Nejednakost

The opposite of ‘quality’ is ‘equality’. 😉

Nejednakost među ljudima je prirodna. Ljudi su nejednaki, razlikuju se po svim mogućim karakteristikama i uvijek će se razlikovati. Kako bi to izgledalo da svi budemo napravljeni jednaki, opisali su npr. Kurt Vonnegut u poznatoj pripovijetci Harrison Bergeron i Ayn Rand u noveli Anthem, i vjerujte da ne izgleda nimalo privlačno. Zato bi možda najbolje bilo da se cijela priča oko “nejednakosti” ignorira.

Međutim, do problema dolazi kada suvremeni urbani socijalisti sve češće koriste tzv. “ekonomsku nejednakost” kao opravdanje za lobiranje protiv  slobode i kapitalizma, te za zagovaranje nekakvih masovnih pljački, otimačina, povećane redistribucije dohotka i uvođenja progresivnih oblika totalitarizama. S obzirom da se apsolutno siromaštvo u svijetu smanjuje po vrlo visokim stopama, a u razvijenim zapadnim zemljama je praktički iskorijenjeno, sada socijalisti svoju revolucionarnu retoriku usmjeravaju na “nejednakost”.

Prvi problem sa socijalistima je što se svjetska nejednakost u bogatstvu zapravo značajno smanjuje. Pod utjecajem ekonomske globalizacije, otvaranja nekih donedavno zatvorenih zemalja tržištu i stranom kapitalu, te relativnog zatvaranja (tj. odmaka od principa slobodnog tržišta) razvijenih država, kronično siromaštvo je u svijetu drastično smanjeno u zadnjih nekoliko desetljeća, a stanovništvo u nerazvijenim zemljama na istoku (dobri) po dohotku nikad nije bilo manje nejednako stanovništvu razvijenih zapadnih zemalja (zločesti). Kinezi i Indijci nikada u novijoj povijesti nisu bili manje nejednaki Europljanima. Zar to nije nešto što bi ljevičari trebali slaviti?

Ipak ne. Socijaliste očito ne zanimaju globalna kretanja niti ljudi u drugim zemljama, već isključivo što se događa unutar njihovih zemalja, pa tako recimo ljevičarski aktivisti u SAD-u ili zapadnoj Europi, koji svi redom spadaju u cca 10% najbogatijeg svjetskog stanovništva, inzistiraju na tome da se nejednakost u bogatstvu u njihovoj zemlji povećava, te da političari na vlasti moraju nekoga opljačkati nešto poduzeti.

Bilo kako bilo, Scott Sumner i Kevin Erdmann imaju vrlo dobar tekst o uzrocima navodno rastuće ekonomske nejednakosti u SAD-u. Tekst je možda malo poduži, ali je zanimljiv, jer ukazuje na neke primjere državnih regulacija i miješanja u tržište koji utječu na povećanje nejednakosti, mada je opet “amerocentričan” pošto gleda samo ono što se događa unutar SAD.

Prvo što autori navode kao jedan od okidača rastuće nejednakosti su visine renti. Povećanje renti (a udio dohotka koji podstanari plaćaju za rentu gotovo konstantno raste u zadnje vrijeme) dovodi očito do povećanja jaza između vlasnika stanova i podstanara, što dokumentira i drug Piketty. Zapravo, navodno povećanje nejednakosti u bogatstvu od Drugog svjetskog rata u nekim zapadnim zemljama na koje se Piketty poziva gotovo u potpunosti je posljedica porasta vrijednosti nekretnina. Iako su Bonnet et al. naknadno pokazali da je ustvari udio dohotka od kapitala u ukupnom nacionalnom dohotku ostao više-manje konstantan gledamo li vrijednost nekretnina kroz rente, i dalje ostaje poanta da se rast nejednakosti najviše očituje baš na tržištu nekretnina, a primarni uzrok tih disproporcija su baš razne državne regulacije kojima se otežava ili onemogućuje izgradnja novih nekretnina, te tako umjetno smanjuje ponuda dostupnih kuća i stanova, što diže vrijednost već postojećim nekretninama i povećava bogatstvo njihovih vlasnika.

Za detaljnije studije o utjecaju državnih regulacija na porast cijena nekretnina i nedovoljnu dostupnost mogu se konzultirati ovaj i ovaj rad, a Sumner i Erdmann posebno naglašavaju štetne učinke urbanističkih zakona i propisa koji zahtjevaju za svaku stambenu jedinicu da ima po jedno parking mjesto i slične uvjete. Državni propisi i restrikcije u građevini koji postrožuju uvjete za gradnju novih stambenih objekata smanjuju njihovu ponudu što izravno poskupljuje stanarine podstanarima i otežava kupovinu vlastitog doma onima koji ga još nemaju.

Druga stvar koja utječe na povećanje nejednakosti su rastuće regulacije biznisa. Volumen državnih regulacija i restrikcija poslovanja privatnim firmama se u zadnje vrijeme povećao enormno i nije to samo slučaj u SAD-u, takva je situacija i u Europi i u ostatku razvijenog svijeta. Što su strože regulacije i više propisa kojima se poduzetnicima određuje kako smiju voditi vlastiti posao, to su viši i troškovi poslovanja, te je općenito teže voditi posao, što najviše pogađa upravo male firme, dok je velikim kompanijama relativno lako udovoljiti novim regulacijama i prohtjevima državnih birokrata. Povećanje državnih regulacija biznisa tako dovodi do sve više zatvaranja poduzeća i obrta, što smanjuje konkurenciju i odgovara baš onima “velikima” koji su se već pozicionirali na tržištu i koji onda koriste taj manjak konkurencije za ostvarivanje razmjerno većih ekonomskih dobiti, te dolazi do rasta nejednakosti.

US-Chamber-EPA-Regulations-Chart

Porast broja regulacija u federalnom registru

Regulacije biznisa su se značajno postrožile zadnjih godina, a autori naglašavaju prvenstveno zakone poput Affordable Care ActDodd-Frank i Sarbanes-Oxley Act, ali i proširivanje prakse državnog licenciranja, te postrožavanje zakona o radu. Takvi nametnuti propisi povećavaju trošak poslovanja koji ugrožava mnoga manja poduzeća koja su se onda ponekad i prisiljena ugasiti, dok velikim korporacijama s bogatijim vlasnicima ne predstavljaju neki posebno veliki teret. Dapače, nekoj velikoj korporaciji čak može biti i u interesu izglasavanje nekih novih restrikcija poslovanja koje će im onesposobiti konkurenciju. Konačni rezultat toga je, naravno, rast nejednakosti.

Kako Sumner i Erdmann kažu u tekstu:

Many of the new regulations may end up being counterproductive by limiting new entry. The most powerful regulatory force in the world is the threat of new competition.

Kakva je situacija s malim poduzećima u Hrvatskoj možete pogledati ovdje i ovdje.

Kao treći bitan faktor koji utječe na porast nejednakosti, autori u tekstu navode tzv. intelektualno vlasništvo, odnosno, sve popularniju praksu prodavanja monopola na proizvodnju određenih dobara od strane države (patenti, copyrights…), što naravno povećava cijenu odnosnim dobrima i umjetno smanjuje konkurenciju, a to za konačni rezultat opet ima povećanje nejednakosti. Da citiram opet autore:

Copyright protections once lasted for 14 years, applied only to maps and books, and could be renewed once if the author was still alive. Now they’ve been extended to many other products, extend for 50 years after the death of the author, and last for at least 95 years for corporations. These extensions are widely seen as reflecting the lobbying power of companies such as Disney. In the high-tech sector, patents are often granted for seemingly minor and obvious innovations. President Obama has recently been pressing the Asian countries to enact stricter intellectual-property protections. This may be in America’s self-interest, but transferring money from Asian consumers to Disney shareholders almost certainly worsens global inequality.

U zaključku teksta, autori još lijepo objašnjavaju:

The market economy should have natural mechanisms to limit inequality. If housing is very expensive in coastal California, more firms should build houses. If Mickey Mouse toys and Barbie dolls are profitable, more companies should produce those toys. If some professions make more than others, people should move into the higher-paying professions.

Sve u svemu, jako dobar tekst, ali mislim da su mogli usput spomenuti i još nešto, a to bi bio izvjestan tzv. potrošački višak koji mase potrošača danas uživaju pri korištenju raznoraznih blagodati tehnološkog i informatičkog razvoja.

Primjerice, Bill Gates, Sergey Brin, Mark Zuckerberg, Jeffrey Bezos i pokojni Steve Jobs se jesu drastično obogatili svojim inovacijama (i time “povećali” nejednakost u bogatstvu), ali njihovi proizvodi i usluge danas stotinama milijuna ljudi diljem svijeta uvelike olakšavaju život uz vrlo mali ili nikakav novčani trošak, te im omogućavaju ogromne uštede u vremenu.

E-mail, Google, YouTube, Wikipedia, eBay, Viber, Facebook, Skype, Twitter, Coursera, WhatsApp, uTorrent, Google Maps, Amazon, Booking.com, TripAdvisor, Uber, Airbnb, Njuškalo, LiveScore, razni streaming siteovi… Sve to i još jako puno toga prosječnom stanovniku danas omogućavaju i novčane i vremenske uštede pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Komuniciramo preko društvenih mreža i besplatnih smart phone aplikacija, filmovi i serije se besplatno “skidaju” s interneta (ili čak izravno gledaju online), muzika se sluša na YouTube, nogometne utakmice s drugog kraja svijeta se gledaju preko stream-ova, obrazuje se preko raznih internetskih (besplatnih) tražilica, Wikipedije i gomile dostupnih online kurseva, dok se također mnoge popularne knjige svih mogućih žanrova mogu besplatno “skinuti” s interneta u PDF formatu ili naručiti s Amazona. Pa onda bankarstvo i ulaganje preko interneta, internet kladionice, novinski portali na internetu, rezervacije smještaja i putnih karata, igranje igrica, ‘+18’ videoteke, itd., itd., itd. Stvarno bi bilo teško nabrojati sve te pogodnosti koje nam sa sobom donosi razvoj interneta.

Jasno je da su sve te pogodnosti na neki način uključene u samu cijenu internet usluge i uređaja, ali potrošačev višak je u većini slučajeva ogroman, pogotovo što je internet sve dostupniji, a računala i mobiteli sve jeftiniji. Jedan sasvim solidan novi laptop se danas nabavlja za oko pola prosječne hrvatske neto plaće, dok se ne tako davno mjesecima štedilo za stari Pentium II s nekih 5 GB memorije.

Ili zamislite samo danas pisanje nekog referata ili seminarskog rada bez korištenja interneta (ili općenito, traženje bilo kakvih podataka i informacija koje su vam važne iz bilo kojeg razloga), rezervaciju putovanja i smještaja bez korištenja specijaliziranih pretraživača, komunikaciju bez mobitela i društvenih mreža, sjetite se posuđivanja VCR kazeta u videotekama… Zar je stvarno ljudima toliko lošije sada kada navodno nejednakost u novčanom bogatstvu unutar državnih granica raste?

U konačnici, ekonomska nejednakost sama po sebi je nebitna (a čak i kada bismo imali ekonomsku jednakost, i dalje bismo imali prisutnu izraženu nejednakost u dohotku). Čak je i potrošnja nebitna, već je važno ono što sve ljudi mogu s raspoloživim realnim dohotkom kupiti i potrebe koje mogu ispuniti. Zanimaju nas bogatstvo i siromaštvo u apsolutnim, a ne relativnim terminima. Socijalna mobilnost na slobodnom i dinamičnom tržištu je ionako vrlo visoka (istina je, doduše, da SAD imaju sve manje veze sa slobodnotržišnom ekonomijom, ali onda nemojmo tražiti krivca tamo gdje ga nema).

Prema tome, u pozadini socijalističkih lamentiranja o nejednakosti su opet, osim zavisti i želje za pljačkom tuđe imovine, nekakve apsurdne vizije o ekonomiji kao o igri nulte sume. Socijalistima je potpuno neshvatljivo da, čak i kada bi bila istina da se globalna nejednakost povećava, to ne znači da istovremeno svi ne možemo postati sve bogatiji. Oni bi onda radije da svi budu podjednako siromašni.

P.S. Vjerojatno će neki kao još jedan od načina na koji državno miješanje u tržište povećava dohodovni jaz ukazivati na sustav centralnog bankarstva s fiat novcem, putem kojeg monetarne vlasti pogoduju onima koji prvi dolaze do novog novca nauštrb onih na periferiji. Koliki su stvarni empirijski učinci tzv. Cantillonovog efekta je zapravo vrlo diskutabilno, i čak mislim da se često preuveličavaju, međutim, s obzirom da američka centralna banka djeluje uvijek kroz tzv. primary dealer system, moguće da je to tamo nešto izraženije.

Oglasi

3 comments

  1. Bio u Europi jednom jedan narod. Zvao se Cigani (Roma, Sinti, i ostali). Imao je svoju kulturu, jezik, način života, odjeću, pjesme, legende, glazbu, vjerovanja,…. iako malen i raspršen živio je svoj život ne miješajući se previše sa matičnim narodima. Izvor bezbrojnih priča i legendi.

    Toga naroda danas više praktički nema. Umjesto njega danas postoji nešto jako čudno što je poznato kao “Romi”. Nasilno “civilizirani”, ugurani u socijalne stanove (plaćene tuđim novcem), ugurani u škole (protiv svoje volje, ali i protiv volje onih sa kojima dijele te škole). Neprilagođeni za “normalan” način života. Ali i dalje sabotiraju “tekovine civilizacije” kojima ih se u ime jednakosti obasipa. Tuđim novcem naravno. Dobili su tekuću vodu, ali im je oduzeta duša i sve ono što ih je činilo posebnim. Ostalo je samo ono negativno, baš kao što je indijancima u rezervatima preostao samo alkohol… U ime jednakosti naravno.

    Uostalom ljevičari i progresivci svih vrsta se na takve gluposti kao što je to duša ionako ne obaziru. Bitna je forma a ne sadržaj.

    Razlika između “Roma” i nas je u tome da smo se mi odavno prestali odupirati “civiliziranju”. Mi prihvaćamo svaku nakaradu i boleštinu za koju nam kažu da je dobra za nas. Uostalom one koji nisu prihvaćali odavno su strpali u jame. U ime jednakosti i pravde naravno.

    Ali hej, zato su ljevičari (ali i svi ostali progresivci, uključno i neke tzv. “moderne desničare”) danas glavni promotori RAZLIČITOSTI. Možeš biti različit koliko god hoćeš. Smiješ birati između političara A i B kojima se umjetni zubi potpuno različito cakle dok pričaju iste laži. Smiješ birati hoćeš li kupiti zlatni ili bijeli iPhone i time izraziti koliko si različit od svih ostalih. I boju kravate možeš birati sve dok je sive boje.

    Smiješ izražavati svoje različito mišljenje sve dok ne budeš optužen i osuđen za “govor mržnje”, “duševne boli”, “antisemitizam”, “homofobiju”, “povijesni revizionizam”, “veličanje onoga čije se ime ne spominje” (spisak je sve duži), i tako dalje i tako dalje….

    Smiješ birati školovanje na način da te se uči potpuno istom sadržaju i na način istovjetan kao i milijarde drugih, a ako se slučajno pojavi profesor koji bi te naučio nešto drugo, tada se pokreće mašinerija za “korekciju”.

    Ukoliko te roditelji uče nečemu što se razlikuje od onoga što govore službeni bilteni demokracije, a ti si neoprezan (dijete) pa o tome pričaš tada ćeš biti pozvan u školu na obavijesni razgovor (baš kao što su moji bili pozivani prije 40 godina), ili ćeš biti prijavljen određenim službama. Istim onim službama koje se ne uzrujavaju previše na slučajeve seksualnog iskorištavanja “štićenika” domova za “preodgoj”…

    Međutim mislim da Vam mogu saopćiti radosnu vijest. Problem nejednakosti neće se rješavati kao u kratkom filmu “Harrison Bergeron”…

    Niti ćemo biti prisiljeni gledati sve jednake, odvratno visoke i snažne, plavokose i plavooke arijevce koje je htio stvoriti Hitler, a koji su se proizvodili na odvratan i primitivan način, neprikladan današnjem civiliziranom društvu – heteroseksualnim odnosom.

    Umjesto toga mi smo napredni. Mi ćemo upotrijebiti znanost kloniranja. Sve naše jedinke biti će izvrsno prilagođene novom društvu. Iz povijesnih razloga i zato da nas zlonamjernici ne optuže za stvaranje “nad-rase”, mi ćemo stvoriti različite jedinke. U raznim nijansama boje, od zelene do plave. Sve jedinke će imati različitu inteligenciju, u strogim granicama između 60-70, različito visoki između 145-150 (radi manjeg konzumiranja hrane), različite identifikacijske brojeve, različiti kod za daljinsko isključivanje, te pojačanu proizvodnju serotonina kako bi zajedno tvorili sretno društvo. Riječ je o jedinkama standardnoga tipa “građanin”.

    Dodatno će biti potrebno proizvesti jedinke tipa “upravitelj” po drugačijim specifikacijama.

    Stoga uglavnom neće biti potrebe za represijom ili sličnim glupostima. Ne trebate se brinuti. Svi ćemo biti različiti a opet kao jedan.

    Neće biti nikakvih utega ili onih glupih slušalica. Uostalom neće biti niti televizije jer će se demokratske direktive “upravitelja” direktno emitirati u mozak “građanina”. Niti će postojati ured za hendikepe. To je smiješno. To su gluposti i laži koje prenose zlonamjernici, kao što je autor ovog bloga.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s