Argentina vs. Chile vs. Deutschland

Čini se da ćemo u finalu Copa America gledati Argentinu i Čile, ali nije post o tome, već samo o usporedbi ekonomske uspješnosti tih dviju zemalja.

Nicolás Cachanosky u tekstu ovdje iznosi i jedan zanimljiv prikaz usporednog kretanja realnog bruto domaćeg proizvoda po stanovniku u Argentini, Njemačkoj i Čileu od kraja 19. stoljeća do danas:
acdIstina je da mjera BDP po stanovniku iz više razloga nije idealan, pa čak možda ni dovoljno pouzdan pokazatelj kvalitete života stanovništva u nekoj zemlji i stvarne ekonomske razvijenosti, ali, ako išta, BDP (per capita) upravo precijenjuje socijalističke i etatističke ekonomije zbog uračunavanja državne potrošnje. Također, u zemljama s učestalim visokim inflacijama i/ili raširenim kontrolama cijena, teško je i približno odrediti stvarnu stopu inflacije, pa je stoga i teže precizno odrediti razinu realnog BDP-a iz nominalnog.

Dakle, imajući još sve to na umu, ovo je stvarno velika tragedija. Argentina je prije oko 100 godina bila među 10 najbogatijih zemalja svijeta (nešto što su danas Švicarska, Norveška ili UAE), a njihov BDP po stanovniku je iznosio 85% BDP-a po stanovniku SAD-a (što danas imaju recimo Njemačka, Nizozemska, Austrija, Irska ili Australija), dok danas iznosi ispod 40%, te je tu negdje s hrvatskim i gabonskim. U međuvremenu, država je bankrotirala nekoliko puta, a imali su i jedan od najvećih oprosta dugova u povijesti.

Inače, kao što nije nimalo jednostavno u relativno kratkom vremenu od par generacija jednu zaostalu i gospodarski nerazvijenu zemlju pretvoriti u globalnu ekonomsku velesilu, tako nije baš niti toliko jednostavno tijekom istog razdoblja od jedne od najbogatijih zemalja svijeta i obećane zemlje nekoliko milijuna europskih imigranata stvoriti zemlju kojoj je Hrvatska skoro pa uzor. Ali, eto, Argentina je valjda svjetski rekorder po broju populističkih politika i različitih kolektivističkih eksperimenata u 20. stoljeću.

Ako iz objektivnih razloga zanemarimo zemlje koje su se kroz 20. stoljeće obogatile zbog nafte, usporedimo li dvadesetak najbogatijih zemalja od prije 100 godina i danas, možemo tu naći vrlo malo promjena. Zato je Simon Kuznets i rekao da na svijetu postoje četiri vrste zemalja: razvijene zemlje, nerazvijene zemlje, Japan i Argentina.

S druge strane, Čile je nakon pro-tržišnih reformi sedamdesetih sustigao i debelo prestigao Argentinu. Nažalost, zadnjih petnaestak godina uglavnom opet imaju socijaliste na vlasti, no još uvijek se relativno dobro drže s obzirom na boljševike u okruženju, ali i u odnosu na ostatak svijeta. Prema indeksu ekonomskih sloboda Heritage fondacije, Čile je sedma ekonomski najslobodnija zemlja svijeta (Argentina je 169. na toj listi, odnosno 10. odozdo), uvjerljivo najslobodnija zemlja Južne Amerike, i bolje pozicionirana od svih zemalja Europske unije. Prema Fraserovom ratingu ekonomskih sloboda za 2014. godinu, koji analizira nešto manje zemalja, su pozicionirani na 10. mjestu, dok je Argentina na 149. mjestu, odnosno četvrta od kraja.

Uzmemo li u obzir da je udio državne potrošnje u čileanskom BDP-u za današnje socijalističke standarde relativno niskih 23%, a javni dug oko 16% BDP-a (zabrinjavajuće malo u usporedbi s bilo kojom zemljom EUSSR-a osim Estonije), ovaj rast realnog BDP-a po stanovniku im izgleda stvarno impresivno, a bio bi i nešto izraženiji da nije bilo recesije početkom osamdesetih otežane tvrdoglavom politikom fiksnog tečaja.

Usporedimo li uz to još i kretanje očekivanog životnog vijeka (izvor):

chile

Dakako, implikacije ovih navedenih iskustava za npr. Hrvatsku su besmislene. Svaki pravovjerni hrvatski socijalist i kolektivist zna da je tržište najveće zlo i da u kapitalizmu ljudi umiru od gladi, te da je svaki prikazani neuspjeh neke socijalističke vlade uvijek samo posljedica bjelosvjetskih zavjera neoliberalnih kapitalista i pohlepnih financijskih lešinara.

Shodno tome, ne treba nikoga čuditi kada između redaka predloženih gospodarskih planova i programa domaćih političkih stranaka budemo mogli nalaziti politike karakteristične baš za zemlje poput Argentine, Venezuele, Grčke, Kube, itd.

No, što se može.

chilena

Saludos desde Chile!

Oglasi

16 comments

  1. Ako standardni socijalist ima “vjeru” u socijalizam ne zbog dokaza i cinjenica nego unatoc dokazima i cinjenicama, kako onda takvoj osobi objasniti ili dokazati nesto? A takvih socijalista je 90 % u nas.

    Sviđa mi se

  2. Vrlo je nezahvalno a po mojem mišljenju i neispravno uspoređivati situaciju u Argentini prije 100 godina, i situaciju poslije ww2.

    Mislim da je ovdje u igri više faktora nego isključivo ekonomske slobode. Bolje da se zadržimo na situaciji poslije ww2.

    Jedan od bitnih faktora što se Argentine tiče je populacijski faktor. Ne treba zaboraviti da je od 1950 do danas Argentina UDVOSTRUČILA svoju populaciju. U ranijim razdobljima taj je rast bio i puno veći. Tako da ustvari njima uopće nije tako loše kako bi se dalo očekivati. I to opet iz niza faktora koji nemaju direktne veze sa ekonomskim slobodama.

    Ustvari bi trebalo promatrati razdoblje od 70′ godina na ovamo. Barem što se Argentine tiče. Na taj način nitko ne bi mogao ustvrditi da razlika između Čile-a i Argentine NIJE primarno uzrokovana socijalističkom kugom u Argentini.

    Sa druge strane Njemačka DANAS ima, da se ne zavaravamo, u mnogim pogledima realno više socijalizma nego što ga je ikada imala Jugoslavija. Jedina je razlika u Nijemcima kao narodu. Ali i tamo se taj sustav zloupotrebljava do krajnjih granica. To naravno nije dokaz da socijalizam funkcionira jer i Njemačka se vrlo lako može (i hoće) suočiti sa istim posljedicama kao i Švedska. Pitanje je samo vremena. Ali i međunarodnih okolnosti.

    Uostalom dovoljno je pogledati razliku između istočne i zapadne Njemačke. Isti narod, slične radne navike (na početku), i rezultat nakon 45 godina komunizma…. Ako to nije najbolji dokaz da komunizam (socijalizam) ne uništava samo ekonomiju nego i psihofizičku supstancu naroda, onda ne znam što je dokaz. Ali ipak mislim da i Njemačku treba izbaciti iz tog grafikona i promatrati samo određene zemlje južne Amerike i to u kasnijem razdoblju.

    Ne treba zaboraviti, ustvari treba posebno naglasiti da je general Pinochet fizički potamanio ubačene komunističke agente Moskve, ali i najradikalnije domaće razbojnike, a ostale je nogom izbacio iz struktura moći. Dakle baš onako kako i valja. Time je stvorio nužne uvjete za funkcionalnu ali i demokratsku državu poslije njega. Tako da kada je na vlast došla centristička i umjereno lijeva koalicija, u njoj su bili više-manje normalni ljudi koji se nisu odmah uhvatili razbijanja onoga što funkcionira….

    Argentina i Hrvatska nisu bile te sreće. Kod nas komunistički razbojnici ako i nisu 100% na vlasti, drže 90% struktura moći i dalje čvrsto u svojim rukama. Samo sada sami sebe nazivaju “demokratama” i “antifašistima”. Baš svašta. Razbojnik sa kravatom je i dalje obični razbojnik. I nikada neće biti nešto drugo.

    Sviđa mi se

    1. Čile je skoro pa utrostručio. U razdoblju od 1950-1980-2010 odnosi su išli 1 : 2,82 do 1 : 2,52 do 1 : 2,36. Do sredine 90ih je Čile imao veći fertilitet (kada je odnos ukupnog broja stanovnika bio 1 : 2:42.

      Drugim riječima, Čile je praktično do jučer imao više mladog neproduktivnog stanovništva od Argentine, a sve to nije praktično imalo nikakvog utjecaja na usporedni prosperitet tih zemalja. Tek se suprotnim procesima – liberalizacijom u Čileu i zatvaranjem u Argentini, njihovi putevi razdvajaju.

      Također, mislim i da je cijela ta ideja da velik broj mladoga stanovništva sprečava razvoj i održava zemlje u siromaštvu ružna malutzijanska bajka.

      Zar nije zapravo logično da će u početnim fazama industrijalizacije tako nešto biti prednost? Hrpa jeftine, sposobne i zdrave radne snage sa beskonačnim mogućnostima i željama? Da, to definitivno sprečava razvoj.

      Liked by 1 person

      1. Nismo se razumjeli. Takav prirast populacije je većim dijelom ipak rezultat useljavanja a ne nataliteta. U obje zemlje. Ono što sam htio reći je da je zahvaljujući mnogim drugim komparativnim prednostima mimo slobodnog tržišta uopće i dolazilo do useljavanja. Pa se posljedice nedostatka slobodnog tržišta nisu osjetile kao što bi se normalno osjetile u nekim drugim zemljama. Jer da je nije tako ljudi se ne bi useljavali u tolikom broju. Tim prije što je dobar dio doseljenika bio u punoj radnoj snazi. Osobito treba proučiti strukturu useljenika, pa se mogu izvući još neki drugi zanimljivi zaključci.

        Žao mi je što nisam bio dovoljno jasan……

        Sviđa mi se

        1. Svejedno ne mislim zašto bi bilo toliko nezahvalnu uspoređivati Argentinu prije 100 godina i poslije WW2, ne razumijem baš što želiš reći. Ekipa je od sedme najbogatije zemlje na planeti postala predmet sprdnje i nisu kolektivističke budalaštine počele tek ’70-ih, iako su sve do tada Argentinci bili među top dvadesetak najbogatijih na svijetu (gledajući GDP per capita).

          Zanimljivo, 1950. je Venezuela bila 4. zemlja svijeta po GDP per capita. Danas koriste novčanice bolivara umjesto toalet papira.

          Sviđa mi se

          1. Mislio sam naglasiti kako je nezahvalno uspoređivati i svoditi na današnji kontekst stvari i situaciju u zemlji koja je 1900 godine imala isto stanovnika kao i Hrvatska (onda). A površinom je skoro 50x (pedeset puta) veća. Hoću reći da tu ima toliko drugih faktora koji su mogli (a bome i jesu) utjecali na ekonomiju zemlje.

            Stoga smatram da je bolje uspoređujući konkretno Argentinu i Čile, bolje uzeti razdoblje u kojem se razlike mogu kvantitativno pripisati primarno razlikama u pristupu slobodnom tržištu. Zadnjih 45 godina je sasvim dovoljan vremenski period. Eto to sam htio reći. Niti više niti manje od toga.

            Smatram da na ekonomiju pojedine zemlje osim slobodnog tržišta utječu i druge stvari, primarno generalna sposobnost management-a. Možemo reći da je slobodno tržište nužan ali i nedovoljan uvjet prosperiteta određene zemlje.

            Što se Venezuele tiče, iako je politički i društveno riječ o potpuno različitim zemljama, ako usporedimo “management” Venezuele i Grčke mislim da su što se tiče sposobnosti managementa obje zemlje tu negdje. Tj. “manageri” (preciznije rečeno komesari) nemaju nikakve sposobnosti. Nula. Riječ je o totalnim diletantima.

            U suprotnom bi Venezuela čak i socijalizmu usprkos bolje kotirala nego sada. Drugi je par rukava što idiotizam i socijalizam, te generalna nekompetencija najčešće idu ruku pod ruku.

            Sviđa mi se

            1. Hoću reći da tu ima toliko drugih faktora koji su mogli (a bome i jesu) utjecali na ekonomiju zemlje.

              Naravno, pa nitko ni ne tvrdi da ekonomski razvoj neke zemlje ovisi *isključivo* o stupnju slobode tržišta. Prirodni resursi, ljudski potencijali (mentalitet stanovništva, prosječna starost, društvena vremenska preferencija i druge karakteristike, mnoge dijelom uvjetovane i genetski), demografija, geografski i geopolitički položaj, klimatski uvjeti, itd., itd., sve to ima važne veze svakako, ali većinu toga uzimamo kao “zadanost”, bar u kratkom roku.

              Stoga smatram da je bolje uspoređujući konkretno Argentinu i Čile, bolje uzeti razdoblje u kojem se razlike mogu kvantitativno pripisati primarno razlikama u pristupu slobodnom tržištu. Zadnjih 45 godina je sasvim dovoljan vremenski period. Eto to sam htio reći. Niti više niti manje od toga.

              Dobro, ali ovako smo još učinili “uslugu” socijalistima (tj. ne “mi” nego autor teksta s kojeg sam preuzeo graf) 🙂
              Jer, teže je gotovo potpuno upropastiti ekonomiju u 45 godina, nego u 100.

              Sviđa mi se

              1. Pa da, točno tako. Recimo bilo bi iznimno zanimljivo usporediti varijante komunizma u recimo Kubi i Istočnoj Njemačkoj. Zašto? Pa zato jer danas mnogi neo-komunisti/socijalisti (za mene je to sve isti kur*c) Kubu promatraju kao nekakav raj na zemlji. I jedna i druga zemlja su do 90′ ih preživljavale zahvaljujući podršci “velikog brata” sa istoka.

                Činjenica je da je u Kubi vrijeme stalo, i da je to ustvari neka varijanta komunističkog “Jurskog parka”. Tako da sa te strane ima neke perverzne romantike u tome…..

                Ali podsjetimo se kada je propao Sovjetski Savez, da je u Kubi nastupila glad. I to ozbiljna glad. I to u zemlji u kojoj cijele godine nešto raste. Samo zato jer su komunisti dopustili, dapače ohrabrivali okućnice (koje su prije zabranjivali), Kubanci su prošli samo sa gubitkom težine. I to je ustvari najveći uspjeh Kubanske medicine. Prisilna dijeta (Kuba skoro da nema problem sa prekomjernom težinom) i ne korištenje suludih količina nepotrebnih farmaceutskih pripravaka sa zapada (ili iz Indije svejedno). A ne nekakve magične socijalističke bolnice i/ili medicina.

                Drugim riječima oni su od posljedica svojeg neuspjeha propagandom napravili svoj najveći uspjeh 🙂

                Zamislimo da je Kuba tada bila sjeverno kao DDR. Mislim da bi stvar završila kao u Ukrajini za vrijeme Holodomora. Mrtvih od gladi i smrzavanja bi bilo na milione.

                Isto tako i građani Venezule vjerojatno neće umirati od gladi. Ali da su sjevernije…..

                Sviđa mi se

  3. Dali itko zna kad se azurira heritage lista ekonomskih sloboda? Jel ima neki datum kad se obnavlja ili kako drzave napreduju tako se mijenjaju?

    Sviđa mi se

      1. Hvala,bas sam jucer gledao i malo uspoređivao Hrvatsku i nase konkurente Slovacku i Estoniju…strasno di smo mi tek,a Grcka,varufakis i cipras stalno pricaju o nekom neoliberalizmu,mmfu,bla bla oni su negdje 50 mjesta iza Hrvatske,među zemljama trećeg svijeta,kako se zele na “izrabljivanje” ocekivao sam da su barem u top 10 ili 20.

        Sviđa mi se

  4. Jel imas neko objasnjenje za po ovom grafu ok izvedbu Argentine u odnosu na Chile? Mislim usprskos svemu nisu ni trenutno tako losi u odnosu na Chile… tj nisu toliko losi koliko bih ocekivao da je razlika s obzirom na moju percepciju ekonomskih politika 2 drzava…
    Zadnjih 10ak godina prilicno slican growth rate…
    https://www.google.com/publicdata/explore?ds=d5bncppjof8f9_&met_y=ny_gdp_pcap_cd&idim=country:CHL:ARG:PER&hl=en&dl=en

    Sviđa mi se

    1. Jesmo li sigurni da su to pouzdani podaci? Za vrijeme Kirchnerice, vlasti su objavljivale lažne podatke o BDP-u i inflaciji.

      http://www.economist.com/node/21548242

      http://finance.yahoo.com/news/news-summary-fake-argentina-gdp-181314328.html

      http://www.economist.com/news/americas/21591882-official-figures-paint-rosy-picture-so-why-are-argentines-rioting-still-lying-after-all

      A o tom “rastu” zadnjih 10-15 godina mislim da se govori u ovom radu iz 2013: http://www.libertadyprogresonline.org/wp-content/uploads/2013/03/The-Current-Unsustainable-Boom-in-the-Argentine-Economy.pdf

      ili N. Cachanosky ovdje.

      Inače, što se tiče samog javnog duga, mislim da su Argentinci posebno nagrabusili zbog one pari passu klauzule što je Kirchner? potpisao prilikom restrukturiranja duga.

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s