Flat tax?

Da, ali…

Dvojica ekonomista iz fondacije New Direction, James Rogers i Cécile Philippe objavili su lani kratak pregled reketarenja radnog naroda u državama članicama EUSSR-a. U objavljenom izvješću analizira se ukupno realno porezno opterećenje tipičnog radnika u pojedinoj državi i mogu se tu naći neki zanimljivi podaci, kao npr. da je prosječan radnik koji radi za prosječnu plaću u EUSSR-u godišnje obavezan oko pola svoje godišnje zarade samo proslijediti državi (da ne govorimo onda uopće o onima koji zarađuju više od prosjeka), te da je prosječna stopa PDV-a u zemljama članicama EUSSR-a od 2009. povećana s 19,5% na 21,5%. Socijalisti to zovu “slobodno tržište” ili “neoliberalni kapitalizam”…

Ali, još nešto što bi moglo biti zanimljivo je ovo:

tax

Od 28 članica EUSSR-a njih šest ima flat tax – proporcionalno oporezivanje dohotka, no, ukupno porezno opterećenje u tim zemljama je nešto malo više nego u zemljama s progresivnim oporezivanjem. Premda, vjerujem da tu Mađarska poprilično kvari sliku, koja doduše ima proporcionalno oporezivanje dohotka, ali istovremeno ima i najvišu stopu PDV-a na svijetu, čak 27% (Hrvatska je druga).

Zašto sam mislio da bi ovo moglo biti zanimljivo je to što mnogi tržišni liberali podržavaju proporcionalno oporezivanje, dakle, nekakvu ravnu stopu po kojoj će se oporezivati svačiji dohodak, bez ikakvih ustupaka, olakšica i odbitaka, na temelju ravnopravnosti i jednakosti poreznog opterećenja.

Pa, istina je da u idealnom svijetu porezi stvarno bi bili proporcionalni, i iznosili bi 0%. Međutim, s obzirom da su danas još uvijek porezne stope značajno iznad 0%, puno važnije pitanje od proporcionalnosti oporezivanja je smanjenje poreza. Bitno je da su porezi općenito što niži, jednostavniji i da ih je što lakše izbjeći, a po kojem principu će se utjerivati je sada sporedno.

Recimo, smatram da je porezni sustav u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj ili Luksemburgu manje nepoželjan u odnosu na rumunjski, latvijski ili litavski, iako su ovi prvospomenuti progresivniji. Kao što se može vidjeti u dokumentu, realno porezno opterećenje je tamo ipak niže, a zapošljavanje radnika za prosječnu plaću je jeftinije. Mogao bih sada i navoditi reductio ad absurdum primjere, ali mislim da nije potrebno da se shvati poanta. Poreze treba drastično rezati, a “progresivnost” je sekundarni problem.

Jasno da nije “pošteno” da netko plaća više porezne stope od drugih, da se različite aktivnosti oporezivaju po različitim stopama, ili da neki imaju “prava” na razne olakšice, dok drugi nemaju, ali to bi trebalo koristiti kao argument za smanjenje poreza i odobravanje olakšica svima, a ne za ukidanje tih olakšica i povećavanje poreza onima kojima se otima manje. To što nekoga pljačkaju manje nego ostale nije opravdanje da ga se pljačka više, nego da se sve ostale pljačka manje.

Kada bi se državni aparat uistinu bavio isključivo zaštitom privatne imovine i vlasničkih prava građana, tada bi se još moglo raspravljati o potrebitosti “jednakog poreznog opterećenja”, ali danas smo daleko od toga. Ako se ne varam, trošak pravosuđa, obrane i održavanja javnog reda u Hrvatskoj je manje od 10% proračunskih rashoda, dok je u EUSSR-u taj udio oko 7% (a i ti su troškovi naravno napuhani).

Nažalost, ni u Hrvatskoj ni u EUSSR-u nemamo baš nekih vidljivih naznaka da bi u skorije vrijeme moglo doći do značajnog smanjenja poreznog opterećenja građana i rezanja obujma državnog aparata, naprotiv. Francuski socijalisti na vlasti čak predlažu formiranje zajedničkog proračuna za cijeli EUSSR, pošto im nije dovoljno teroriziranja svojih građana (mnoge su već istjerali u emigraciju), već bi se igrali centralnog planiranja i redistribucije dohotka po cijelom starom kontinentu. Naravno, sve pod krinkom “zajedničkog interesa”. Bljak.

 

Oglasi

14 comments

  1. Da, i onda se čovjek zapita o kakvoj “demokraciji” se uopće može razgovarati kada sa 50-70+% tvog aktivnog vremena raspolaže država, tj. neki njezin partijski organ.

    Mislim, pa tko normalan može vjerovati da je ne samo demokracija nego i sloboda moguća kada u najnormalnijim uvjetima (nema rata, nema globalne katastrofe i sl.) netko uživa rezultate tvojeg rada u većem omjeru nego ti sam? A za uzvrat nemaš pravo zahtjevati – ništa. Čak niti temeljnu pravnu sigurnost…. da ne drvimo više o onome što već i ptice na grani znaju.

    Zar bi u normalnoj zemlji i normalnoj tj. stvarnoj demokraciji porezi, sveukupno zbrojeni mogli biti preko 10%? Naravno pod uvjetom da se ulice ne oblažu zlatom i da te i takve poreze SVI bez izuzetaka plaćaju. Osim naravno djece, staraca, i teško bolesnih. Svi ostali da plaćaju svoj dio “društvenih obveza” u koje se toliko kunu i koje toliko glorificiraju. Dakle nema ono ja jadan nemam posla pa neću ništa plaćati, nego će mi još “neko” davati. Hodaš cestom kao i svi ostali, piješ vodu i udišeš zrak kao i svi ostali, ideš u knjižnicu, djeca ti idu u školu – izvoli platiti svoj dio obveze. To što nemaš posla nije briga države nit ostalih građana koji uredno plaćaju svoj dio.

    Ovako su oni koji žele i/ili znaju raditi ustvari kmetovi gospodarima, ali i robovi onim drugim kmetovima koji se “ufaju u socijalnu državu” i samo traže neka “prava”, a ne ispunjavaju svoj dio obveza.

    “Socijalna država se logično i neminovno konačno transformira u državu socijalnih slučajeva”. Baš fuj i bljak….

    Sviđa mi se

  2. Ulažem prigovor.

    Progresivno i općenito kompleksno oporezivanje, uz sam iznos plaćenoga poreza, ima i neugodnu stranu visokih troškova oporezivanja. Koje država uglavnom prebacuje na privatni sektor. I ne samo da su troškovi visoki, već i sam kompleksnost i teška shvatljivost destimuliraju ljude od recimo, pokretanja vlastitoga posla.

    Sviđa mi se

    1. Ulazem prigovor na prigovor. Glavna karakteristika poduzetnika je — iracionalnost. Koliko % firmi propadne u prve dvije godine? 90%? I to ne samo kod nas. Dakle, racionalan se covjek u to uopce ne upusta :). A da ce nekoga tko iracionalno gura nekakav poduhvat, od toga odvratiti kompliciranost poreza… pa tesko. On ce prije misliti “ma rjesicemo nekako, platicu racunovodju 500 eura mjesecno pa neka racuna” nego “jao bolje da ni ne pocinjem posao, porezne su stope vrlo komplicirane”.

      Sto se tice clanka sto je TJJG napisao, pa, ja takodjer mislim da je kljucno pitanje smanjivanje drzavne potrosnje i poreza.

      Sviđa mi se

      1. hm, prigovor na prigovor na prigovor;
        samo pionire poduzetnike možda krasi iracionalnost. recimo da je prvi čovjek koji je otvorio frizerski salon kaskader, ali ostali koji su ga slijedili, kad su vidili kako to dobro ide i da se ljudi zaista vole šišati vani, pa oni su sasvim racionalni. a njih sigurno i kompliciranost i 500 eura može odvratiti.

        Sviđa mi se

      2. @Simun

        Prije bi rekao glupost i neinformiranost 🙂 Što misliš koliko je od ovih koji su otvarali firme za 10 kn bilo stvarno svjesno u što se upušta. Znam za jednoga koji je nadobudno otvorio nekakvu nazovi IT firmu za 10 kn zato jer je još od države dobio takozvani “poticaj” od 8.000 kn 🙂

        Nakon toga kada mu je krepao HDD sa svim podatcima jer je ŠTEDIO na backupu bilo mu je rađe mjesec dana raditi ponovo nego platiti 900 kn za spasiti podatke 🙂 🙂

        I sada ti meni reci kakav je to mentalni sklop? Kako se od nekoga kome 8.000 kn izgleda kao neboder i tko toliko malo cijeni svoj vlastiti rad da će radije izgubiti mjesec dana posla nego platiti 900 kn (iz vlastite gluposti), pa da barem nešto nauči – kako od takvoga očekivati spremnost na rizik tj. MUDA i inteligenciju za voditi uspješan posao? I što misliš kako je takvo igranje “business-a” završilo i kako je jedino i moglo završiti…

        Dakle država je TAKVOME kao “pomogla” time što je MENI OTELA MOJIH 30.000-50.000 kn i dala njemu od toga 8.000 (razliku je naravno zadržala sebi za “manipulativne troškove” 🙂 🙂 ).

        I na kraju je još ustvari i ovoga zajeb*la jer ga je na prijevaru gurnula u nešto za što definitivno nije sposoban. A takvih kretena ima kjako puno. Sjetimo se samo poticanja žena na poduzetništvo. Uz sve navedeno još i čista diskriminacija na osnovu spola, ali eto….

        Dakle ja sam sjeb*n, ovaj kreten je sjeb*n, a država je potrošila ukradene pare i glumi dušebrižnika koji aktivno “nešto poduzima” u ovim teškim vremenima….

        Ovo je sve skupa puno gore u stvarnosti nego u filmu “let iznad kukavičjeg gnjezda”. Svi normalni se prave ludi, gluhi i slijepi, a pokvereni i ludi sjede u vlasti i prave se normalnima.

        Sviđa mi se

        1. tantore, ne treba mistificirati poduzetništvo. ako je njemu draže raditi nego platiti 900 kn, to je ok.
          volio bi da svi pokušaju pokrenuti svoj bussiness, volio bi da ima još više kafića, i servisa za hdd, samostalnih čistačica, postolara.. to je dobro.
          problem je jedino tih 8000 kn.

          Sviđa mi se

          1. USPJEH u poduzetništvu ovisi o mnogo faktora. Ispravna raspodjela resursa (prioriteta i razina važnosti) i znanje vrednovanja rada su temeljna znanja bez kojih je nemoguće voditi profitabilni privatni posao. Fućka se meni za njega konkretno, nego govorim kako to funkcionira.

            Nema nikakve mistifikacije u tome da se to tako i napiše. Uostalom, takvi kada odu raditi za nekog drugog redovno se žale na malu plaću. A SAMI SEBI vrednuju rad MANJE od 900 kn na mjesec onda kada taj rad treba platiti iz vlastitog džepa….

            Nije to mistificiranje nego ukazivanje na elemetarni mentalni nedostatak, “feler” u glavi, koji po mojem, i ne samo po mojem iskustvu redovno i neminovno dovodi do NEUSPJEHA.

            Drugo, da naglasim koliko je to važno, netko tko ima tako posložene kockice u glavi mentalno nije u stanju odrediti i inzistirati na najpovoljnijoj cijeni (dovoljno visokoj ali da još uvijek prolazi) svojih usluga jer misli da svi moraju razmišljati kao i on (da su nesigurni kao i on). To sam vidio bezbroj puta. I na taj način smanjuje sam sebi profitnu razinu ispod razine samoodržanja. Čak i da porezi ne postoje uopće. Druga je stvar, i još je i gore što su porezi takvi da i oni koji dobro znaju sve to jedva ili nikako funkcioniraju. A što onda tek čeka ovakve?

            A stvar je u tome da država BAŠ takav profil ljudi stimulira da otvore posao 🙂 Uostalom ako je nekome 8.000 kn dovoljno dobar motiv da u ovoj zemlji otvori firmu tada je ili neizmjerno naivan i neinformiran, ili ima neki drugi mentalni feler koji će na karju dovesti do neuspjeha, a sasvim sigurno mu matematika nije jaka strana 🙂

            O tome ja govorim.

            Sviđa mi se

            1. sve jasno i točno, ne mogu se uhvatiti nijedne rečenice, al sve nekako ide na ruku stavu da država mora profilirati koga će propustit u krug poduzetnika a koga ne, i to gustom mrežom propisa.
              moj stav je da bi svatko trebao moći početi se baviti s čime hoće i bez deset kuna. nek ljudi pokušavaju, i nek propadaju.
              još nešto, uspjeh je riječ kao da su je socijalisti smislili- ništa ne znači. momak iz primjera je uspješno naučio lekciju iz poduzetništva, lekciju kako ne će uspjeti u poduzetništvu.

              Sviđa mi se

              1. Racionalno ili iracionalno nema direktne veze sa poduzetnistvom. Firme propadaju jer ih vode tehnicari a ne poduzetnici. Drzava potice “tehnicara” da krene u poduzetnicke vode. Preporucam citanje Gerbera.

                Sviđa mi se

              2. Ne ne ide na ruku takvom stavu. Jer država meni uzima da bi nekoga drugoga tetošila. Najčešće nesposobnog kao i ona sama. Ali i da tetoši najsposobnijeg na moj račun nije u redu. Otkuda ti sada odjednom da to ide na ruku profiliranju od strane države ili mreži propisa ?!?!?

                Ja to ne vidim. Niti tako mislim niti sam tako napisao. Baš suprotno od toga.

                Sviđa mi se

                1. mislim da sam shvatio što govoriš.
                  država tebi uzme 8000, i da čovjeku koji ti je izravni konkurent, i onda ti on još uzme dio prometa iracionalnim dampingom dok ne propadne, odnosno dok ne potroši tvojih 8000.
                  katastrofa, bolje bi bilo da spale tu lovu.

                  ali ako on sam krene u biznis, bilo dobro da su mu porezi i knjige jednostavni, kako piše strašilo, da mu ne predstavljaju nikakav problem. on će ti opet dampingom naštetiti jedno vrijeme dok ne propadne. ali mislim da možemo reći da je to dobro, odnosno da država treba poticati poduzetništvo tako da se makne s puta svima, i sposobnima i nesposobnima.

                  Sviđa mi se

                  1. Da, točno tako…. ista stvar je sa poticanjem kojekakvih “manjina”, na osnovu spola i slične svinjarije. Dakle nasilno se otme novac nekome tko ga je očito znao zaraditi i tko bi po svoj prilici tu lovu pametnije uložio (pa i da ne bi koga se to uostalom tiče) i to pod nekakvim “opravdanjem” kako će se kao “poticati” privreda. Onda se manji dio tog novca dade tupanima, a veći dio potroši na “manipulativne troškove”.

                    Znači nije dovoljno što me se opljačkalo, i još se izmišljaju neki kretenski i neumni razlozi za pljačku (kao da me uopće zanimaju motivi za pljačku), nego se uz sve to još potiče i diletantizam nesposobnih što je podcjenjivanje i omalovažavanje struke. Sve kako bi mogli reći eto kako mi teško radimo da potaknemo privredu…

                    Ma što vi to radite? Kradete tuđi novac i mali dio od toga onda “velikodušno” dijelite kao milostinju i to onda kada vas netko gleda. A ogromnu većinu novca besramno uzmete sebi i potrošite za nešto što je meni ekvivalent crne rupe.

                    A kada meni zatreba ta preplaćena navodna usluga kao što je zdravstvena skrb ili pravna (sudska) zaštita, onda sve plaćaj ponovo i opet ćeš dobiti “motku”….

                    Naravno da svatko tko želi biti privatnik neka proba – i sam plati cijenu svoje gluposti. Ja sam svaku svoju glupost platio sam i dobro naučio školu. I to bez državnih poticaja….

                    Ali ponavljam još jednom svakome tko ovo čita, a tko to već nije osjetio na svojoj koži. Pošteno poslovati u ovoj zemlji je dugoročno samoubilački čin. Zakoni, propisi (pisani i nepisani), porezi, skriveni troškovi to je sve tako namješteno da Vam i kod odličnih “godina” ne ostaje dovoljno akumulacije. I onda kada se prvi puta “poskliznete”, sa ili bez vaše krivnje, onda uletite u spiralu “sistema” a troškovi konstantno idu dalje….

                    Jednostavno to je kao da igrate poker sa profesionalnim varalicom i označenim kartama. Ustvari točno i jeste tako. Ako Vam i malo popusti, na drugom dijeljenju će Vam sve uzeti natrag i još ćete mu biti dužni. A godine prolaze i broj opcija koje su Vam na raspolaganju se smanjuje….

                    Stoga se je potrebno snalaziti kako tko zna i umije. Ali niti jednog trenutka nemojte pomisliti da je sustav tu radi Vas samo zato jer ga plaćate. Ne, sustav je generalno Vaš neprijatelj. I samo zlo i nevolju možete od njega očekivati. Ako se slučajno ponekad i dogodi suprotno – to je izuzetak koji ne čini pravilo.

                    Uostalom da nije tako od čega bi živjeli ti silni političari, saborski zastupnici, penzioneri sa povlaštenim mirovinama (od kojih su se mnogi uz to još i borili PROTIV ove države), lažni socijalni slučajevi, lažni invalidi, i sva ostala ergela neradnika i lumpen-proletera. Od svojega rada i osobnoga poštenja bi odavno već krepali od gladi. Sama činjenica da su živi i zdravi i brojem nadmašuju one koji stvarno privređuju govori sve o tome čemu se realno možete nadati i na čijoj su strani izgledi u ovoj “igri”.

                    Sviđa mi se

  3. Reakcionar teži uvjeravanju većine, demokrat je podmićuje obećanjem dobara drugih ljudi.

    Kada mu je neugodno zbog nekog zaključka u društvenim znanostima, demokrat promijeni metode.

    Niti deklaracija ljudskih prava, niti proglašenje ustava, niti apeliranja na prirodni zakon, ne štite protiv proizvoljne moći države. Jedina prepreka despotizmu je običajno pravo.

    Povećati slobodu s jedne strane, i povećati regulaciju s druge, zajedno djeluje savršeno pri demoraliziranju društva.

    Tamo gdje ga je lagano pobiti, kao u prirodnim znanostima, imbecil može biti koristan bez da je opasan. Ali tamo gdje ga je teško pobiti, kao u društvenim znanostima, imbecil je opasniji nego što je koristan.

    Nicolás Gómez Dávila.

    Meni se učinilo zgodnim kao komentar duha vremena u kojem živimo , a zadnji aforizam prizvao mi je iz sjećanja nastup Ministra preraspodjele ….. pardon financija.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s