Lažna dihotomija

Privatno vlasništvo je jedan kamen temeljac funkcioniranja kapitalizma. Slobodno tržište podrazumijeva jasno definirano privatno vlasništvo nad ekonomskim resursima i odgovarajući institucionalni okvir koji pojedincima osigurava nepovredivost njihove imovine, jer samo u takvom okruženju tržišni mehanizam ima smisla.

Privatnim vlasnicima poduzeća i sredstava za proizvodnju u izravnom je interesu da svojoj imovini povećavaju vrijednost, zbog čega imaju podsticaj da oskudnim resursima upravljaju racionalno, a to znači da ih koriste za stvaranje nove vrijednosti za druge, jer jedini način na koji pojedinac na slobodnom tržištu može za sebe generirati dodatne materijalne koristi je tako što će drugim sudionicima na tržištu ponuditi nešto za što će oni biti spremni dobrovoljno se odreći dijela svoje imovine. Ako privatni vlasnik poduzeća nije sposoban svoj kapital na slobodnom tržištu koristiti tako da stvara vrijednost za druge, onda on gubi svoj novac i osiromašuje se, tako da slobodno tržište ima u sebi ugrađene automatske podsticaje koji stimuliraju pojedince da se ponašaju odgovorno i vode računa o efikasnom poslovanju.

S druge strane, u slučajevima državnog vlasništva ne postoje takvi podsticaji pojedincima da se ponašaju odgovorno i donose racionalne odluke, da stvaraju novu vrijednost za svoje bližnje, efikasno raspolažu dostupnim resursima, itd. (štoviše, postoje upravo obratni podsticaji u suprotnom smjeru), pa je tako i jasno zašto gospodarstva u kojima je dominantan takav oblik vlasništva nad poslovnim subjektima nemaju perspektivu i osuđena su na propast.

Stoga, ljudi koji vole ekonomski rast i razvoj, tehnološki napredak, povećanje materijalnog blagostanja i prosperiteta stanovništva, i sl., trebali bi podržavati privatno vlasništvo.

Međutim, tu postoji ipak jedna lažna dihotomija u razlikovanju oblika vlasništva koja se često nameće u nekim diskusijama karakterističnim baš za neke balkanske “kritičke mislioce”. Naime, podjela na “privatno” i “državno” nije binarna, već između te dvije opcije postoji cijeli kontinuum različitih kombinacija tih oblika vlasništva, odnosno različitih stupnjeva državnog ograničavanja slobode građana u korištenju navodno njihove imovine. Ekonomski resursi su često nominalno u privatnom vlasništvu, dok ustvari državni birokrati vrlo strogo reguliraju njihovu uporabu i diktiraju formalnim vlasnicima što točno smiju raditi sa “svojim” vlasništvom.

U mnogim državama, čak niti čovjekovo tijelo nije realno u potpunosti vlasništvo samog pojedinca, a kamoli su to onda plodovi njegovog rada. Primjerice, u Hrvatskoj su legalno zaposleni koji rade za prosječnu mjesečnu plaću državi dužni predati ukupno oko polovicu svoje zarade, a formalno “privatna” poduzeća koja posluju u Hrvatskoj susreću se s čitavim nizom toliko nebuloznih regulacija i šumom nepotrebnih zakona i (para)fiskalnih nameta, da je pravo čudo kako itko iole razuman ostaje poslovati u ovakvom okruženju, a da nije među onim privilegiranim partijskim ortacima.

Samo kao jedan primjer, jučer je stupio na snagu novi Pravilnik o uvjetima i načinu provođenja sezonskog sniženja, kojim državni birokrati propisuju kada točno trgovci smiju početi sa sniženjima, koliko ona smiju trajati, te koliki udio robe mora biti ponuđen po kolikom popustu. No, to je samo jedna kap u moru bezbroj vrlo skupih regulatornih budalaština koje služe za opravdavanje rasta državnog aparata, pogodovanje uhljebljenoj kasti i iživljavanje iskompleksiranih birokrata nad onima koji stvaraju neku novu vrijednost u realnom sektoru i prisilno uzdržavaju cijeli taj represivni državni aparat. Svaka sličnost s fiktivnim osobama i događajima iz distopijskih romana Ayn Rand je slučajna.

Zato, govoriti o nekom kapitalizmu u Hrvatskoj je besmisleno. U Hrvatskoj privatno vlasništvo postoji uglavnom samo na papiru, dok je u stvarnosti najveći dio ekonomije upravo pod izravnim upravljanjem centralnih planera, što je i uzrok vrlo skromnih performansi hrvatskog gospodarstva u posljednje vrijeme.

Oglasi

9 comments

  1. Ne odnosi li se pravilnik samo na sezonska sniženja – dakle ne na sve popuste? I dalje se može bilo kada izvjesiti popust, samo dok se ne nazove sezonskim sniženjem?

    I dalje besmisleno, ali ne radi se o ratu na popuste. Radi se o još jednom načinu da inspektor naplaćuje kazne za sitnice, right?

    Sviđa mi se

    1. Da, pravilnikom se uređuje kada se sniženje smije zvati “sezonsko sniženje”, Kapitalac je pisao baš o tome:

      https://kapitalac.wordpress.com/2015/08/13/birokrati-protiv-snizenja/

      Naime, Zakon besmislen kakav jest određuje tek razdoblja u kojima je trgovcu dozvoljeno koristiti parolu “sezonsko sniženje” za prodaju robe s popustom. Tako do 10. kolovoza nigdje nisam vidio parolu “sezonsko sniženje” ali sam zato vidio gomilu “sniženja”, “popusta”, “sale-a”, “discounta” i sličnih parola vabilica. I dobro. Birokrati su pokušali podmetnuti kajlu pod noge trgovcima i kupcima, ovi su je preskočili i nastavili onako kako im najbolje odgovara.

      Očekujemo uskoro nove regulacije kojima će se uređivati i koji točno pojmovi se smiju koristiti u kojim razdobljima.

      Liked by 1 person

      1. Ali točno to. Propisuje se kad se može koristiti izraz sezonski popusti, a ne reguliraju se svi popusti. Dakle ovo nije dovoljno kvalificirano i izgleda kao FUD, iako to vjerojatno nije bio cilj:

        kojim državni birokrati propisuju kada točno trgovci smiju početi sa sniženjima, koliko ona smiju trajati, te koliki udio robe mora biti ponuđen po kolikom popustu

        🙂

        Sviđa mi se

  2. Zagarantirano privatno vlasništvo je nažalost obična iluzija jer postoji toliko zakonskih načina da možete ostati bez njega da ih niti pravnici ne poznaju sve.

    Čak i kada nezakonito (krađom ili državnom konfiskacijom) ostanete bez imovine gotovo da i ne postoje mehanizmi sustava koji bi u realnom vremenu nešto efikasno poduzeli kako bi Vam imovina bila vraćena.

    Zato su obični građani, oni koji su bez političke zaštite i bez akumuliranog većeg porodičnog kapitala, a takvih je 90%, u poziciji da žive od danas do sutra. I da pokušaju bilo što “zmuljati” kako bi došli do novca.

    Jer se pošten i težak rad jednostavno ne isplati kada je trud prevelik, dobit preniska a rizik da ti na kraju netko uzme ili čak uništi sve što si napravio – previsok. A svi dobro vide da oni “pametni”, osobito oni bliski vlasti mogu odlično živjeti i bez truda i bez realnih vještina, a bome i bez zdrave pameti. I čemu onda biti magarac?

    Na taj način država direktno potiče kršenje zakona, neplaćanje poreza, nepoštivanje institucija sistema, itd. Jer se ljudi onda snalaze kako znaju.

    I onda “mudraci” vole govoriti da narod ima vlast kakvu zaslužuje. Jer je narod eto kao kvaran, glup, lijen, itd.

    Ali kada je u jednom društvu normalno da se nekoga uništi radi 10 kn VIŠKA (i to njegovog, zarađenog novca) u blagajni, a državi se progleda kroz prste za stotine milijardi MANJKA TUĐEG NOVCA koje su isparile u vjetar, tada samo idiot može cijeli takav sustav uzimati za ozbiljno, i pričati o pravnoj državi i kako eto treba poštovati zakone…..

    Koje to zakone i što je još važnije čije to zakone treba poštovati? Kao što je jedan komentator lijepo prozborio u svezi poreznog Haračenja na Adventu:

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/porezna-haraci-po-zagrebackom-adventu-vec-su-naplatili-55-kazni-ponasaju-se-kao-bijesni-psi/862765.aspx

    Čovjek je rekao ovo:

    “Hrvati još uvijek očekuju korektno ponašanje od strane “svojih” vladara. Zar u prošlosti postoji dokaz da je ikad tako bilo?” 🙂 🙂 Stvarno takav dokaz ne postoji, niti ima ikakvog razloga vjerovati da će biti pronađen.

    I naravno, kao i uvijek se javljaju “mudraci” koji govore da su ovi na štandovima pljačkaši, da deru, da puno zarađuju, da ne plaćaju porez, itd. I da ih zato treba “oderati”. Međutim to je sve bacanje prašine u oči. Da ovi na adventu uplate ne sve što su zaradili nego 500% od svoje zarade u proračun, nama drugima neće porezi biti niti za jednu lipu manji. Samo će se još više novaca “proćerdati” od strane “narodnih” vladara.

    Oni koji podržavaju takvo iživljavanje vlasti, koriste ustvari taj argument. Ali je on šupalj da ne može biti šuplji. Jer se državni kriminal i bezobzirnost ne rješava boljom naplatom poreza i nagrađivanjem državnih razbojnika. Baš suprotno od toga.

    Isto kao što će isti takvi “mudraci” bacanje na pod i privođenje one stare žene iz Osijeka podržavati jer reda mora biti i zakoni se moraju poštovati…… Jedan od argumenta zašto tako treba biti je da ako je netko pogazi da će se niti kriv niti dužan godinama povlačiti po sudovima.

    Mislim da je svakome sa tri grama mozga jasno da je ponovno isti problem u pravnom sustavu koji “automatizmom” okrivljuje vozača. I to redovno za “neprilagođenu brzinu” A to je za Vašu informaciju svaka brzina koja je veća od nule. Pogledajte statistike pa će te vidjeti koji je to cirkus od “stručnih” obrazloženja…..

    I zato je dobro da se takve opasne babe bacaju po podu. Logičari na djelu 🙂

    Naravno to što se zakoni provode i strogoća trenira samo na nejakima nije bitno. Bitan je tamo neki princip.

    Sviđa mi se

  3. Iako se slazem sa generalnom tezom da regulacije ima previse i da su mnoga podrucja pod pretjeranim i nelegitimnim utjecajem raznih pojedinaca i skupina…

    …necu se sloziti da u Hrvatskoj nema kapitalizma. Razlikovanje socijalisticke i kapitalisticke zemlje je zanimljivo filozofsko pitanje. Svojevremeno je netko na njega odgovorio “burza” (ekonomija je kapitalisticka ako ima burzu.)

    Dati neku definiciju kapitalisticke drzave koju bi zadovoljila barem jedna zemlja svijeta nije jednostavno.

    Moja definicija ovako u dva ujutro: postoji li privatno vlasnistvo — nominalno, i stiti li se deklarativno? je li vecina zemljista, tvornica, strojeva, u privatnom vlasnistvu? moze li se njime trgovati i raspolagati? proizvode li vecinu drzavnog proizvoda privatnici?

    Na sva ta pitanja u Hrvatskoj je odgovor Da

    Sviđa mi se

    1. Strojevi su privatni, ali pola od onog što zarade ide državi. Ako se stroj pokvari, onda privatnik sam plaća popravak:)

      Kapitalizam je nježan cvjetić, i samo malo socijalizma puno loše utječe na njega. A socijalizam je rušilačka koncepcija. Njemu je sve isto. Zato ne bi bilo pošteno odlučivati po principu jel većino privatno ili državno.

      Ipak, od proglašavanja država kapitalističkim ili socijalističkim nemamo ništa. Od smanjivanja omjera u korist kapitalizma imamo puno.

      Liked by 1 person

      1. Ipak, od proglašavanja država kapitalističkim ili socijalističkim nemamo ništa. Od smanjivanja omjera u korist kapitalizma imamo puno.

        Tako je. U principu je nebitno gdje ćemo povući crtu da bismo neku zemlju nazvali “kapitalističkom”. Nekakvo privatno vlasništvo postojalo je i u Trećem Reichu, i u SFRJ, postoji i danas u Venezueli. Ono što je bitno je ta promjena odnosa u korist kapitalizma.

        Sviđa mi se

    2. U Hrvatskoj jedna polovica BDP-a je izravna državna potrošnja, a druga polovica namještena državna utakmica.

      A na sva tvoja postavljena pitanja pravi odgovor zapravo bi bio “Da, ALI…”.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s