Ispravak netočnog navoda

i još par stvari

 

1. U prošlom postu sam, između ostalog, izrazio i razočaranje u hrvatske centralne planere kako se nisu već bili sjetili ograničiti udio strane muzike koja se emitira po hrvatskim radijskim stanicama s ciljem poticanja razvoja domaće glazbene scene i zaštite naših umjetnika od strahota neoliberalnog kapitalizma i interesa inozemnog krupnog kapitala, kao što je to nedavno uvedeno u Argentini.

Međutim, u komentarima mi je jedan čitatelj pokazao kako sam bio u zabludi i potpuno se neopravdano zamjerio našim planerima. Naime, istina je da je još davne 2004. godine u Zakon o elektroničkim medijima unešen članak prema kojem minimalno 20% emitirane glazbe u danu mora biti domaće naše proizvodnje. Osim toga, prema Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji, na tom državnom mediju najmanje 40% korištenoga glazbenog sadržaja mora činiti hrvatska glazba.

Stvarno nisam bio upoznat s ovim propisima, ali mora se ipak priznati da nije jednostavno baš pratiti sve te gomile propisa i regulacija koje se svako malo mijenjaju i u pravilu povećavaju u ukupnom obujmu, a gotovo svakodnevno možemo čitati o nekim inovativnim mogućnostima interveniranja u tržište koje našim socijalistima na vlasti (ili je ovdje prikladniji termin ‘fašisti’?) padaju na pamet. Kvragu, pa kod nas postoje posebni propisi koji određuju kada točno smiju početi sezonska sniženja, te koje se riječi smiju koristiti u promoviranju sniženja, koliki udio ponuđene robe smije biti snižen po kojem postotku, itd… a istovremeno postoje i od stvarnosti potpuno izolirani pojedinci koji još baljezgaju o neoliberalnom kapitalizmu i žale se kako razina miješanja državne birokracije u međuljudske odnose nije dovoljno visoka!

Uglavnom, ako ste se pitali što je uzrok ovom silovitom usponu naše glazbene industrije u posljednjih deset godina, sada znate kome treba pripisati zasluge.

2. Robert Murphy opet ima odličan tekst u kojem bocka Paula Krugmana. Krugman, jedan od vodećih keynesijanskih ekonomskih analitičara i omiljeni ekonomist mnogih salonskih ljevičara na Zapadu, već godinama uporno zaziva pojačani “fiskalni stimulus” (čitaj: više trošenja novca poreznih obveznika), te prognozira sudnji dan zbog “drastičnih rezova” u državnoj potrošnji zadnjih godina koji onemogućavaju održivi oporavak od recesije.

Prema njegovom vlastitom relevantnom indikatoru stava fiskalne politike, provedeni rezovi u državnoj potrošnji za vrijeme Obaminog predsjedništva uistinu izgledaju prilično konkretniji u usporedbi s periodima “oporavaka” tijekom mandata Ronalda Reagana i mlađeg Busha:

Extend-Krugman-on-Govt-Spending

Međutim, suprotno Krugmanovim strahovima, do sudnjeg dana za američku ekonomiju ipak nije došlo, no to njega nije potaknulo da preispita svoja uvjerenja, već se hvali ovakvim grafikonom (niže) istovremeno se sprdajući s konzervativcima koji su upozoravali na job-killing učinak ObamaCare-a, bez ikakvog osvrta na svoje vlastite promašene prognoze o uništavanju radnih mjesta i “double dip” recesiji zbog navodne fiskalne kontrakcije Obamine administracije:

Krugman-Months-Into-QuartersUsporedite dva grafikona i primijetite točno u kojem periodu dolazi do početka trenda povećanja radnih mjesta u privatnom sektoru, praktički se savršeno poklapa s početkom smanjenja razine državne potrošnje (na donjem grafikonu plavi brojevi predstavljaju kvartale, a crni mjesece).

Kako zaključuje Murphy:

Since Krugman is such an empirical guy, and goes wherever the evidence leads him, I’m sure he will update his economic policy views accordingly. After all, these are the very metrics that he himself chose, to show his readers the right way to judge economic policies.

Mo’š mislit.

E sad, istina jest da je američki oporavak jednim dijelom “phony” (stopa participacije radne snage je na najnižim razinama od kraja sedamdesetih, a realni medijanski dohodak kućanstava još nije dosegnuo predkrizne razine), te je prema povijesnim standardima ipak skroman, treba znati razlučiti koji su prisutni faktori tome pomogli, a koji odmogli:

a) smanjenje državne potrošnje je jasno pomoglo u oporavku od recesije – nešto manje opterećenje za privatni sektor i manje misalokacije resursa, te viši udio tržišta u ekonomiji – isto kao što je fiskalni “stimulus” iz 2009. odmogao (program koji je Krugman prvotno podržavao, da bi kasnije tvrdio kako povećanje državne potrošnje nije bilo dovoljno veliko, pa da je to razlog neuspjehu)

b) uvođenje ObamaCare-a i povećanje minimalne plaće su odmogli oporavku i produljili recesiju (o negativnim efektima zakona o minimalcu upravo svjedoče radnici u Seattleu, a za još jasnih empirijskih dokaza može se pogledati ovdje, ovdje, ovdje, ovdjeovdje, ovdjeovdje ili ovdje)

c) kvantitativno labavljenje je imalo vjerojatno neki pozitivan utjecaj, ali bi bilo učinkovitije da je Fed postavio jedan jasan nominalni target i obvezao se pratiti ga (tada bi se, uz dobru komunikaciju i bez plaćanja kamata na rezerve, moglo postići više uz znatno manje “printanja”), doduše, puno bolje bi u svakom slučaju bilo da se centralna banka ukine, bankarski sektor potpuno deregulira, a monetarni sustav prepusti tržištu

3. Nije neka velika filozofija razumjeti izravne pogodnosti Uber servisa za potrošače u vidu nižih cijena prijevoza i šireg izbora usluga, ali ovo istraživanje nalazi i povezanost između dostupnosti ovakvih usluga i smanjenja fatalnih prometnih nesreća vezanih uz vožnju u alkoholiziranom stanju. Ukratko, s pojavom Ubera pijana i drogirana omladina u kasnim večernjim/ranim jutarnjim satima ima na raspolaganju izbor značajno jeftinije metode prijevoza kući od “službenih” taksija što ih tako više potiče da ne sjedaju za volan u takvom stanju.

Baš kao što državne intervencije u tržište u pravilu sa sobom donose i izvjesne nenamjeravane neželjene posljedice, tako i slobodno tržište vrlo često rezultira i raznim nenamjeravanim ali poželjnim benefitima po društvo. O nečemu sličnom baš nedavno piše i David Friedman.

 

 

Oglasi

11 comments

  1. Mene ne fasciniraju državni pokušaju da se miješa u sve i sva. Ono što mene fascinira je kako do sada nije reguliran i propisan sastav zraka u atmosferi. Pa od zraka ovisi sav naš život. Zar ne bi bilo puno važnije da država donese propis kako se atmosfera smije sastojati od 21% kisika i 78% dušika i da je svako znatnije odstupanje (+/- 30%) kažnjivo smrću, a manja odstupanja da se kažnjavaju sa vrtoglavicom i glavoboljom?

    Ili da sadržaj soli u Jadranskom moru ne smije biti izvan zadanih +/- 3.8%. U suprotnom se vrši bičevanje mora. (Neki Darije je to već u povijesti uspješno radio).

    Ili da se mjeri i kontrolira gravitacija, jer bi ozbiljnije promjene u istoj imale katastrofalne posljedice za cijeli svijet, a time i za ekonomiju. Što je veća gravitacija to je teže ostvariti rast.

    Zar je od vitalnog interesa kakva se glazba vrti na radio stanicama? Pa i onako i ovako bi se vrtjelo oko 20% domaće glazbe….

    Mislim da država treba uložiti više napora u bitne stvari, kao što su ove koje sam gore napomenuo, a ne da se gubi vrijeme na gluposti i muzičke želje. Onda nam ne bi bilo niti žao plaćati još i veće poreze kada bi vidjeli kakve ozbiljne probleme rješava država (vlast). Mislim da ćemo se svi lako složiti oko toliko očitih stvari….

    Sviđa mi se

  2. ne znam kojem lobiju bi u interesu bili zakoni koje predlažeš, ali svakako bi podravka mogla progurati zakon za minimalno 20% posto domaće hrane. recimo, mogli bi poreznoj u godišnjoj prijavi ispostaviti račune da vide koliko smo jeli linolade a koliko nutele.

    Sviđa mi se

    1. Pa recimo uopće ne bi bilo nešto posebno iznenađujuće da se kroz idućih 5-10 u Hrvatskoj uvede neka takva regulativa koju navodiš, i to ne samo da ne bi to bilo nešto iznenađujuće, već sam siguran da bi u javnosti naišla na prilično veliku podršku i odobravanje, a onda kasnije kada politika ne bude dala rezultata slijedi lov na vještice i gonjenje onih koji su se usudili “ispod stola” konzumirati više hrane stranog pdrijetla nego što je to dozvoljeno i tako stavljali svoje vlastite sebične interese ispred dobrobiti šire zajednice.

      Sviđa mi se

      1. Prije nekoliko dana sam razgovarao sa skolovanim i inteligentnim doktorom koji ima veliku zelju “zastiti” domace proizvođace u Slavoniji tako da drzava stavi vece namete na uvozne proizvode. I nikako ne moze shvatiti stetnost takvoga poteza. Total delusion.

        Sviđa mi se

  3. Ono što je meni dodatno zanimljivo je to što se svakoga tko uopće pomisli da je neke stvari u društvu moguće (i potrebno) drugačije organizirati, proglašavaju utopistom, ridikulom, neznalicom…

    Kada se prijedlog za drugačije upravljanje ne temelji na centralnom upravljanju i prisili, nego na temelju prirodnog poštovanja osobnih interesa i slobode, tek tada se javljaju urlici protiv takve hereze i naivnog libertarijanskog idiotizma.

    Da ne govorim o tome kako su redovne primjedbe (optužbe) u stilu kako stvari tako ne funkcioniraju (kao da to ne znamo i sami), kako nije realno očekivati da se bez prisile išta dobroga može izvesti, itd….

    Temeljna je stvar da takvi “sistemaši” redovno smatraju kako rijeka ne može niti ne smije teći nizvodno po vlastitoj volji, i da se vode kad god je to moguće treba napajati nizvodno tamo gdje je prirodno dostupna, nego da to treba zakonski zabraniti, i onda uložiti novac i energiju da se voda pumpa uzvodno i samo tamo pije.

    Nikakvo rješenje koje ne podrazumijeva prisilu, centralno upravljanje i trošenje resursa njima nije prihvatljivo. Potrebno je kamen gurati uz brdo, bez obzira ima li to ikakvog realnog smisla ili ne.

    Njima objašnjavati teoriju složenih sustava, probleme i brzinu/kvalitetu reakcije u složenim hijerarhijskim modelima, te drakonska ograničenja modela stvarnosti kako bi se centraliziralo upravljanje, i sve probleme koje to nosi, te konačno i najvažnije da je riječ o živim ljudima (koji pate) a ne o kuglicama i polugama koje možeš stiskati kako ti je volja, je potpuno uzaludno. Njima objasniti da je u složenim sustavima brzina reakcije često obrnuto proporcionalna kvaliteti reakcije je isto tako nemoguće. Što je ne jednom dokazano ne samo na mehaničkim modelima, nego i na društvenim modelima (Staljnizam i nebrojene uništene “kuglice”….).

    Ono što je bitno je da je ovdje riječ o vrlo prizemnim i dokazivim stvarima, dakle takvima koje su i matematički i inženjerski neupitne. Ali kada taj realitet treba primijeniti u praksi, odjednom smo mi ti koji nisu realni???? A oni koji usprkos svim dokazima tvrde i dalje suprotno – su realisti?

    Evo jedan drugi primjer. Libertarijanci su kao što sam već jednom napisao često i atipični konzervativci. Dakle suprotno onome što neki (mnogi) sa strane misle, jer je njima svejedno, anarhizam, libertarijanstvo, itd, sve što nije poznati model centralizma njima je sve to isto.

    Po čemu su libertarijanci konzervativci? Prije svega po tome što zastupaju etički apsolutizam. Postoji ispravno i pogrešno. Postoji dobro i zlo. Postoje prirodni i neprirodni zakoni, itd.

    Na primjer:
    Krađa je za libertarijanca UVIJEK zla i pogrešna. Nema te misaone konstrukcije koja može opravdati krađu. I nema te igre riječi koja može krađu nazvati drugačije nego – krađa. Pri čemu je krađa jednostavno uzimanje nečega od nekoga bez njegove suglasnosti. Nema tog zakona i propisa kojim se nekome može i smije nešto oduzeti bez njegove privole. Čisti etički apsolutizam.

    Naravno da je nekim situacijama prirodnih/neprirodnih katastrofa (viša sila) može doći do odstupanja od tog pravila, ali to i dalje ostaje nužno ZLO, proizašlo iz rasapa zakonodavnog i uljudnog poretka, a nije odjednom postalo DOBRO nekom mentalnom akrobacijom. I nakon otklanjanja posljedica katastrofe, i dalje postoji obveza u okvirima ljudskih mogućnosti vratiti oduzeto….

    Socijalisti, (i svi slični njima), međutim su čisti etički relativisti. I oni formalno smatraju da je krađa loša. Ali krađom smatraju samo ono što ONI nisu dopustili zakonom. Dakle porez nije krađa (iako se njime vrši prisilno oduzimanje) jer je to u “višem” interesu. Nasilna kolholizacija i oduzimanje zemljišta nije krađa jer je i to u višem interesu. Masovne deportacije nisu zločin. Oduzimanje imovine nije zločin. Silovanje isto tako nije zločin ako se radi u višem interesu. Oduzimanje života isto nije zločin ako se radi u višem interesu. I tako dalje i tako dalje. Samo se zakonski (ili dekretom koji je iznad zakona) promijeni definicija i naziv, pa je sve u najboljem redu. Može se raditi što se hoće ako postoji “viša svrhovitost”.

    To je taj etički relativizam. Zato u novije vrijeme vidimo kojekakve pokrete za izmišljena “prava” koja ne samo da sa realnim i bitnim pravima nemaju nikakve veze, nego su često I NAMJERNO u potpunoj suprotnosti sa zdravim razumom i prirodnim pravima (opstanka).

    Cilj je jasan. Preokretanjem i redefiniranjem stvarnosti realizirati “novu” ideološku stvarnost koja više odgovara razbojničkim namjerama “sistemaša”.

    Visoki porezi su samo moderan način kojim se većina upravljačke i društvene moći predaje u ruke “komitetima”. Prije se to radilo direktnim oduzimanjem (zemlja, žito, zlato, novac,..), a sada se to isto radi elektronski. Tek kada to nije dovoljno ide se u nasilnu, fizičku otimačinu.

    Mislim da smo stvarno naivni ako mislimo da će se razbojnici koji iza sebe imaju više od 100 godina vježbe i navike neometanog raspolaganja tuđim, samo tako odreći gospodarenja nad ljudskim životima. I to gospodarenja na način da nikada za ništa nisu krivi.

    Ono što je međutim najgore je to što cijelo vrijeme svoje gadosti rade sa maskom pravednika na licu (viša svrhovitost). To im omogućava da svoje razbojništvo mogu sprovoditi sa manje sile (trošak i opasnost). I mislim da im tu masku treba skinuti sa lica, i imam konkretne načine kako to napraviti. To će ih prisiliti da više posegnu za silom, te se na taj način otkriju pred ljudima koje sada koriste kao “živi štit”. Kako su se razmazili i navikli su da sve dobiju bez otpora, tj. radi se o slabićima, to će ih dovesti u situaciju koju nisu sposobni kontrolirati….

    Sviđa mi se

  4. Uzmimo na primjer tipicnog konzervativca. Sto se drustvenih sloboda tice on je za war on drugs, protiv slobode odlucivanja kod abortusa itd. Kad je trosenje novaca otetih porezima u pitanju on bi potrosio ogromne cifre na strane ratove. Jedino gdje je tipicni konzervativac pro choice je da mala djeca sama slobodno izaberu kreacionizam umjesto evolucije. Kada tipicni konzervativac pokusava sebe prikazati libertarijancem onda samo ubaci slovo a ispred tipicni konzervativac.

    Sviđa mi se

    1. Jesi li ti u stanju nešto, ali ono barem nešto napisati što ima stvarni sadržaj? Ili se 100% tvojih umotvorina sastoji od zajedljivih upadica i ponavljanja nečijih tuđih misli koje ionako nisi baš dobro shvatio?

      Ako imaš neku primjedbu za nju su potrebni argumenti. Ako ih nemaš a i dalje imaš “svoje” mišljenje, tada si jako promašio ideologiju kojoj se želiš klanjati. Preporučam ti stoga Marxizam/Lenjinizam, kao nešto puno primjerenije tvojim intelektualnim kapacitetima….

      Stoga, molim te, sjaši i ne dosađuj više odraslim ljudima svojim balavim nepodopštinama…..

      Sviđa mi se

  5. a imaš ZAMP pa ti na svadbi moreš sllušat turbo folk i šabana šaulića al pare idu ibrici jusiću.redistribucija još gora od zabrane ,,, koristi uluge stranog šabana i daj domaćem ibri

    Sviđa mi se

    1. A ZAMP je još posebna idiotarija.

      Evo npr. firma za koju radim je lani morala platiti oko 5 tisuća kuna u ime tog reketa samo zato što posjeduje nekakav radio prijemnik koji može primati signal s hrvatski radio stanica a niti jedne jedine sekunde se u 365 dana nije vrtila nikakva hrvatska glazba niti neki hrvatski radio program.

      Užas.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s