Danas je obljetnica centralnog događaja vezanog uz uspostavu jakobinske vladavine terora, pa je možda red da se napiše i nešto lijepo o demokraciji.
U Švicarskoj se godišnje provede desetak referenduma na kojima pravo glasa ima oko 5,2 milijuna glasača, što ju valjda čini najdemokratskijom državom svijeta.
Osim toga, jedan prosječan stanovnik Hrvatske koji povremeno prati međunarodna politička zbivanja ili samo redovito čita naslove po mainstream medijskim portalima, u pravilu zna tko je trenutno na vlasti u većim europskim državama i globalnim silama, ali teško da zna (bez googlanja) navesti jednog švicarskog političara ili političku stranku.
Uglavnom, u zadnje vrijeme su Švicarci putem referenduma izglasali:
- protiv federalnog poreza na nasljedstvo (71%, 2015.)
- protiv uvođenja progresivnijih poreza (59%, 2014.)
- protiv socijalizacije zdravstva (62%, 2014.)
- protiv uvođenja minimalne plaće (76%, 2014.)
- protiv ograničenja visine maksimalnih plaća (65%, 2013.)
- protiv povećanja cestarina (61%, 2013.)
- protiv produljenja godišnjeg odmora na 6 tjedana (67%, 2012.)
Naravno, osim navedenih pozitivnih primjera u kojima su Švicarci kolektivno odgovorili točno na postavljeno pitanje, bilo je u međuvremenu i nekih obrnutih situacija, međutim, ta demokratska Švicarska trenutno izgleda kao najkapitalističkija – ili bolje rečeno: najmanje radikalna u provođenju socijalizma – zemlja u Europi.
Švicarska je prva europska zemlja prema listama ekonomske slobode (po Heritage-u je ukupno 5. na svijetu, a po Fraserovoj listi je četvrta), najviša stopa PDV-a je 8% (međustope su 2% i 3,5%), najviša stopa poreza na dohodak je 13%, državna potrošnja je ispod 35% BDP-a, te je prilično decentralizirana, a ima i vrlo liberalne zakone što se tiče nošenja oružja (među najvišim stopama po posjedovanju oružja u svijetu).
Dakle, najdemokratskija zemlja Europi se istovremeno najžešće odupire socijalizmu. Znači li to da nam treba više demokracije kako bismo se što bolje suprotstavili socijalizmu, etatizmu i centralnom planiranju?
Ipak ne. Već sama činjenica da su neke ovakve stvari predmet većinskog nadglasavanja je opasna. Švicarci su na ove referendume odgovorili točno, zato što su još relativno ekonomski pismeni ljudi, nešto otvoreniji prema idejama slobode i još uvijek donekle odbojni prema eksperimentiranju s propalim društvenim uređenjima. U mnogim drugim zemljama birači bi na većinu od ovih pitanja odgovorili netočno, a i sama pitanja koja bi se tamo postavljala bila bi puno opasnija. Demokracija nije nikakva garancija slobode.
P.S. Kako su još uvijek događanja u kolijevci demokracije aktualna tema, Scott Sumner u zadnjem postu objašnjava kako je grčka ekonomija ustvari nevjerojatno uspješna.
P.P.S. Zanimljiv prikaz impresivnog napretka državnog školstva u Hrvatskoj.
P.P.P.S. Sjajan novi Selginov tekst o Grcima i Eurozoni – primijetite ironiju u tome kako je narod koji poslovično čuva novce ispod lopate poslužio kao primjer nekome da “nema kruha bez motike”
Tko je John Galt? 
Birači bi krivo odgovorili? Krivo? 😀
Sviđa mi seSviđa mi se
Nisu dobro savladali termodinamiku.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, krivo. Zamisli da na referendumu postavis pitanje: Smatrate li da vam doktori trebaju propisivati antibiotike kad imate gripu? Sasvim je moguce da bi vecinski bilo DA ili ZA. Ali je krivo. Zasto onda mislis da bi vecina donijela tocne odluke o ekonomiji. Uostalom zasto imas potrebu da grupa individualaca donosi odluke za tebe. Zar ne mozes odluciti najbolje sam za sebe?
Sviđa mi seSviđa mi se
U potpunosti se slažem da “moderna” demokracija nije isto što i sloboda. Nikada nije niti bila zamišljena kao zamjena za slobodu. To nije njezina svrha. Svrha demokracije je da u idealnim uvjetima omogući dvije stvari. Da služi vlasti kao “lakmus” papir o tome koje su stvarne želje većine ljudi po nekim stvarima. I važnije od toga da omogući nenasilnu smjenu vlasti. Ustvari može se reći da je “moderna” “demokracija” više namijenjena vlastodršcima nego narodu.
Stoga samo “demokracija” nije nikakav garant slobode niti to može biti. Problem je u tome što “moderna” “demokracija” ustvari nije uopće demokracija u smislu kako se to želi prikazati. Jer ako gledamo kako je demokracija na svojem izvoru izgledala, ona je nastala kao društveni alat za društvo potpuno različito od današnjeg.
Društvo u kojem nisu svi građani glasovali, nego samo oni građani koji su direktno snosili posljedice svojega izbora. Nije bilo “masovne” demokracije. Sutci i političari su birani od strane slobodnih građana koji su poznavali jedan drugoga. Zakoni su se primjenjivali nad ljudima i od ljudi koji stvarno izabrali te zakone. Niti to nije bilo idealno, ali kada usporedimo to sa današnjom situacijom onda vidimo da to ima samo neke kozmetičke veze sa današnjim sustavom “demokracije”. Demokracija je uvijek bila kompromis.
Podsjetimo se da su kraljevi Sparte birani od strane slobodnih građana. I da im je obavezno (automatski) suđeno na kraju “mandata”. Dakle suđeno im je bez obzira da li ih je netko optužio ili ne. Ako se na suđenju pojavilo dovoljno dokaza da je kralj radio ono što je bilo suprotno razlozima zbog kojih je izabran, ili nije napravio ono što je obećao – glava na panj.
Danas svatko ima “pravo” glasovati. To pravo nije vezano za nikakvu direktnu odgovornost. Uostalom u današnjem sustavu “masovne demokracije” se redovno ne postavljaju prava pitanja niti se ista provlače kroz masovne medije.
To nije demokracija. To je sustav koji služi i kojemu je glavna uloga formalno prenošenje tuđe krivice i neodgovornosti na “narod”. Dakle aboliranje političara za njihova nedjela. Ništa više, ništa manje. Masovnost je poslužila za smanjenje i anuliranje uloge odgovornog glasača. Imamo redovnu situaciju da pojedina vlast vlada sa svega 20% glasova biračkoga tijela. I donosi zakone temeljem tih glasova. Uz korumpiranje “koalicijskih partnera” naravno. To je parodija demokracije a ne kompromis. To je legalizirana zloupotreba izvornog smisla i svrhe demokracije.
To bi bilo isto kao da se gradi most, a onda da inženjeri rade kompromise o količini željeza i betona, te promjeni statičkih elemenata bez obzira na struku, već radi mira u kući. Mislim da je jasno što bi se sa tim mostom dogodilo. Isto što se događa sa društvom.
Zato su očevi Američkog ustava ugradili kočnice i smjernice toj i takvoj demokraciji, koja da opet ponovim u ono vrijeme nije bila “masovna” demokracija u današnjem smislu.
Drugi problem je u legaliziranim “nadmetanjima” za kupovinu glasova, odnosno mandata. Uz podršku strogo usmjerenih i plaćenih masovnih medija. Uz sve to vidimo kako ih i dalje žulja ustav jer im onemogućava da potpuno bez ikakvih ograda razmašu “demokraciju”.
Postavlja se pitanje što da se radi? Po meni nije problem u samim mehanizmima demokracije, čak nije problem niti u masovnosti. Jer bi inače klasična diktatura bila bolja od demokracije. A povijest nas uči da tome redovno nije baš tako. Ima diktatura koje su bile bolje od demokracije, ali je to ipak izuzetak.
Problem je u današnjem načinu donošenja legislative, i neodgovornosti aktera koji donose tu legislativu. Ne samo da se otvoreno zaobilazi ustav (tamo gdje ga uopće ima), nego je u srži legislative ugrađena neodgovornost za posljedice onoga tko je iz svojih interesa gurao tu legislativu.
Čak i tamo gdje je evidentno kako je nešto nelegitimno, pa bi se i po postojećoj legislativi mogla povući odgovornost (zaduživanje države), tu se to ne provodi. Čak i tamo gdje postoje jasni zakoni oni se ne provode, odnosno provode se, ali selektivno sa tumačenjima prikladnim određenoj interesnoj skupini i korumpiranom sucu.
Pogledajte samo ustavni sud i njegovu ulogu. Imate hrpu zakona koji ne zadovoljavaju minimalne ustavne norme, ali se godinama temeljem njih pljačkaju građani. Tek kada netko “tuži” ustavnom sudu, onda se eventualno ZA NJEGA napravi izuzetak. Zakon se ne ukida nego svatko mora tužiti posebno?!?!?!? Tako ne samo da demokracija ne može funkcionirati nego bi se i diktatura raspala.
To je parodija i tragedija u istome. Jednostavno sam koncept ne drži vodu realnih potreba današnjeg društva.
O nekakvoj slobodi da uopće ne govorim. Ona ionako malo koga stvarno zanima, ustvari izaziva nelagodu i strah. To je samo fikcija za ovakve luđake kao što sam ja.
Sviđa mi seSviđa mi se
Vrtis se Tantore u krug. Na drugoj temi ti je demokracija bila sasvim prihvatljiva.
Sviđa mi seSviđa mi se
Daj se ne sramoti i počni više čitati što je napisano. Mislim, pa kako ti nije neugodno. Ti si taj koji postavljaš pitanja kao “zašto bi uopće libertarijanci bili za demokraciju?” I onda kada ti se odgovori da je i takva “demokracija” bolja nego otvorena komunistička diktatura ti onda šutiš….
Ako ti je cilj samo provocirati – nemoj.
Da ja sam rijetki koji smatra da je demokracija naša jedina stvarna šansa. I uporno tvrdim da mi ne živimo u demokraciji, nego u nekakvom bijednom surogatu iste.
Daj savladaj osnove komunikacije, pa se onda javljaj. I više ti na ovakve glupe komentare neću odgovarati iz principa. Ako imaš neko pametno pitanje ili komentar možda napravim iznimku.
Sviđa mi seSviđa mi se
Tantore, ti govoris o kompromisima. A to je uvijek “slippery slope”.
Sviđa mi seSviđa mi se
Jedan od najvaznijih uvida u vezi demokracije je upravo to da ona svugdje ima drukcije efekte i posljedice.
Kako je to moguce? Pa moguce je. Izvorni i najposteniji pojma demokracija je vrlo ogranicen. Demokracija je jednostavno — vlast vecine. Kakva vecina, takva vlast. Smeta me kada se razne stvari poput “ljudskih prava” ili “vladavine zakona” trpaju pod demokraciju.
Posljedicno, jedna od najvecih zabluda je ocekivanje da ce demokracija svugdje davati iste rezultate i dovoditi do istih ishoda i cudjenje kada se to ne dogodi.
Vlast vecine, vlast naroda, ce imati BITNO razlicit karakter ovisno o tome radi li se o Engleskoj, Svicarskoj, Hrvatskoj, Kini ili Saudijskoj Arabiji.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Činjenica je da vladavina zakona nema veze sa demokracijom ali ima veze sa specifičnom kulturom. Međutim vladavina zakona uvijek ima veze sa civiliziranim društvom. Ono što je ključno je na koji način, kome, za koga, iz kojih pobuda, itd. donosi i na koji način primjenjuje te zakone.
Realnost je da se zakoni u manje civiliziranim društvima provode selektivno i ovisno o poziciji moći i količini korupcije se ne provode uopće. Od najviših do najnižih grana. U civiliziranim društvima svega 0.01% ljudi je uglavnom iznad zakona. Mislim onih ozbiljnih zakona, a ne kazne za parkiranje. U diktaturama i manje civiliziranim društvima taj je postotak redovno znatno veći.
Realno u bilo kojem društvu zakoni se DONOSE VOLJOM MANJINE KOJA NE ODGOVARA ZA POSLJEDICE TIH ZAKONA. Kada kažem ne odgovara za posljedice tih zakona mislim na štetu za društvo koju neki od tih zakona predstavljaju.
Donosilac zakona čak u većini slučajeva nije dužan detaljno opravdati novi zakon. Na način kao što bi se opravdavao neki projekt na primjer. Sa mogućim negativnim posljedicama, rizicima, evaluacijom, simulacijom, te praćenje efekta u 3mj, 6mj, itd razdoblju. Te automatskim ukidanjem tog zakona ako se pokaže odstupanje od proklamiranih ciljeva i stvarnih rezultata.
Ničega tu nema. I nema odgovornosti za onoga koji je pogrešno (namjerno ili slučajno) lagao prilikom lobiranja za izglasavanje zakona. To je ono što je dubinski pogrešno.
Dakle, ne samo da u “demokraciji” većina ustvari živi pod zakonima o kojima ih nitko nikada nije pitao (niti neće), nego se ti zakoni ionako ne odnose jednako za sve.
Tvrditi da živimo po volji većine jednostavno nije točno. O kakvoj to onda demokraciji govorimo?
Sviđa mi seSviđa mi se
Hrvatska demokracija ce, dakle, davati rezultate u skladu sa najrasirenijim stavovima u hrvatskom drustvu. Ti stavovi su sve samo ne sjajni. Nisu cak niti stabilni u vremenu, mijenjaju se. Medjutim, bitno su manje ljevicarski nego stavovi ljevicarske elite — a to je dobra stvar.
Kad Ante Tomic i slicni ne vole demokraciju ( http://www.jutarnji.hr/ante-tomic-koje-ce-nam-dobro-referendum-donijeti–koja-je-skrivena-moralna-snaga-u-narodu-/1361412/ ), to je nepogresiv indikator da je demokracija losa za ljevicara i da nam je treba sto vise 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne treba puno filozofirati, tekst jasno pokaziva da “grupa” ne smije odlucivati o individualcu. I to je to. Libertarijanstvo bez filozofije.😁
Sviđa mi seSviđa mi se
E moj yodin svjedoce. Imam osjecaj da ti sebi postavljas najjednostavnija pitanja i onda uzivas u lakim odgovorima. Ali drzim da je bolje postavljati najkompliciranija pitanja i muciti se s teskim odgovorima.
Sviđa mi seSviđa mi se
A za tebe je pitanje da li individualac ima pravo na potpunu slobodu dok god ne ugrozava slobodu drugih individualaca komplicirano? Komplicirano je za one koji razmisljaju na koji nacin i do koje mjere je “ok” ograniciti tu slobodu.
Sviđa mi seSviđa mi se
Kao sto rekoh — jednostavna pitanja, jednostavni odgovori. Daj upotrebi malo mastu da zakompliciras stvari. Recimo, zamisli pojedinca koji je uselio u neboder i pristao na kucni red. U kucnom redu pise da se ne smije buciti poslije 22h i da svi zajedno moraju placati lift, ali nitko se nije sjetio napisati da se u stanove ne smije dovoditi goste koji imaju ebolu. I sad jedan pojedinac inzistira da ce on dovoditi takve svaki dan. Ima li pravo na to ili nema?
Sviđa mi seSviđa mi se
Pa ako netko ima ebolu i kreće se među ljudima, on fizički ugrožava njihovo vlasništvo (tijelo, zdravlje).
Ali anyway, ne mislim da se taj primjer odnosi baš na ovo o čemu je bila riječ. Libertarijanci podržavaju privatizaciju javnog vlasništva, tako da je jasno bi se takve stvari odlučivale vjerojatno po principu nadglasavanja između suvlasnika, slično kao u dioničkim društvima.
Vladavina većine s općim pravom glasa na razini cijele države u kojoj su preko 70% birača porezni konzumenti, i koji glasaju o raspolaganju imovinom (bez nekih značajnih realnih ograničenja) nekoliko milijuna ljudi s kojima nemaju više manje nikakve veze je sasvim nešto drugo.
Sviđa mi seSviđa mi se
“Pa ako netko ima ebolu i kreće se među ljudima, on fizički ugrožava njihovo vlasništvo (tijelo, zdravlje).”
Pa nije nuzno da ces dobiti Ebolu ako koristis isti hodnik kao i netko tko je zarazen. Vjerojatnost je mozda 50%, a mozda je samo 5%, a mozda je 0.5% ili 0.05%. Mozda, ako je bolest nova, niti ne znamo koliko je opasna i je li uopce. Sto cemo u takvim slucajevima? Sto cemo u bilo kojem slucaju koji nije predvidjen potpisanim ugovorom?
Primjecujem da mi Yodin Copypaste Svjedok nije nista odgovorio. Valjda trazi sto je Ayn Rand mislila o Eboli 😉
Sviđa mi seSviđa mi se
Citirati Ayn Rand nije lose, pokusati opravdati demokraciju sa primjerom ebole je lose. Podsjeca me na “god of the gaps” argumente.😉
Sviđa mi seSviđa mi se
Nisam to ni rekao, htio sam reći da je to prijetnja. Slično kao recimo hodam ulicom i nekontrolirano mlataram sabljom oko sebe, ili upirem pištoljem u slučajne prolaznike. To je samo po sebi prijetnja.
Naravno da tu imamo problem kontinuuma i da ne možemo naći jednoznačan principijelan odgovor na takve probleme, i niti jedna filozofska pozicija dosad nije našla principijelan odgovor na problem kontinuuma, zato nam i jesu potrebni sudovi.
“Thou shalt not bring your friends with Ebola in our neighbourhood.” – (Francisco d’Anconia, 10, 33) 😛
Sviđa mi seLiked by 1 person
Ja nisam uopće siguran da su najrašireniji stavovi u hrvatskom društvu bitno manje ljevičarski nego stavovi ljevičarske elite, a ne znam ni na koju ljevičarsku elitu tu misliš. Jesu li to Zoran Milanović i Vesna Pusić, ili su to Srećko Horvat i Ankica Čakardić?
U svakom slučaju, demokracija je igranje s vatrom.
Sviđa mi seSviđa mi se
A što to ustvari nije igranje sa vatrom u društvenim odnosima 🙂 🙂 ???
Mi jednostavno moramo odlučiti gdje je i na koji način veća vjerojatnost da će ove ideje koje promoviraju ljudske slobode biti realizirane.
Revolucijom i nasiljem?
Diktaturom?
Demokracijom?
Ja sam čvrsto uvjeren, da na prva dva načina nemamo nikakve šanse. 0%. Na treći način postoji nekakva šansa koja po meni prelazi 10%. Što smatram jako dobrim izgledima.
Uostalom 0/10 je beskonačno (neodredivo) veća šansa. Pa gospodo birajmo onda smjer koji nam je za podržavati.
Teoretski postoji i šansa da se pojavi “mesija”, čovjek čistoga srca, koji će silom i uz pomoć bogova ostvariti pravedno društvo (za neke). A “ostale” će ili potamaniti ili neutralizirati. To je neizbježna posljedica “čišćenja” društva po “uzvišenim” kriterijima. I uvijek je do sada bilo tako, i uvijek će biti tako.
Zadnji mesija koji se pojavio, pojavio se u Njemačkoj 1933 godine, ali kao što znamo nešto bogovi baš i nisu bili na njegovoj strani. A broj onih koji bi na kraju bili odabrani za ući u to novo društvo je nužno bio poprilično uzak….
A takvih mesija (samo sa različitim “poslanjima”) je bio popriličan broj u ljudskoj povijesti. To je taj vječni problem i sa mesijama i sa bogovima 🙂
Tako da ja na dolazak mesije ne računam, a iskreno i otvoreno strahujem od takvog scenarija, koji uzgred budi rečeno uopće nije toliko nevjerojatan koliko neki misle….
Stoga, ponavljam još jednom, meni se još uvijek iskreno zalaganje za demokraciju, ali uz inzistiranje na uvjete o kojima sam višekratno govorio, čini kao najbolja, da ne kažem jedina moguća opcija.
Što se Vama čini? Koje je nama najbolja opcija koju bi valjalo prihvatiti bez fige u džepu?
Sviđa mi seSviđa mi se
Slazem se da je demokracija igranje s vatrom, ali to implicira da imamo neke nezapaljive alternative.
“Ja nisam uopće siguran da su najrašireniji stavovi u hrvatskom društvu bitno manje ljevičarski nego stavovi ljevičarske elite”
Ali to je zato sto se stalno vracas, mozda i nesvjesno, na prastaru i ne vise tocnu definiciju ljevice kao primarno zainteresirane za radnicka prava i “prava”, redistribuciju bogatstva, i tako dalje. Bas si nedavno imao clanak o kulturnom marksizmu — tamo smo diskutirali glavne ideje ljevice danas i to su primarno univerzalizam, internacionalizam, antirasizam i slicno, a ne sukob rada i kapitala.
Da, raja je zainteresirana za redistribuciju bogatstva, kruha bez motike, i slicno. Ali raja nije zainteresirana za jednu svjetsku vladu, ukidanje vlastitih nacionalnih drzava, i slicno. Raja je dakle vise “old left” dok je elita vise “new left”.
Sviđa mi seSviđa mi se
U potpunosti se slažem. Čak tvrdim da je i taj “old left” relativan, uvjetan, i da je itekako podložan utjecaju i pomicanju prema onome o čemu mi ovdje govorimo.
Sviđa mi seSviđa mi se
Svicarska, vidi se iz posta, demonstrira da ne mora demokracija nuzno zavrsiti u spaljivanju Todorica na lomacama i nacionalizaciji ekonomije. Ovisi o mnogo toga. Moze biti i poprilicno prokapitalisticka.
Sviđa mi seSviđa mi se
Mislim da ti fali temporalna komponenta. Ako su elite izvor ljevičarskih ideja onda su one po definiciji uvijek lijevo u odnosu na narod. Da bi demokracija funkcionirala kao potencijalno riješenje bitno je kakav je smjer kretanja median votera kroz vrijeme? Jel random ili ide lijevo ili desno.
Npr. Imao si referendum o definiciji braka s rezultatom 2:1. Kakav bi rezultat bio prije 30 g. a kakav misliš da će biti za 30 g? Ako rezultat cijelo vrijeme ide prema lijevo onda igrajući na kartu demokracije igraš unaprijed izgubljenu igru. (a i ovakav referendum bez obzira na rezultat je pobjeda države)
Masa možda je protiv svjetske vlade, za nacionalne države i sl, ali pitanje neće biti tako formulirano. Centralizirana vlast ( a kako ja vidim povijest centralizirana vlast dugoročno uvijek pobjeđuje) ne raste tako da je netko eksplicitno zahtjeva nego se usvajaju institucije, ideje i programi koji kao posljedicu imaju rast moći centralne vlasti.
Pa ćeš tako imati kao riješenje za probleme EU fiskalnu centralizaciju, za fiskalne probleme napade na zemlje s nižim porezima kao porezne oaze, za socijalnu pravdu Piketty je već dao prijedlog, centralizirani mehanizam konfiskacije imovine, za zdravstvo u Americi Obamacare, a za koje desetljeće vjerojatno i potpuna nacionalizacija zdravstva, fetišizaciju znanosti i obrazovanja koja naravno znači državno financiranje znanosti i obrazovanja… I sve te mjere masa podržava ili će ih podržati u budućnosti, a rezultat će biti gubitak ovlasti bilo nacionalnih država bilo tržišnih institucija.
Relativno lako je naći nekonzistentnosti u javnom mijenju i onda interpretirati javno mijenje u smjeru kojem želiš.
Pitanje 1: Jeste li za niže poreze? DA
Pitanje 2: Jeste li za garantirane mirovine, besplatno školstvo i zdravstvo? DA
Rezultat: Viši porezi.
Imaš friški primjer iz Grčke, odbacili su program EU na referendumu, a onda su ga prihvatili jer ne žele izaći iz EU. I jedno i drugo su većinske odluke, samo treba odabrati na koju ćeš se pozvati. A jasno ti je da ni ti ni ja ne odlučujemo koje je pitanje relevantno…
Sviđa mi seLiked by 2 people
Pa da, ali ključ demokracije i jeste u tome da se postavljanje pitanja decentralizira i spusti na razinu pojedinca ili manjih grupa. Uostalom, danas uz ovakve tehničke mogućnosti to nije više neizvedivo. Samo, naravno to centralistima nikako ne odgovara.
Ovako kako je stvar sada postavljena, prvo se elite međusobno “dogovore” što će se pitati, i kako će pitanje biti uobličeno, a onda se ponekad nešto i pita – tek reda radi kako bi onda mogli oprati ruke i reći – eto to ste sami tražili.
A to veze sa stvarnim stanje ustvari nema. To je čisti inženjering i obmana. Jedini izuzetak na ovim prostorima je bio onaj referendum “za obitelj”, i pokušaj uvođenja preferencijalnog glasovanja, koji je efikasno zaustavljen od strane “demokratskih” vladara.
I što znači ako su se stavovi pomakli “ulijevo” (što ustvari i nije baš točan opis). Pa isto tako se mogu pomaknuti i na drugu stranu….. samo što netko uporno radi na tome kako se to ne bi dogodilo.
Nema kraja povijesti kao što je onaj opsjenar i šarlatan od Fukuyame tvrdio…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Ako ona šeksova pohvala peđe prilikom preferecijalnog nije otrijeznila i zajzagriženijeg demokrata, ništa ne će:)
Demokracija je temeljito i opravdano iskritizirana kao loše rješenje, za realno bolje nisam nikad čuo. Osobno, rješenje je u ilegali. Meni je takoder sada temporalna komponenta najvažnija.
Mogu očekivati statistički još 35 godina života, što je premalo i za novi početak vani i za očekivanje uspostave nekih normalnih odnosa ovdje.
Dok elite polako kuhaju žabu da ne iskoči, tako i ja polako kontriram; zatvorio sam firmu i nastavio na crno, vozim motor bez položene kategorije, bacam samice i vrše, kupujem što mogu bez računa da se ne računa…dakle, minimalno zrna žita okupatoru uz svesrdnu podršku demokratskoj proceduri jer kad me uhvate u prestupu, procedura je demokratski neučinkovita 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Sto je ovo? Revolucionarna borba radnika protiv elitizma?😁
Sviđa mi seSviđa mi se
Slazem se da stavovi raje nisu stabilni u vremenu. Mislim da je jasno da se pomicu ulijevo i vrlo je moguce da bi referendum o braku za 30 godina imao potpuno drukciji rezultat. Medjutim, to klizanje ulijevo ja ne vidim kao rezultat jednostavnog mehanizma u kojem elite odredjuju smjer a raja onda slijedi. Ni tempo ni smjer ne cine mi se uklesani u kamen. Smatram, na primjer, da je veliki faktor u klizanju ulijevo cinjenica sto smo postali sve bogatiji i sto je tehnologija napredovala.
Sto se tice centralizacije EU, podsjecam da je raja dvaput na referendumima odbila Europski Ustav. EU napreduje prema superdrzavi u onoj mjeri u kojoj se gradjane Zapada ne pita za misljenje. Istok je druga prica — Hrvati bi prilikom pristupa u EU pristali na Ustav EU, sto god u njemu pisalo.
“Relativno lako je naći nekonzistentnosti u javnom mijenju”
Da, ja sam zato predlozio da kasnije misljenje ponistava prethodno ( https://usporedbe.wordpress.com/2014/10/21/novinarsko-pitanje-jos-o-referendumima/ ) pa se moze biti nekonzistentan koliko hoces.
Grcka je dobar primjer ali ja ju interpretiram drukcije nego ti. Grci stvarno jesu prvo odbili mjere stednje, a onda prihvatili jos gore mjere stednje. Nije netko za njih odabrao, oni su sami odabrali i mogu se u svakom trenutku predomisliti, recimo na skorim prijevremenim izborima.
Sviđa mi seSviđa mi se
Slažem se ja s tobom oko Grčke. Ne tvrdim ja da je netko drugi odabrao umjesto njih nego da metoda odlučivanja koja istodobno može dati rezultat da i ne nije najsretnija.
A klizanje bojim se da je uklesano u kamen (ne i tempo). Država je zajeban parazit jer je svaki štetan potez jača. Dati nekome subvenciju, privilegiju ili preuzeti neku društvenu funkciju pod ingerenciju države znači istovremeno stvoriti saveznika u obrani i jačanju veličine i ovlasti države. Bismarck je stvorio državni mirovinski sustav kako bi ljude napravio ovisnima i time lojalnima novoj državi. Što reći nego job well done. A takvih primjera ima koliko hoćeš.
Recimo ja sam poprilično siguran da će Švicarska za 20-30 godina doći do razine državne potrošnje od najmanje 45%. Vjerojatno će i tada biti ekonomski najslobodnija zemlja u Europi, ali će trošiti ono što je danas standard. Švicarska je to što je zato jer je prije stoljeće i pol postavila relativno dobre osnove i politički sustav koji je dosta decentraliziran i time inertan pa nisu usvojili sve gluposti koje se drugdje smatraju normalnima. I tu jesu referendumi odigrali bitnu ulogu, ali usporiti ne znači zaustaviti, a još manje preokrenuti trend. Pogledaj pitanja na referendumima koje je Galt izdvojio u postu, sva su odbijena, ali i sva su ofanzivna. Kad igraš samo obranu samo je pitanje vremena kad ćeš dobiti gol. Pattern švicarskih referenduma je vjerojatno ovako nešto: većina prijedloga koja povećavaju ovlasti države se odbije, manji dio prođe, a prijedlozi za smanjenje države su rijetki ili nepostojeći. Kakav može biti dugoročni smjer u tom slučaju?
Očekivat u Hrvatskoj od demokracije i referenduma da je napravi sličnijoj Švicarskoj mislim da neće ići. Volio bih da sam u krivu jer bi to bilo relativno lako riješenje.
Sviđa mi seSviđa mi se
Jos jedan problem sa Svicarskom je sto imaju instituciju vrhovnog suda. Vrhovni sudovi imaju tendenciju ka progresivizmu.
“A klizanje bojim se da je uklesano u kamen (ne i tempo).”
Jednim dijelom klizanje ulijevo je posljedica materijalnog progresa. Nekad bi lose ekonomske odluke neko drustvo dovelo do gladi i smrti, danas se svasta moze izvesti a da su trbusi jos uvijek puni.
Sviđa mi seSviđa mi se
Jedna za sve poklonike demokracije i referenduma😁
“Individual rights are not subject to a public vote”. Ayn Rand
Sviđa mi seLiked by 1 person