Država je kriva za sve (4)

[Nastavak na: Država je kriva za sve (1) | Država je kriva za sve (2) | Država je kriva za sve (3) ]

Poticanje neodgovornog ponašanja

1. Zamislite trenera jednog nogometnog kluba, kojem pred početak utakmice sudac obeća kako će poništiti sve eventualne golove protivničke ekipe. Sudit će zaleđe, prekršaj u napadu, izmislit će što god treba, ali neće im priznati gol, i delegat suđenja to prešutno odobrava.

Za očekivati je da će se u toj situaciji trener odlučiti za bitno različitu taktiku igre tijekom utakmice, tj. postavit će se ofanzivnije nego što bi u slučaju kada misli da može primiti gol. S obzirom da nema rizika od poraza, sada može igrati puno rizičnije i otvorenije, i bez puno straha početi utakmicu s tri špice i isturenim bekovima (pogotovo ako prima dodatne bonuse po postignutom pogotku). Sučeva garancija imat će značajan utjecaj na ponašanje igrača na terenu.

Do sličnog efekta dolazi i kada monopolist legalnog otimanja tuđe imovine određenim gospodarskim subjektima eksplicitno ili implicitno garantira da će, u slučaju negativnog poslovnog rezultata, bar djelomično biti kompenzirani na tuđi račun. Privilegirani subjekti u toj situaciji će se ponašati opuštenije, neodgovornije, bit će skloniji riziku i doći će do poticanja moralnog hazarda – situacije u kojoj se jedna stranka upliće u neki rizični posao, znajući da je zaštićena od rizika i da će neka druga strana snositi troškove.

Upravo takvo nešto se događa u slučajevima državnih garancija bailout-a raznoraznim poduzećima u industrijama “strateškog značaja”, a što je posebno došlo do izražaja tijekom ove zadnje recesije. Mnoga poduzeća (najviše banke i druge financijske institucije) koja su nakon neodgovornog i rizičnog poslovanja upala u ozbiljne probleme u vrijeme krize bila su “spašena” od strane države novcima poreznih obveznika.

Jedna jako zanimljiva ilustracija toga u Vukovićevom radu:

bailout

Na slici je prikazana korelacija između novčanih iznosa koje su odnosne korporacije utrošile na lobiranje kod državnih organa i udjela primljenih sredstava iz bailout-a u ukupnoj imovini. Vrlo očekivano. Tu su prikazane američke korporacije, ali i mnoge države diljem EU su imale svoje programe bailout-a propalih banaka i nekih drugih poduzeća i trošak koji su podnijeli porezni obveznici se razlikovao od zemlje od zemlje, no, treba imati na umu da su izravne subvencije korporacijama na trošak poreznih obveznika tek dio cijelog problema oko moralnog hazarda. Socijalizacija gubitaka spada u socijalistički koncept planske ekonomije i u potpunoj je suprotnosti s tržišnim principima. Kažu da je kapitalizam bez bankrota kao kršćanstvo bez pakla.

Doduše, što se tiče ove financijske krize i recesije, države su već poticale banke na rizično ponašanje svojim izravnim miješanjem u tržište kredita, a i za probleme nekih poslovnih banaka dijelom su možda odgovorne centralne banke, no ovdje to gledamo kao odvojene stvari.

2. Još jedan veliki faktor vezan uz bankarstvo, a kojim se potiče neodgovorno ponašanje jesu državne garancije depozita. U većini zemalja svijeta, ako ne u svakoj, država svakom deponentu garantira za bar jedan dio iznosa deponiranog novca na bankovnom računu, što znači da je većina obveza banaka de facto nacionalizirana. Dakle, ako neka poslovna banka postane nesolventna i ne bude mogla isplaćivati depozite na zahtjev, nema veze, postoje porezni obveznici.

Općenito, ideja da bi netko trebao snositi odgovornost za postupke drugih ljudi s kojima nema nikakve veze je najobičnija socijalistička budalaština.

Kod primjera bankovnih depozita, jasno je da je takva “garancija” samo iluzija i da se tu radi o još jednom primjeru izravnog poticanja moralnog hazarda i neodgovornosti od strane države. S obzirom da iza depozita stoji eksplicitna državna garancija, štediše nemaju nikakav poseban incentive da vode malo više računa o reputaciji banaka kojima povjeravaju svoj novac, te da se bolje informiraju o tome kako pojedine banke upravljaju kapitalom, kakvim se rizicima izlažu, itd., i pritom treba naglasiti da se oni nipošto ne ponašaju iracionalno, naprotiv: tada postaje sasvim racionalno da deponenti uopće ne mare kome povjeravaju svoj novac. U ovako postavljenom sustavu, klijenti uopće nemaju ugrađeni podsticaj da “kažnjavaju” neodgovorne i nekompetentne poduzetnike, kao što bi bio slučaj da se bankarski sustav temelji na tržišnom principu, a ne na socijalističkom.

Nadalje, zbog takvih državnih “garancija” se gubi i bilo kakva prava tržišna utakmica između različitih konkurentnih banaka u privlačenju depozita stanovništva na temelju sigurnosti, odgovornosti u poslovanju i stvarne kvalitete upravljanja, što opet ide na ruku velikim bankama. Cijeli bankarski sustav se pretvara u socijalističko-fašističku farsu.

Osim toga, još jedan negativan efekt državnih garancija depozita novcem poreznih obveznika je što može otežati i zakomplicirati eventualni postupak deregulacije bankarstva, koje je danas svakako hiperregulirano i naravno da je potrebna totalna deregulacija kako financijskog tržišta, tako i cijele ekonomije… Međutim, u svijetu u kojem je većina obveza banaka nacionalizirana, postavlja se pitanje: što bi uopće značilo ‘deregulacija’?

Jer, kao što npr. Scott Sumner primjećuje u ovom zanimljivom tekstu:

I think the debate over regulation gets clouded by ideology.  What does “increased regulation” mean?  Does it mean more government involvement in banking, or less?  Consider our current banking system in America, where we essentially nationalized all bank liabilities in 1934.  When you deposit $100 in the bank, you are loaning it to the Treasury, which re-loans it at the same rate to the bank.  Those are insured deposits.  Now consider a “regulation” that said banks could only lend out money from insured deposits on mortgages with more than 20% down-payments.  While this proposal would increase “regulation,” it would also reduce the role of government in our banking system.  Instead of the government being liable for deposits in any bank failure, they would only be liable for those where banks were engaged in relatively safe behavior.  It would dramatically reduce the scope of deposit insurance.

3. Još jedan detalj koji se može navesti u kontekstu poticanja rizičnog ulaganja prije financijske krize jest državni oligopol rating agencija. Naime, američka državna financijska agencija SEC svojim je strogim regulacijama značajno otežala ulazak privatnim rating agencijama na tržište evaluacija financijskog rizika, tako da su u zemlji od preko 300 milijuna ljudi do 2002. praktički postojale svega tri značajne rating agencije sa službenom lincencom za ocjenjivanje financijske imovine koje su od strane države bile kao lički medvjed zaštićene od ulaska konkurencije (između 1992. do 2001. SEC nije dozvolio ulazak na tržište niti jednom novom “igraču”). Tri rating agencije (Standard & Poor’sMoody’sFitch) još u 2013. su zauzimale oko 95% globalnog tržišta.

Prema tome, gledajući retrospektivno, ne treba čuditi kako su visokorizične vrijednosnice u koje se masovno ulagalo prije financijske krize bile vrlo precijenjene po službenim ocjenama, što je eventualno dodatno pridonijelo poticanju neodgovornosti i misalokaciji resursa, stimulirajući investitore da ulažu u rizičnije oblike imovine nego što bi inače bili spremni. Državno miješanje u tržište se planerima opet obilo o glavu.

rating

Tržišni udjeli rating agencija

 

Porezna politika

1. Različite države svijeta imaju različite porezne politike, ali jedna jako nezgodna stvar koja je u mnogim legislativama prisutna je oporezivanje osobnog dohotka dioničara kojima je isplaćena dividenda, nakon što je već oporezovana dobit poduzeća (nakon plaćanja kamata). Takav model dvostrukog oporezivanja dovodi do toga da u slučaju financiranja poduzeća zaduživanjem kreditori mogu ostvariti značajno veću dobit od dioničara, pa je takav zakonski okvir svojevrsan poticaj poduzećima da više financiraju svoje poslovanjem dugom, u odnosu na vlastiti kapital.

Recimo, firma koja u SAD-u zaradi 100$ profita morat će odmah platiti 30$ poreza, a kada isplati dividende (70$) dioničarima, oni će platiti još oko 20$ poreza na dohodak, što znači da se 100$ bruto profita pretvorilo u 50$ čistog dohotka. S druge strane, ako se isto poduzeće financiralo dugom i ako je trošak kamata bio 100$, poduzeće ne plaća nikakav porez na dobit, a investitori plaćaju 30% poreza na svoj dohodak, tada im ostaje ukupno 70$.

Ovaj primjer sam prepisao s Wikipedijinog članka na tu temu, tako da je moguće da same cifre ne odgovaraju baš točno stvarnosti, ali to nije toliko ni bitno. U svakom slučaju, isplaćivanje kamata je u pravilu porezno priznat trošak, dok dividende nisu. Poanta je da se dvostrukim oporezivanjem dobiti (ili različitim stopama oporezivanja) pojedince umjetno stimulira da se ponašaju onako kako u suprotnome ne bi. Profesionalni porezni savjetnik Richard Page ima ovdje zanimljiv rad o učincima poreznih zakona koji potiču zaduživanje na ekonomsku stabilnost.

O bizarnosti oporezivanja kapitalne dobiti baš imate jedan noviji Sumnerov tekst na EconLogu. Svaki je porez štetan i nepravedan, ali capital gains tax je posebno besmislen i nelogičan.

Naravno, nema inače ništa samo po sebi “nepoželjno” u tome što se poduzeća financiranju zaduživanjem, ali je vrlo problematično kada država svojim interveniranjem u tržište izravno stimulira jedan oblik financiranja (dug) u odnosu na drugi (equity). To je misalokacija resursa i, po definiciji, državno petljanje u tržište dovest će do neželjenih posljedica, poduzeća će se zaduživati više, nego što bi to inače bio slučaj.

2. Različite države svijeta imaju različite porezne politike, a jedna stvar koja se pokazala nezgodnom u kontekstu ovog nekretninskog “balona”, barem u SAD-u, jesu značajne porezne olakšice za obitelji koje kupuju nove kuće ili stanove (pogotovo ako ih uzimaju na kredit), te izuzeće od plaćanja poreza na dobit od prodaje stambenih objekata, što je sve dio državne “National Homeownership Strategy”.

E, sad, nema ništa loše u poreznim olakšicama i neka uvijek što više poreznih olakšica i odbitaka, samo je nezgodno što je ovakva shema ipak bili prilično pristrana ka zaduživanju u svrhu kupovanja nekretnine, jer je općenito porezna presija bila prevelika, tako da selektivne olakšice ipak tu čine bitnu razliku.

Hoću reći, nije problem što su se davale olakšice za kupovanje stanova, nego to što se nisu davale olakšice za još mali milijun drugih stvari. Kada država prisiljava svoje građane da joj, ovisno o razini dohotka, redovito davaju od 30 do 70% (ako ne i više) svoje zarade, mora se očekivati da će stalno dolaziti do novih poremećaja i nedaća.

Oglasi

20 comments

  1. A zamislite sada sljedeću situaciju:

    Sudac dobija postotak od prodanih ulaznica. Na stadion dolaze navijači i kupuju ulaznice u bojama svoga nogometnog kluba. Crvene ulaznice za klub “Crveni Štakor” i plave za klub “Plava masnica”. Koliko navijača dođe toliko u nekom postotku novaca sudac dobije od svake strane i on unaprijed, prije početka utakmice zna koliko je od koje strane dobio.

    Od suca se očekuje da sudi prema općenitim pravilima nogometa uz veliko diskreciono pravo slobodnog tumačenja zakona (pardon, mislio sam pravila), ali i da uzima u obzir količinu novaca dobijenu od igrača, tj. da vodi računa o tome koliko je glasova (pardon, mislio sam novaca) dobio od koje strane. (Postoje i bijele ulaznice ali su one za neopredjeljene, tako da ne utječu na prevagu.)

    Prije same utakmice je sudac na televiziji javno izjavio da će strana sa više navijača imati prednost u suđenju i pozvao je navijače da dođu u što većem broju.

    I sada recimo taj dan na stadion izađe 35% crvenih i 60% plavih navijača (5% je bijelih). “Plave masnice” taj dan igrom rasture “Crvene štakore” ali sudac poništi neke golove, dosudi lažne jedanasterce i “Crveni štakori” trijumfiraju sa rezultatom 5:2.

    Dođe do velikih nereda na stadionu i velike tučnjave sa puno stradalih i ogromnom štetom. Da li uopće treba početi istraživati što se je dogodilo i da li nekoga treba kazniti? Ako da pitanje je tko je NAJVIŠE kriv (odgovoran) za nastalu situaciju:

    – Igrači
    – Navijači
    – Sudac
    – Deset redara (plaćenih besplatnim ulaznicama).
    – Svi zajedno podjednako (cijeli taj sistem, odnosno u tom slučaju nitko neće odgovarati)

    Ima li uopće smisla tražiti primarnoga krivca, kada je očito da je cijeli taj sistem suđenja manjkav, i ima li stoga ikakvog smisla zahtijevati odgovornost od nekoga?

    Ako da, od koga?

    Sviđa mi se

  2. Idem s posla i vidim natpis na Branimirovoj: “Stvaramo 500 radnih mjesta, Hrvatska Raste”.

    I pomislim: people believe this bulls**t*? Really? is this for real? 😛

    Sviđa mi se

  3. JPM, GS i MS i Wells Fargo nisu trazili niti im je bio potreban ‘bailout money’. Pristali su pod utjecajem H. Paulsona, cija ideja je bila da u programu povecanja kapitala kroz povlastene dionice sudjeluje sto veci broj banaka, ukljucujuci zdrave i bolesne banke, kako bi se izbjegla stigmatizacija onih bolesnih.

    Od gore spomenutih banaka i investicijskih banaka, bailout money bio je potreban Citi-u i BofA, tek nakon sto su preuzeli Merrill koji je doista bio sjeban.

    JPM, GS, MS, Wells Fargo i BofA u cijelosti su otplatile bailout money u roku od godinu dana, a porezni obveznici su kroz dividende na povlastene dionice i otkup warrants-a ostvarili profit.

    Sviđa mi se

    1. Paa… znam da, što se tiče američkih velikih banaka, porezni obveznici na kraju nisu puno popušili, ali kao što kažem, nije problem samo to, problem je moralni hazard koji se stvara “too big to fail” logikom. Ali, porezni obveznici su popušili oko 100 mlrd $ na garancijama depozita i oko 145 mlrd $ na spašavanje Freddie & Fannie (paradržavne agencije), ako sam ja to dobro zapamtio. Mislim i da su na bailout AIG-a na kraju dosta popušili?

      Sviđa mi se

  4. Razumijem problem moral hazarda, i nije mi bila namjera odobravati ili neodobravati bailout. Ovdje sam htio reci kako GS, JPM i MS nisu bile propale banke kojima je trebao TARP novac. Zapravo, od $250mlrd namijenjenih bankama, polovica je isla zdravim bankama – GS-u, JPM-u, MS-u, Wells Fargu i BofA.

    Porezni obveznici su na spomenutim bankama, kroz dividende i warrante, ostvarili profit. Sveukupno, na TARP programu namijenjenom bankama, Treasury je ostvario dobit od nekih $30mlrd. Na AIG-u su Treasury i Fed zaradlili oko $23mlrd.

    Takodjer, percepcija javnosti je da je TARP bio iskljucivo namijenjen spasavanju banaka, iako je vise od 40% sredstava islo u druge svrhe. Npr, auto industrija je dobila oko $80mlrd. Za razliku od bankarskog dijela TARP-a, automobilski dio TARP-a je donio gubitak od nekih $9mlrd.

    Dakle, auto industrija je popusila novac poreznik obveznika, a bankarska im je nesto i zaradila. Unaoc tome, ljudi se nesto bas i ne ljute na automobilske kompanije.

    Sviđa mi se

    1. Dakle, auto industrija je popusila novac poreznik obveznika, a bankarska im je nesto i zaradila. Unaoc tome, ljudi se nesto bas i ne ljute na automobilske kompanije.

      Ne ljute se na automobilske kompanije jer se i ljevičari vole voziti novim automobilima, dok se na banke ljute jer kao banke su zle i to…

      OK, nije mi se dalo iskreno ulaziti u detalje kome je “trebao” bailout, a kome nije, svejedno mislim da su takvi programi bili neopravdani (iako su većina vratili novac), mada, FED je trebao provoditi ekspanzivniju politiku 2008.-e, pa ne bi ni bilo pritiska za “spašavanjima”.

      Sviđa mi se

  5. Sistem dvostrukog oporezivanja je pravilo a ne izuzetak. Pogledajte PDV. Na sve se plaća, a malo tko i za malo što ga ima pravo odbiti. Zato je najčešća situacija da se PDV plaća i kod ulaza i kod izlaza.

    Što se tiče ovog oporezivanja dividendi, mene fascinira da se tu ustvari oporezuje dvostruki rizik. Poduzeće riskira i ako uspije nešto zaraditi plaća porez. Ustvari plaća pireze i kada ne uspije zaraditi. Dioničar riskira i ako uspije NE IZGUBITI onda plaća porez.

    Država ne riskira ništa nego se pojavljuje na kraju i uzima “svoj” dio. A sada u slučaju Europe još na sve to dodajte PDV i to DVA puta. I onda se to naziva kapitalizam??

    Jedini “kapitalist” ovdje je država koja preusmjerava većinu svih novčanih tijekova po nekim svojim političkim shemama. Kako više nema komunističkih “petoletki” tj. konkretnih planova sa nekakvim konkretnim zadatcima, sve ostaje u nekoj magli redistribucije.

    Dakle, ne samo da je praktički ukinut kapitalizam, nego više nema niti nikakve konkretne obveze za koju netko nekome treba polagati račune. Svakako ne narodu koji ih plaća. Dobili smo savršen sistem za “nomenklaturu”. Visoko svećenstvo neodgovornih aparatčika, sa tisućama malih careva i carevića, koji jedino trebaju slušati neke neizabrane strane gospodare…..

    Pogledajte OVO:

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/permalink/845589.aspx

    A to je tek početak onoga što će se događati. I onda kažu privatno vlasništvo je svetinja. Je, isto kako je bilo svetinja u CCCP-u…….

    Sviđa mi se

  6. I evo jedne zanimljivosti:

    http://www.vecernji.hr/hrvatska/radnicka-fronta-ugasila-se-i-prije-izbora-1028468

    Tj, razdvojili su se desni Eserovci od Boljševika, dok su prije zajedno veselo gazili po Menjševicima….

    Meni je zabavno za gledati kako su se udružili komunistički kreteni u borbi protiv nekog izmišljenog i odavno nepostojećeg kapitalizma, ali su zaboravili da je glavni instrument partije NASILJE i da se nasilje prirodno koncentrira u ruke vođe partije. Što veće nasilje to veća koncentracija moći.

    A ovi još i kontrarevolucionarno trabunjaju o nekoj “demokraciji” i “pluralizmu” u partiji. Bedaci su pobrkali tzv. “demokratski centralizam” sa “demokracijom” 🙂 🙂

    Znači ovi koji bi nad svima ostalima rado provodili socijalistički zulum sada se čude kada se batina okrenula protiv njih. I pozivaju se pritom na nekakvo radničko samoupravljanje 🙂 🙂

    Da ne znam gdje živimo, rekao bi da je ovo neki znanstveni eksperiment ludnice otvorenoga tipa i skrivene kamere…..

    Ljevičari, čista genetska malformacija….. nešto kao tumorske stanice….

    Sviđa mi se

    1. Haha, ali znao sam za ovo, ima već neko vrijeme da je onaj Štefan (bivši SDP-ovac koji je prešao k ovim manijacima) pisao o frakcijskim sukobima unutar partije između istinskih marksista i heretika.

      Sviđa mi se

    2. People Front of Judea!

      Ja ovakve stvari vidim u pozitivnom svjetlu. Kad god netko kaze “ne mozemo nista promijeniti” ja ukazem na cinjenicu da je Hrvatska relativno mala i da svakakvi klaunovi osnivaju stranke i vrlo brzo i lako postaju poznati na nacionalnoj razini. Ako mogu klaunovi ozbiljni ljudi mogu jos i bolje.

      Sviđa mi se

  7. Super post, ali vezano za vukovicev rad: treba vidjeti da li je to dobro brojano, u smislu da je npr GS kupovao CDS od AIG. I sad ne znam jel se to broji pod AIG ili GS:
    http://www.bloomberg.com/apps/news?pid=newsarchive&sid=ax3yON_uNe7I
    Nadalje NZ barem 2013 nije imao deposit insurance:
    http://www.interest.co.nz/personal-finance/63948/nz-doesnt-have-deposit-insurance-due-moral-hazard-and-difficulties-defining
    Inace fora link :

    Maxine Waters ❤ 😉

    Sviđa mi se

  8. Ovo nije izravno vezano za temu, ali ipak ima neke posredne veze, jer ako je “drzava kriva za sve”, onda je kriva i za ocajan obrazovni sustav.

    Luka Popov je zabranio komentare na svom blogu, pa ne mogu napisati tamo. Primjetio sam da Luka preporucuje ovog tipa: https://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_Woods, konkretno njegov podcast na youtube. I tako, kako sam trenutno na bolovanju, kliknem na neki random video od lika, i poslusam do kraja. Emisija mu nije losa, ali mu ne bi skodilo malo vise pripreme, jer ovako razvlaci temu dvostruko (najmanje!) dulje nego je potrebno. Ono sto me je privuklo je spominjanje nekog home schooling programa kojeg je radio za americkog politicara Ron Paula. Proguglam ja to malo, i nadjem ovo dvoje:

    http://tomwoodshomeschool.com/
    http://www.ronpaulhomeschool.com/

    Na prvom linku, covjek drzi tecajeve iz povijesti, politike i ekonomije. (100$ za 180 25-minutnih video lekcija.)
    Na drugom linku stvar postaje ozbiljna. Ovdje pokusavaju postaviti cijeli program osnovne i srednje skole on-line, i prodaju jednu godinu za za 350$.

    Meni se ovo cini fantasticno. Mogucnost obrazovanja od kuce, za vrlo umjerene cijene. A koliko vidim (random klikanje po lekcijama) kvaliteta je solidna. Doduse, to je jako “odokativna” procjena. Iskreno, da imam iti malo slobodnog vremena, uplatio bih jedan tecaj da isprobam koliko je to dobro napravljeno.

    Zanima me moze li ovakav nacin obrazovanja u Americi posluziti kao zamjena za drzavnu skolu? Moze li se netko ovako obrazovati, i onda samo polagati maturu (ili sto vec) i da mu se to prizna pod “skolovan”? Zna li netko kako to funkcionira?

    Kad ne bih zivio u ovoj tuznoj socijalistickoj stvarnosti i ja bih rado svoju djecu upisao na ovakvo nesto. Ovdje bi dobijali znanje, a socijalizaciju preko sporta i izvanskolskih aktivnosti.

    Sviđa mi se

    1. Zanima me moze li ovakav nacin obrazovanja u Americi posluziti kao zamjena za drzavnu skolu? Moze li se netko ovako obrazovati, i onda samo polagati maturu (ili sto vec) i da mu se to prizna pod “skolovan”? Zna li netko kako to funkcionira?

      Ne znam točne detalje, ali ovisi od države do države. U nekim saveznih državama je homeschooling legalan i može polagati prijemni za neke fakultete… imaš na Wikipediji članak pa ako te baš zanima: https://en.wikipedia.org/wiki/Homeschooling_in_the_United_States

      Ako se ne varam, Patri Friedman (Davidov sin, Miltonov unuk) je homeschooliran.

      Sviđa mi se

    1. Ne znam kako će @galt’ ovo komentirati ali meni ovo izgleda kao čisto mafijaško prodavanje zaštite. Zamisli da neki privatnik dođe u banku i traži kredit koji ne može vratiti i onda kada ga ne dobije prijeti kako će uskoro nešto izgorjeti……

      Znači što? Banka je valjda dužna državi “posuđivati” novac. Inaće će početi lomljenje nogu. I to na časnu riječ jednog razrokog glupana kako će jednom taj novac netko moguće i vratiti? Ja ga nisam potrošio pa ga sigurno ne mislim vratiti. Ti ga isto ne misliš vratiti. Kako onda to funkcionira?

      Razroki bandit uzme novac silom, potroši novac, a onda taj njegov dug prepiše tebi, samo ga preimenuje u porez…… stvarno treba biti ekonomski ekspert tipa Luckya Luciana za smisliti tako genijalnu strategiju….

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s