COP21 vs. CO2

Ljevičarski strahovi pokazali su se neopravdanima. Teroristički napadi ipak nisu omeli održavanje međunarodne ekofašističke konferencije u Parizu, koja je još u tijeku. Kažem ‘ekofašističke’ jer su očito jasni ciljevi sudionika dodatno smanjenje osobnih sloboda stanovništva, povećanje državnog intervencionizma i nasilne otimačine tuđe imovine, te centralizacija političke moći pod krinkom borbe protiv globalnog zatopljenja klimatskih promjena. Čak se ne može reći niti da je briga za čovjekov okoliš i očuvanje prirodnih staništa tu od velike važnosti.

Lars Christensen ipak pokazuje nešto što vrlo vjerojatno neće biti jedan od zaključaka konferencije svjetskih glavešina:

epi

Slika pokazuje korelaciju između “indeksa zaštite okoliša” (Environmental Performance Index) kojeg objavljuju sveučilišta Yale i Columbia, i indeksa zaštite vlasničkih prava. Prema tome, izgleda da države s većim stupnjem zaštite privatnog vlasništva kotiraju znatno bolje u pogledu očuvanja okoliša, što je i očekivano, i u skladu je s prijašnjim nalazima o pozitivnom utjecaju većih ekonomskih sloboda na okoliš.

Stoga, ‘slobodnotržišni environmentalizam’ nije oksimoron. Naime, privatni vlasnici imaju jasan incentive da povećavaju vrijednost svoje imovine i da ne uništavaju ili zagađuju svoje vlasništvo, što nije slučaj kod državnih birokrata. Zato nije ni toliko čudno, iako jest ironično, da državna poduzeća češće krše ekološke regulacije od privatnih.

No, to je samo što se tiče ekološke osviještenosti, dok je u pozadini ovakvih skupova naglasak na nečemu drugom; provođenju džihada protiv najvećeg zla modernog doba – fosilnih goriva, koja ne samo da su glavni uzrok globalnog zatopljenja klimatskih promjena, već su i krivac za porast terorističkih aktivnosti u svijetu.

(Ako bolje promislite, ima smisla. Kako nam objašnjava ministrica, teroristi putuju avionima, koji lete na pogon fosilnih goriva, i koja međunarodni prijevoz čine sve jeftinijim i dostupnijim sve većem broju ljudi, tako da… zaključak se sam nameće.)

Jedino što nije baš jasno je pitanje zašto su sami sudionici konferencije u Pariz doputovali avionima i pritom generirali ukupno oko 300 tisuća tona ugljikovog dioksida? Zašto konferenciju nisu održali jednostavno putem Skypea i tako poštedili planet čovjekovog otiska (pazite, čak ni vožnja na biciklima nije ekološki prihvatljiva)?

 

P.S. Stravičan utjecaj povećanja razina CO2 u atmosferi na globalne temperature, pogotovo u zadnjih 18 godina, može se vidjeti i na slici:

Oglasi

14 comments

  1. Sve ovo što se događa je toliko nesumnjivo dio istog besmisla da to naprosto već boli gledati i slušati službenu “istinu”. Više je uopće glupo govoriti o nekakvim teorijama zavjere, jer gotovo da u stvarnosti i ne postoji nešto što nije zavjera. Ma u šta god pipnuli ima razloga sumnjati, ustvari nema gotovo nikakvog razloga vjerovati službenim izvorima.

    Što ustvari jasno govori koliko dobre namjere ti isti gaje prema ljudima nad kojima se izdrkav*ju…..

    Da ne palamudim o svemu ostalome, ali koliko možeš vjerovati političarima koji su bukvalno proglasili totalni rat protiv izmišljenog neprijatelja (CO2), a sa druge strane se uništavaju svjetske šume takvim tempom da to već je, a još će i više poremetiti ustaljene režime oborina u svijetu. Tako da ćemo imati sve više nepredvidivih saharskih suša i monsunskih kiša u nekada umjerenim područjima. Uključno i Hrvatsku.

    http://www.theguardian.com/global-development-professionals-network/2015/nov/07/setting-a-country-alight-indonesias-devastating-forest-fires-are-manmade

    Samo za to ne samo da nije kriv CO2, nego on pomaže bržoj obnovi vegetacije. Nažalost ne dovoljno brzo koliko se brzo šume uništavaju. Tko zna možda se i Sahara ponovno zazeleni….

    Sviđa mi se

    1. Kao što sam linkao u tekstu, zbog opsesije “zelenih” tzv. “obnovljivim” izvorima energije i sumanute hajke protiv CO2, američke šume su sve manje zelene:

      http://www.digitaljournal.com/news/environment/europe-s-biomass-boom-is-destroying-america-s-forests/article/450215

      https://theruggedindividualist.wordpress.com/2015/11/29/how-does-europe-become-green-energy-heaven/

      Doduše, čini se da Sahara zaista postaje sve zelenija, i vjerojatno tu važan faktor jest fertilizatorski učinak CO2:

      http://www.thegwpf.com/global-warming-ends-drought-in-sahel/

      http://www.thegwpf.org/images/stories/gwpf-reports/mueller-sahel.pdf

      Sviđa mi se

  2. Ja ne bi tako brzo otpisao toliku količinu konsenzusa među znanstvenicima. Osim problema klimatskih promjena, valjda se jedino u većoj mjeri slažu oko negativnih posljedica pušenja.

    Stvar je u tome da nije problem u klimatskim promjenama. Ne treba eliminirati promjene. Problem je u tome što se promjene odvijaju bržim tempom nego što naše genetsko naslijeđe to može pratiti.

    Što se tiče govora Waltera Blocka, on je uveo priču o ženi koja pere robu pa ju suši pokraj tvornice. Na kraju sušenja, roba joj je prljava. Pa pokreće tužbu.

    Ovdje je prikladna priča o žabi u loncu. Žabe su hladnokrve, što znači da im temperatura tijela nije konstantna. Stavi se nekoliko živih žaba u lonac s vodom i stavi na vatru. Kako temperatura vode polagano raste, žabe iz trenutka u trenutak primjećuju samo da im je ugodno toplo jer njihova temperatura tijela prati temperaturu vode. Cijelo vrijeme im je dobro, do trenutka ključanja kad jednostavno umru.

    Znam da ovo zvuči kao usporedba izvučena niotkud i smrdi na teoriju zavjere.

    Ali, prljava roba na sušilu iz Blockove priče je velika promjena za ženu domaćicu u dovoljno kratkom razdoblju da ona može jasno primijetiti.
    Ja bih tu prispodobu ispravio tako da domaćica može primjetiti razliku tek na rasponu od 10 godina. A možeš primjetiti razliku samo u odnosu na svoja nedavna sjećanja.
    Roba joj je svakim sušenjem za mikrometar prljavija, i ona to ne može zamijetiti niti ju to dovoljno razljuti da pokrene tužbu.

    http://www.slate.com/blogs/the_slatest/2015/12/01/beijing_smog_photos_pollution_darkens_sky.html

    Recimo da je Kina vrh libertarijanskog uređenja. Tko će koga tužiti za ovo? U kojem trenutku, koja kap je prelila čašu?
    Da li postoji “Air Inc.” korporacija koja brine o zraku? Kako ta firma ostvaruje profit?

    Sviđa mi se

    1. Tko otpisuje znanstveni konsenzus? Klimatske promjene događaju se, evo, nekoliko milijardi godina i bilo bi suludo to osporavati.

      Problem je u tome što se promjene odvijaju bržim tempom nego što naše genetsko naslijeđe to može pratiti.

      Tempo zagrijavanja od <1°C u stoljeću planete na kojoj je još toliki dio kopnenog teritorija praktički nenastanjiv zbog prevelike *hladnoće*, a ne vrućine, te je u međuvremenu stopa klimatski uzrokovanih smrtnih slučajeva smanjena za preko 95% je prebrz za naše genetsko nasljeđe (ljudska vrsta potječe iz Afrike, koliko ja znam)?

      Što se tiče Blockove domaćice, tvoja usporedba je OK, nije izvučena niotkud, ali opet… ako domaćicu nije dovoljno razljutilo da pokrene tužbu, onda joj očito toliko ne smeta?
      Btw, mislim da je u SAD-u tijekom 19. stoljeća zapravo i bila sudska praksa da se industrijaliste koji zagađuju susjedno privatno vlasništvo kažnjava, te da su bili primorani plaćati "reparacije" oštećenima (bar tako Kolko navodi), no to se kasnije promijenilo, jer, kao, industrija je "javni interes".

      Recimo da je Kina vrh libertarijanskog uređenja.

      Ovo se zezaš? 🙂

      Sigurno da je Kina u zadnje vrijeme (zadnjih 20-30 godina barem) provela značajne protržišne reforme u odnosu na razdoblje Maove komunističke diktature i da je jedan lijep primjer kako liberalizacija pozitivno utječe na gospodarski rast i povećanje materijalnog blagostanja stanovništva, ali reći da je vrh libertarijanskog uređenja je apsurdno.

      U slučaju Pekinga, nisam upoznat s kineskim zakonodavstvom, no sumnjam da bi sad neki građanin imao velikih šansi u eventualnoj tužbi, što je loše.

      Sviđa mi se

      1. Ovo Za kinu sam mislio reć:
        “uzmimo hipotetski slučaj, paralelni svemir, u kojem je kina vrh libertarijanskog uređenja.”

        Sad… Može se reć: “da je to istina, ne bi došla u stanje u kojem jest trenutno.”

        Ali osobno ne zanimaju praktične stvari. Znači, što poduzeti sa situacijom koju imamo?

        Sviđa mi se

        1. * Ne bih otpisao znanstveni konsenzus oko povezanosti ubrzanih klimatskih promjena i ljudskog djelovanja (ispušnih plinova).

          Znači, tu je koncept da se promjene događaju sve brže i brže.
          I drugi koncept, da je ljudsko djelovanje zaslužno za to.

          Sviđa mi se

        2. Iskreno – ne znam ovako napamet. U hipotetskom libertarijanskom svemiru, vlasnici javnih površina bili bi sami građani Pekinga i njegovih kvartova, pa bi nekim zajedničkim dogovorom određivali i dozvoljene razine određenih polutanata u zraku ili odgovarajuće “penale” za prekoračenje, i sl. Ako bi netko onda htio tu podignuti tvornicu, morao bi pristati na zadane uvjete poslovanja.

          A u ovom konkretnom slučaju, ne znam… što kažu stanovnici Pekinga? Koliku razinu zagađenja zraka bi oni bili voljni tolerirati za koliku materijalnu kompenzaciju?

          Sviđa mi se

          1. Iz moje perspektive, čovjek bi trebao slobodu kupoprodaje dok go taj čin utječe isključivo na kupca i prodavača.

            Ako ja kupim nekvalitetno obrazovanje, samo ja ispaštam. To znači da je zrelo za potpunu privatizaciju.

            Isto i za zdravstvo.

            Međutim, ako kupim auto koji zagađuje, ispuštaju i drugi.

            Dosljednost u slobodarstvu nalagala bi da svaki pojedinac ima pravo odrediti svoju cijenu po kojoj želi biti obeštećen za godišnji rast u g/m^3 ugljičnog monoksida zraku ili štogod. ( Treba oduzeti iznos koji je on sam pridonio tom rastu.)

            Ako zamislimo da je društvo organizirano jednom funkcionalnom web aplikacijom (umjesto saborom, ministarstvima itd.) ovako nešto nije ni totalno neizvedivo. Ali sumnjam da bi bilo praktično i u konačnici dobro.

            Dalje, kako tražiti reparaciju od susjedne zemlje koja radi veće onečišćenje od vlastite zemlje?

            Zato oko ovih pitanja uvijek na kraju pomislim da anarho kapitalizam ne nudi praktične odgovore.

            Sviđa mi se

            1. Dosljednost u slobodarstvu nalagala bi da svaki pojedinac ima pravo odrediti svoju cijenu po kojoj želi biti obeštećen za godišnji rast u g/m^3 ugljičnog monoksida zraku ili štogod.

              Slažem se, naravno, da bi svaki pojedinac trebao imati pravo tražiti kompenzaciju od krivca ako dođe do zagađenja njegovog privatnog vlasništva. Po mogućnosti, da onaj koji je odgovoran o svom trošku vrati stvari u prethodno stanje.

              Ali, ne slažem se s tim da “svaki pojedinac ima pravo odrediti svoju cijenu po kojoj želi biti obeštećen za godišnji rast u g/m^3 ugljičnog monoksida zraku ili štogod”.

              Ovo je malo čudno jer, misliš li da svaki pojedinac ima pravo odrediti svoju cijenu po kojoj želi biti obeštećen za npr. fizički napad ili silovanje, i druga kršenja čovjekovog tijela ili privatnog vlasništva? Ne možemo znati sa sigurnošću kako bi zakoni izgledali na slobodnom tržištu, ali teško da bi svaki pojedinac mogao samostalno određivati visinu kompenzacije po kojoj će biti obeštećen ukoliko mu netko opali šamarčinu (što ako netko hoće npr. 10k € po šamaru?), već bi spontano isplivali određeni standardi, pa tako i slučaju zaštite od zagađenja.

              Sviđa mi se

  3. @Andrija

    možda nisam shvatio što želiš reći…

    prvo mislim da trebamo odgovor na par pitanja. tko je po tebi veći neto zagađivač. socijalizam(država) ili kapitalizam(tržište)

    mislim da povratak u kameno doba nije opcija, znači pretpostavka je da treba nastaviti sa gospodarskim aktivnostima, bilo pod okriljem državnog ili privatnog vlasništva (ili neki mix, za ove koji bi išli srednjim putem za svaki slučaj)

    iz tvojeg izlaganja stekao sam dojam da ciljaš da država treba poduzeti nešto da spriječi zagađenje (ona prepostavka o kini kao vrhu libertijanizma, otkriva da misliš da je izvor zagađenja kapitalizam i privatno vlasništvo, odnosno “pohlepni” kapitalisti).

    imamo tu činjenicu da EPI i IPRI koreliraju pozitivno, što bi poljuljalo tvoju pretpostavku da je kina vrh libertijanizma. puno je vjerojatnije da je tako da bi slike iz Pekinga izgledale puno, puno drugačije. no dobro, to ćeš valjda uočiti….

    Također imamo sljedeći problem, ako smatraš da je problem zagađenja slobodno tržište, onda logično slijedi zaključak da je manje slobodnog tržšta potrebno za manje zagađenja.

    no što ako je problem obrnuti, ako je uzrok premalo tržišta i rješenje u više slobodnog tržišta.
    vidi problem sa zagađenjem u Londonu s kraja 19st. što bi bilo da je slobodno tržište spriječeno da pronađe rješenje?

    “Then, quite quickly, the crisis passed as millions of horses were replaced by millions of motor vehicles.”

    http://bytesdaily.blogspot.hr/2011/07/great-horse-manure-crisis-of-1894.html

    dragi moj Andrija, razumijem da su tvoje namjere dobre, no upravo put do pakla popločan je dobrim namjerama.

    no…

    “What this misses is that in a competitive market economy, as any resource becomes more costly, human ingenuity will find alternatives.”

    tako ja se pouzdam primarno u ljudsku genijalnost (privatnu inicijativu, ne državnu)…

    Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s