije zatrti, tako da ono što i preostane nije dovoljno vrijedno za sačuvati ili se za to boriti.

    Zašto bi takvo što radili je valjda prvo pitanje koje bi si normalno ljudsko biće postavilo u nevjerici da je takvo što moguće. E pa ovo dobrim dijelom uopće nisu normalna ljudska bića. A poremećenog mostruma se ne zaustavlja u mraku da bi ga se pitalo za motive zar ne?

    Međutim jasno je kao dan da su to uvijek jedne te iste skupine sličnih “ljudi”, i to one koje već zadnjih barem 100 godina vode takvu politiku degeneracije. Kao što vidimo ima sasvim dovoljno onih među nama koji se voljno podaju i prodaju tim spodobama. Za judine škude.

    Sviđa mi se

    1. “Evil is impotent and has no power but that which we [I] let it extort from us [me].” Ayn Rand

      Iz Vaših komentara bih naslutio da se oko ove rečenice ili ne slažete s Rand ili ju shvaćate drukčije nego ja.

      Konkretno, “bijela rasa”… ako mi netko kaže da je “bijela rasa” u opasnosti – ja nemam nikakav poriv zaštiti je. Odnosno, imam jednaki poriv kao zaštititi Bobija u rečenici “Bobi je u opasnosti”. (Nemam pojma tko je Bobi, niti je li to osoba ili pas ili kukac…)

      To je zato što “bijela rasa” nisam ja. Ne poistovjećujem se s tim pojom iako sam bijele boje kože.

      Tako da kad mi netko kaže da postoji opasnost da će netko deformirati odnos između spolova, ja pogledam prema svom spolovilu, provjerim jel sve u redu… Izgleda da je. Mislim da je lažna uzbuna… Ali, primio sam upozorenje. Pomno pratim jel se moj odnos prema drugom spolu mijenja tijekom godina. Zasad mislim da ne.

      Koja vrsta deformacije spolova se vrši nad “hrvatskim narodom” (ili bilo kojim drugim narodom) mi je sasvim svejedno. “hrvatski narod” se sastoji od individualaca od koji svatko odlučuje hoće li dozvoliti “extortion” iz prve rečenice teksta ili neće.

      Liked by 1 person

      1. Pa ja stvarno ne znam ništa o Vašoj rasi, niti imam pojma o Vašim (a)nacionalnim osjećajima, a iskreno odbijam išta znati Vašem spolovilu. Uostalom moj komentar nije bio usmjeren na nekog specifičnog pojedinca….

        Međutim uvijek mi je zanimljivo svjedočiti kako neki ljudi vide sebe isključenima iz životnih datosti. Kako misle i vjeruju da mogu ostati nedodirnuti zbog onoga što jesu (i gdje jesu) samo zato jer njima to nije bitno.

        Ali zato im nije problem umjesto tih realnih zajedničkih vrijednosti (koje oni doživljavaju kao krajnju neugodnost i nešto negativno) promovirati neke konceptualne i nadrealističke vrednote.

        Ta silna želja da se uz sav individualizam ipak bude uključen u nešto više od samoga sebe, da se sa drugim ljudima podijeli neki zajednički smisao postojanja mora da je nepodnošljiva kada taj smisao ustvari dijeliš jedino sam sa sobom i vlastitim fikcijama.

        Problem je u tome što postoji ogromna vjerojatnost kako se niti dvije klonirane Ayn Rand ne bi međusobno složile oko istih stvari ili bi svaka jednako tvrdoglavo inzistirala baš na svojem specifičnom tumačenju istih uvjerenja.

        Dok se dva (neprogresivna) bijelca mogu lako složiti da su međusobno sličniji nego sa nekim crncem. Ili dva nacionalno osvještena Hrvata se lako mogu složiti oko toga da je biti Srbin nešto sasvim drugo. Pa makar i ne znali to suvislo objasniti, makar bili nepismeni i sa tri trula zuba u kockastoj glavi (kako to “antifašisti” vole slikovito naglašavati). Jednostavno prirodno nadilaze razlike. Baš kao što pticama ne pada na pamet pariti se sa pticama druge vrste pa makar bile unutar istoga roda. I nitko im pri tome ne treba objašnjavati zašto.

        Normalnom muškarcu i ženi ne treba objašnjavati spolne razlike. I ne treba ih učiti kako je crno bijelo a bijelo crno. I kako je sve to društveni konstrukt a ne biološki dar raznolikosti. Ta raznolikost u poštovanje koje se progresivci toliko kunu je odjednom zlo koje treba uništiti. Ako treba i kirurški samo da bi se dokazalo kako je to nešto na što se može utjecati po volji.

        Zaista ima bezumnika i budaletina koje nasjedaju na takve gluposti. A ima i onih koji misle da zato jer su oni individualci da mogu živjeti izvan društva bez da to sve na njih ima utjecaja. Ili na njihovo potomstvo. Koje li iluzije.

        Kada jednom konačno “shvate” da to nije baš tako tada je obično prekasno.

        Sviđa mi se

        1. Ne znam što se točno smatra pod “životne datosti”. Životne datosti za mene su u prvom redu prostor, vrijeme i ostali zakoni fizike.

          Za sebe smatram da jesam isključen iz nacionalnih, rasnih i religijskih podjela.

          Ne znam da li ja promoviram neke nadrealističke vrednote, ali čak i da promoviram… zašto je to loše? Pa da i iskarikiram do kraja… Zašto je loše promovirati ljudima samoubojstvo? Sloboda medija, sloboda govora, “promoviraj što želiš, ali nikog ne prisiljavaj…”

          Ne mislim da ja spadam u te ljude koji žele biti uključeni u nešto više od samog sebe.

          Slažem se da se dvije Rand ne bi slagale, ali isto tako mislim da nijedna od te dvije ne bi smatrala da je neslaganje loša stvar. Sretno bi se neslagale i ne bi se uplitale jedna drugoj u život.

          I kao što Rand kaže: (parafraziram) “Ako se ljudi ne slažu, nema potrebe za svađama i uvjeravanjima. Stvarnost će biti konačni sudac. Čiji postupci rezultiraju životom, taj je bio u pravu. Čiji postupci rezultiraju smrću, taj je bio u krivu.”

          Shvaćam altruistički motiv da se ljudima pomogne prije nego je prekasno. Ali ima i ona poslovica koju tolika većina ljudi ne shvaća u potpunosti. “Ne bacaj bisere pred svinje.”
          Ljudi obično misle da se u toj poslovici prvenstvno misli na vrijednost bisera. I kako svinje nemaju sposobnost shvatiti kolika vrijednost im se pruža.
          Međutim, uz to je bitno i sljedeće. Baciš bisere pred svinje, i svinja se naljuti! Iz njene perspektive, gađaš ju krutim, oštrim i opasnim objektima. Napadaš ju! Rezultat je ljutnja i u konačnici osveta.

          Liked by 1 person

          1. Sve to više manje stoji. Međutim ja ne vidim razloga za skretanje teme osim možda intelektalnog nadmudrivanja.

            Ljudi se svađaju i ubijaju radi uvjerenja bez obzira ima li potrebe za time (a obično nema, barem ne racionalne). I svađat će se i ubijati i dalje.

            Zdravi muškarac će instiktivno reagirati na ženu i obrnuto bez obzira na to kakvom se idologijom to htjelo formalizirati.

            Grupa od tri crnca u nekom predgrađu će te orobiti (ili nešto gore) jer si drugačiji od njih i to bez obzira koliko su visoki tvoji moralni standardi i bez obzira da li ti sebe smatrao patkom a ne čovjekom. I uvijek će se jedna distinktivna grupa ljudi htjeti okoristiti na račun nekog drugačijeg. To je u prirodi (vrana vrani oči ne kopa)

            Morski pas ili lav će te pojesti pa makar ti bio u glavnom odboru za zaštitu tih životinja. To su životne datosti i često imaju (skoro pa) efektivnu težinu fizikalnih zakona. Njihovo zanemarivanje ili nepoznavanje ne čini te imunim na njih.

            I jeli možda hoćeš reći da u društvu ne djeluju sile koje sam opisao? Je li možda hoćeš reći da njihovi ciljevi nisu onakvi kako sam napisao?

            Ili hoćeš reći da tebe i dalje nije briga za “fizikalne zakone” jer si ti – individualac. Je li vidiš kako to iracionalno zvuči?

            Sviđa mi se

            1. Istina da se skrenulo od teme ovog posta… Valjda sam to pokrenuo ponukan rečenicom o spolnim deformacijama i zatiranjem tradicija.

              To da će me morski pas pojesti sam uvjeren. Zato što znam da biologija ne dopušta morskom psu ikakvo drugačije ponašanje.
              Što se tiče ljudi i njihove biologije. Njihov neokorteks im dopušta razne vrste odstupanja od dosad viđenih obrazaca ponašanja.
              Izjava “svađat će se i ubijati i dalje” je nepotpuna indukcija i izjednačavanje ljudskog mozga s mozgom morskog psa.

              Ne mogu se sjetit boljeg primjera, ovaj će morat poslužit…
              Ljudima je pljuvanje na selu do prije 50ak godina bilo “u prirodi”. Kad su se doseljavali u gradove, u javnim ustanovama su postojali natpisi “zabranjeno pljuvanje”. Jer su podovi u bolnicama bili prekriveni pljuvačkom.
              Ljudima višesatno sjedenje nije “u prirodi”, pa današnji čovjek jako puno sjedi. Sjedit će još i više i njegova priroda će se promijeniti, prilagoditi.

              Jednako tako mogu zamisliti daleku budućnost u kojoj bi ljudi gledali na razne vrste nasilja kao na pljuvanje u bolnicama – i dalje se događa, ali je poprilično bizarno i neuobičajeno. (idealist)

              Pa samo u prošlom stoljeću je većina razvijenih zemalja prošla demografsku tranziciju. Da netko promatra ljudsku vrstu kao u laboratoriju prije 100 godina, napravili bi bilješke: “Ženska jedinka u životu rodi u prosjeku X djece. Muška jedinka koristi fizičko nasilje nad svojim potomcima i partnericom kako bi ih navodio željenom ponašanju. Itd.”
              I zatim 100 godina poslije proučavaju istu vrstu u istom laboratoriju i pitaju se: “Što se dogodilo? Jel ovo ista vrsta? Srž je ostala ista, ali ponašanje im je potpuno drugačije…”

              Kužim pristup: Ako postoji velika grupa ljudi (npr. s druge strance državne granice) koja želi mene uništiti, meni je potrebna barem jednako velika grupa da zaštitim sebe od te napadačke grupe. Ali, to mi se i dalje čini samo kao primamljiv mamac natrag u kolektivizam. I zatvaranje začaranog kruga vječnog kolektivizma i plemenskih sukoba.

              Liked by 1 person

        2. Baš kao što pticama ne pada na pamet pariti se sa pticama druge vrste pa makar bile unutar istoga roda

          Kod ljudi, za razliku od ptica, ipak ne postoje različite vrste unutar istog roda, tj. svi ostali pripadnici našeg roda su izumrli, tako da analogija s pticama nije najbolja.

          Sviđa mi se

      2. Dobro, ali koliko je ova tvrdnja uopće točna kod nas:

        “hrvatski narod” se sastoji od individualaca od koji svatko odlučuje hoće li dozvoliti “extortion” iz prve rečenice teksta ili neće.

        Sviđa mi se

            1. Dobro, istina… U dijelu rasprave kad sam to napisao, Tantor i ja razmatrali smo društvo u kojem je država već “eliminirana” iz računice (barem mislim). U tom društvu, ako sam dobro shvatio, on se i dalje izričito protivi različitim oblicima propagande zla.

              Sviđa mi se

  2. @john Molio bih mišljenje o ovom…

    Radi se o problemu određivanja iznosa kazni za kršenje pojedinih zakona. I situacije u kojima pojedinac svjesno odluči da mu je isplativije riskirati kaznu i počiniti prekršaj nego biti uzoran građanin.

    Konkretno, u lib društvu mogu zamisliti da bi takvih situacija postojalo u slučaju da sumnjam da postoji nasilje u obitelji, ja bih možda odlučio svjesno narušiti privatnost te obitelji i snositi zakonske posljedice ako bih bio uvjeren da će to rezultirati nečim što ja smatram “dobrim”.

    Sad, da se vratim na oružje… Zamislimo da ne postoje zabrane na posjedovanje oružja.

    “Problem” zakonskih kazni je taj što postoji gornja granica na iznos kazne koju možeš primijeniti na pojedincu, i to je smrtna kazna.

    Ako društvo ispadne da konvergira prema nekom ljevičarskom paklu ogromne nejednakosti, gdje većina ljudi hoda bosonogo, a mali broj ljudi drži kojekakve monopole.

    U takvoj situaciji, da nekome od bosonogih prijeti smrt od bolesti ili mu je jednostavno dosadio takav život, može odlučiti prvom prilikom upucat pripadnika više kaste, pa šta bude bude…

    Ovakvo stanje rezultira tim da bogatima postojanje ekstremnog siromaštva predstavlja trošak – nemogućnost slobodnog kretanja bez opasnosti da budeš upucan. I postoji incentive da se riješi ekstremno siromaštvo.

    Dokad će bogati udovoljavati siromašnima? Sve dok iznos potencijalne smrtne kazne (ubijen u samoobrani) ne počne imati težinu u njihovim životima… Dok se razina očaja ne spusti na tu razinu da ljudi počnu cijeniti život koji imaju.

    Međutim, zakoni o zabrani posjedovanja oružja spriječavaju mogućnost ovakvog scenarija odmah u startu.

    Koju posluku porati?

    Liked by 1 person

    1. Ovo nije odgovr nego primjedba. Barem što se tiče situacije u Hrvatskoj život te grubo demantira. Ogromna većina branitelja (gotovo svi) su sebi oduzeli život a da nikome nisu naudili. Da je svaki deseti prije nego je sebi oduzeo život ubio nekog od političara ili javnu osobu koju je smatrao za lošu drugačije bi se stvari odvijale. Ali nije.

      Osveta se uglavnom u takvim slučajevima uglavnom provodi nad ljudima koje se osobno poznaje i sa kojima postoji duboka emotivna povezanost nego ovako kako si ti napisao.

      Ustvari puno je veća vjerojatnost da će te netko ubiti u birtiji iz nekog banalnog razloga nego što će recimo netko ubiti osobno nepoznatog čovjeka, pa makar percepcija javnosti bila krajnje negativna prema tom čovjeku.

      U ovom gornjem slučaju prije bi se ti jadnici okrenuli jedan na drugoga zbog krivo prebrojanog zrna graha nego bi se usudili na taj čin koji si opisao. Tako stvari funkcioniraju. Fratricid.

      A se ipak desi nezamislivo i ako ga i ubije tada je to unaprijed planirano umorstvo primarno iz neke vrste grabeži ili namješteno ubojstvo da se prikrije pravi izvršitelj iz raznih motiva.

      Da bi se ovakve stvari počele događati “spontano” potrebno je da se stvori neka politička opcija koja organizira i potiče takve akte. Dakle nema ništa spontanoga u tome. Pojedinci su vrlo rijetko (gotovo nikad) spremni potpuno samostalno djelovati na taj način. Breivik je primjer takvog izuzetka. Ali on je imao jasnu političku agendu i viziju u svojoj glavi godinama prije nego se odlučio na taj čin.

      Većina ljudi nema nikakvu agendu ili viziju u glavi pa niti političku…… Ustvari bi ovdje iznimno dobar psiholog morao suvislo objasniti te pojave.

      Sviđa mi se

    2. Nisam TJJG ali evo mog odgovora:
      tvoje pitanje se bazira na scenariju koji je moguc, ali nikada nije viden u npr Americi ili ostalim zemljama koje su primijenile kapitalizam/no gun control, tako da ono svatko moze smisliti tonu scenarija(od onog u kojem AnCap radi super pa do onog u kojem AnCap je totalna katastrofa a jedino komunizam je dobar) stvar je u tome da kao sto sam rekao ekonomija/gun control su prekomplicirane teme da bi ih bilo tko mogao “skuziti sam” pa smo prisiljeni gledati podatke, i od ovog tvog scenarija AFAIK se nikad nista tako nije dogodilo.

      Sviđa mi se

      1. Odgovor na oba komentara… Ja sam pričao u kontekstu da ćeš u slučaju ubojstva s predumišljajem bit kažnjen smrtnom kaznom.
        Ali u većini razvijenog svijeta je stvar još bolja od toga… Ne postoji smrtna kazna, nego odeš u zatvor gdje ti je osiguran smještaj, hrana i još kojekakve aktivnosti. (Nisam zagovornik smrtne kazne.)

        I rezultat? Zatvori su pretrpani. Koliko je to zbog nebuloznih zakona o zatvorskim kaznama za posjedovanje marihuane… U to sad neću ulaziti.
        Ali moja odokativna procjena je da postoji hrpa ljudi koji su bili u zatvoru, izađu van, ne mogu se snaći na tržištu rada, i krenu opet s kriminalnim radnjama, misleći “što je najgore što mi se može dogodit? Zatvor? That ain’t so bad…”

        I upravo taj racionalni stav, kad si kruha gladan i razmišljaš “što je najgore što mi se može dogodit?”, to je ono o čem ja pričam.

        Ne pričam o jadnim mentalnim bolesnicima ptsp-ovcima ili ljudima u posljednjem stadiju iracionalnosti uzrokovane cjeloživotnom izlaganju religiji, nacionalizmu ili nekoj od ostalih plemenitih požrtvovnih ideologija sa repertoara.

        Troškove zbrinjavanja svih tih racionalnih kriminalaca snose prisilno svi porezni obveznici. Ostaje otvoreno pitanje… Da državne prisile nema, tko bi imao veći incentive da plati njihovo zatvaranje?

        Tantor kaže da bi veći incentive imao obični puk jer je on najranjiviji. Moguće istina.

        Sviđa mi se

        1. Slažem se svakako s primjedbama o blagosti sustava kažnjavanja stvarnih kriminalaca u većini razvijenih zemalja. S druge strane, kažnjavaju se strogo mnoge stvari koje ne smjele uopće biti ilegalne.

          Ako govorimo o nekakvom hipotetskom an-cap scenariju, vjerojatno je da bi održavanje reda i poštivanje zakona funkcioniralo na principu svojevrsnih osiguranja, a i ne vidim što bi bilo posebno sporno u tome da građani imaju incentive za kažnjavanjem zločinaca na zajedničkom teritoriju.

          Inače, nisam načelno protivnik smrtne kazne, ali ona jest problematična u svijetu u kojem imamo države kao monopoliste pravosuđa.

          Liked by 1 person

    3. Ako društvo ispadne da konvergira prema nekom ljevičarskom paklu ogromne nejednakosti, gdje većina ljudi hoda bosonogo, a mali broj ljudi drži kojekakve monopole.

      Slobodno društvo ne bi konvergiralo takvom scernariju, po svemu sudeći. Monopole stvara državni intervencionizam u tržište, a ljudi hodaju bosonogi najčešće tamo gdje nema slobodnog tržište ni dovoljne akumulacije kapitala.

      Razumijem što govoriš da bi bogatašima postojanje ekstremnog siromaštva predstavljalo prijetnju i trošak u takvom imaginarnom scenariju, no i dalje bi trebali biti slobodni samostalno odlučivati o tome kako se zaštititi – podmićivanjem, naoružavanjem, fizičkim barijerama, itd. Ono što nisam shvatio na što misliš da zakoni o zabrani oružja sprječavaju?

      Sviđa mi se

      1. Zakoni o zabrani posjedovanja oružja sprečavaju cijeli scenarij koji sam raspisao u kojem bosonogi ubija dobrostojećeg građanina jer mu nije stalo do kazne koju može dobiti.

        Nemam neku posebnu poantu. Samo sam razmatrao kakve posljedice na socio-ekonomske prilike bi moglo imati ukidanje državnih restrikcija po ovom pitanju.

        Scenarij koji sam opisivao… Bio sam dao neko predviđanje da bi, bez državnih restrikcija, teret brige o kriminalcima pao u većoj mjeri na imućne građane.

        Tantor je rekao da više vjeruje da bi taj teret pao više na niže slojeve društva jer su oni više ugroženi jer imaju više doticaja kriminalcima te vrste.

        Sviđa mi se

  3. Najsmješnije su one tlapnje da oružje štiti poštene građane od kriminalaca, iako je jasno da su veće šanse da ukućani slučajno upucaju sami sebe, nego da ikad upucaju nekog drugog u samoobrani. A uostalom i to je sasvim svejedno, kod ovakvih stvari ljudi prvo imaju mišljenje, a onda traže statistiku koja im paše. Volio bih da netko kaže: da, znam da veća dostupnost oružja rezultira višom stopom ubojstava, ali to je cijena koju valja platiti za očuvanje slobode.

    Sviđa mi se

    1. uostalom i to je sasvim svejedno, kod ovakvih stvari ljudi prvo imaju mišljenje, a onda traže statistiku koja im paše

      Odlično si opisao sam sebe, samo što ti čak nisi niti mogao “pronaći statistiku”. Meni su zapravo najsmješniji takvi lažovi i korisne budale.

      iako je jasno da su veće šanse da ukućani slučajno upucaju sami sebe, nego da ikad upucaju nekog drugog u samoobrani.

      U SAD-u samo oko par tisuća puta čeśe godišnje civili koriste oružje u samoobrani, nego što je slučajeva fatalnih nesreća s oružjem, a u zadnjih 25 godina je broj fatalnih nesreća s oružjem opao za 60% (i danas nesreće pri rukovanju oružjem čine manje od 1% svih fatalnih nesreća u zemlji) a broj izdanih dozvola za nošenje oružja je u isto vrijeme porastao za preko 70%. Uglavnom, statistika pokazuje suprotno od tvojih predrasuda.

      Volio bih da netko kaže: da, znam da veća dostupnost oružja rezultira višom stopom ubojstava, ali to je cijena koju valja platiti za očuvanje slobode.

      Zašto bi to netko kazao, ako nije istina? Usporediš li posjedovanje oružja i stope ubojstava po različitim zemljama svijeta, te kontroliraš za BDP per capita, naoružanost i ubojstva blago negativno koreliraju. Usporediš li dalje pojedine savezne države SAD po istim varijablama, vidimo da je također korelacija negativna (pa čak i ako gledamo samo ubojstva iz vatrenog oružja, što je glupost). Ili kako onda objasniti Švicarsku, koja je najnaoružanija nacija u Europi, a ima jednu od najnižih stopa ubojstava na svijetu? Kako to da Srbija ima istu stopu ubojstava kao Hrvatska, a nižu od mnogim drugih europskih zemalja koje su puno bogatije?

      Osim toga, nakon labavljenja zakona 90ih i u SAD se stopa ubojstava prilično smanjila i sada je na gotovo najnižim post-prohibicijskim razinama, a čak i kada bismo zamislili da bi postrožavanje zakona eliminiralo sva ubojstva iz vatrenih oružja i potpuno zanemarili efekte supstitucije, SAD bi i dalje imale više stope ubojstava od gotovo svih razvijenih zapadnoeuropskih zemalja.

      Sviđa mi se

      1. Ne znam zašto me odmah napadaš i vrijeđaš. Ako sam lažov, što sam lagao? Ako sam korisna budala, kome sam koristan? Nisi li onda i ti u jednakoj, ili čak još većoj mjeri, korisna budala? (da živiš u SAD, u RH bi bio beskorisna jer je ta debata nama nevažna). Uostalom, moje komentar se odnosi na sve, pa i na tebe i na mene. Gle, ja sam nailazio na svakakve statistike i sasvim mi je jasno da ćeš ti izabrati one koje ti odgovaraju, a netko će ih prihvatiti ako mu odgovaraju.
        Doduše, posjedovanje oružja mi je toliko strano da ne mogu reći da sam “ideološki” naklonjen na jednu ili drugu stranu – dakle, otvoren sam za argumente.

        Švicarska ipak ima strože zakone glede dozvola, registracije i nošenja oružja, a na stranu čak i to, ima drugačiju kulturu, drugačiji demografiju i ostalo pa ono što je primjenjivo za nju ne mora nužno biti primjenjivo za jug SAD-a recimo.

        ALi evo, vrlo sam brzo našao neke statistike:

        “Results of statistical analyses indicated that States with less stringent background check policies also had higher rates of firearms homicides.” https://www.ncjrs.gov/App/publications/abstract.aspx?ID=209249

        The number of guns per capita per country was a strong and independent predictor of firearm-related death in a given country, whereas the predictive power of the mental illness burden was of borderline significance in a multivariable model. Regardless of exact cause and effect, however, the current study debunks the widely quoted hypothesis that guns make a nation safer. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24054955

        These findings suggest that firearm ownership rates, independent of underlying rates of suicidal behavior, largely determine variations in suicide mortality across the 50 states.
        http://aje.oxfordjournals.org/content/early/2013/08/22/aje.kwt197.abstract

        While guns appear to be a risk factor for family homicide, suicide and unintentional firearm fatality, no evidence has been available about gun use at home to intimidate family members and little about gun use to thwart crimes by intruders, or about the use of other weapons in home self-defense
        http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10619696

        The ratio for 2012, per the Violence Policy Center, was one justifiable killing for every 32 murders, suicides or accidental deaths (the ratio increases to 38-1 over the five-year period ending in 2012). That’s a heavy price to pay. http://www.latimes.com/opinion/opinion-la/la-ol-guns-self-defense-charleston-20150619-story.html

        Dakle, ča ni ta ideja da je posjedovanje oružja dobro za zaštitu obitelji nije potkrijepljena. Posjedovanje oružja povećava šanse da će netko stradati, najčešće u svađama, ali situacije kad se zaista koristi za obranu su rijetke.

        Ali gle, ja sam u traženju izvora bio selektivan. To je ono što ljudi uvijek rade, selektivni su, već imaju gotovo mišljenje i sad traže podatke da ih potkrijepe.

        Sviđa mi se

        1. Ako sam lažov, što sam lagao?

          U prvom komentaru si napisao: “iako je jasno da su veće šanse da ukućani slučajno upucaju sami sebe, nego da ikad upucaju nekog drugog u samoobrani”, kao i “da, znam da veća dostupnost oružja rezultira višom stopom ubojstava, ali to je cijena koju valja platiti za očuvanje slobode”.

          Ako sam korisna budala, kome sam koristan?

          Ti nisi nikome, ali kad bi živio u USA, bio bi državnom aparatu i kriminalcima.

          Švicarska ipak ima strože zakone glede dozvola, registracije i nošenja oružja, a na stranu čak i to, ima drugačiju kulturu, drugačiji demografiju i ostalo pa ono što je primjenjivo za nju ne mora nužno biti primjenjivo za jug SAD-a recimo

          Švicarska ima uvjerljivo najlabavije zakone o nošenju oružja u Europi, uvjerljivo su najnaroužanija razvijena nacija u Europi, vojno sposobni muškarci su čak obavezni držati oružje kod sebe, a imaju jednu od najnižih stopa ubojstava ne samo u Europi, nego i u svijetu, dvostruko manju nego Hrvatska (s tim da Srbija npr. ima istu kao i Hrvatska, a znatno su naoružaniji iako su i dosta siromašniji).
          Onda, sad spominješ kod Švicarske razlike u “kulturi” i demografiji… pa da o čemu sam ja pisao u postu?

          U traženju izvora si bio selektivan, kako sam kažeš, čak toliko da ti se jedna od linkanih studija niti ne bavi ubojstvima, a po logici iza ovog citata iz zadnjeg članka koji stavljaš, trebali bismo i ukinuti policiju, ili barem razoružati, no čak i oni sami u tekstu navode: “Oddly, given these combined statistics, nearly half of gun owners say they keep weapons because it makes them feel safer, a proportion that has increased dramatically since 1999 even though violent crime has been in a steady decline.”

          Naravno, imaš i jako puno studija koje pokazuju suprotno i također ih možeš vrlo brzo pronaći, neke od njih sam bio linkao u onom starijem postu.

          Dakle, ča ni ta ideja da je posjedovanje oružja dobro za zaštitu obitelji nije potkrijepljena. Posjedovanje oružja povećava šanse da će netko stradati, najčešće u svađama, ali situacije kad se zaista koristi za obranu su rijetke.

          Kao što sam naveo već, fatalne nesreće s oružjem u USA čine oko 0,5% svih fatalnih nesreća i u zadnjih 20 godina broj takvih slučajeva je pao za preko 50%, iako se naoružanost stanovništva povećala (broj takvih nesreća je drastično manji od smrtnih slučajeva uzrokovanih padanjem, trovanjem ili utapanjem).

          http://www.nssf.org/pdf/research/iir_injurystatistics2013.pdf

          Što se tiče korištenja oružja u “zastrašivanju” napadača, to je naravno praktički nemoguće procijeniti, jer nemamo counterfactual kuglu, no čak i ovaj tvoj link pokazuje brojku preko 100 puta veću od broja fatalnih nesreća (iako svi brojevi dosad koje sam vidio su znatno viši).

          Sviđa mi se

  4. A izjava onog pjevača Jessija Hughesa je osobito maloumna. Znači, svi bi na koncerte, mise, sportska natjecanja trebali dolaziti naoružani, ne bi li se eventualno spriječio potencijalni teroristički napad. Par tisuća ljudi bi se međusobno pobilo i izranjavalo, što slučajno, što namjerno, prije nego li bi ikad imali priliku pucati na terorista.

    Sviđa mi se

      1. Ok, slažem se, neka vlasnik odluči o tome – ali ja na takvo mjesto ne bih onda došao jer sam uvjeren da bi bilo opasno po zdravlje. I sumnjam da bi me nekav Jessi ili bilotko uvjerio da je tamo sad sigurnije jer su svi naoružani.

        Sviđa mi se

        1. Dobro, ne bi, vjerojatno u ovakvom slučaju i ne bi ljudi bili sigurniji, ali nije li onda još daleko maloumnije nakon takvih događaja prizivati strože kontrole oružja kad su zločini počinjeni oružjem koje je ionako već strogo zabranjeno (a što očito nije onemogućilo kriminalce da ga se domognu)?

          Sviđa mi se

  5. Lagati znači svjesno širiti pogrešne informacije, ali ja čak nisam niti slučajno iznio netočne informacije. Tu su dva članka u kojima se citira niz istraživanja: zaključak je jasan, posjedovanje oružja predstavlja veću opasnost za obitelj koja ga posjeduje, nego za potencijalnoga napadača. Studije pokazuju i jasnu pozitivnu korelaciju između stope posjedovanja i stope smrti/ranjavanja – što mi se osim toga čini i dosta intuitivan zaključak.
    Većina “samoobrana” zapravo uopće nisu samoobrane nego su rezultat eskalacije neke svađe.

    http://www.slate.com/articles/health_and_science/medical_examiner/2015/01/good_guy_with_a_gun_myth_guns_increase_the_risk_of_homicide_accidents_suicide.html
    http://www.politico.com/magazine/story/2015/01/defensive-gun-ownership-myth-114262_full.html#.VtcVcn1Pi1s

    Spomenuo si efekte supstitucije: istraživanja koja se spominju u člancima vele da nije primijećen takav efekt. Sad bih mogao napisati da si lagao i da bi bio korisna budala – spremna žrtvovati sigurnost svoje obitelji i sugrađana interesima NRA-a (da si u SAD, ovdje je to potpuno nebitno).

    No, uopće ne želim ići u rasprave o nekim detaljima. Ti si složio jedan tekst koji ima smisla i koji je potkrijepljen podacima. Da je to jedini tekst na tu temu koji sam ikad pročitao, stao bih na tvoju stranu. Na linkovima gore su tekstovi koji također imaju smisla i potkrijepljeni su podacima. Tvrdim da većina ljudi već ima stvoreno mišljenje, a onda prihvaća one argumente,i ona istraživanja koja im odgovaraju.

    Slažem se da u priču treba uvesti i etničke elemente (pa i imovinske), ali ne dovodi li to onda do zaključka da države koje imaju etnički manje povoljnu strukturu trebaju prihvatiti tu realnost i uvesti strože zakone. Jasno, to se javno ne može reći pa se onda rasprave vrte oko nekih tehnikalija, a ne oko srži problema.

    Mislim da su švicarski zakoni ipak stroži, dozvolu za nošenje oružja nije tako lako dobiti. A i svaki komad je registriran, što u SAD nije slučaj. I kako nekakve libertarijanske principe pomiriti s time da im država izdaje oružje nakon obveznog vojnog roka i treninga. Je li to rješenje, svi mogu imati oružje, ali samo ako im država dozvoli nakon oštrih provjera i obveznog vojnog roka, a i onda ga ne smiju nositi nego samo glancati doma?

    Sviđa mi se

    1. Lagati znači svjesno širiti pogrešne informacije, ali ja čak nisam niti slučajno iznio netočne informacije.

      Ma nisam ni mislio nužno na tebe konkretno, žao mi je ako je tako ispalo, nego općenito na ljevičare koji se lažima služe kako bi ljudima oduzimali prava. No, svejedno, kažem i dalje da si iznio netočno informacije, a korištenje oružja za samoobranu građana nazvao si “najsmješnijim tlapnjama”.

      Okorjelim kriminalcima, ljudima namjerenima da počine zločin, neće predstavljati nikakav problem pribaviti oružje (kako su zakoni spriječili ubojice iz Pariza da nabave automate i eksplozive?), dok zakoni o zabrani čine ranjivijima normalne građane u odnosu na ološ, te ih prepušta na milost i nemilost državnim “organima reda”.

      Bar bi se mi u Hrvatskoj trebali sjećati kako je prošlo Račanovo razoružavanje.

      Tu su dva članka u kojima se citira niz istraživanja: zaključak je jasan, posjedovanje oružja predstavlja veću opasnost za obitelj koja ga posjeduje, nego za potencijalnoga napadača

      Opet ću ponoviti da je godišnji broj takvih nesretnih smrtnih slučajeva u SAD-u oko 600, što je za preko 30% manje nego prije 10 godina i preko 50% manje nego prije 20 godina (usporedbe radi, smrtnih slučajeva uzrokovanih slučajnim gušenjem bude preko 6,000 godišnje), iako se u međuvremenu povećala količina oružja kod građana. Procjene slučajeva korištenja vatrenog oružja u samoobrani variraju od oko 60 tisuća do preko 4 milijuna godišnje.

      Studije pokazuju i jasnu pozitivnu korelaciju između stope posjedovanja i stope smrti/ranjavanja – što mi se osim toga čini i dosta intuitivan zaključak.

      Povećanje naoružanosti građanstva i broja izdanih dozvola u USA u zadnjih dvadesetak godina koreliralo je sa značajnim smanjenjem stope ubojstava i broja fatalnih nesreća uzrokovanima neispravnim rukovanjem. Gledamo li cijeli svijet, stopa ubojstava i stopa naoružanosti snažno negativno koreliraju (čemu su primarni uzrok razlike u razvijenosti, dohotku i demografiji), ali i ako kontroliramo za BDP po stanovniku veza bi bila negativna (iako znatno blaža). Stavio sam ti i graf po saveznim državama SAD-a, posjedovanje oružja ne korelira pozitivno čak niti sa stopom ubojstava počinjenih samo vatrenim oružjem, a sveukupno stope kriminala su tradicionalno više u “non-right-to-carry” državama:

      http://www.newsbusters.org/node/10240

      Spomenuo si efekte supstitucije: istraživanja koja se spominju u člancima vele da nije primijećen takav efekt.

      LOL. Ako nije primjećen efekt supstitucije, onda se radi o lošim istraživanjima. Hoćeš mi reći da u niti jednom slučaju ubojstva u Americi (ili gdje već su vršena istraživanja) ubojica ne bi počinio zločin da nije imao pištolj na raspolaganju? Ne bi mu slučajno palo na pamet iskoristiti neki drugi predmet kao oružje, npr. sjekiru, nož, palicu, bokser, čekić, itd.?

      Tvrdim da većina ljudi već ima stvoreno mišljenje, a onda prihvaća one argumente,i ona istraživanja koja im odgovaraju.

      I ja to tvrdim. Da se razumijemo, ja podržavam pravo pojedinaca na samoobranu iz istih razloga zbog kojih i općenito podržavam individualne slobode i to mi ne ovisi ni o kakvim statistikama i korelacijama.

      Slažem se da u priču treba uvesti i etničke elemente (pa i imovinske), ali ne dovodi li to onda do zaključka da države koje imaju etnički manje povoljnu strukturu trebaju prihvatiti tu realnost i uvesti strože zakone.

      Mene ne dovodi. Ne vjerujem da bi USA imale bitno nižu stopu ubojstava i da uvedu “strože zakone”, vjerojatno bi imale i malo više, ali tvrdim da to nije tako važan faktor. Pazi, čak i kad bi sutra uspio eliminirati u potpunosti oružje u USA i kad ne bi bilo supstitucijskog efekta, tamošnje stope ubojstava bi i dalje bile više nego kod nekih zapadnoeuropskih zemlaja (jer tek oko 2/3 ubojstava se počini vatrenim oružjem). Amerikanci će s ovakvom demografskom strukturom morati imati više stope ubojstava od Europljana, jer su drastično heterogenija nacija, imaju drastično više udjele etničkih grupa sklonijih kriminalu i više vremenske preferencije, a i nešto su mlađa nacija u prosjeku (naravno, stvari se mogu promijeniti ako Europu eventualno preplave imigranti iz trećeg svijeta ili opet bude neka ekonomska depresija).

      Ja nisam protiv pozadinskih provjera, slično kao što ih imamo za izdavanje vozačke dozvole, ali protivim se državnim zakonima na etničkoj ili rasnoj osnovi.

      Mislim da su švicarski zakoni ipak stroži, dozvolu za nošenje oružja nije tako lako dobiti.

      Znatno lakše je dobiti dozvolu nego bilo gdje drugo u Europi (relativno je lako još i u Češkoj, a koja opet ima stopu ubojstava među najnižima), a muškarci koji su pripadnici “milicije” su čak obvezni držati oružje kod sebe (ne i onu državnu municiju koje čuvaju u arsenalima, ali mogu kao privatni građani kupiti), dok za neke vrste vatrenog oružja čak nije niti potrebna dozvola.

      Sviđa mi se

  6. Kada su neki od nas 90 kupovali i skupo plaćali oružje ne zavaravajući se što će se događati u neposrednoj budućnosti, zarekli smo se da nas više nitko neće razoružati – žive.

    I da kada Hrvatska jednom bude slobodna da Hrvat u svojoj zemlji više neće nikome trebati polagati račune ili se pravdati za samoobranu onoga što je njegovo.

    Vidimo kako je na kraju ispalo. Vidimo da moraš paziti kakvu kapu stavljaš na glavu (osim ako je kapa partizanka, ali i šubara je dobra). Vidimo da ta zemlja u kojoj živimo ustvari i ne pripada nama nego okupatoru. Okupatoru koji je izgubio rat ali je dobio mir.

    Pa je onda potpuno logično da okupator neće dopustiti da pokoreni narod bude naoružan. Nadalje je potpuno logično da sluge okupatora podupiru ideju o razoružanom i nemoćnom narodu. I putem svojih pristaša ili plaćenih žbira šire svoju “istinu” kojom anesteziraju narod i pretvaraju ga u lak plijen. Isto je tako logično da se narod masovno iseljava iz takve zemlje a da vlastodršci i suradnici okupatora žele ovdje naseliti drugi “bolji” narod….

    Sve je to logično jednom kada se stvari sagledaju u pravom svijetlu.

    Sviđa mi se

  7. Jasno da se ljudi kolju rukama, nogama, zubima i šurikenima ako treba. Ali vatrenim oružjem je to neusporedivo lakše i sigurno u mnogim slučajevima eskalacija nasilja ne bi bila toliko pogubna da su uključene strane imale samo palice i boksere, a ne pištolje.

    Našao sam usporedbu Seattlea i Vancouvera, dva grada sa sličnom klimom, životnim standardom, stopama siromaštva i nezaposlenosti, slične veličine. Vancouver je imao više azijata i strože zakone o posjedovanju oružja, a Seattle više crnaca i hispanaca te labavije zakone – posljedično, puno više Sjetlažana je posjedovalo oružje. I dok su stope provala, razbojstava, napada i ubojstava ne-vatrenim oružjem bile vrlo slične, stope ubojstava počinjene s vatrenim oružjem u Seattleu su bile gotovo pet puta više. Dakle, očito efekt substitucije nije postojao, Vankuveržani se nisu okrenuli drugim vrstama oružja da nadoknade razliku.

    Ne znam, meni je logično da bi zabrana vožnje dovela do manjeg broja promentih nesreća. A nekakve usporedbe da, ne znam, u Koblenzu ima više auta po glavi stanovnika, a imaju manje prometnih nesreća nego u Nairobiju ništa ne znače jer situacije nisu usporedive.

    Sviđa mi se

    1. Ukratko, u Seattleu kriminalci izbjegavaju nabavu ilegalnog oružja i korištenje ukradenog legalnog oružja u svojim aktivnostima, već oni koriste mogućnost kupnje i korištenja registriranog oružja na svoje ime jer da nema toga oni bi jednostavno odustali od svojih kriminalnih djelatnosti?

      Sviđa mi se

  8. Meni je dosta jasno, ali možda ti misliš da je to nešto drugo. Ili misliš da ni ljudi koji se time bave, i tvrde da takvi efekti nisu pronađeni, zapravo ne znaju o čemu pričaju. Ali možeš pojasniti, ako imaš volje.

    Sviđa mi se

    1. To bi značilo da, kada bi građanima Seattlea sutra bilo oduzeto svo vatreno oružje i onemogućena nabava (na stranu sad to koliko uopće zakoni o kontroli oružja mogu biti efikasni u razoružavanju kriminalaca), broj ubojstava počinjenih nečim drugim ne bi reagirao u ceteris paribus uvjetima i bar djelomično “kompenzirao” smanjenje broja ubojstava iz vatrenog oružja. Osnove mikroekonomije; kada poraste cijena maslaca ili su nestašice, troši se više margarina.

      Situacija u Vancouveru nema nikakve veze s time. Tvoj primjer zapravo ide u prilog mojoj tezi da su demografske prilike najvažniji faktor kod kriminala.

      Sviđa mi se

  9. Ako se slozimo da slobodni individualac ima pravo na samoobranu i ako se slozimo da puno kriminalaca posjeduje vatreno oruzje, kakvo je to onda pravo na samoobranu ako moras koristiti noz i cekic protiv vatrenog oruzja? A statisticki se moze dokazati da je pojas za vezivanje u autu opasan po druge sudionike u prometu jer vozac koji se veze vozi u prosjeku brze.

    Sviđa mi se

  10. Tekst je dobar, ali nepotpun dok ne ukljuci najbolji youtube video na ovu temu: https://www.youtube.com/watch?v=pELwCqz2JfE

    Bill Whittle: NUMBER ONE WITH A BULLET

    S druge strane, ja bih malo vise naglasio i politicku stranu price. U Americi su najvece stope ubojstava u gradovima gdje dominira Demokratska stranka (dakle ljevica) i gdje postoji stroza kontrola legalnog posjedovanja oruzja. Uz snaznu korelaciju izmedju stope ubojstava i udjela u drustvu rasnih i etnickih manjina sklonijih nasilju (sto je u tekstu dobro obradjeno), bilo bi super naglasiti i vezu izmedju stope ubojstava i dominantne politicke ideologije u pojedinim sredinama.

    Sviđa mi se

      1. Sad tek vidim da u tekstu imas link na taj clanak. Puno linkova, tko ce ih sve poklikat 🙂

        Politicka strana price je vazna. Kod ovakve rasprave, gdje se spominje poloticki nekorektna, ali realna, korelacija izmedju razine melanina i skolonosti kriminalnom ponasanju, uvijek se sjetim sto je rekao Thomas Sowell

        Problem crnaca u Americi je u tome sto su (masovno!) poput nakomana navuceni na drogu zvanu socijalna prava i drzavna davanja. Osim ekonomske stete, posljedice su vidljive i u drustvu. Americki crnci se danas uglavnom radjaju izvan braka, odrastaju bez oca, a kad odrastu nezaposleni su i lako se odaju kriminalu. To je katastrofa prvo za crnacku zajednicu, a zatim i za cijelo drustvo.

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s