Oružje, nasilje, statistika i demografija

“An armed society is a polite society.” – Robert Heinlein

Nedavno su se u raspravi koja se potegla u komentarima na jedan stariji post mogle pročitati primjedbe kako je nemoguće statistički dokazati da nošenje vatrenog oružja ne povećava broj ubojstava (ili kriminala općenito), te da je pravilo ustvari suprotno što bi se kao trebalo zaključiti iz usporedbe Europe i SAD-a. Tamo sam već bio odgovorio zašto takve primjedbe ne stoje, ali možda ne dovoljno jasno, pa ću ovdje pokušati malo opširnije adresirati to pitanje.

Prije svega, pravo ljudi da se brane od nasilja ne proizlazi ni iz kakvih statistika i korelacija, niti ovisi o njima. Ako pojedinac ima pravo na život i na slobodu od prisile, onda ima i pravo da se sam brani od onih koji mu pokušaju ta prava ugroziti. Onemogućavanje normalnim ljudima da si pribave vatreno oružje dovodi ih u veću opasnost da budu sami žrtve nasilja, jer kriminalci ionako zakone ne poštuju pa se na njih neće niti odnositi nekakve odredbe o zabrani nošenja oružja, a uostalom, nekome tko smjera počiniti zločin kao oružje može poslužiti tisuću i jedna stvar koja je već svima dostupna i ima već neku svoju drugu uporabnu svrhu.

Stoga, zabrana posjedovanja oružja civile stavlja u relativno podređeni položaj kriminalcima, te ih čini ovisnima o državnom aparatu, a to se još posebno odnosi na žene, jer bi ih pištolj u ruci itekako mogao kompenzirati za nedostatak fizičke korpulentnosti u odnosu na nekog potencijalnog napadača na ulici i obeshrabriti u njihovom naumu.

rape-whistle

Zamislite nekog kriminalca, potencijalnog razbojnika ili silovatelja koji može birati između dva obližnja mjesta u kojemu će “operirati”. U jednom mjestu oružje je civilima dostupno i svaka je kuća naoružana, dok je u drugome strogo zabranjeno civilima nošenje bilo kakvog oružja i proglašena je “gun free zona”. Što mislite, koje će mjesto izgledati privlačnije za takve kriminalce?

Pitanje je retoričko, no, čak i prema jednoj anketi među američkim zatvorenicima iz 1982. godine, 34% ispitanika je priznalo da su bar jednom bili otjerani, ranjeni ili zarobljeni od strane naoružane žrtve, dok ih je 40% odgovorilo da su odustali od činjenja zločina zbog sumnje da bi potencijalna žrtva mogla biti naoružana.

U jednoj Bullshit! epizodi, legendarni Penn & Teller, uspjeli su u emisiju dovući i anonimnog člana losanđeleske bande, koji iskreno govori:

Gang members like me like gun control laws because they’re a joke. Gun laws don’t affect me, the criminal, they restrict citizens.

 

Globalna statistika

Što se tiče korelacije između broja komada vatrenog oružja u privatnom vlasništvu civila i stope ubojstava, ako se uspoređuju statistike iz različitih zemalja svijeta, dobije se nešto što bi mnogima moglo biti iznenađujuće:

11026801_384633805055954_1150972272806036778_o

Na grafikonu su s lijeva na desno poredane države prema stopi ubojstava koja je očitovana plavim stupcima, dok je zelenim stupcima označena stopa posjedovanja oružja kod civila u pojedinoj državi. Ono što se na prvu vidi jest da zemlje s najvišim stopama ubojstava baš i nemaju visok udio naoružanog građanstva, dok one zemlje u kojima više civila nosi vatreno oružje u pravilu ima značajno manje ubojstava (podatke za stopu ubojstava možete naći ovdje, a za posjedovanje oružja ovdje). Ovaj jedan spike pri sredini grafikona naravno predstavlja SAD – država s daleko najviše komada oružja u vlasništvu civila, ali koja ima ipak značajno nižu stopu ubojstava od mnogih drugih država u kojima oružje civilima baš i nije lako dostupno.

Inače, države s najvišom stopom ubojstava u svijetu prema zadnjim podacima su (u zagradama broj ubojstava na 100,000 stanovnika):

  1. Honduras (90,4)
  2. Venezuela (53,7)
  3. Belize (44,7)
  4. Salvador (41,2)
  5. Gvatemala (39,9)
  6. Jamajka (39,3)
  7. Lesoto (38,0)
  8. Svazi (33,8)
  9. Sveti Kristofor i Nevis (33,6)
  10. Južnoafrička Republika (31,0)

Niti jedna od ovih 10 zemalja nije među prvih 45 po stopi civilnog posjedovanja oružja, relativno najviše ih ima Gvatemala i to oko 13,1 na 100 stanovnika čime je 47. na listi i poprilično slabija od naoružanih manijaka poput npr. Švicarske (45,7), Urugvaja (31,8), Švedske (31,6), Norveške (31,3), Francuske (31,2), Austrije (30,4), Njemačke (30,3), Finske (29,1), Novog Zelanda (22,6), Hrvatske (21,7), Češke (16,3) i naravno još cijelog niza drugih zemalja.

Među “TOP 20” zemalja po stopi ubojstava još se nalaze i Kolumbija, Bahami, DR Kongo, Trinidad i Tobago, Sveti Vincent i Grenadini, Brazil, Ruanda, Dominikanska Republika, Sveta Lucija i Meksiko. Primijetite da su sve ove najopasnije zemlje smještene u Latinskoj Americi ili subsaharskoj Africi (ili im je pak velika većina stanovništva genetski vrlo bliska stanovništvu tih područja). Netko bi iz toga mogao postaviti hipotezu kako su Afrikanci i Latino-Amerikanci po prirodi skloniji nasilju i slabije samokontrole.

S druge strane, države s najvišom stopom posjedovanja oružja kod civila su (u zagradama broj komada vatrenog oružja na 100 stanovnika):

  1. Sjedinjene Američke Države (88,8)
  2. Srbija (69,7)
  3. Jemen (54,8)
  4. Švicarska (45,7)
  5. Cipar (36,1)
  6. Saudijska Arabija (35,0)
  7. Irak (34,2)
  8. Urugvaj (31,8)
  9. Švedska (31,6)
  10. Norveška (31,3)

Od ovih deset zemalja, zanemarimo li trenutno Irak gdje je još uvijek ratno stanje, uvjerljivo najgora po stopi ubojstava je Urugvaj s blizu 8 ubojstava godišnje na 100,000 stanovnika po čemu je oko 80. mjesta na svijetu (od oko 200 država). Nakon Urugvaja, najopasniji su Jemen i SAD s nešto manje od 5, no to ih ne svrstava čak niti u prvih 100 najopasnijih zemalja svijeta što se tiče stope ubojstava (i u Jemenu zadnjih nekoliko mjeseci traje građanski rat, pa je jasno da je sada zločina više, statistika je iz mirnodopskog vremena).

Nadalje, do zuba naoružani Švicarci su po stopi ubojstava na 9. mjestu “odozdo”, dok je Švedska na 13. mjestu “odozdo”. Saudijska Arabija i Srbija su također pri dnu ljestvice (iz razumljivih razloga, u našim krajevima Srbi baš i nisu obično percipirani kao pretjerano miroljubiv narod, međutim, iako su najnaoružanija nacija u Europi, stopa ubojstava im je gotovo jednaka kao i u Hrvatskoj). Među 10 zemalja s najnižom stopom ubojstava u svijetu su čak četiri zemlje od dvadeset onih s najvišom stopom civilnog posjedovanja vatrenog oružja (Švicarska, Island, Kuvajt, Bahrein).

Što se tiče ovih podataka, treba još samo napomenuti da u statistiku nije računato oružje koje je službeno u državnom vlasništvu, tako da bi stvarni brojevi za Švicarsku (kao i npr. Izrael) trebali biti još i veći.

Ako izmjerene podatke za sve zemlje stavimo u koordinatni sustav, onda dobijemo (izvor):

guns

Vidimo da korelacija i nije baš previše jasna, ali linija trenda pokazuje da, ako išta, veća dostupnost oružja vjerojatnije znači manje ubojstava. Za statističke geekove, stopa posjedovanja oružja zapravo važi za manje od 2% varijacije u stopi ubojstava:

11216252_384656038387064_7558450485189267701_n

Izvor: Unbiased America

Naravno, međusobno uspoređivanje svih država svijeta je, blago rečeno, miješanje krušaka i jabuka s obzirom na značajne različitosti u dohotku, ekonomskoj razvijenosti i demografskoj strukturi između zemalja, ali čak i ako uzmemo u obzir samo razvijene zemlje OECD-a nema neke vrlo jasno korelacije. Štoviše, ona je čak blago negativna (izvor):

dev

Poanta ovoga svega bi zapravo trebala biti da dostupnost vatrenog oružja civilima nije uzrok povećanju ubojstava i kriminala. Jedan očiti drugi faktor koji ovdje nosi puno veću težinu je siromaštvo i dohodak stanovništva. Ljude ne ubija oružje, nego ubojice koji su potaknuti nekim drugim faktorima, a prohibicija civilnog posjedovanja oružja samo još otežava uzornim građanima da se zaštite od stvarnih kriminalaca, uključujući tu i one koji eventualno djeluju u ime državne aparature (a to zna postati vrlo gadno).

 

Europa i SAD

U svojoj primjedbi, komentator kaže kako je “dovoljno usporediti Europu i SAD” i sve će biti jasno. Istina je da u usporedbi s razvijenim europskim zemljama SAD ima visoku stopu ubojstava (oko 4,7 na 100,000 ljudi u odnosu na oko 0,7-2,5 za većinu europskih zemalja), dok ima značajno veći broj komada oružja po stanovniku, ali ta usporedba nipošto nije dovoljna, i ne, nije sve jasno.

Što se tiče SAD-a i njihove stope ubojstava od oko 4,7, treba razumjeti prvo da u tu brojku spadaju i sredine kao (u zagradama stopa ubojstava na 100,000 stanovnika):

  • Detroit (54,6)
  • New Orleans (53,2)
  • St. Louis (35,5)
  • Baltimore (34,9)
  • Newark (34,4)
  • Oakland (31,8)
  • Stockton (23,7)
  • Kansas City (22,6)
  • Philadelphia (21,5)
  • Cleveland (21,3)
  • itd…

Dakle, vidimo da je u statistiku za SAD uključen čitav niz urbanih sredina koje bi, da su samostalne države, bile redom među petnaestak najopasnijih zemalja svijeta po stopi ubojstava (u Detroitu ima čak više ubojstava nego u Venezueli, što bi ga svrstalo na drugo mjesto).

Pogledamo li dalje ove gore navedene gradove sa vrha liste najopasnijih američkih gradova po stopi ubojstava, možemo kod njih identificirati dvije zajedničke karakteristike:

1) tradicionalni bastioni Demokratske stranke, ljevičarske stranke koja tradicionalno podržava što strože politike u pogledu nošenja oružja, te veće socijalne programe, više redistribucije dohotka, regulacije tržišta i više minimalne plaće

2) nadproporcionalno visok udio stanovništva koje pripada istim etničkim skupinama kao i stanovništvo u zemljama s najvišim stopama ubojstava (subsaharska Afrika, Latinska Amerika)

Što želim reći, može se prikazati i jednostavno u tablici na kojoj je navedeno 15 gradova s najvišom stopom ubojstava u SAD-u:

stats

U trećem stupcu s lijeva navedena je kalendarska godina u kojoj zadnji put gradonačelnik odnosnog grada nije bio iz Demokratske stranke. U četvrtom stupcu je ukupan broj godina od 1945. (dakle, od ukupno 70) koliko su Demokrati bili na vlasti u gradu. U petom i šestom stupcu je naveden udio stanovništva koji se ubraja u tzv. African-Americans, odnosno Hispanics, dok je u sedmom stupcu njihov zbroj.

Da napomenem da je, što se tiče ukupnog stanovništva SAD-a, udio Afro-Amerikanaca oko 12,6%, a Hispano-Amerikanaca oko 16%, dakle, ukupno oko 29%.

S druge strane, udio navedenih etničkih skupina u europskim zemljama je (još uvijek) drastično niži nego u SAD-u (mislim da nije nigdje ni blizu 10%). Iako su gotovo sve europske zemlje po domaćem dohotku po stanovniku lošije pozicionirane od SAD-a, njihovo stanovništvo je puno homogenije u odnosu na američko. Mada, pogledamo li bolje statistike vezane uz kriminal za pojedine europske zemlje, opet tu nalazimo značajno nadproporcionalno prisustvo imigranata neeuropskog podrijetla u ulogama počinitelja, a posebno su tu zastupljene etničke grupe od kojih upravo očekujemo novu dozu kulturološkog bogaćenja u Europi.

Hoću reći, usporedba SAD-a i Europe je također miješanje krušaka i jabuka. Dapače, ono što se još može primijetiti iz ovih statistika jest da su i neke europske zemlje zapravo također pri svjetskom vrhu što se tiče posjedovanja oružja. U Švicarskoj stvarna stopa civilnog posjedovanja oružja i nije toliko drastično niža nego u SAD-u, pa je njihova stopa ubojstava među najnižima u svijetu – 0,6 na 100,000 stanovnika, što je dvostruko manje od Hrvatske.

Osim toga, pogledamo li još dublje unutar SAD-a, možemo vidjeti da su, prije širenja right-to-carry zakona zadnjih godina, sedam saveznih država s najmanje nasilja sve redom bile right-to-carry (RTC), dok je od sedam saveznih država s najviše nasilja čak tri bilo non-RTC, a s obzirom da je tada svega oko četvrtina saveznih država bila non-RTC, već taj podatak je prilično porazan. Nadalje, non-RTC države su u prosjeku imale 28% višu stopu kriminala ukupno, 44% višu stopu ubojstava i 85% višu stopu razbojništava u odnosu na right-to-carry države. Posljednjih nekoliko godina, otkako se povećala dostupnost oružja građanima, a legalna prodaja oružja u SAD-u zabilježila neke rekordne razine, stope ubojstava i drugih oblika kriminala su na najnižim razinama u zadnjih nekoliko desetljeća.

Gledajući empirijske podatke za sve okruge između 1977. i 1992. godine, nakon usvajanja lokalnih ili državnih zakona o dozvoli nošenja prikrivenog oružja (concealed carry), u prosjeku dolazi do smanjenja ubojstava za 7,7%, smanjenja silovanja za 5,3%, smanjenja razbojništva za 2,2%, smanjenja teških fizičkih napada za 7,0%, te smanjenja ukupnog nasilnog kriminala za 4,9% (detaljnije vidi u: Lott, J., “More Guns, Less Crime”).

Uz sve to, zanimljivo je i da je grad s minimalno 250,000 stanovnika s uvjerljivo najmanjom stopom ubojstava (0,4) u SAD-u baš Plano u zadrtom “gun nuts” središtu Texasu, dok je još zanimljiviji slučaj gradića Kennesawa (oko 29,000 stanovnika), poznatijeg kao Gun Town, jer je 1982. tamo usvojen zakon o obaveznom posjedovanju oružja za svako kućanstvo nakon čega je slijedilo 25 godina bez iti jednog ubojstva.

 

Velika Britanija

Velika Britanija je jedan od primjera “uspješne” kontrole nošenja oružja na koju se ljevičari pozivaju ukazujući na relativno nisku stopu ubojstava. U Ujedinjenom Kraljevstvu su 1968. godine uvedeni prilično strogi zakoni o posjedovanju oružja, koji su opet dodatno postroženi 1997. godine, i tamošnja stopa ubojstava je prilično niska, međutim, to ne znači automatski da su strogi zakoni o nošenju oružja uzrok niskoj stopi ubojstava. Dapače, stopa ubojstava u Velikoj Britaniji se povećavala nakon postrožavanja zakona (izvor):

ew

Britanci su, dakle, imali nisku stopu ubojstava još i prije uvođenja strogih zakona o nošenju oružja, tako da oni ne mogu biti razlog relativno malog broja ubojstava u Britaniji. Naprotiv, ako išta, čini se da su takvi zakoni pogoršali statistiku. Ukupan broj ubojstava u Engleskoj i Walesu između 1990. i 1996. (dakle, tijekom 6 godina prije postrožavanja kontrola) je iznosio 601, da bi između 1997. i 2003. godine, odnosno, prvih 6 godina dok je novi zakon bio na snazi, iznosio 707 – povećanje od 18%.

Sličan učinak uvođenje zabrana nošenja oružja je imalo u u Irskoj i na Jamajci (izvor):

Screen shot 2011-01-11 at Tuesday, January 11, 10.58 AM 2

 

 

Može li statistika išta dokazati?

Statistika, kao i bikini, puno toga otkriva, ali sakriva ono najvažnije. No, što se tiče povezanosti između stope ubojstava i dostupnosti vatrenog oružja, mislim da je bar moguće ovdje uočiti to da nošenje oružja ne povećava broj ubojstava. Stopa ubojstava i raširenost kriminala ovise o brojnim faktorima, dok s dostupnošću oružja građanima koreliraju vrlo malo, a u ceteris paribus uvjetima, može se očekivati da će povećanje dostupnosti oružja smanjiti stopu ubojstava i drugog nasilnog kriminala.

U stvarnosti, naravno, nikad nemamo ceteris paribus uvjete, tako da je utvrđivanje kauzacije poprilično otežano, ali statistički podaci ipak mogu biti indikativni.

Možda još donekle može biti razumljiva nečija zabrinutost u vezi mogućnosti nesreća uzrokovanih neodgovornim ili nepažljivim rukovanjem vatrenim oružjem, ali recimo da u SAD-u takve nesreće čine svega oko 0,5% ukupnog broja fatalnih nesreća sa smrtnim slučajevima (i u zadnjih 20 godina, taj broj je pao za oko 60%), drastično manje od broja smrtnih slučajeva od padanja, gušenja, utapanja ili trovanja, dok se uopće ne može egzaktno izračunati koliki je broj života spašen i koliko je zločina spriječeno zbog dostupnosti vatrenog oružja civilima (jedan svježi primjer kakvih ima jako puno).

Prema studijama kriminologa Garyja Klecka, čak oko 2,5 milijuna puta godišnje se oružje učinkovito koristi u samoobrani, dok je prema procjenama američkog ministarstva pravosuđa taj broj oko 1,5 milijun, a čak i najpesimističnije studije procjenjuju taj broj na bar oko 800 tisuća. Također, Kleck i Gertz procjenjuju da 200 tisuća puta godišnje u SAD-u žene koriste oružje u samoobrani od seksualnog nasilja.

Sve to ipak ne znači nužno da ne mogu biti opravdani neki zahtjevi za određenim pozadinskim provjerama kod kupoprodaje oružja, ali treba biti svjestan da će i takve restrikcije teško spriječiti okorjele kriminalce da se domognu oružja, već će im samo donekle otežati posao, što pokazuju i statistike prema kojima velika većina kriminalaca vatreno oružje ne pribavlja legalnom kupovinom.

gun-control-for-dummies

“Eliminating or restricting firearms for public self-defense doesn’t make our citizens safer; it makes them targets.” – William Bennett

 

Oglasi

17 comments

  1. Što reći na članak. Odlično i sve si rekao. Stvarno nije bilo nužno da se temeljno ljudsko pravo na samoobranu potkrepljuje statistikama.

    Ono što ja međutim smatram ključnim je sljedeće:

    TKO JE PREUZEO ODGOVORNOST?

    Iz odgovora na ovo pitanje treba izvući zaključke. Ne treba ići dalje. Ako je netko mene opljačkao i ubio a ja se nisam imao mogućnosti obraniti jer mi je na primjer zahtjev za oružje odbijen, tko je kriv? Tko tu snosi odgovornost?

    Iza mene je ostao netko, stari roditelj, žena, djeca,… Tko će njima (financijski i moralno)nadoknaditi moju smrt?

    Ako je država mene onemogućila da se branim, a kriminalca nije spriječila, tko je kriv? Da li netko u ime države snosi OSOBNU odgovornost za taj neuspjeh usluge sustava zaštite koji sam JA UNAPRIJED PRISILNO PLATIO POREZOM?

    Po meni glavni krivac više nije taj kriminalac (kojega je sustav po svoj prilici već amnestirao nekoliko puta prije), nego POJEDINAC (jedan ili više njih) unutar sustava koji je to ne samo dopustio, nego i aktivno stimulirao.

    Znači, tko je taj državni službenik ili službenici koji će ići u zatvor jer je preuzeo obvezu moje zaštite, naplatio mi je, a nije me zaštitio. Dapače još me je doveo u situaciju da se ne mogu sam zaštititi. Kome će se uzeti osobna imovina i dati mojim nasljednicima za kompenzaciju nemara?

    Shvaćate o čemu govorim? Ovo sakrivanje iza “sustava” i neprihvaćanje evidentne odgovornosti za posljedice je ne samo legalizirani kriminal, nego i društveno pogrešan i TOKSIČAN stav.

    Sustav radi to što radi jer NITKO ne snosi odgovornost. Niti sustav niti pojedinac unutar toga sustava.

    Kome i dalje nije jasno, neka to usporedi sa osiguravajućim društvom. Ili bilo kojom firmom. Ja sam plativši porez sklopio DRUŠTVENI UGOVOR sa državom kojom je ona NAVODNO preuzela neke obveze prema meni. Točno? Nažalost potpuno pogrešno.

    DRŽAVA NIJE DUŽNA ZA PRIMLJENI NOVAC ISPORUČITI POJEDINCU BILO KAKVU USLUGU….

    To je SLUŽBENO TUMAČENJE. Znači država ti je zabranila da se braniš, kriminalca je pustila na cestu nakon 20 krivičnih djela za koje je suđen, naplatila ti je zaštitu, ali kada ti naje*eš, nikome ništa. “Shit Happens”. Pa tako se zaista dade uspješno poslovati 🙂

    Sada je puno jasnije koliko netko u takvoj zaštićenoj poziciji “Ličkog medvjeda” može razumjeti nekoga tko mora zaista raditi i konačno isporučiti uslugu za naplaćeni novac. Tj. “vulgaris” privatnika.

    To su dvije paralelne planete bivstvovanja koje nemaju jedna sa drugom baš ništa zajedničkoga, osim što oni sa prve planete žive od onih sa druge planete.

    Sviđa mi se

  2. Osobno sam veliki pobornik posjedovanja oruzja no sto sa nosenjem oruzja na javnom prostoru? Naravno da imate pravo braniti sebe obitelj i vlasnistvo, no sto sa javnim vlasnistvom (ulice, trgovi, sud i sl)?

    Sviđa mi se

    1. Prostori u kojima se ionako kontrolira unošenje oružja svima nisu problem. Oružje ostaviš na ulazu i to je to. Tako je i sada. Samo što je sada samo odabranim “civilima” dopušteno nositi oružje (mora biti sakriveno, dakle ne smije biti vidljivo, i ne propisuje se gdje ćeš ga nositi) a ogromnoj većini to nije dopušteno….. treba li ikakav komentar na to?

      Dakle jedini izuzetak su kontrolirani prostori gdje se na ulazu/pristupu svi razoružavaju. To može biti i ograđeni javni prostor kao što su ulica, trg ili stadion. Ali onda to pravilo bez oružja vrijedi za sve bez diskriminacije i strogo se provjerava poštovanje tog pravila i nikoga se ne dovodi u podređeni odnos….

      Za sve ostalo nema pravila osim da oružje u urbanoj okolini ne smije biti vidljivo. To ima smisla.

      Sviđa mi se

    2. U idealnom svijetu, ne bi postojali “javni prostori” 🙂

      A najveći dio kriminala se upravo i događa na ulicama i “javnim prostorima”, pa je to oružje za samoobranu i potrebnije.

      Istina, nešto drugo bi bili ipak neki kontrolirani “javni” prostori u kojima se svakoga pregledava i razoružava (npr. aerodrom, stadion), no ti bi prostori trebali biti privatizirani, pa bi onda vlasnik odlučivao što se smije unositi unutra, a što ne.

      Sviđa mi se

  3. Demografija je zaista bitan faktor, koji vecina ljudi zanemaruje u prepucavanju o ovoj temi, tebi kapa dolje sto nisi.

    Ja bih tu spomenuo da i mi imamo kriminala koji vecinom cine etnicke skupine:
    http://www.slobodnadalmacija.hr/Crna-kronika/tabid/70/articleType/ArticleView/articleId/297122/Default.aspx

    Racionalan odogovor na ovu prijetnju sigurnosti bi bilo prvo prepoznati da se radi o organiziranim, uvoznim etnickim skupinama stranaca. Zatim poduzeti nesto da im se sprijeci ulazak u zemlju. Recimo, okrene ih se na granici. To uglavnom nije ekipa koja ce stvar gurati do europskih sudova, zivot je prekratak, jednostavno ce otici krasti u Italiju.

    Medjutim, ideoloski okvir je takav da bi netko tko bi u policiji ciljao takve skupine, mogao lako nagrabusiti. Tako da ce stvar vjerojatno ostati na pozivima gradjanima i turistima da vrijedne stvari ostavljaju u sefu.

    Liked by 1 person

  4. ali država je nesposobna okrenuti nekoga na granici iz više razloga, ne samo zbog diskriminacije.
    dobro bi bilo privatizirati zemlju uz granicu. ljudi ka ljudi, sami bi digli visoke zidove i kontrolirali trespasing 🙂

    Sviđa mi se

  5. Ja sam za slobodu izbora kad je posjedovanje oruzja u pitanju. Kao sto je i napisano siromastvo je puno vazniji faktor u povisenom kriminalu koji ukljucuje i ubojstva vatrenim oruzjem. A siromastvo je puno vece u juznoj i srednjoj americi i africi tako da je to najbolja poveznica. Meni je zanimljivo da svicarska ima najveci broj samoubojstava vatrenim oruzjem u europi. Ali to bi trebao biti problem dogmatista a ne libertarijanaca.

    Sviđa mi se

      1. Po samoubojstvima vatrenim oruzjem je prva u europi. Ali to nije direktno vezano za temu. Ali je ipak zanimljiv podatak sam po sebi.

        Sviđa mi se

        1. Ako imaju najviše oružja, logično je da će za suicid više koristiti oružje. Zašto bi se netko tko ima pištolj ubio nečim drugim?

          Tako da ne vidim što je u tome zanimljivo. Po stopi samoubojstava, Švicarci su negdje oko 27. mjesta u Europi, ako dobro brojim.

          Sviđa mi se

          1. Nema skrivenih znacenja, jednostavno je zanimljiva cinjenica, nista drugo. Znas li da je Richard Dawkins jedan od najgorih ljudi kad je u pitanju pokusaj od vjernika napraviti ateista? Kad vjernik slusa Dawkinsa kako izbaciva cinjenice sanse za promjenu misljenja su ravni nuli. Nazalost da bi se socijaliste uvjerilo u drugacije ideje treba to sve upakirati u ruzicasti papir sa trakicom. Ali naravno da nije ni tvoja duznost ni zadatak preobracivati socijaliste. Za promjeniti omjer od 90+ % socijalista u nasoj drzavi malo ugodno upakiranih libertarijanskih ideja ipak ne bi bilo lose.

            Sviđa mi se

            1. Gle, ja ti govorim da je normalno i logično da će ljudi, koji su odlučili počiniti suicid, to učiniti na najjednostavniji i najučinkovitiji način koji im je dostupan. Ako imaju pištolj, logično je da će suicid vjerojatno počiniti pucnjem iz pištolja. U drugim zemljama gdje vatreno oružje nije tako dostupno kao u Švicarskoj će koristiti neke druge metode. To je za očekivati, ali nije relevantan podatak.

              Ako već govoriš o samoubojstvima, relevantna statistika bi bila ukupna stopa ubojstava, po čemu se Švicarci uopće ne ističu.

              Sviđa mi se

              1. Ma slazem se sa svime, slucajno sam naletio na taj podatak i u trenutku mi se ucinio zanimljiv. Nisam mislio da taj podatak ima ikakvu vaznost kad je posjedovanje oruzja u pitanju. Mislio sam mozda da ce se otvoriti neka rasprava o pravu na slobodu izbora kad je oduzimanje vlastitog zivota u pitanju. Sto se tice oruzja kad to bude omoguceno ja cu prvi kupiti pistolj u svrhu samoobrane.

                Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s