Random (3)

Samo ovako nešto kratko, pošto sam ovih dana prezauzet – zbog neoliberalnog kapitalizma, dakako.

 

⇒⇒⇒ Standardno odličan Thomas Sowell o tome kako ljevičare najčešće zapravo uopće ne zanima pomažu li u stvarnosti njihove populističke politike najsiromašnijima, uz jedan prikladan citat T. S. Eliota:

Half the harm that is done in this world is due to people who want to feel important. They don’t mean to do harm — but the harm does not interest them. Or they do not see it, or they justify it because they are absorbed in the endless struggle to think well of themselves.


⇒⇒⇒ Sam Bowman objašnjava kako sweatshopovi pomažu milijunima ljudi u svijetu u izlasku iz siromaštva. Nije ni čudno da je podrška slobodnom tržištu (prema ovom istraživanju) najviša upravo u razvijajućim ekonomijama istočne i jugoistočne Azije.

Treba imati na umu da su uglavnom sve te zemlje u novijoj povijesti prolazile kroz periode ili represivnih komunističkih režima ili visoko intervencionističkih zatvorenih planskih ekonomija, što je i razlog njihove nerazvijenosti i relativnog siromaštva, zbog čega danas stanovništvo tih zemalja nema boljih alternativa od rada u sweatshopovima za prilično niske nadnice po zapadnjačkim standardima. Međutim, što se tržište bude više liberaliziralo, a te zemlje otvarale stranom kapitalu i investicijama, njihovom stanovništvu će biti sve bolje i bolje.


⇒⇒⇒ Panika oko Ubera u Hrvatskoj, ali i u drugdje po svijetu, sve više podsjeća na Bastiatovu “Peticiju svjećara”. Čini se da se ustvari i nije puno toga promijenilo u zadnjih 200 godina. Očekivano, domaći ljevičari stali u obranu kronističkih interesa i protiv tzv. “malog čovjeka”.


⇒⇒⇒ Jako dobar tekst Maxa Bordersa o “neoliberalizmu” i tome kako je korporatizam (≈fašizam) u suštini progresivističko-ljevičarska doktrina.


⇒⇒⇒ Još jedan vrlo dobar i optimističan članak u Economistu koji pokazuje da kapitalizam (društveno-ekonomsko uređenje temeljeno na dobrovoljnoj razmjeni i privatnom vlasništvu) ne propada, već snažno napreduje (naravno, u onoj mjeri u kojoj mu je to dozvoljeno).


⇒⇒⇒ Jedan novi rad na temu poželjnosti ciljanja nominalnog BDP-a. Dok bi politika ciljanja nivoa nominalnog BDP-a od strane centralne banke svakako bila teoretsko poboljšanje u odnosu na ciljanje inflacije ili neke realne varijable, i dalje ne bi bilo dovoljno za potpuno izbjegavanje pojava ciklusa i monetarnih disekvilibrija, a i treba razlikovati stabilizaciju nominalnog BDP-a kao spontane pojave i kao namještenog ishoda.

Stoga, ono čemu bi se cijenjeni ekonomisti trebali malo više posvetiti je aktivan rad na promoviranju ukidanja centralnog bankarstva (u međuvremenu, američki Fed se aktivno uključio i u “rat protiv droga”).


⇒⇒⇒ Kad smo kod ciljanja nominalnog BDP-a, Scott Sumner baš ima dobar tekst o učincima propisa o obveznim rezervama banaka, koji je zapravo usmjeren sljedbenicima teorije “endogenosti novca”, odnosno, teze kako banke u kreditiranju nikad nisu ograničene uvjetovanim rezervama. Ustvari, tu je posrijedi logička pogreška kompozicije, o čemu je na široko pisao Julien Noizet – vidi ovdje, ovdje, ovdje, ovdjeovdje, ovdje ili ovdje.


⇒⇒⇒ Prema analizi Justina Murraya, Grčka je jedna od zemalja s najvišim stupnjem ovisnosti stanovništva o državi u svijetu. Oko 67% grčkog stanovništva je potpuno ovisno o državnim transfernim plaćanjima. Također, svaki zaposleni u Grčkoj izravno uzdržava još više od 6 osoba izvan svoje obitelji. Ima li još itko kome nije jasno kako je Grčka upala u tolike dugove?

murray3 500Hrvatska nije bila uključena u analizu, ali kod nas su već više od 70% birača ustvari neto porezni konzumenti (u BiH je i više od 80%), a takvo biračko tijelo baš i nema neki preveliki incentive za odabirenjem tržišno liberalnih opcija i smanjenjem volumena državnog aparata.


⇒⇒⇒ Don Boudreaux ima odličan novi video serijal za MR University u kojem na vrlo jednostavan i pitak način upoznaje publiku s nekim osnovnim ekonomskim konceptima, čije razumijevanje može biti vrlo važno u suprotstavljanju socijalističkoj ideologiji.


⇒⇒⇒ Sjajan novi paper Chrisa Edwardsa naslovljen jednostavno Why the Federal Government Fails? i sažima ab ovo većinu problema s prisustvom države u ekonomiji i životima ljudi općenito. Tužno je zapravo i zabrinjavajuće koliko ljudi to ne razumije.


⇒⇒⇒ Nenad Bakić piše:

Što se tiče ekonomije, tu s aspekta opće kulture stojimo jako loše. Zato se naš najveći izdavač potrudio napokon početi Hrvate obrazovati i to tako da je izdao i agresivno reklamiru žbrljotinu od muljatora i blefera Varufakisa?! (…) Zaista mi je nevjerojatno da i dalje ima ljudi koji smatraju da je cijeli svijet u krivu (SAD, Europa u cjelini, pa onda posebno Španjolska, Njemačka, Italija … pa onda Kina, Indija, Japan), a Grci i mi u pravu i da su ‘Grci putokaz humanizma, gospodarstva i ekonomije kakvi bi trebali biti’.

OK, ne bih rekao da su SAD, Europa u cjelini, Kina, itd. toliko “u pravu”, zapravo su samo ipak nešto manje u krivu u odnosu na hrvatske socijaliste, ali razumijemo poantu, a baš jedan ogledni primjerak takvog mentalnog sklopa je i ovaj svježi tekst regionalnog socijalističkog portala (portal inače financira fonadacija Rosa Luxemburg Stiftung, a koju prisilno financiraju njemački porezni obveznici).


⇒⇒⇒ Na Liberalnom Forumu imate prijevod jednog odličnog odlomka iz von Misesovog The Anti-Capitalistic Mentality (cijela knjiga u .pdf formatu dostupna ovdje).


⇒⇒⇒ John Stossel ima jako dobar tekst za Reason o lažima vezanim uz kontrolu oružja.


⇒⇒⇒ Uvijek genijalan George Selgin u novom postu o periodu relativno slobodnog bankarstva u Kanadi prije Prvog svjetskog rata i njihovom uspješnosti u usporedbi s reguliranim bankarskim sustavom u SAD-u.


⇒⇒⇒ Eksperiment s garantiranim minimalcem od 70 tisuća dolara godišnje u Seattleu doživio potpuni fijasko. U međuvremenu i ljevičar Harry Holzer pomalo počinje shvaćati štetnost zakonskih propisa o minimalnim nadnicama.


⇒⇒⇒ Michael Moore, veliki borac protiv kapitalizma i nejednakosti, te za prava siromašnih i potlačenih, prodaje svoju luksuznu vilu na jezeru Michigan za pet milijuna dolara! Molim vas, pogledajte te slike u kakvom je luksuzu živio jedan od najglasnijih ljevičarskih laprdala u Hollywoodu.


⇒⇒⇒ Mark Perry o kreativnoj destrukciji na primjeru “Netflix efekta”:

The ultimate winners of creative destruction and the “Netflix effect” are the consumers, who reap the benefits of intense, disruptive, cut-throat market competition in the form of a constantly-evolving, never-ending bonanza of innovative consumer products that get better, faster, and cheaper all the time. Thank you Netflix for the gale of market disruption you have brought to the media industry, and thank you to the yet-to-be-identified disruptive Firm X in the future that will eventually challenge Netflix with something that might be called the “Firm X effect.” We live in a much better world because of the “essential fact about capitalism” known as creative destruction, illustrated in recent years by the “Netflix effect.”


⇒⇒⇒ Zanimljiv tekst Alexa Tabarroka o ulozi niskotarifnog privatnog školstva u razvijajućim ekonomijama. Udio učenika u privatnom školstvu čini se prilično veći u zemljama s nižim dohodcima, nego u onima s višim:

PrivateSchooling


⇒⇒⇒ Argentinske vlasti uvele su kvote ograničenja za stranu muziku na radio stanicama. Razočaran sam da se toga nisu već kod nas prije sjetili.


⇒⇒⇒ Ovdje možete pročitati kako je biti trudnica ili majka u socijalističkoj Venezueli, inače naftom najbogatijoj zemlji svijeta (tako može skoro biti i u Hrvatskoj, samo treba nastaviti podržavati socijalističke političare).

10502043_10153362550444556_7956750041260942526_n

U međuvremenu, kći bivšeg venezuelanskog diktatora Huga Chaveza postala je najbogatija osoba u zemlji.

Oglasi

11 comments

  1. Scott Sumner zaista ima odlične tekstove. Nisam stručnjak za monetarnu politiku, ali njegova ideja futures tržišta NGDP-a mi je jedna od boljih (iako ju je ustvari prvi skovao Friedman?).

    P.s. Nevezano za temu, ali puno ljudi čita ovaj blog, da li bi u Hr bilo dopušteno organizirati nagradnu igru “pogodite pobjednika izbora”? Da ljudi prognoziraju pobjednike izbora i da se dijele neke nagrade najboljim prognozerima?
    Vjerojatno je to zakonom zabranjeno. Znam da je zabranjeno kladjenje na pobjednika izbora.

    Sviđa mi se

    1. Mislim da to nije bila Friedmanova ideja. Nisam inače baš najveći Sumnerov fan, ali piše puno i ima dosta dobrih stvari, pa se često i ovdje referiram na njegove tekstove.

      Nisam siguran točno u hrvatske zakone, ali vjerujem i ja da su takve stvare nekako zabranjene.

      Sviđa mi se

  2. Gospodo, ja bi toplo preporučio jednu stvar. Da prestanemo vjerovati kako je nekakvim argumentima moguće “preobratiti” nekoga kome logika ionako nije jača strana, a ujedno je ideološki indoktriniran. Ovo nije religija pa da se emotivnim “argumentima” nekoga može “preobratiti”. Pridobiti za “stvar” svakako moguće, ali iskreno “preobratiti” (uvjeriti) – nikada, pa niti tada.

    Naš cilj dakle mora biti razlučiti one koji su dezinformirani ili jednostavno neinformirani od onih kojima nema pomoći. I to prije nego se upustimo u besplodne rasprave sa takvima.

    Onaj moj skup jednostavnih pitanja je dokazano odličan lakmus papir za takve. Taj test je nemoguće prevariti, osim ako netko unaprijed ne prihvati konzistentno laganje, ali će ono biti kasnije brzo razotkriveno. Osim ako nemamo posla sa profesionalnim ubačenim agentom tipa i kalibra:

    https://en.wikipedia.org/wiki/Aleksandr_Mikhailovich_Orlov

    Sama pitanja su potpuno nevezana za temu i nemaju nikakvu semantičku vrijednost, ali zahtijevaju potpuno otkrivanje karata i konzistentno iznošenje argumenata na “skliskim temama” a bez ideološke rasprave o “ukusima” koju socijalisti (ali i ostali demagozi) toliko vole.

    A i jedno i drugo je fizički potpuno nemoguće za 99% socijalista. Zašto? Iz dva razloga. Prvo zato jer bi ga dosljedno slijeđenje argumenata neminovno odvelo dalje od njegovih vjerovanja, a drugo zato jer tipični socijalist jednostavno nema dostatne mentalne kapacitete za takvu logičku dosljednost (glup je kao kurac).

    Moramo shvatiti da je socijalizam posebna vrsta RELIGIJE udružena sa biološkim (mentalnim)manjkavostima pojedinaca (tupost). Da se zadržim na onome što je blisko svima i ne ulazim dalje u neke šire duhovne sfere….

    Da pojednostavim. Ako mi ovdje vozimo auto na benzin, a socijalista na dizel, tada smo suštinski nekompatibilni, i svaki pokušaj upotrebe neadekvatnog goriva je ne samo uzaludan nego i štetan. I to za obje strane.

    Stoga sugeriram autoru da primjeni princip rane eliminacije takvih iz rasprave. Ne mislim naravno na cenzuru ili ukidanje komentiranja, nego na rano identificiranje, tako da se izbjegnu tisuće postova koje su na kraju ionako namijenjeni samo nama koji razumijemo o čemu se tu radi.

    P.S. Nevezeno na temu, ali me je začudila odluka “katkapitala” da ukine komentiranje. I to iz razloga nepovoljnih (nasilnih) komentara. Posljedično je prepustio komentiranje portalu “indeks.hr”, gdje su ti komentari redovno i nasilniji i nepovoljniji. Ako uzmemo u obzir da komentari prirodno obogaćuju temeljni tekst, i predstavljaju “dodatnu” vrijednost u vidu povratne veze, takva odluka me tim više iznenađuje. Ali, bože moj, čovjek ima pravo sa svojim vlasništvom raditi što hoće. Za to se ovdje svi i zalažemo zar ne?

    Sviđa mi se

  3. http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/u-samo-jednom-narastaju-pretvorili-su-se-u-jednu-od-najimucnijih-zemalja-svijeta-300156

    Jel može komentar na ovo

    “Najveći problem, a o tome stalno izvještavaju i mediji Singapura, su sve veći troškovi života. To prije svega pogađa starije naraštaje i Seifert upozorava kako je i gospodarstvo Singapura izgrađeno na “divljem kapitalizmu” u kojem su europski socijalni sustavi – i porezi i nameti koji su s tim povezani, bili gotovo ideološki neprijatelji.

    Tako se sav mirovinski sustav Singapura tek svodio na program individualne štednje. Oni naraštaji koji su zapravo izgradili Singapur kakvog danas poznajemo, jesu doduše radili pedeset godina, ali uz nekadašnje niske nadnice su i mogli uštedjeti tek sitne iznose koji su jedva dovoljni da si danas išta priušte. Posljedica jest, objašnjava Seifert, da je “Singapur jednostavno prisiljen polako se udaljavati od potpuno oštrog gospodarskog modela gdje se svatko brine samo o sebi.”

    Istina, laž, mit? Riješenje?

    Sviđa mi se

    1. “Istina, laž, mit? Riješenje?”

      O čemu ti to?

      Svatko može potrošiti samo ono što je zaradio? Ili može trošiti i ono što nije zaradio? Onda će to od nekoga morati uzeti.

      Gdje piše da su u kapitalizmu svi onoliko bogati koliko to žele biti? I u kapitalizmu ima ljudi koji će biti bogatiji i oni koji će biti siromašniji, što je tu čudno?

      Riješenje za Singapur, a što treba riješavati? Davno sam gledao dokumentarac o Južnoj Koreji, gdje je starica u mirovini kroz plač objašnjavala kako je tek sad kada je otišla u mirovinu kupila štednjak i to uz pomoć svoje djece. Obitelji se također mogu brinuti o svojim članovima, prijatelji, dobrotvorne organizacije i tek na kraju država.

      Imamo i primjer najbogatijeg mirovinskog fonda na svijetu – Norveškog. Iako je najbogatiji fond sa nevjerojatnom sumom novaca na računu, upravitelji fonda su na svjetskom tržištu kapitala, ulažu u dionice i tako povećavaju prinos svojim osiguranicima.

      Sviđa mi se

    2. @Egon

      Ja isto ne vidim u čemu je problem. Ja na primjer uplaćujem u mirovinski fond, a nitko mi ne može garantirati, niti je to uopće za očekivati da ću ikada išta od tog novca vidjeti natrag. Kome to nije jasno taj je blesav. I što sada? Dakle, država me je onemogućila da taj novac uštedim jer mi je taj novac uzela unaprijed – i onda ga upropastila. I nikome ništa.

      Pa onda je ovo u Singapuru ipak puno realnije i poštenije. Očekivati da ćemo u starosti imati luksuzan život, ili život “dostojan čovjeka” nije realno. To su si već na naš račun priuštili oni prije nas. A nama ostaje figa. Tako stvari stoje.

      Onaj koji ima dobru djecu taj će imati što za jesti, a onaj koji nema će se morati zadovoljiti javnom kuhinjom jednom dnevno (toga će ipak biti). Starost nije život dostojan čovjeka i ovako ionako. Rješenja nema.

      Ja doduše vidim “rješenje”, ili bolje rečeno fizički mogući spas u tome da se sve penzije ukinu i da svatko tko ne može raditi (zaista ne može) ima minimalnu socijalnu pomoć u hrani, odjeći i grijanju, a ne u novcu. I to za sve identičnu. To je socijalistički pristup, ali je u ovakvim okolnostima i za one koji ionako žive u socijalizmu – prihvatljiv….

      Paralelno sa time je ukidanje bilo kakvih socijalnih naknada (osim za trudnice) i nepovratnih naknada za nezaposlene i prisilna mobilizacija na javne radove (sa osiguranom prehranom naravno) svih koji ne plaćaju porez ili su nezaposleni a mogu raditi.

      Na taj način bi oni dobili njima toliko drag i toliko željeni socijalizam i socijalnu državu, a onima koji žele raditi bi porezi bili 1/10 od ovih današnjih. I svi sretni. Valjda.

      To je jedino pošteno. Socijalizam socijalistima, a kapitalizam svima ostalima. U istoj zemlji.

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s