Dobra deflacija u Alpama

Brian Blackstone ima novi zanimljiv tekst o deflaciji za Wall Street Journal. Između ostalog piše:

It’s as close to an economic consensus as you can get: Deflation is bad for an economy, and central bankers should avoid it at all costs.

Then there’s Switzerland, whose steady growth and rock-bottom unemployment is chipping away at that wisdom.

At a time of lively global debate about low inflation and its ill effects, tiny Switzerland—with an economy 4% the size of the U.S.—offers a fascinating counterpoint, with some even pointing to what they call “good deflation.”

Autor je u pravu kada kaže kako se danas u mainstream ekonomiji na deflaciju (pad opće razine cijena) gleda kao na vrlo štetnu i nepoželjnu pojavu, a takvo je otprilike i razmišljanje većine centralnih bankara. Međutim, kao što vidimo, u Švicarskoj indeks potrošačkih cijena pada već nekoliko godina zaredom, a stopa nezaposlenosti u međuvremenu nije prebacila 3,5%, te su ujedno zemlja s najnižom stopom nezaposlenosti u Europi (zanemarimo li Monako i Lihtenštajn).

Stopa inflacije u Švicarskoj

 

Nezaposlenost u Švicarskoj

Osim što je inflacija u Švicarskoj zadnje tri godine ispod 0%, trebalo bi još spomenuti kako Švicarci nemaju zakonski propisanu minimalnu plaću (dok je prosječna neto plaća otprilike najviša na svijetu), razina državne potrošnje je gotovo najniža u cijeloj Europi, prema Heritageovom indeksu su ekonomski najslobodnija europska zemlja, vlast je vrlo decentralizirana, a porezi su za današnje standarde iznimno niski.

Čini se da Švicarci zadavaju ozbiljne probleme ljevičarskim ekonomskim teoretičarima. Još kada se tome doda da su jedna od najnaoružanijih nacija na svijetu, dok istovremeno imaju jednu od najnižih stopa ubojstava… huh, za ljevičare stvarno nije nikako dobro da Švicarska postoji.

Usput, ako već niste, svakako pročitajte briljantan Caplanov demanti ljevičarske verzije ekonomike rada.

Uglavnom, lijepo je vidjeti da se i po više mainstream portalima nađe i ovakvih članaka po kojima se vidi da deflacija ne mora biti bauk. Deflacija je u ovom slučaju posljedica rasta produktivnosti faktora proizvodnje u gospodarstvu, proizvodi se više uz isti trošak, a potrošači si mogu priuštiti više dobara za jednaki nominalni iznos. Gospodarski rast je sam po sebi deflacionaran i ako je pad opće razine cijena posljedica pozitivnih šokova produktivnosti, takvu deflaciju bi trebalo pozdraviti. Velika većina zapadnih ekonomija prolazila je tijekom 19. stoljeća i prve polovice 20.-og stoljeća kroz razdoblje gotovo stalne deflacije. I eto, nekako su preživjeli.

Kretanje razine cijena u SAD-u (izvor)

Iako, moguće jest u nekim situacijama da deflacija bude prilično loša i opasna pojava, ako do pada razine cijena dođe zbog trenutačnog viška potražnje za novcem. U tom slučaju može doći i do značajnih realnih gubitaka u blagostanju i rasta nezaposlenosti dok se ne formira nova ravnoteža na nižoj razini cijena. Najbolji primjer bi vjerojatno bilo razdoblje Velike Depresije, iako su tu situaciju dodatno pogoršale brojne intervencionističke politike (drastično povećanje carina i poreza, zamrzavanje plaća, ogromno povećanje državne potrošnje i javnih radova, nesigurnost režima, uvođenje minimalne plaće, subvencije i uništavanje zaliha, itd.).

Autor u tekstu još kao problem navodi nemogućnost pravodobnog razlikovanja “dobre” i “loše” deflacije, ali mislim da to uopće nije slučaj, tj. ne bi trebao biti kada bi se centralne banke usredotočile na razine nominalne potrošnje, a ne na stope inflacije. Naravno, optimalno rješenje za čovječanstvo bilo bi ukidanje centralnog bankarstva.

Kao što i George Selgin, jedan od najistaknutijih živućih zagovornika slobodnog bankarstva, govori u svom osvrtu na ovaj članak:

Toward the end of his article Mr. Blackstone asks, quite appropriately, “So why aren’t central banks embracing the Swiss example?”  “Analysts note,” he writes in answering the question, “that it’s difficult to distinguish between good and bad deflation until it’s too late.”  However, that answer simply won’t do, because distinguishing between good and bad deflation is as simple as noting whether or not nominal spending (NGDP or domestic final demand or their equivalents) are growing at healthy rates.

Finally, Mr. Blackstone reports that it may not be easy for the Swiss to keep up their regimen of good deflation, and particularly so if the ECB further eases its own policy.  I hope he’s wrong, or at least that the Swiss manage to keep their experiment going long enough to erase any lingering doubts concerning both the practical possibility of benign deflation, and its merits as a monetary policy objective.

Selginovu odličnu knjižicu u kojoj lobira za usvajanje norme produktivnosti i dopuštanje blage benigne deflacije (u vremenima rastuće produktivnosti) možete pogledati ovdje.