Indija se budi

Ovih dana se u SAD-u počeo emitirati novi dokumentarac India Awakes u kojem se govori o snažnom gospodarskom napretku u Indiji u zadnja dva desetljeća koji je više od 250 milijuna ljudi spasio od siromaštva u zemlji koja je dugo godina bila sinonim za glad, bijedu, neimaštinu, bezperspektivnost, itd.

Film još nije dostupan na internetu, ali trailer možete pogledati ovdje:

Glavni narator filma je Šveđanin Johan Norberg, koji je inače već snimio još nekoliko odličnih dokumentaraca, poput Globalisation is GoodFree or EqualEconomic Freedom in Action: Changing Lives, te je također, između ostalih stvari autor i sjajne knjige koju preporučam: In Defense of Global Capitalism.

Kroz nekoliko osobnih priča, film nastoji na jasnim primjerima pokazati koliko su liberalizacija tržišta i ekonomsko otvaranje Indije svijetu početkom devedesetih godina omogućili nevjerojatno poboljšanje životnog standarda. Jasno, Indija je i dalje još uvijek daleko o slobodnotržišne ekonomije, ali odlučno napuštanje suludog socijalističkog modela, protekcionizma i planske ekonomije koji su tu zemlju sustavno upropaštavali barem pola stoljeća je definitivno bio iznimno važan korak naprijed. Od zaokreta prema tržišnoj ekonomiji 1992. godine, Indija je postala jedna od najbrže rastućih svjetskih ekonomija, stopa ekstremnog siromaštva (1,25$ dnevno) je u međuvremenu smanjena za više od 50%, prosječna stopa gospodarskog rasta između 2003. i 2011. godine iznosila je više od 8% godišnje, a predviđa se da će do 2050. godine Indija postati najveća ekonomija svijeta.

Osim toga, još jedna očekivana nuspojava kapitalizma i tržišne ekonomije je i značajno slabljenje opresivnog kastinskog sustava u Indiji. Primjerice, od 1991. godine do danas, udio Dalita (tzv. “nedodirljivi”, dakle najniži sloj u kastinskoj podjeli) koji posjeduju kuću od cigle se povećao s 38% na čak 94%, udio Dalita koji vode vlastiti business se povećao sa 6% na oko 37%, a onih koji posjeduju mobitel s 0% na oko 33%. Dalitska udruga za trgovinu i industriju danas među svojim članovima broji čak 3 tisuće milijunaša! Pazite, tu je riječ samo o onim bivšim pripadnicima najniže kaste, koji danas vode vlastite poslove i zapošljavaju na stotine ili tisuće radnika iz srednje i više klase. Pogledajte samo npr. ovu priču, a takvih sličnih ima još mnogo.

Naravno, ljevičarima se takav rasplet događaja nikako ne sviđa. Kako Swami Aiyar prenosi:

Indian leftists keep chanting that economic reforms have created new inequalities. They may even criticize the rise of dalit millionaires as a new sort of inequality. Phooey! This is a magnificent success. It shows that dalits have become empowered enough to soar into the millionaire range. Long live such inequality!

Margaret Thatcher je uistinu bila u pravu kada je tvrdila da bi ljevičari radije da su siromašni još siromašniji, samo ukoliko će bogati biti manje bogati.

P.S. Nevezano uz Indiju, ali Scott Sumner baš upozorava na zabrinjavajući proces “evolucije” ljevice na Zapadu. Ne tako davno, američki ljevičari su otvoreno zagovarali smanjivanje najviših stopa poreza na dohodak za “bogate”, podržavali su slobodnu međunarodnu trgovinu i ukidanje minimalne plaće. Paul Krugman je svojedobno hvalio sweatshopove i ismijavao ideju državne potrošnje kao metode izlaska iz recesije.

Danas već imamo prohtjeve za zakonskim određivanjem minimalne satnice od 15 dolara i primjedbe na prevelik broj dezodoransa na policama trgovina, dok u političkom diskursu u “zemlji slobodnih” glavna preokupacija postaje pitanje “nejednakosti”.

O tempora, o mores!

Oglasi

7 comments

  1. Ja znam jednu stvar. A to je da sa svojih 50+ godina jedva poznajem svoj vlastiti narod (Hrvate), našu zemlju i naše običaje. Jedva i nedovoljno. A Hrvata trenutno ima jedva oko 5.000.000+ i to na području svih Hrvatskih zemalja zbrojeno. Naravno ne računam iseljenike…

    “Indijaca” ima oko 260 PUTA više, na području oko 66x većem nego RH. Moramo shvatiti da ustvari ne postoje “Indijci”. Tu ima na stotine naroda koji se međusobno razlikuju više nego recimo mi i Turci. A kastinska podjela je BIOLOŠKA (i Rasna ali i duhovna), a ne samo društveni konstrukt, i ona neće nestati samo zato jer su se neke ekonomske metode (trenutno)promijenile. Netko može kao stranac živjeti u Indiji 10 godina a da još ništa nije vidio, i to ne zato jer je sjedio u sobi, nego zato jer je jednostavno previše toga. A shvatiti Indiju je još teže, da ne kažem potpuno nemoguće za nekoga tko nije “njihov”….

    Međutim jednu stvar tvrdim, i htio bi da svima bude jasna. Da nije bilo politike USA (+Europa), u zadnjih nešto manje od 50 godina, kojom su se poslovi i investicije “kapitalizam” širili na Kinu i Indiju, tj, na one mnogoljudne zemlje koje imaju veliku gustoću populacije, oni bi i dalje bili (ekonomski) patuljci. Potpuno beznačajni na globalnoj razini.

    Puno se priča o tzv. “dugu” USA, ali da nije toga “duga” ne bi postojale privrede Kine i Indije o kojima sada govorimo. I onoga trenutka ako/kada USA “zatvori pipu” (iz političkih razloga), te će se zemlje jako ekonomski sunovratiti. I oni su toga jako dobro svjesni, makar i ne htjeli to priznati….. Prije svega zato jer se malo toga u glavama ljudi promijenilo.

    Pogledajte reakcije Kineskih vlasti na onu eksploziju u Tianjinu i sve će Vam biti jasno. Vi možete nekoga naučiti metodom mrkve i štapa što mu se više sviđa, ali mentalni problem ne možete riješiti samo tako.

    Komunizam, i općenito određeni štetni obrasci razmišljanja, ponašanja i shvaćanja života se mijenjaju jako, jako sporo i potrebne su generacije da se tu nešto promijeni…..

    Sviđa mi se

    1. Slazem se. Nedavno sam bio u Indiji tjedan dana, ali bas zato sto je tako velika i raznovrsna ne usudjujem se generalizirati svoja opazanja. Sto se tice kasti, nikada nece nestati u potpunosti, ali ne vidim to kao nesto lose. Stapanje svih ljudi u jednu bezlicnu masu je ljevicarski cilj, a ne moj. Ono sto je definitivno dobro je da postoje nacini da se i tradicionalno najnize kaste ukljuce u trzisnu ekonomiju i uzivaju plodove svoga rada i tako se sami izdizu iz siromastva. Budimo realni, drzava tamo nikada ne bi mogla postici taj pomak milijuna u bolji zivot. Da je u Indiji provedena kolektivizacija zemlje sovjetskog tipa, danas bi imala 200 milijuna stanovnika, a da je jos usto provedena i industrijalizacija + elektrifikacija po uzoru na SSSR, i tih 200 milijuna bi bili kronicno gladni. Sto nece reci da u Indiji nije pokusavano nesto slicno, srecom, nikada nije dosljedno provedeno.

      Sviđa mi se

    2. Ja zapravo nisam ni rekao da postoje “Indijci”, ali zapravo nisam siguran koliko je kastinska podjela (bila) na rasnoj/biološkoj bazi. Stvarno ne znam, ne razumijem se, ali koliko shvaćam moguća su bila i prije “napredovanja” kao i “nazadovanja” u tom pogledu.

      A ne znači ni da se moraju te zemlje ekonomski sunovratiti ako im ekonomija stoji na zdravim nogama (američka “pipa” se već pomalo zatvara: http://timesofindia.indiatimes.com/india/US-aid-to-India-drops-by-16/articleshow/19556246.cms ), ali da, u konačnici će biti važno ono što je ostalo u glavama ljudi.

      Sviđa mi se

  2. Odlican tekst o prednostima slobodnog (manje-vise) trzista. Socijalizam nikad ne moze izdignuti pojedince iz siromastva koliko slobodno trziste jer im dava slobodu da se izdignu iz siromastva a to je za vecinu individualaca dovoljno. Sve drugo je na njima samima. A o bioloskim razlikama razlicitih drustvenih grupa(Wtf).

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s