Jeffrey Miron o Grčkoj

Odličan interview u Telegramu s Jeffreyem Mironom o razvoju situacije u Grčkoj, pročitajte svakako. Bravo za Telegram što razgovaraju s Mironom (radi se o ovom gospodinu, za one manje upućene).

Jedna dobra stvar kod grčkog ‘defaulta’ bi bila napuštanje Eurozone*. Euro i centralizirana monetarna unija su promašene socijalističke ideje, a za Grke je tijekom ove krize politika ECB-a bila posebno “tijesna”, što je jedan od razloga povećanja duga u odnosu na BDP.

Na grafikonu vidimo kretanje stopa promjene grčkog nominalnog BDP-a u odnosu na ostatak Eurozone. Nažalost, nemamo prikazane linije trenda prije krize, a u tom slučaju bi jaz bio još dosta izraženiji. Otprilike nešto poput pokvarenog sata, “monetarne golubice” budu u pravu dva puta u stoljeću. Bili su u pravu 1930.-e, u pravu su danas.

Jasno je, naravno, da će u kratkom roku morati doći do izvjesnog “otrježnjenja”, ali u svakom slučaju bi do toga moralo doći. Odlasci u mirovinu s 56 godina i prosječne penzije od skoro 900 eura nekako moraju doći na naplatu.

Ono što je loša stvar je što nema naznaka potrebnih reformi. Grčka je danas među najneslobodnijim ekonomijama Europe (daleko najneslobodnija u EU) i, s eurom ili bez njega, do značajnih promjena na bolje ne može doći bez konkretnih strukturnih reformi u vidu liberalizacije tržišta, smanjenja poreza i regulacija, privatizacije državnih poduzeća, smanjenja udjela države u ekonomiji, ukidanja minimalne plaće, rezanja u birokraciji, itd.

S obzirom da će komunisti ostati bar još neko vrijeme na vlasti, do tih nužnih reformi će teško doći, jer bi time vlada izdala svoje biračko tijelo. Cipras mora odlučiti je li mu više stalo do sebe ili do Grčke (s obzirom da je ljevičar, neće mu biti teško odlučiti 😉 ). Dakle, ili će a) provoditi brutalne pro-tržišne reforme i postaviti zdrave temelje za dugoročni rast i razvoj (no, time bi razočarao vlastite birače); ili će b) biti ideološki dosljedan u provođenju socijalističkog modela i do kraja upropastiti zemlju (čime bi mogao možda diskreditirati paneuropski socijalistički pokret, ali uvijek može iskoristiti opravdanje da su za njihov debakl krive masonske zavjere i pohlepni neoliberalni lešinari).

Ili kako prenosi Greg Ip:

And for those in the euro, exit may not be a palliative. Spain has already improved its competitiveness through wage and price cuts. A euro exit could bring with it populist polices that hurt long-term growth. “You do not leave the euro to become a market-friendly Switzerland. You leave the euro to become Argentina,” says Jesús Fernández-Villaverde of the University of Pennsylvania.

Ono što bi pak moglo biti prilično opasno jest da “institucije” opet popuste socijalistima i nastave s financiranjem njihovih projekata novcima europskih poreznih obveznika. Napisao sam već u jednom prethodnom postu kako bi socijalisti trebali obožavati te parazitske “institucije”, a to je posebno istina kod Grka. Netom prije ulaska u Eurozonu, trošak grčkog zaduživanja se drastično smanjio, što je omogućilo Grcima veću rastrošnost i nerealan rast standarda:

ygleNa grafikonu (izvor) crvena linija prikazuje kretanje grčkog realnog BDP-a po stanovniku, dok žuta strelica pokazuje ekstrapolaciju trenda kretanja prije uvođenja eura 2001. godine. U cijelom tom razdoblju (a i ranije) grčka vlada je konstantno ostvarivala proračunske deficite, koji su u najgorim godinama iznosili i preko 15% BDP-a:

deficit

Ne samo da je ulazak Grčke u Eurozonu njihovim socijalističkim vlastima omogućio jeftinije zaduživanje, tj. veću rastrošnost, već je i tijekom financijske krize, kada su prinosi na grčke obveznice opet skočili u dvoznamenkaste postotke (pa čak i do 30% na 10-godišnjice), IMF i EU su im praktički poklonili nove kredite od novaca poreznih obveznika (ako je za vjerovati ljevičarskim organizacijama, efektivna kamata na te kredite IMF-a je iznosila oko 3,6% što je dakle drastično niže od tržišnih cijena grčkog duga).

I unatoč tome, ljevičari se bune protiv tih istih “institucija” koje su redovito subvencionirale socijalističke projekte po Europi i svijetu. A što bi tek onda ljevičari bili rekli da su 2010.-e “institucije” odbile subvencionirati grčke socijaliste novcem europskih poreznih obveznika? Onda bi opet bili na udaru “neoliberalni kapitalizam” i “diktatura kapitala”.

Kako se ono kaže: Heads – I win; tails – you lose! 

Što se tiče ovog referenduma, možda se i može reći da su na neki način Grci pokazali kapitalistima što znači kapitalizam, ali analogija nije baš dobra. Vjerovnici koji su posuđivali novce grčkim socijalistima su morali biti svjesni rizika u koji se upuštaju**, ali jedan od razloga zbog kojih su se oni u taj posao upuštali je upravo implicitna (ili eksplicitna) garancija “institucija” da će preuzeti bar dio tog duga na sebe ako dođe do problema, a to nema veze s kapitalizmom, jer su oni to radili novcima poreznih obveznika i tako stvarali ozbiljan moralni hazard. U tome vidimo sličnost s generiranjem krize na tržištu nekretnina u SAD-u.

Zato može biti vrlo opasno ako “institucije” ponovo odluče popustiti i odobre nove programe pomoći socijalističkim projektima. Naravno, to nisu smjeli činiti ni prošlog puta, niti bi te “institucije” uopće smjele postojati. Ako se IMF i EU sada opet odluče na još jednu rundu otpisa dugova i novih praktički beskamatnih kredita propalim socijalističkim eksperimentima, kakvu će to poruku poslati biračima u drugim zemljama? Neka samo nastave glasati za socijalističke radikale, jer se neodgovornost isplati? Takav pristup mogao bi voditi daljnjoj popularizaciji ekstremnijih komunističkih i nacional-socijalističkih frakcija po Europi.

Inače, ljevičari koji grme protiv eura zapravo sebe dovode u malo neugodan položaj s obzirom da se pritom stavljaju na stranu zločestih “neoliberala” Miltona Friedmana i Friedricha Hayeka, te se pozicioniraju uz britanske konzervativce predvođene njima omraženom Margaret Thatcher, a nasuprot francuskim socijalistima. No, sumnjam da su to skužili.

Ono gdje se možda ne slažem skroz s Mironom je što kaže da druge zemlje (Španjolska, Italija, Portugal…) “nisu ni izbliza u tako lošem stanju”. Ako je istina da je grčki dug “neotplativ”, onda nisu baš ni druge zemlje toliko daleko od toga. Primjerice, možete vidjeti ovdjeovdje ili ovdje kako ima zemalja koje troše veći udio BDP-a na servisiranje duga, koje imaju prilično kraće prosječno vrijeme dospijeća i koje imaju više efektivne kamatne stope na javni dug. Ako se Grčkoj dozvoli daljnja nedisciplina i igranje socijalizma, što to priječi i ove druge države članice da se tako ponašaju?

eir

Efektivne kamatne stope na državni dug (Grčka je ‘EL’)

U tom smislu, mislim da je moguć i jedan optimističan i jedan pesimističan scenarij raspleta ove situacije, ovisno o reakciji “institucija”. Idealan rasplet situacije bio bi, naravno, ukidanje tih “institucija”.


*– Treba ipak imati na umu da bi u ekonomskom smislu “napuštanje eura” značilo da euro prestaje biti medium of account, dakle, nije dovoljno samo da euro prestane biti službeno sredstvo razmjene. (Na primjer, u bivšoj SFRJ dinari su bili službeni medium of exchange, ali je njemačka marka bila ustvari medium of account.)

**– Što se tiče potezanja priče kako i “privatni kreditori moraju snositi odgovornost”, trebali bismo znati da su tijekom reprograma duga 2012. godine, privatni kreditori popušili već oko 107 milijardi eura, njihova potraživanja su smanjena za preko 50%, što je četvrti najgori otpis duga po privatne kreditore u povijesti.

Oglasi

21 comments

  1. Citiram:

    “i privatni kreditori moraju snositi odgovornost….”

    Kako ja to vidim samo privatni kreditori i porezni obveznici ionako snose odgovornost. Nitko drugi. I točno odgovornost za što to? Zato jer su nekome dali novce po kamatama po kojima niti jedan građanin Hrvatske ne bi nikome posudio svoj novac?

    Jesu li Grci maloumna djeca pa da se njima ne smije davati novac u ruke? Ako je tako zašto bi im se onda davalo još novaca?

    Sigurno je jedan dio toga duga nelegitiman. To je onaj dio duga koji je nastao u dogovoru korumpiranih političara – isporučioca usluge i kreditora. Baš kao i u Hrvatskoj.

    Ali onda te svoje ljude Grci trebaju uhapsiti i na sudu dokazati da je tome tako. I nitko im ne bi rekao niti riječ.

    Ali to je ipak samo jedan manji dio duga. Što je sa svime ostalim?

    Onda se javljaju pametnjakovići poput Piketty-a sa mudrolijama kako niti Njemačka nije vraćala svoje dugove:

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/thomas-piketty-njemacka-nikad-nije-vratila-svoje-dugove-pa-nema-pravo-drugima-drzati-lekcije/829194.aspx

    Pri tome ta komunjara zaboravlja da je ogromna većina Njemačkih dugova IZMIŠLJENA i nametnuta Njemačkoj. Što zbog potpuno izmišljene krivice za prvi svjetski rat, što zbog stvarne (ali i to samo jednim dijelom) krivice za drugi svjetski rat. U trenutku kada je dio tih “dugova” smanjen, to je napravljeno samo zato jer je Njemačka dokazala da će ostatak vraćati i da neće raditi nove dugove. I zato jer bi u suprotnom Njemačka privreda posustala i taj dug ionako ne bi bio vraćen. Nije njemačka dobila gotov novac pa da ga ne želi vratiti.

    Da ne govorimo o nebrojenim odštetama koje su isplaćene grupama i pojedincima radi političkoga mira, iako niti na jednom nepristranom građanskom sudu i dokaznom postupku te odštete ne bi dobile prolaz i bile bi glatko odbijene.. Ukratko Njemačka je do sada sveukupno ne samo poplaćala sve svoje “dugove” nego ih je i debelo preplatila….

    Grčka je za razliku od Njemačke dobila gotov novac na ruke i potrošila ga. I sada se javlja ovaj komunistički demagog i radi usporedbe?

    A Grčka ne samo da nije dokazala kako će uvesti promjene nužne da postane poslovno pozitivna, nego je još provela referendum kako bi se zabetoniralo kako baš neće raditi i baš neće vraćati dugove, nego će nastaviti sve po starom.

    I onda bi im trebalo popustiti i dati im još novaca?!?!? Pa meni stvarno nije jasno jesu li ti ljudi samo toliko glupi ili su i glupi i zli i pokvareni. Ustvari mi je sve jasno.

    Kakvi komunisti uopće mogu biti?

    Sviđa mi se

    1. Koliko god ja ne mogu smislit ove besmislene “institucije”, ljevičarske deluzionalne pile naopako koje se mogu čitati ovih dana o Grčkoj su strašne.

      Evo, npr. ovaj članak: http://www.globalresearch.ca/the-imf-has-made-e2-5-billion-profit-out-of-greece-loans/5460608

      IMF je znači opljušio Grke “lihvarskim” kamatama jer im je dao kredit po 3,6% u vrijeme kad su prinosi na njihove obveznice bili već dvoznamenkasti. Znači, dok nitko normalan nije Grcima htio posuditi svoj novac po nekoj jednoznamenkastoj kamati, ovi birokrati im praktički poklone kredit od tuđih novaca po stopi malo višoj od eskplicitnog cilja inflacije ECB-a (po ovom grafu gore izgleda da je efektivna kamata na grčki dug zapravo ispod 3%).

      To je ljevičarima “lihvarenje”, zato što je trošak IMF-a navodno oko 0,9%. Dakle, potpuna deluzionalnost, nerazumijevanje osnovnih koncepata, oportunitetnog troška, rizika, itd.

      Ili recimo ovaj članak bivšeg druga ministra: http://www.heraznanje.com/goranko-fizulic-za-heraznanje-grcki-dug-lihvarenje-ili-rastrosnost/

      Naravno, po njemu priča počinje 2012. kad su “institucije” otkupile 240 mlrd eura grčkog duga. Jasno da nisu trebali, ali ono, taj dug se eto samo tako stvorio, sam od sebe?? U to vrijeme je već bio na oko 140% grčkog BDP-a, dok evo u Hrvatskoj još ni danas nije ni 90%. I zato su krivi nekakvi hedge fondovi i Daniel Loeb koji je otkupio nekih niti 0,2% grčkog duga??

      Da nisu “institucije” intervenirale novcima poreznih obveznika, Grčka bi bankrotirala tamo prije 3-4 godine još. I koga bi onda socijalisti za to okrivljavali? Onda bi opet bili krivi zločesti financijaši i neoliberali koji su pustili Grčku da potone i pozivali bi se na “europsku solidarnost”.

      Heads – I win, tails – you lose.

      Općenito, da nije Grčka u EZ i da nema ECB iza sebe, nikad se ne bi niti mogla zaduživati po ovako niskim kamatama niti bi privatni kreditori kupovali njihove obveznice da nemaju garanciju “institucija” za sebe.

      Kako socijalisti ne razumiju da su im takve “institucije” najbolji prijatelji?

      Sviđa mi se

      1. Ja mislim da oni itekako dobro razumiju što te institucije rade. Ali sa jedne strane rade sve kako bi stvari ostale iste, tj. kako bi se novac nastavio kanalizirati kroz institucije, jer je to jedini način da se politički a ne ekonomski, novac “raspodjeljuje”, a sa druge strane prosipaju demagošku kritiku pravednika koji sa navodno nepristrane pozicije kritizira te iste institucije.

        Jasno je njima da tog novca ne bi niti bilo da nije prethodno ukraden od poreznih obveznika i onda dan tim institucijama na raspolaganje. To je parada licemjerja i demagogije. Ljevičarska orgija i protuprirodni blud jeba*ja u mozak u svom najboljem izdanju.

        I onda se takav “oštri kritičar” naravno ne boji odmazde kada zna da u tim institucijama sjede isti takvi demagozi, često iz istih političkih krugova…. Pa kada se želi pokazati da će se nešto promijeniti tada ovaj koji je kao kritizirao zasjedne na tu poziciju i time osigura kontinuitet iste obmane. Neće u stolicu tih institucija zasjesti netko tko zaista teži promjeni. To je jasno.

        A ovi koji galame na cestama i podržavaju socijalizam (“antifašisti”), su samo njihov retardirani “podmladak”, ustvari korisni idioti kojima je lako manipulirati (to je Lenjinova uzrečica).

        Ja znam da se ovdje svima diže kosa na glavi kada se spominje “demokracija”, ali ja sam čvrsto uvjeren da je prava demokracija JOŠ UVIJEK (dok nas sve potpuno ne poblesave i genetski ne prilagode do kraja) njihov glavni neprijatelj. I oni su toga jako dobro svjesni.

        Oni mogu dobro funkcionirati samo u nekom “zaštićenom” i strogo kontroliranom sustavu. Zato su oni glavni protivnik stvarne slobode govora, malih poreza, prava na posjedovanje oružja i slično. Zato jer se boje naroda. A kako i ne bi kada znaju da mu rade o glavi. Stoga ćete od njih najčešće čuti kako je narod “blesav”, “neodgovoran”, “nezreo” i da mu stoga treba TUTOR. Naravno oni su najbolji za takvu ulogu……

        I kada se stvari počnu gurati do kraja onda su oni prvi koji će skočiti i podržavati kojekakve zabrane i ograničenja slobode. To sam imao prilike dobro provjeriti u praksi. Njihov “antifašizam” na djelu. 🙂

        Zato je stvarna demokracija, dakle takva nad kojom nitko nema monopol manipulacije, njima smrtni neprijatelj. A nama najbolji prijatelj i jedina šansa. Koliko god to mnogima čudno zvučalo.

        Sviđa mi se

        1. Ja razmisljam slicno i pisao sam o tome. Najgori i najopasniji ljevicarski ekscesi nisu nesto demokratski podrzano, nego nametnuto odozgora, i ako bi se stvarno dopustila u svemu demokracija, rezultat ne bi bio isuvise lijevo.

          Trenutno. Cinjenica je da niti stavovi stanovnistva nisu stabilni u vremenu. Tendencija je kretanje javnog mnijenja ulijevo, polako ali sigurno. Tako da demokracija dugorocno gledano moze proizvesti i vrlo lijeve rezultate.

          Sviđa mi se

  2. Strahovi od sirenja problema su pretjerani utoliko sto je Grcka stvarno za koplje najgori slucaj i druge ekonomije koje se uvijek (po meni, neopravdano) trpaju u isti kos (Italija, Spanjolska) su u puno boljem stanju.

    Ali cijela ideja drzavnog duga je suluda ako se mene pita, kao i implicitna ideja da drzave imaju neko pravo na dug i pristup trzistima kapitala, i odavno zagovaram opciju da se drzavni dug zabrani Ustavom, s jednom iznimkom u ratnim situacijama.

    Sviđa mi se

    1. To ja govorim non-stop. Da je zaduživanje države od strane političara čisti kriminal. Osim u situacijama više sile (potresi, havarije, rat,…) ali i mogućnost takvih situacija mora biti unaprijed predviđena, izglasano postupanje u takvim slučajevima i sve procedure oko toga unaprijed razrađene i transparentne.

      Nikakav legitimitet za taj i takav dug političari nisu imali i taj je dug potpuno nelegitiman. Ali da bi se legitimitet zaista i osporio potrebno je procesuirati SVE u lancu koji su to dopustili. Dakle političare, saborske zastupnike koji su to izglasali ili se nisu pobunili protiv toga, javnog tužitelja i cijeli lanac odgovornosti pravosuđa koji to nije zaustavio. Kada počinitelji budu drastično kažnjeni (40 godina robije ili smrtna kazna, oduzimanje građanskih prava i konfiskacija cjelokupne imovine), tada se ide u međunarodno osporavanje toga duga.

      A gdje su dugovi koji su nastali u kriminalnoj sprezi korupcije političar-isporučitelj usluge/robe-financijer. O tome da ne govorim, ali to je često teško dokazati. Međutim tu se radi o takvim astronomskim iznosima da se dokazivanje isplati.

      Ovo što danas političari rade je podrivanje neovisnosti zemlje i ustvari čista veleizdaja. Ali kao i obično za to u “zakonima” i “pravosuđu” i “pozitivnim pravnim normama” nisu predviđene nikakve sankcije. Sankcije su očito povlastica predviđena samo za robove, pardon, slobodne građane……

      Dok se to ne promijeni, pričati o nekakvoj “demokraciji” i “pravima” je smiješno.

      Ali hej, nije sve tako crno, imaš si pravo (na račun poreznih obveznika) odrezati pišu i ustvrditi da si žensko. I još pri tome možeš strpati u zatvor nekoga primitivca koji homofobno-fašistički tvrdi da je to bolesno a ne normalno i dobro..

      Hura, pa zar ne vidite koliko smo tolerantni, demokratski, slobodni i napredni 🙂

      Sviđa mi se

      1. Još gore. To je restauracija fašizma i terorizam zajedno. Stoga treba okupiti sve slobodnomisleće i napredne snage u borbi protiv historijski poraženih snaga.

        Sviđa mi se

  3. Vrlo dobar razgovor s prof.Mironom, ali do odličnog je nedostajao iskorak o politici MMF-a spram Grčke. Zadnji zajam koji su dali recimo Grčkoj je bio uvjetovan recimo odgodom kresanja vojnog proračuna za 400 miliona US $, što je bila očita politička sprčka SAD-a (inače,za zamijetiti je da jedino vojska ostaje neokrznuta i najnovijim mjerama).I da,zašto Španjolska,Italija ili Portugal,pa i Francuska,ne bi uradile isto, kad je očito da je projekt eura više funkcionalne političke naravi u ovoj fazi,nego li financijske ?!Uplitanje politike u spašavanje banaka u Evropi,je direktno uzrokovano krizom u SAD-u (čak i pozivom Evropljanima da primjene američki recept). Koliko je pogrešnih procjena i koraka načinjeno,a da faktički i nema osigurača defaultu, pokazuje i zanimljiva iscrpna analiza Zetelmeyera,Trebescha i Gulati iz 2013.

    Sviđa mi se

    1. Da, i mene strah za ostale “južnjake”, možda što sam ja općenito pesimist, ali evo ako “institucije” sad opet popuste Grcima i poklone im nove kredite, komunisti bi mogli dobit izbore u Španjolskoj a i time se stimuliraju komunistički pokreti i po drugim zemljama. Krajem mjeseca dospjevaju neke rate kredita ECB-u koje Grci ne mogu platiti, pa ćemo vidit što će s time bit.

      Btw, Zettelmeyera et al. sam linkao u postu.

      Sviđa mi se

      1. Podemos ce tesko dobiti izbore u Spanjolskoj bez obzira sto se dogadjalo u Grckoj. Cak i kad bi Grcka postigla svoje maksimalne zahtjeve (otpis 30% duga i ostanak u eurozoni) spanjolci to nece percipirati kao uspjeh koji je vrijedan zrtava koje se moraju za njega podnijeti. Zestoko su pro-EU, ekonomija im raste, a po karakteru uopce ne vole talasanje i revolucionarne ideje i to da ce oni sad krenuti u nekakve komunisticke eksperimente, nacionalizacije i rasturanje kapitalizma je toliko malo vjerojatno da se s tim mogu ozbiljno baviti samo americki kolumnisti koji ne prate stanje na terenu.

        Sviđa mi se

    2. Da li se itko zapitao kako je moguće da netko, bilo tko, donosi takve odluke u ime svih nas a da pri tome nije pitan narod koji to sve plaća. I kako je moguće da je netko donio takvu odluku a da pri tome ne snosi nikakvu odgovornost za takav monstruozni čin.

      I najvažnije, kako je moguće takav sustav nazivati ili još gore smatrati demokracijom?

      Sviđa mi se

    1. Koliko vidim, dotični zalaganje za minimalne poreze smatra ideološkom iluzijom (?) i libertarijance svrstava u isti krug sa ekstremnim ljevičarima samo sa druge strane spektra.

      Dotični otvoreno laže kada tvrdi da su libertarijanci za ukidanje (?) sindikata. Ovo sa nekakvim “ukidanjima” (valjda dekretom ili čime to) samo pokazuje koliko taj čovjek koji se hvali suradnjom sa Valentićem i Škegrom ima pojma o čemu govori. Jako malo ili nimalo.

      Taj čovjek se i dalje zalaže za socijalnu državu i za takozvane “jednake šanse” u postojećem sustavu školstva. Kao da je problem u “jednakim šansama” a ne u potpuno zastarjelom i neefikasnom školstvu samom po sebi koje ustvari ne daje dovoljno dobre šanse nikome? 🙂

      On dakle smatra da su ekstremni ljevičari i libertarijanci dvije ekstremne opcije. A da istina leži u sredini. Znači izjednačava nekoga tko se po definiciji služi silom i nasiljem (socijalist) sa nekime tko je primarno za slobodnu suradnju? To je po njemu ekstremno gledište.

      Mislim da mi moramo malo promijeniti pristup i pojednostaviti neke stvari ljudima jer se većina, budimo iskreni ne zamara previše sa razmišljanjima kojima se mi bavimo. To naravno ne znači da su oni zbog toga glupi, niti znači da ne bi prihvatili ono o čemu govorimo. Ali im to treba približiti na način koji ne zahtjeva previše mentalnog angažmana.

      Ekonomska dokazivanja, grafikoni, analize, povijest, sve je to liepo, i korisno nama ovdje, ali ljudima treba zapakirati nekoliko samorazumljivih poruka koje slikovito sažimaju ovo o čemu govorimo i onda ih ponavljati do besvijesti i iznemoglosti.

      Sviđa mi se

      1. Ne da mi se sada opet čitati taj tekst pa riječ po riječ analizirati s čime se ne slažem, itd., ali moram ovdje braniti čovjeka. VŠ je inače easily najbolji makroekonomist u Hrvatskoj, bez uopće neke konkurencije.

        Da podsjetim, predsjednik “Društva hrvatskih ekonomista” je čuveni Ljubo “Petoljetka” Jurčić.

        Što se tiče tog “izjednačavanja” ljevičara i libertarijanaca, tu se istina dosta nespretno izrazio, ali nije to imao namjeru svrstavati u isti koš niti kazati da je istina “negdje u sredini”. Na jednom drugom mjestu je prilično detaljno napismeno pojasnio što je time htio reći i dao do znanja ljudima da ne smatra te dvije strane ni po čemu moralno ili filozofski jednake…

        Ali mislim da ne bi bilo baš korektno da kopiram sad taj cijeli tekst ovdje, ugl. razjasnio je tumačenje tog interviewa. I kaže da mu je drago da nove generacije kritiziraju da je ljevičar – znači da ima nade! 😀

        Sviđa mi se

        1. Ok onda. Ako ti kažeš da je čovjek ok, onda ja nemam što dodati. Mislim tvoji kriteriji su u mnogome stroži i od mojih, tako da….

          Mislim da je osnovni izvor nesporazuma u tome što netko misli kako zato jer bi porezi bili mali, slobode velike, a država se ne bi previše miješala da bi jedan (dobar) dio ljudi koji nisu sposobni ili misle da nisu sposobni za slobodno tržište (ili ne žele raditi) nužno umirali na cesti od gladi.

          Misli da tu obmanu i laž trebamo početi demistificirati, jer ja tvrdim da se takvima može osigurati jestiva hrana, odjeća (Mao Ze- Dong ili vojnički stil) i grijanje/režije po troškovima koji su 1/10 sadašnjih troškova. Nikakav novac na ruke, to zaboravi. Očito da to ne bi bio luksuzan život, ali dovoljan za preživljavanje. I uz pravo države da po potrebi mobiliziraju tu grupaciju (osim jako starih i bolesnih naravno) za javne ili bilo kakve radove i potrebe. I tu ja vidim ulogu države. Ali ne ovakve države.

          Znači da se onima koji žele raditi i zarađivati skine jaram sa grbače, ali da se korištenjem resursa države može osigurati socijalizam za ove druge. Kome to nije dovoljno dobro, tko se osjeća poniženim i osramoćenim (nedostojanstvenim), to je u redu – neka taj radi, zaradi pa neka si kupi više od toga.

          Želiš živjeti od države, onda u redu. Ali onda država ima pravo raspolagati i tvojim vremenom. Nije li tako? Pa da vidimo koliko će na kraju ostati takvih koji “nisu sposobni” raditi. Stvari su u stvari vrlo jednostavne. I kako takve ih treba prezentirati.

          Odgovorno tvrdim da bi to (ali i puno više od toga) bilo moguće organizirati sa budžetom koji je 1/3 sadašnjeg i bez zaduživanja za daljnju potrošnju….. Ono što je problem je što danas veliki broj ljudi misli da ima pravo na luksuzni život na tuđi račun. A kako i ne bi mislili kada su političari prvi koji to “pravo” koriste. “Pravo” na “dostojanstven” život treba zaraditi.

          Znači da u istoj državi imamo istovremeno dva politička sustava koji se jedan drugome ne petljaju u posao. Čisti socijalizam za socijalne i čisti kapitalizam za produktivne. A ne da se sve trpa u isti koš i da se od cijele države radi izgubljeni socijalni slučaj i da se svima silom nameće ono što neće.

          To je demokracija a ne da uvijek 50% (ili više) ljudi trpe tuđe gluposti.

          Sviđa mi se

        2. Sto se tice toga da “ne treba otpustanje u javnoj upravi” uvjek se sjetim one Milanoviceve “necemo nikoga otpustati, nego cemo vise/kvalitetnije raditi”.

          Sto to uopce znaci da ce javna upraviti biti produktivnija? Ako trenutno imamo 100 ljudi koji rade neki posao, a dovoljno je 50… a kolicina posla je fiksna, a uglavnom je, i ovih 100 ju uspjeva odraditi, kakve ce to onda imati pozitivne efekte to sto ovih 100 bude radilo duplo vise? Ako godisnje treba lupiti 100 pecata, hoce li ih oni lupiti 200? A sto ako ih godisnje treba bas 100 i za to je dovoljno 50 ljudi?

          Jedino rjesenje problema drzavne uprave je smanjivanje obujma i opsega poslova koji su joj povjereni.

          Sviđa mi se

          1. Da, i mene lagano živcira to oko “produktivnije javne uprave”. Ne treba nam “produktivnija javna uprava”, nego otpuštanja i rezovi u javnom sektoru.

            I pod “rezovi” podrazumijevam netrivijalno smanjenje troškova, a ne kao što se to obično misli – trivijalno smanjenje brzine rasta državnih rashoda u budućnosti.

            Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s